Otvaranje tehnološke ceste će kasniti. Kalmeta nam je obećao kao će se otvoriti do sezone. Obećanje ludom radovanje. Doduše nismo ga ozbiljno ni shvatili, ali postavlja se pitanje tko ga je tjerao da laprda bez veze. Ma nije to ni bitno. Mjesec, dva više ili manje. Ne igra nikakvu ulogu. Bitno je da će se to odraditi i da će ovaj grad napokon imati još jednu prometnicu s kojom će se moći iz centra grada izaći na periferiju. Za ovo skidam kapu gradskoj vlasti. Kako izgleda bit će to jedini projekt koji će izgurati do kraja.
Ali. Na žalost mora biti ali. Šta se dogodilo sa trgovačkom etažom? Di je taj Šibenski importane? Nema ga. Zašto? Zato ljudi moji što se naša gradska vlast morala držati tradicije. Da pojasnim. Naša gradska vlast već tradicionalno u svim projektima predvidi nešto za šta nema investitora. Tako se dogodilo i u ovom slučaju. Prilikom izrade projekta tehnološke ceste iznad tunela je predviđena trgovačka etaža za koju su dogovorno imali i investitora. Stoga je projekt koštao više, tunel se kopao dublje, a u konačnici su i radovi bili skuplji. Potencijalni investitor trgovačke etaže je bio jedan od lokalnih moćnika. Međutim kako je taj investitor imao neke druge planove, u pola izgradnje tunela on je od investicije odustao. Naši gradski oci su se našli u nebranom grožđu. Pokušali su jadni naći drugog investitora. Neke su i pronašli, o čemu je već pisao stanoviti Dušebrižnik na Šibenskom demokratskom forumu. Međutim, da li radi pre malog prostora ili blokiranja konkurencije od strane dvojce vlasnika trgovačkih centara, ti investitori su odustali. Odnosno nisu naišli na pozitivan odaziv gradskih vlasti.
Sad nakon svega možemo u tisku pročitati kako se ta etaža zatrpava. Tko je kriv? Hoće li tko dati objašnjenje građanima zbog čega se ulazilo u projekt trgovačke etaže ako se od početka nije imao investitor. Teta Neda je do zadnjeg govorila kako će riješiti taj problem. I bogami ga je riješila. Šibenskog importanea nema. Novci su potrošeni. A jedan dobar projekt će u stvari propasti zbog inertnosti gradske vlasti koja je opet zastupala interese određenih pojedinaca, a ne interese svih građana ovog grada.
Gornji tekst sam napisao prije nekih više od mjesec dana. Radilo se o osvrtu na jedan kratki članak koji je osvanuo u Šibenskom listu. Od tada se nije ništa strašno, a niti senzacionalno dogodilo. Cesta će, nakon rekordno dugačke gradnje, uskoro biti otvorena. Napravio sam đir po njoj i izgleda dobro. Nešto mi se baš i ne sviđa spoj gornje ceste sa tunelom, ali valjda se drugačije nije moglo. Opći zaključak je da sve izgleda dobro. Nadam se samo da neće zabrljati sad na kraju, jer je očigledno kako žure da bi se sve to završilo do drugog Kalmetinog roka.
Ono šta me bode u oči je ovo:
Jel moguće da će sve to ostati ovako. Ako hoće onda ipak tehnološka cesta nije završena. Fali joj famozni trgovački centar koji bi izgledao ovako.
Moram priznati da je Čović odigrao izvanrednu utakmicu. Navukao je ove naše gradske filozofe, kao dječicu na bombone. Obećao im je ulaganje. Postojao je usmeni dogovor. Gradska vladajuća neinteligencija je zagrizla. Kad je ugriz bio toliko jak da ga više nisu bili u stanju olabaviti, Čović se lagano povukao. I pokazao se jako neozbiljnim pregovaračem. Barem bi on trebao znati da se na zapadu i usmeni dogovori đentlmenski poštuju. Ili su naši gradski oci i matere pravili ražanj, a zec je još uvijek bio u šumi. Uglavnom, Čoviću ova situacija paše, jer je konkurentsko parkiralište smanjeno, s čime voda ide na mlin njegovom budućem projektu garaže u Dragi. S druge strane, ako je i obećao ulaganje u trgovačku etažu, a nije obećanje poštovao onda ispada da je čovjek s kojim se ne treba dogovarati niti ulaziti u bilo kakva partnerstva. Međutim, naši gradski vladari pregovaraju s njim oko zajedničkog ulaganja u zgradu u Dragi. Odigrao je to Čović famozno. Sad nam nudi dogradnju njegovog trgovačkog centra, a mamac su veliki broj novih radnih mjesta. Igrač je, nema šta.
Ovi naši vlastodršci, baš nisu ni za šta. Nemaju svojih ideja, niti vizije pa su ograničeni na ono šta im dozvole lokalni gospodarstvenici. Neće priznati kako nisu dorasli svom poslu, nego nam uporno pokušavaju zamazati oči. I dokle to tako.
Ali. Na žalost mora biti ali. Šta se dogodilo sa trgovačkom etažom? Di je taj Šibenski importane? Nema ga. Zašto? Zato ljudi moji što se naša gradska vlast morala držati tradicije. Da pojasnim. Naša gradska vlast već tradicionalno u svim projektima predvidi nešto za šta nema investitora. Tako se dogodilo i u ovom slučaju. Prilikom izrade projekta tehnološke ceste iznad tunela je predviđena trgovačka etaža za koju su dogovorno imali i investitora. Stoga je projekt koštao više, tunel se kopao dublje, a u konačnici su i radovi bili skuplji. Potencijalni investitor trgovačke etaže je bio jedan od lokalnih moćnika. Međutim kako je taj investitor imao neke druge planove, u pola izgradnje tunela on je od investicije odustao. Naši gradski oci su se našli u nebranom grožđu. Pokušali su jadni naći drugog investitora. Neke su i pronašli, o čemu je već pisao stanoviti Dušebrižnik na Šibenskom demokratskom forumu. Međutim, da li radi pre malog prostora ili blokiranja konkurencije od strane dvojce vlasnika trgovačkih centara, ti investitori su odustali. Odnosno nisu naišli na pozitivan odaziv gradskih vlasti.
Sad nakon svega možemo u tisku pročitati kako se ta etaža zatrpava. Tko je kriv? Hoće li tko dati objašnjenje građanima zbog čega se ulazilo u projekt trgovačke etaže ako se od početka nije imao investitor. Teta Neda je do zadnjeg govorila kako će riješiti taj problem. I bogami ga je riješila. Šibenskog importanea nema. Novci su potrošeni. A jedan dobar projekt će u stvari propasti zbog inertnosti gradske vlasti koja je opet zastupala interese određenih pojedinaca, a ne interese svih građana ovog grada.
Gornji tekst sam napisao prije nekih više od mjesec dana. Radilo se o osvrtu na jedan kratki članak koji je osvanuo u Šibenskom listu. Od tada se nije ništa strašno, a niti senzacionalno dogodilo. Cesta će, nakon rekordno dugačke gradnje, uskoro biti otvorena. Napravio sam đir po njoj i izgleda dobro. Nešto mi se baš i ne sviđa spoj gornje ceste sa tunelom, ali valjda se drugačije nije moglo. Opći zaključak je da sve izgleda dobro. Nadam se samo da neće zabrljati sad na kraju, jer je očigledno kako žure da bi se sve to završilo do drugog Kalmetinog roka.
Ono šta me bode u oči je ovo:
Jel moguće da će sve to ostati ovako. Ako hoće onda ipak tehnološka cesta nije završena. Fali joj famozni trgovački centar koji bi izgledao ovako.
Moram priznati da je Čović odigrao izvanrednu utakmicu. Navukao je ove naše gradske filozofe, kao dječicu na bombone. Obećao im je ulaganje. Postojao je usmeni dogovor. Gradska vladajuća neinteligencija je zagrizla. Kad je ugriz bio toliko jak da ga više nisu bili u stanju olabaviti, Čović se lagano povukao. I pokazao se jako neozbiljnim pregovaračem. Barem bi on trebao znati da se na zapadu i usmeni dogovori đentlmenski poštuju. Ili su naši gradski oci i matere pravili ražanj, a zec je još uvijek bio u šumi. Uglavnom, Čoviću ova situacija paše, jer je konkurentsko parkiralište smanjeno, s čime voda ide na mlin njegovom budućem projektu garaže u Dragi. S druge strane, ako je i obećao ulaganje u trgovačku etažu, a nije obećanje poštovao onda ispada da je čovjek s kojim se ne treba dogovarati niti ulaziti u bilo kakva partnerstva. Međutim, naši gradski vladari pregovaraju s njim oko zajedničkog ulaganja u zgradu u Dragi. Odigrao je to Čović famozno. Sad nam nudi dogradnju njegovog trgovačkog centra, a mamac su veliki broj novih radnih mjesta. Igrač je, nema šta.
Ovi naši vlastodršci, baš nisu ni za šta. Nemaju svojih ideja, niti vizije pa su ograničeni na ono šta im dozvole lokalni gospodarstvenici. Neće priznati kako nisu dorasli svom poslu, nego nam uporno pokušavaju zamazati oči. I dokle to tako.
Nema komentara:
Objavi komentar