26 travnja 2008

Tko nam šta može

Čitajući novine ili gledajući televiziju svakodnevno uviđam kako nismo postigli ono čemu smo težili. Društvo koje stvaramo ima neke čudne vrijednosti i nekakva poimanja koja nikako ne prihvaćam kao nešto normalno. Naprotiv, svakodnevno zaključujem kako smo sve manje društvo demokracije, a sve više društvo autokracije. Sve manje sam uvjeren kako svi imamo ista prava, a sve mi se više čini kako samo određeni, podobni pojedinci imaju ta prava. Štoviše, ti isti pojedinci određuju koja prava će imati oni koji ne pripadaju njihovoj kasti. To pravo odlučivanja su većinom stekli nekakvom vrstom, najblaže rečeno sumnjive rabote. Ta vrsta rabote im je omogućila da zauzmu pozicije s kojih upravljaju životima malih, normalnih ljudi koji se svakodnevno bore za svoju koricu kruha.

O čemu ja to pričam. Pričam o „bogovima“. Jer ti pojedinci se doista i ponašaju kao bogovi. Nedodirljivi. Nepogrešivi. Za njih ne vrijede zakoni. Za njih ne vrijede ugovori. Za njih ne vrijede prijateljstva. Niti moral. Za njih, čak ne vrijedi ni označeno parkirališno mjesto. Oni su iznad toga.

U nekoj normalnoj državi, nekakvom dogradonačelniku za kojeg se spominje da je u nekoj svojoj prošlosti zamračio nekakvu i ne baš malu lovu, na vrata bi zakucali pravosudni organi i priupitali ga par stvari o tome. U nekoj normalnoj državi, nekakvom saborskom zastupniku o kojem se po novinama piše da je iskoristio staru ozljedu kako bi došao do statusa ratnog invalida, obratili bi se ti isti pravosudni organi. U nekoj normalnoj državi državni djelatnici bilo kakve vrste bi za zloupotrebu službenih automobila, kartica, mobitela ili koječega drugog u najmanju ruku izgubili posao, ili bi bili natjerani da daju otkaz. U toj istoj državi bi ministre čiji se vozači bave kamatarenjem ili kakvim drugim kriminalnim rabotama lagano sklonili u političku povijest i ne bi o njima progovorili više ni riječ. Naravno da u toj državi oni koji imaju nekakvu kriminalnu prošlost, pogotovo onakvu koja koketira sa „kraljevima podzemlja“, ne bi imali nikakve šanse odlučivati o bilo čemu, a kamo li o nekakvim važnijim političkim pitanjima. U toj, možda utopijskoj državi, svi oni koji rade za državu, a primaju basnoslovne poklone, bilo u vidu provizije, putovanja na skijanje ili ljetovanje, ili samo u vidu satića, bili bi izvrgnuti moralnom, a možda i kaznenom progonu. Pogotovo ako za te poklone čine nekakve usluge, a najčešće ih čine. Tako se radi u normalnoj državi. Gdje vlada demokracija, moral i pravda.

Ali, tako nije kod nas. Kod nas to sve prolazi. Prolazi onim pojedincima sa početka priče. Onima koji misle da su bogom dani, da su izabrani kako bi određivali tko je podoban,a tko nije. Oni su sebi priskrbili povlastice, oni u rukama drže čarobni štapić i malim ljudima određuju gdje će parkirati svoj automobil. Ali, tek onda kad oni parkiraju svoj. Svoju nedodirljivost smatraju normalnom. I ne daju da ju itko dira. Šta tko ima njih pitati o nekakvim tamo novcima, ili o kojekakvim statusima. Zar je bitno tko je kome platio zimovanje i koja je protuusluga. Ako netko nešto i zapita, vrlo brzo se to pokrije frazama „ima nepravilnosti, ali nema nezakonitosti“.

Najgore u svemu tome jeste to šta takvo ponašanje postaje normalno. Kao da to nikad neće doći na naplatu. Najgore je šta ti isti „bogovi“ dobro vode računa o tome da netko tko nije njihov slučajno ne pomisli kako bi i on mogao napraviti nešto slično. Ako samo i pokuša, stići će ga ruka „božja“.

U prilog svemu ovome ide priča koja je osvanula na naslovnici oba lokalna tjednika. Priča o Stipi Petrini i njegovoj kupnji kafića. Zanimljivo je da je to, kako sam već napomenuo osvanulo na naslovnicama, dok nijedan lokalni tjednik o sumnjivoj ratnoj invalidnosti određenog uvaženog saborskog zastupnika nije objavio niti jednu jedinu rečenicu. Da stvar bude gora, na ovu Petrininu priču odmah je pala izjava kako će temeljem novinskih napisa pokrenuti istraga. Zanimljivo, jel da.

Lokalni tjednici, međutim nisu objavili priču o „socijalnom slučaju“ Mrdeži. On je eto jadan, nezaposlen, pa prima 1200 kuna sa Biroa. Onih pet laganih milijunčića, valjda ne smatra dovoljnim novcima za normalan život. Hoće li se i ovdje pokrenuti istraga?

S tim u vezi. Kad bi Ninić iša napraviti ono šta je reka u vezi Mrdeže, mislim na onu izjavu kako njima u stranci ne trebaju nečasni i nepošteni ljudi, broj članova bi im se smanjio, i to drastično.

17 travnja 2008

Hoće li Dekan Radačić ići u mirovinu?

Naš dopisnik sa Vele(m)učilišta nam je javio kako se tamo opet sprema nekakva afera. Prema njegovim pouzdanim izvorima izgleda da opet Radačić dolazi u prvi plan svojim postupanjima.

Naime, dekan Radačić, je 2. travnja ove godine navršio 65 godina života i po sili Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Veleučilište bi s njim MORALO raskinuti radni odnos. U ovakvim slučajevima radni odnos se raskida završetkom akademske godine u kojoj se navršava 65 godina života, odnosno Radačić bi trebao raditi do 30. rujna. 2008. Godine, a nakon toga bi trebao biti umirovljen.

Postoji varijanta, i to zakonska, kad profesor može ostati na svom radnom mjestu i ako navrši 65 godina života, ali na žalost dekanu Radačiću ta varijanta ne igra. Naime, člankom 102. je propisano:

(6) Zaposleniku na znanstveno-nastavnom, umjetničko-nastavnom i nastavnom radnom mjestu na visokom učilištu istekom akademske godine u kojoj je navršio 65 godina života prestaje ugovor o radu radi odlaska u mirovinu.

(7) Kada postoji potreba za nastavkom njegova rada, visoko učilište može redovitom profesoru u trajnom zvanju i profesoru visoke škole u trajnom zvanju produljiti radni odnos do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina. Pri tome će se posebno cijeniti njegov znanstveni doprinos, uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika.

Znači, Radačiću bi se mogao produžiti ugovor, ako bi imao trajno zvanje profesora visoke škole ili redovnog profesora. Međutim, na žalost on to nema.

IZVJEŠĆE S 15. SJEDNICE SENATA SVEUČILIŠTA U RIJECI

održane 2. ožujka 2006. godine

Prihvaćen je zapisnik s 14. sjednice Senata od 27. siječnja 2006.

- Senat je potvrdio izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za dr. sc. Marka Radačića s Medicinskog fakulteta (1. izbor),

............................

Članak 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju je propisao da se u članku 101. stavku 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju dodaje se rečenica koja glasi:

»Natječaj za ponovni izbor u zvanje i odgovarajuće radno mjesto profesora visoke škole (trajno zvanje) raspisuje se najranije šest mjeseci prije isteka roka od pet godina od prvog izbora.«

Kao što vidite, Radačić nema izbor u trajno zvanje redovnog profesora jer je u PRVO ZVANJE (prvi izbor) biran u 2006. godini i u trajno zvanje može biti biran tek nakon 5 godina, odnosno 2011. godine.

Međutim, profesor Radačić se poziva na članak 9. koji glasi:

- Iznimno od stavka 6. ovoga članka, kada se na visokom učilištu koje izvodi stručne studije na raspisani natječaj nije javio odgovarajući pristupnik, visoko učilište može, s osobama izabranima u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, odnosno nastavna zvanja i radna mjesta, zasnovati radni odnos do isteka akademske godine u kojoj navršavaju 70. godinu života.

Naš izvor tvrdi kako članak 9. ne vrijedi za Radačića, iz prostog razloga jer se na natječaj , po kojem je Radačić izabran za dekana , javio "odgovarajući pristupnik" koji je udovoljavao svim zakonskim uvjetima, a to je bio prof. Čovo.

Nadalje, naš pouzdani izvor kaže da i Petar Gardijan 10. srpnja 2008. godine navršava 65 godina života te i on , po sili Zakona, mora u mirovinu s 30. rujna ove godine. Međutim, po onome šta smo čuli, Gardijan neće izgubiti. Već je kao pripremio teren kako bi mogao raditi u jednoj privatnoj firmi kao predavač voditeljima turističkih agencija i turističkim vodičima.

Na Veleučilištu postoji još jedan profesor koji ima odgovarajući izbor u zvanje, a to je prof. Čovo. Naš izvor nam prenosi kako on završetkom ovog semestra napušta Veleučilište i samo ako Radačić ode u mirovinu, onda se ima namjeru ponovo natjecati za dekana.

Vrlo bitno je znati da je na bivšem Studiju menadžmenta nekad bilo 14 doktora znanosti, dok danas egzistira na dvojici doktora, od kojih samo jedan ima izbor u nastavno zvanje. Ostali su otišli i ne žele se više nikad vratiti. Koliko je Veleučilište izgubilo može se vidjeti i iz toga šta je profesor S. Belak, samo nakon godine dana boravka na Sveučilištu u Zadru, biran za pročelnika Odjela za ekonomiju, a lani u listopadu i za prorektora Sveučilišta u Zadru.

Nakon šta se sve ovo pročita, ne možete se nego zapitati kome je u interesu da se na Veleučilištu, našem šibenskom Veleučilištu reda afera za aferom. Postavlja se pitanje, kome je bilo u interesu da sruši onaj renome koji je postigla bivša visoka škola i zašto je netko uopće to želio. Kakvi i čiji interesi su tu u pitanju. Studentski? Nekako sumnjamo u to. Profesorski? Politički? Stječe se dojam, kako netko ne želi da se u ovom gradu stvori neka respektabilna visokoškolska ustanova. Pitanje je zašto. Zbog čega je Veleučilište u Kninu postalo bolje i perspektivnije nego ovo u Šibeniku. Zbog čega je sa ovog našeg otišla sva sila izvrsnih i cijenjenih profesora. Zbog čega su se pokušali mijenjati programi, i to nezakonito. Zbog čega se za Dekana dovela u stvari osoba koja na ovom Veleučilištu kao veterinar i nema šta posebno raditi. Nema čak ni onih 20% norme predavanja koje bi morao imati. Doduše ne može ih ni imati jer nema šta predavati. Neka nam profesor Radačić oprosti, ali nejasno je šta on u stvari radi na ovom Veleučilištu, koje je jedna stručna visokoškolska ustanova, vezana za promet, pravo i menadžment te turizam. Gdje bi on to trebao nešto predavati? Koji od ovih smjerova ima ikakve veze sa veterinarstvom. Ili su možda studenti ti kojima bi trebao veterinar.

Dajte ljudi, svi Vi koji možete nešto napraviti po pitanju Veleučilišta, učinite nešto kako bi se stanje dovelo u red. Ili, ako to ne možete, vratite nam Visoku školu za turistički menadžment, pa neka nam bude, kako je i bilo.

15 travnja 2008

Kako sad 2x150 tisuća litara?

Maloprije, surfajući naletim na članak novinara Ante Pancirova. Pročitajte ga, dobro ga pročitajte. Posebno Vam skrećem pažnju na dio koji u cijelosti prenosim iz članka: „Imamo po šest dizel i eurodizel agregata koji gorivo crpe iz rezervoara kapaciteta od oko 150 tisuća litara za svaku od te dvije vrste goriva. Dvije su crpke s plavim dizelom za ribare, a prodajemo i standardni benzin 95 - kaže Vukšić.“.

Ako je Ante Pancirov dobro prenio, a nema razloga da bi se sumnjalo u ono šta je napisao onda iz citiranog možemo pročitati kako se u Dubokoj koriste barem dva tanka od po 150 000 litara, jedan za diesel gorivo i jedan za euro diesel gorivo. Kažem barem jer se tu još spominju i plavi diesel, a i benzin 95. Po logici i oni bi trebali u posebne tankove.

Ništa tu ne bi bilo čudna, da u valu prosvjeda protiv naftnog terminala koji je trebao nastati u Dubokoj u jednom članku taj isti gospodin Vukšić OBEĆAVA, ponavljam OBEĆAVA kako će koristiti samo jedan rezervoar kapaciteta 50 tisuća litara. O tome sam pisao u jednom od svojih osvrta na situaciju u Dubokoj. Tu izjavu je prenijela Davorka Blažević u Slobodnoj dalmaciji, prošle godine. Link na žalost ne radi jer je SD mijenjala svoje web stranice.

Već onda sam upozoravao kako nema nikakve logike raditi takvu pumpu za 50 tisuća litara goriva. Izražavao sam sumnju u te podatke. Sad se pokazalo da je ta sumnja bila opravdana jer ta pumpa ipak radi sa tankovima od 300 tisuća tona i još poneki kusurčić za plavi diesel i benzinu.

Nije mi jasno tko i zašto nas onda uporno laže. I šta se u stvari tamo u toj Dubokoj, daleko od naših očiju, događa.

12 travnja 2008

Pripazite gdje krcate gorivo, posebno eurodiesel

12 uzoraka palo na testu ( preneseno sa Autoklub.hr)

Opreza nikad naodmet! Sukus je to našeg velikog istraživanja kvalitete goriva. Od stotinu uzoraka dizelskog i benzinskog goriva, detektirali smo 12 goriva čiji sastav ne udovoljava propisanim normama i kao takvo, potencijalno je opasno za ispravan rad modernih motornih agregata. Na pet uzoraka Eurosupera 95, kraj destilacije završio je s nedozvoljeno visokom temperaturom, što sugerira na prisutstvo dizelskog goriva. Riječ je o maloj količini (oko 1 posto volumnog udjela), koje je (vjerojatno) zaostalo u rezervoarima goriva na benzinskim postajama ili u cjevovodu cisterni koje prevoze gorivo. Takvo smo gorivo detektirali na tri OMV-ove postaje (Varaždin, Janjče Istok i Vrata Jadrana), te na privatnim postajama Pina u Pirovcu i Hodak u Kenđelovcu.

INTERAKTIVNA MAPA REZULTATA

Rezultate analize možete pogledati kliknete li na kartu

U dodatnih pet uzoraka Eurosupera 95 pronašli smo nedozvoljenu količinu aromata koji uzrokuju pojavu potencijalnih smola. Iako nisu opasni po dugotrajnost motora, pet uzoraka sa Ininih benzinskih postaja (Oroslavlje, Gradna Sjever, Zagreb – Heinzelova, Zagrebačka obilaznica – Plitvice i Vukovar) imali su nešto viši volumni udio od dozvoljenog (35 %).

Kod dizelskog goriva, glavni je uzrok nepravilnosti ponovno sumpor. Usprkos aktualnoj normi koji tolerira čak 50 ppm-a sumpora, u dva smo uzorka pronašli 78 (Poljoprivreda, Garešnica), odnosno 90 ppm-a (Grcić SS, Šibenik). Uz nedopuštenu količinu sumpora, u oba smo uzorka zatekli povišen PAH (poliaromatski ugljikovodici), te snižen cetanski index. Potonji je mjera samozapaljenja, te ako je on niži od 48, motor će se teško pokrenuti.

Prvi smo puta analizirali i točku filtrabilnosti (CFPP) odnosno temperaturu pri kojoj dolazi do začepljenja filtera goriva kod Eurodizela. Kako su niske temperature tradicionalni neprijatelj svih dizelaša, aktualna EN590 norma ograničava CFPP na minimalno -15 ºC tijekom zimskih mjeseci. Zanimljivo, sva su goriva zadovoljila ovaj test (minimalno odstupanje poništava se zbog tolerancije mjernog uređaja od 2 ºC).

PROSJEČNA OCJENA
PROSJEČNA RAZINA SUMPORA (MG/KG)

Eurosuper 95 Eurodizel
Tifon
5
5
Ina
4,2
4
Petrol
4,1
3,9
Privatne benz.
3,8
3,4
OMV
2,9
4


Eurosuper 95 Eurodizel
Tifon
<4
8
Ina
17,1
30,2
Petrol
12,8
27,7
Privatne benz.
18,4
44,9
OMV
16,3
20

U kvaliteti goriva na domaćim postajama i dalje prednjači Tifon koji već godinama nudi Euro5 gorivo s manje od 10 ppm-a sumpora. Donedavno privatnu kompaniju, prošle je godine kupio mađarski MOL koji već otprije vlasnik 25 postotnog udjela u Ini. Naša najveća naftna kompanija zadržala je visoku razinu kvalitete goriva te je kakvoćom derivata zasjela na drugo mjesto. Treći je slovenski Petrol čije je gorivo na gotovo svim postajama identično. OMV je zaslužio niže ocjene zbog tri uzorka u kojima smo detektirali prisutstvo Eurodizela.

PROSJEČNA RAZINA VODE (MG/KG)

EURODIZEL
PROSJEČNA OKTANSKA VRIJEDNOST

EUROSUPER 95
Tifon
53,0
Ina
64,9
Petrol
68,5
Privatne benz.
73,8
OMV
75,8

Tifon
93,8
Ina
93,7
Petrol
93,4
Privatne benz.
93,4
OMV
93,3

Veliki su iskorak napravili i privatnici koji uglavnom nude vrlo dobro gorivo. Iskaču tek Grcić i Hodak čiji Eurodizel ne udovoljava normi. Zamijetili smo i pad kvalitete kod Europa Mila. Privatnik koji je do prošle godine gorivo kupovao od Tifona, promijenio je dobavljača i sada prodaje gorivo Euro 4 kvalitete.

09 travnja 2008

Di smo bili do sad?


Teta Nedi je dojadilo. Napisala jer pismo Zeniću u kojem izražava svoje duboko neslaganje sa onim šta ovaj radi na rivi. Slažem se, potpuno, sa teta Nedinim mišljenjem, jer one nove prokrom kolone i ormarići za struju stvarno ne priliče rivi koja je cijela od kamena. Uostalom, mišljenja sam da se to moglo puno, puno bolje ukomponirati u prostor gdje prevladava kamen i stare kolone od gize.


Slažem se s teta Nedom da to nije dobro izvedeno, ali ne slažem se sa stavom da je ta riva javna obala koju nije dobro komercijalizirati na taj način. Mislim da je ovaj način komercijalizacije normalan za sva primorska mista
i da iz toga može izaći samo dobro.


Mene muči nešto drugo. Taj zahvat na rivi Zenić je započeo prije više od šest miseci. Sjećate li se kad sam upozoravao na to ulaganje i na to kako će to sve izgledati i tko će poslije s tim upravljati. Već onda su se pojavile određene sumnje u cijelu investiciju i način na koji se ona provodi. Međutim, tada od gradskih otaca nije al ama baš nitko reagirao. Sada, kad je stvar praktički već gotova teta Neda iz svoje udobne saborske, te volonterske gradonačelnićke stolice piše proglase na koje se nitko više i ne obazire. Ne samo da se ne obazire, već Zenić kaže kako je sve rađeno po planu i projektu kojeg su svi vidjeli i za kojeg su svi znali. Jasno je da je županija morala znat za ovo, jer njihov predstavnik sijedi u upravnom vijeću. A ono po defoltu odlučuje o takvim stvarima. Zašto to nisu znali gradski vlastodršci, nemam pojma, ali to ostaje nepoznanica.


Kad malo bolje promislim, nije li se već ovako nešto slično događalo. Jeste. Jeste. Sjetite se samo Duboke. Nitko ništa nije znao, a opet svi su sve znali i pravili se blesavi dok im voda nije došla do grla. A opet, ostavljam mogućnost da teta Neda za onih kratkotrajnih boravaka u Šibeniku u zadnje vrime jednostavno nije stigla vidit da se na rivi nešto radi. Onda se postavlja pitanje zbog čega joj njeni pobočnici nisu na to skrenuli pažnju prije nego je riva probužana sa kvalitetnim prokrom vidama.

05 travnja 2008

Kuda ide šibensko vatrogastvo? - napisao Vatrogasci

Ne mogu se otet dojmu i ne postavit ovo jedino logično pitanje. Nakon najveće tragedije Hrvatskog vatrogastva sveopći naš vatrogasni puk od svojih današnjih i ondašnjih čelnika nije dobio odgovor, što se to tamo desilo, a zašto ???


Međutim maknuvši tadašnjeg županijskog vatrogasnog zapovjednika Dražena Slavicu dipl.inga. ubrzano rade na sveopćoj organizaciji, te danas na posao koji je on obavljao volonterski, sigurno ne svojevoljno, danas su uposlene dvije osobe i to županijski zapovjednik po struci inženjer i koordinator vatrogasni tehničar. Danas Vatrogasna zajednica županije ima šest uposlenih osoba istina jedna na određeno vrijeme, gdje prevladava srednja stručna sprema, dok je velika većina od 21 županijske vatrogasne zajednice podigla razinu naobrazbe na VSS ili VŠS svojih uposlenika prijemom Visoko obrazovanih ili slanjem na školovanje.


Dosadašnjih godina naša županija je na jedvite jade osiguravala sredstva za samo funkcioniranje ureda zajednice s tri uposlene osobe, a za provođenje aktivnosti u ljetnoj sezoni i gašenje velikih požara osigurala 100.000,00 kn dok bi primjerice naša susjedna županija Splitsko-dalmatinska za iste potrebe osiguravala između 1 500 000,00 – 2 000 000,00 kn.

Istina puno veća županija i teritorijalno i gospodarski jača, ali ova naša politika nikad nije željela sagledati stvarnu problematiku zaštite ljudi, imovine i turizma ovog prostora, a da ne govorimo o otocima, brzom dolasku, izgradnji heliodroma i niza potreba koje je za sigurnost ljudi bilo nužno napraviti.


A kako bi Politika manipulirala sa čelnicima kad bi bili Visoko obrazovani i dali bi bilo mjesta na čelu za Predsjednika Čogu koji također ima završenu srednju stručnu spremu.


Na primjer što je to manipulacija, Zakon o zaštiti od požara iz 1994. godine propisao je da sve jedinice lokalne i regionalne samouprave moraju donijeti Procjenu i Plan zaštite od požara kao temeljni dokument pregleda stanja na terenu i organizacije zaštite ljudi i materijalnih dobara.


Gle čuda županija i još nekoliko (9) općina nisu nakon četrnaest godina izradili osnovni dokument, a očekuju da vatrogastvo funkcionira besprijekorno, odnosno i preuzme odgovornost za neželjene posljedice. Nacionalni parkovi imaju te dokumente koji su mrtvo slovo na papiru, u ovom kornatskom nažalost nije ništa provedeno otkad ga je donijela država prije deset godina.


Možda takvima i odgovara da naše vatrogastvo vode osobe srednje naobrazbe, lakše ih je veslat.


Danas najveću našu postrojbu ovu Šibensku također vodi osoba sa srednjom stručnom spremom, a Zakon o vatrogastvu je propisao da na tom mjesto može biti imenovana osoba koja udovoljava uvjetima VSS ili VŠS smjera zaštite od požara, s određenim vatrogasnim iskustvom.


Dali ovi čelni ljudi koji povećavaju administraciju, a nisu izvukli pouke iz najveće vatrogasne tragedije, i žele školovati ljude, možda i ne, jer za njih vjerojatno neće biti mjesta. Pa svi oni na isti način i danas kao i prije tragedije donose odluke koje su ključne za razvoj i organizaciju vatrogastva na našem prostoru jedino što danas ako se što desi odgovara druga osoba. Nisu oni za to krivi već zakonodavac koji je dao tu zakonsku mogućnost ( Predsjedništvo donosi sve odluke zajednice, gle čuda, a odgovara samo zapovjednik).


Dali ovakvo vatrogastvo koje ne vodi brigu samo o sebi, može voditi brigu o našoj zaštiti.


Vatrogasci

02 travnja 2008

Ante Kulušić (ni)je HRVI

Dakle, ipak se dočekalo. Don Ante je 15. ožujka ipak reagirao na članak Davorke Blažević u kojem je ona navela kako je do statusa invalida došao preko sportske ozljede.

Reakcija don Ante nije bila nimalo đentlmenska. Dapače. Hodala je po rubu pristojnosti. Don Ante je naveo kako ima svu potrebnu dokumentaciju. Naveo je kako je prilikom pokušaja brzog izvlačenja iz vozila pod pucnjavom snajpera, opterećen pancirkom težine od preko 20 kilograma nezgodno zarotirao koljeno lijeve noge, koje je tada ostalo blokirano zbog loma meniskusa. Nedugo nakon toga don Ante je završio u Lovranu na operaciji. A nedugo nakon toga je, ničim ometan, nastavio suditi nogometne utakmice u prvoj nogometnoj lizi, pri tom trčeći kao Nenad Stekić. Štaš, kad su ti doktori u Lovranu sposobni učinit čuda. I tako je naš don Ante trčao, i na kraju je 1998. godine, na nagovor kolega koji su znali za njegov slučaj i nezgodu, dotrčao do invaliditeta od 20% (ovdje slijedi isprika gospođi Blažević i don Anti, ja sam imao krive informacije, ipak je 20%). Još je don Ante spominjao ruganje i crvenilo u licu i zlobnost i pokušaje diskreditiranje njega i cijele voljene mu stranke. Svoj vrhunac don Ante je dosegao u zadnjoj rečenici gdje je napisao kako se Davorka Blažević izruguje njemu i svim stvarnim vojnim invalidima, a na temelju insinuacija i laži.

I onda, danas u slobodnoj osvane reagiranje Davorke Blažević. Izvanredno. Kratko i jasno. Davorka je napisala kako je šutnja ponekad doista zlato (i moram priznati da je sto posto pogodila, don Anti bi bolje bilo da je mudro šutio). Napisala je Davorka kako je o spornom događaju priupitala mnoge relevantne osobe, pa i don Antine suradnike, no većina njih nije htjela govoriti o tome, jer nitko o don Anti ne govori javno, ali mnogi govore o njemu tajno. Kaže Davorka kako ima dokumentaciju, a ona svjedoči kako se don Ante žalio na bolove u lijevom koljenu godinama prije rata, još tamo 1983. Godine. Dijagnoza je bila ista kao i ona zbog koje je završio na operaciji u Lovranu. Nadalje Davorka postavlja pitanje, kako je netko tko ima trajno oštećenje koljena mogao godinama biti nogometni sudac. Ima toga još. Izvanredno sročeno, lijepo, pristojno i odmjereno. Svaka čast gospođo Blažević. Do nebesa ste narasli u našim očima. Imali ste hrabrosti o tome pisati, a svjesni ste o kome ste pisali i štoviše svjesni ste kakvi su to ljudi i šta su kadri učiniti. Skidamo kapu. Imate našu punu podršku.

A šta se tiče don Ante, željno očekujemo njegovu novu reakciju.