12 srpnja 2007

Dom za nemoćne i starije

Tekst u nastavku je objavljen na Politici.com 16 lipnja 2007. godine. Od strane dotičnog gospodina skrenuta mi je pažnja na taj tekst, te sam zamoljen da ga objavim na blogu. Pa evo sa malim zakašnjenjem (za šta se ispričavam) prenosim tekst u cijelosti kako bi svi znali šta se to događa u Cvijetnom domu i kolika je moć jednog podobnog ravnatelja.

_______________________________________________________
Za radi Vas koji odvajate vrijeme za čitanje nastojat ću pojasniti o čemu se radi. U Šibensko-kninskoj županiji, u gradu Šibeniku postoji ustanova za smještaj starijeg stanovništva pod nazivom „Cvjetni Dom“. U toj ustanovi su smješteni pokretni i zdravi korisnici, ali ima i nepokretnih o medicinskom osoblju ovisnih korisnika. To naravno zahtjeva određeni stručni kadar, koji je za ustanove takvoga tipa propisan Zakonom o socijalnoj skrbi iz 1997, te odgovarajućim pravilnicima o vrsti domova za odrasle osobe, te o svemu što moraju takve ustanove zadovoljavati.
Do samoga rata dom za starije i nemoćne je funkcionirao vrlo dobro u okviru svojih mogućnosti. Stručnog medicinskog osoblja je bilo dovoljno da pokrije potrebe najugroženijih korisnika. Međutim nakon rata, pa sve do danas, događaju se stvari koje su me ponukale na objavu ovog teksta i potaknem Vas drage čitatelje da skrenete malo Vaš pogled na slične ustanove u Vašim sredinama i ukažete ( naravno ako ih ima) na moguće nepravilnosti u istima. Dapače smatram da nam je to dužnost kako zbog starijeg pučanstva, tako i zbog nas samih koji ćemo možda biti stanari istih tih ustanova.
Idemo po redu:
PRVO:
- dom ima četiri kata, visoko i nisko prizemlje. Na visokom i niskom prizemlju su pokretni korisnici. Na 1,2,3,4 katu na lijevoj strani su nepokretni i polupokretni, a na desnoj su pokretni korisnici. Ukupno je to cca. 330 korisnika od toga 120 nepokretnih i 25 polupokretnih koji zahtijevaju stalnu medicinsku njegu, uz 185 pokretnih korisnika kojima medicinska pomoć treba povremeno
- prema članku 128 pravilnika o domovima ovakav tip doma bi trebao imati 5 medicinskih sestara na 50 nepokretnih korisnika i to jednu više stručne spreme, dok ostale mogu biti srednje stručne spreme. Cvjetni dom na 120 nepokretnih i 25 polupokretnih korisnika, de facto 145 korisnika toga tipa ima ukupno pet medicinskih sestara sa srednjom stručnom spremom(od kojih je jedna uvijek na bolovanju naglašavam opravdanom), tako da ih je u biti četiri (ovo se može provjeriti tako da se zatraže diplome osoblja). Trebao bi ih prema zakonu imati 12-16. Kao rezultat ovoga imate situaciju da ove hrabre sestre obavljaju posao za koji u bolnici imate cijelu vojsku medicinskih sestara, međutim ne mogu uvijek sve stići, a da ne govorim da u noćnoj smjeni nema medicinske sestre, već njezinu dužnost obavlja njegovateljica koja po zakonu nije ovlaštena za medicinske poslove.
DRUGO:
- prema članku 127 trebali bi imati 7 njegovateljica na 50 korisnika, tj. trebali bi ukupno na gore navedenih 145 imati 21 njegovateljicu, a imaju ih 29. To je dakle za sedam više naspram 8-12 medicinskih sestara manje.
TREĆE
- prema članku 127, u kombinaciji sa člankom 129 trebali bi imati dva radna terapeuta. Dom ima samo jednu osobu zaposlenu kao radno-okupacioni terapeut koji ima svoju kancelariju. Po školovanju je konobar. Radio u Županijskoj upravi kao član HDZ gdje je dobio otkaz, te se na poslu pojavi kad i kako hoće. Inače je poznat jer piše pjesme, i to dobre, za klape.
ČETVRTO
- ravnatelj doma sa svojim primanjima je u prigradskom selu ( Raslina ) napravio ogromnu kuću. Tamo su stalno angažirani kućni majstori. Čak i sada u prostorijama doma izrađuju metalnu ogradu za njegovu kuću, a da ne govorim o stalnim intervencijama u obnavljanju samog doma koje uvijek počinju tako da su majstori prvo u njegovom objektu pa onda dolaze u dom ( od parketa, farbanja, centralnog grijanja, klimatizacije i td.)
PETO:
- u domu je jedan autista (članak 62 - dom za psihički bolesne osobe), jedna blaga shizofrenija (članak 62 - dom za psihički bolesne osobe), jedan Alzeheimer (članak 62 - dom za psihički bolesne osobe), jedan alkoholičar (članak 64 - dom za odrasle osobe ovisnike o alkoholu)
ŠESTO:
- većina zaposlenih djelatnika na poslovima majstora, portira, kuhinje, čišćenja su prijatelji, rođaci ravnatelja, i takvih djelatnika ima, naravno pogađate, previše.
Dakle kao rezultat gore navedenog teksta lokalne novine (Šibenski list) poslale su novinarku da intervjuira ravnatelja doma što je ona i učinila. Međutim tu je sada počeo problem. Novinarka nije provjerila nepokretni dio doma, niti je inzistirala da joj se objasni kako je moguće da konobar radi na mjestu radnog terapeuta, već je ravnatelj opravdao to time što gosp. Bilić ima vračati kredit kojeg je realizirao još dok je bio tajnik u HDZ gdje je dobio otkaz pa su ga zaposlili u starački dom. Ovdje ću navesti dio iz Šibenskog lista:
„Optužbe da se mjesto u Cvjetnom domu dobiva preko veze, da se neki zapošljavaju preko političkih i prijateljskih veza, sumnjičenja u zamračivanje donacijama, prekoračeni kapaciteti i nedovoljni broj stručnog osoblja, Boris Kursar lakonski odbacuje tvrdeći da je sve to još jedan od pokušaja da ga se makne s funkcije ravnatelja koju, kako kaže, uspješno, obavlja već 20 godina
Broj: 2253 - 08.03.2007.

tamo se još spominje gosp. Bilić kojeg je isti ovaj ravnatelj zaposlio na mjesto okupacionog terapeuta sa školom konobara, a ovaj se pravda da ga je zaposlio zato da može vračati kredite, da mu je ( ravnatelj) htio pomoći“.
Gore spomenuti podaci su apsolutno točni i intervju u Šibenskom listu je samo pokazao da ravnatelja netko štiti. Uostalom stalno zapošljava osobe koje su u direktnoj rodbinskoj vezi sa načelnikom PU - zadnja zaposlenica u kuhinji je njegova rodica i td.
Sve to vrijeme broj med. sestara nikako bez obzira na inspekciju koja je bila prije mjesec dana se ne povećava što dovodi u pitanje funkcioniranje doma, jer je on ujedno i zdravstvena ustanova (nepokretni korisnici), te zbog nedovoljnog stručnog kadra moguće je da se dogodi kakva tragedija.
Nakon intervjua u Šib. listu ravnatelj je otvoreno zaposlenicima rekao da će pronaći osobu koja je otkrila sve te podatke, te će ista snositi odgovarajuće posljedice. Moram priznati da se zadnjih godina dokazalo da on ima tu moć i bez obzira na sve nepravilnosti u domu (sve je više manje javna tajna) nitko mu nije mogao do sada ništa, čak se otvoreno hvali kako pomaže ljudima.
Ne znam hoće li moj tekst probuditi sve nas da ipak malo pripazimo na te ustanove, ali sam apsolutno siguran da ako se ne pobrinemo za ovako „male“ stvari, i ne pokušamo ih ispraviti onda nećemo moći ispraviti ni krupnije probleme.
______________________________________________________

Na cijelu priču još se može dodati par informacija koje potječu iz istog izvora. Prva se odnosi na to da u domu postoji jedna stara/nova zaposlenica koja bi trebala dobiti lakše radno mjesto zbog invalidnosti, ali zbog činjenice da na porti radi previše ljudi preporučenih od načelnika PU Šib. za nju nema mjesta pa je, pazite sada ovo, ravnatelj doma rekao ženi da ide kući a da će joj oni pisati kao da je normalno radila. Žena ni kriva ni dužna je tako i učinila i naravno na kraju mjeseca pisao joj se godišnji, a njezin muž uvjeren da u zakonu piše da osoba može stajati kući a da joj se pišu normalni radni sati zaprijetio je knjigovođi. Nisam siguran ali čini mi se da će ovo rješavati načelnik PU Šib.
Druga informacija se odnosi na broj kućnih majstora kojih u domu sad trenutačno ima pet. Njih u domu većinu vremena nema, nego su angažirani na ravnateljevoj kući u Raslini. To možda i nije toliko bitno koliko je bitna činjenica da je peti kućni majstor krajem šestog mjeseca zaposlen po nalogu gosp. Kulušića, a slučajno ili ne taj kućni majstor se isto preziva Kulušić.

1 komentar:

Anonimno kaže...

Zaista je žalosno pročitati ovakvu priču,a naglasit ću da je smatram istinitom.Gospodin Kursar ima čudne metode rada i rješavanja problema koji su vezani i za korisnike doma.Njegovo je djelovanje u toj ustanovi samovoljno i čini mi se bez suradnje sa korisnicima doma i njihovim skrbnicima.Sklonost donošenju odluka koje često nazaduju kvalitetu života korisnika doma,a nisu podržane pravilnicima propisanim za takve ustanove niti su sukladne zakonu, nije najbolja osobina osobe koja upravlja jednom takvom ustanovom.Čini se da su 20 godina djelovanja na jednom te istom mjestu zaslijepile i omele sposobnost rasuđivanja i donošenja ispravnih odluka.Zašto je onda gospodin Kursar još uvijek tu, i grije "svoju" fotelju, kao da mu je to u nasljedstvo ostavljena njegova "prčija"?!