25 svibnja 2008

Projekti i slučajnosti

Malo sam čitao gradske stranice ovih dana te mi u oko upadne link na projekte pa ga i otvorih. Prvo se otvara padajući izbornik. Klikom na „aktualni projekti“ otvara se cijeli niz projekata.

Pa bih redom. Prvi je spomenik Draženu Petroviću. Cijelu priču oko tog spomenika većina nas zna i predobro, pa ne bih o tome, ali zanimljivo je da je natječaj odavno završio, a od spomenika ni traga.

Drugi je Umrežavanje i edukacija dionika UNESCO zaštićene baštine i baštine“. Pravo da Vam kažem nemam pojma o čemu se radi, nije mi se dalo čitati jer je tekst predugačak. U svakom slučaju miriši mi na nekakvo bespotrebno trošenje novca.

Treći je „Rekonstrukcija starog pazara II i III etapa“ koji se po onome šta je bilo najavljivano trebao završiti ovih dana, ali to meni ide nekako presporo pa sve sumnjam da će biti ubrzo gotovo. Probijanje rokova nije strano za ovaj grad, pa šta ima veze ako se probije još jedan.

Četvrti je“ Škola Meterize“, a peti je „Urbani eskalator“. Nemam komentara. Od ova dva projekta još uvijek nema ni traga ni glasa. Opisi su vrlo kratki. Toliko kratki da se pod projektom škole na Meterizama opisuje tko je dobio natječaj za uređenje starog pazara dok pod drugim projektom ne piše gotovo ništa.

Uglavnom, zaključak je da je većina tih projekata samo farbanje očiju. Barem za sada. Jer kad pogledate dalje u tom podizborniku pa vidite da je tamo još uvijek jedan projekt koji je onomad ambiciozno nazvan „Projekt Šibenik“, onda se zamislite, i zaključite kako je sve to samo jedan pokušaj dobre reklame.

Toliko o gradskoj vlasti u kojoj nam još uvijek sjedi jedan Bajić. Ajmo razmotriti jedan cijeli niz slučajnosti. Ovih dana u Slobodnoj se pojavi članak (nije na internetu) kako nam je župan otišao u Francusku. I to kako stvari stoje ode on u Pariz. U istom članku u sumnju se dovodi i putovanje šefa šibenske policije. Iz njemu bliskih krugova u policiji(vjerojatno onaj koji sidi vrlo blizu njega i već poodavno puca na njegovo mjesto) doznalo se da je i on otišao u Francusku. Postavlja se pitanje nisu li otišli zajedno. Ako i jesu nije li to malo neetično i neprofesionalno s jedne i druge strane s obzirom da je župan pod istragom. Iz onih drugih normalnijih krugova proširila se priča da je šef policije otišao na hodočašće u Lourdes kako bi okajao svoje grijehe. Šta bi značilo da njih dva nisu zajedno. Međutim, župan je u Parizu bio 20. svibnja, te mu se od tad gubi svaki trag. Hodočašće je započelo 20. svibnja i traje do 27. svibnja. Dakle, ima se vremena za svašta. I još nešto, prateći vijesti u svemu tome se pojavljuje još jedna slučajnost. Naime u Lourdes je otišao i Sanader. Hm, zanimljivo. Mislite li da su ona dva prva navedena stvarno slučajno u Francuskoj?

22 svibnja 2008

Prošla prva godina

Evo narode, prođe prva godina. Naime, 23. Svibnja prošle godine na ovom blogu je objavljen prvi post. Doduše blog se nalazio na drugom serveru i to sve dok nije zaključeno kako je taj server poprilično nezdrav. Sve ukupno objavljeno je 150 postova. Po posjećenosti se može zaključiti kako su teme postova zanimljive i interesantne.

U tih godinu dana pisalo se o svemu i svačemu. Bilo je dobrih postova, odličnih tema. Naravno, bilo je i loših postova, ali i to je jedna normalna stvar. Pisalo se o problemima mladih, antifašizmu, kriminalu, korupciji, neradu, naftnim terminalima, marinama, u principu svemu šta pritišće ovaj grad. Najtužnije i najteže je bilo pisanje o hrabrim, tragično stradalim vatrogascima, a čija smrt do dan danas nije razjašnjena.

Kad se započelo sa pisanjem bloga nikome nije padala na pamet mogućnost da će se s njim isprovocirati zli duhovi ovog grada. Nikome nije padala na pamet mogućnost progona bilo koga tko bi mogao imati bilo kakve veze sa blogom. Međutim iz svima poznatih razloga i to se dogodilo. Očigledno su se neke nazovi face našle jako pogođene onim stvarima zbog kojih su kritizirane. Tih dana su se lomila koplja oko nastavka pisanja, ali uz veliki broj poruka podrške , odlučeno je da blog ide dalje. Veliko hvala onima koji su bezrezervno podržali blog. Posebno zahvaljujem Mraku, Peratoviću te velikom broju ostalih blogera koji su pružili bezrezervnu podršku. Smo zbog njih i Vas koji ste moji vjerni čitatelji ovaj blog je još uvijek tu. I bit će nadajmo se još dugo.

Također, hvala svima koji su pomagali, i još uvijek pomažu u stvaranju, dizajniranju i pisanju. Bez Vas ovog bloga ne bi uopće bilo. Vi ste okosnica svega. Vi ste oni koji su usprkos pokušajima diskreditacije i progona ti koji ste iznijeli najveći teret. Dokazali ste da Vam je do Šibenika stalo i znate da je sve ovo šta radimo i pišemo u svrhu boljeg života u Šibeniku. Veliko Vam Hvala.

Na žalost bilo je i onih koji su se povukli nakon frke oko bloga. Ovdje moram posebno naglasiti nama svima dragu „mirelu r“. Ovaj blog je izgubio jako puno njezinim povlačenjem. Bez obzira na to, hvala joj na njezinoj besidi. Znala nas je od srca nasmijati.


Na kraju samo još par riječi. Prije godinu dana točnije 24. svibnja, napisan je post o spomeniku Radi Končaru. Za sve one koji ne znaju, danas je 66. godišnjica strijeljanja. Prošle godine su taj spomenik pohodili i župan i gradonačelnica, te su tada izjavljivali kako će se spomenik urediti. Predlažem Vam da odete danas tamo, odate počast poginulim domoljubima, stavite cvijetak na njihove spomen ploče i pogledate kako je divno uređen. Velika hvala gradonačelnici i Županu šta su se potrudili taj spomenik našoj povijesti napokon dovesti u primjereno stanje. Samo jedna molba. Molim Vas (gradonačelnicu i župana) nemojte pretjerivati sa uređenjem, jer onaj kukasti križ baš „lijepo“ figura tamo.

19 svibnja 2008

Gdje idemo?

Lokalni tjednici od prošlog vikenda na svojim naslovnicama su ukratko opisali svu tugu i jad šibenske stvarnosti. Naslovi kao šta su „Policija istražuje župana zbog sukoba interesa“, „S TEF-ove obale švercalo se od igle do lokomotive“, „Jadrolinija opet zaobišla Šibenik“ te „Šibenik slabo skrbi za spomeničku baštinu“ ne daju ni malo nade u poboljšanje.

Dok drugi gradovi dobivaju muzeje, kina, velika trajektna pristaništa, sajmove ili kojekakve druge popularne i lijepe sadržaje, Šibenik dobija zatvore, regionalne otpade, tankerske terminale.

Dok drugi gradovi uređuju svoja povijesna i kulturna mjesta, Šibenik stoji i čeka da mu netko drugi uredi i uljepša grad.

Ne razumin više naše političare. Pogotovo one vladajuće. Ponašaju se kao da oni u Šibeniku ne žive. Nije mi jasno dokle će ih voditi njihov vlastiti interes. Nije mi jasno kad će više odlučiti reći koju riječ i za ovaj grad, a ne samo slušati direktive iz Zagreba, čekati ministre da im poklone malo milostinje, pokupiti mrvice.

Činjenica je kako ovo stanje sa gradonačelnicom volonterkom ne funkcionira. Činjenica je kako nam je pod hitno na mjestu gradonačelnika potrebna osoba koja će početi misliti o gradu i za grad. Činjenica kako nam je pod hitno potrebna jedna studija koja bi nam dala smjernice o tome kakav grad želimo u budućnosti i šta nam sve treba da to ostvarimo. Mi međutim, još uvijek ne znamo šta ćemo s Poljanom, TEF-om, tvrđavama. Mi još uvijek ne znamo šta ćemo sa starom jezgrom. Ne znamo ni šta bi s onom rupom iznad tunela, a ne znamo ni šta s Mandalinom i Docem. Ispada da nam gradska vlast samo mijenja prostorne planove i raspisuje natječaje za prodaju gradskih zemljišta. Šta i nije nikakvo čudo kad nam u poglavarstvu još uvijek sijedi Bajić.

Jednostavno nemamo sreće sa tim našim političarima. Puna su im usta obećanja, a znate onu staru „kinesku“: obećanje ludom radovanje. E, pa ta obećanja najčešće tako završavaju.

Ali, zato smo po aferama naših političara najjači. Pogledajte nam samo zadnje Župane.

BTW. Mislio sam kako će se HDZ rehabilitirati kad Bajić nije izabran u gradski odbor. Kako sam se samo prevario. Izabraše oni njega zato u županijski. Šta je slijedeće? Sabor? Blago nama.

15 svibnja 2008

Tko je slijedeći?

U ovom postu objavljujemo članak našeg dopisnika kojim se osvrće na aktualnu situaciju u Carinarnici Šibenik.

Ma otkad sam pročitao članak Davorke Blažević Šibenik: carinarnica zakida državu za 300 tisuća kuna nikako mi ne izlazi iz glave. Pogotovo šta znam kako je sve to u stvari samo jedan mali dio priče. Stvarnost je puno drugačija i puno, puno surovija.
Naime, opće je poznato da je Semira u dragom nam HDZ-u od samih početaka, i da je jedna od osnivača. Ušla je u tu stranku, jer je vjerovala u ideju, a ne zbog vlastitih interesa. Ovdje ne bih ulazio, a niti spominjao privatni život, jer za ovu priču nije niti bitan. Žena živi na način koji joj odgovara i to treba poštovati. Što se tiče njene profesionalnosti u carinarnici, iskreno, žena zna posao. Čak je i za vrijeme SDP-ove koalicijske vlasti, ostala jedini HDZ-ov pročelnik carinarnice. Ni oni je nisu mijenjali jer je stručna. Godinama je bila od 17 pročelnika carinarnica (koliko ih je u Hrvatskoj) jedina žena. Kad je vladavinu nad "ZNA SE" preuzeo ZNA SE don Ante, Semiri se počelo kuhati. Namještali su joj sve i svašta. Tako je jednom prilikom, a povodom jednog događaja iz sfere privatnog života pročelnice ( koji nije imao apsolutno nikakve veze sa profesionalnim životom), od nje zatraženo da se povuče s čela carinarnice. Ona, naravno prijedlog nije prihvatila no, tu su počeli problemi. Osim toga puno je i znala o mutnim radnjama određenih pojedinaca. Počelo joj je raditi svakakve probleme. Namještati afere. Naravno da je žena reagirala na jedini način na koji je mogla. Zaprijetila je da će sve reći novinarima, iznijeti sve dokumente vezane za određene nepravilnosti i nezakonitosti. Čak mi je iz jednog izvora rečeno kako je rekla da će prijeći u SDP. U tom prepucavanju oko SDP-a, navodno joj je rečeno da će ona prije završiti u HSP-u nego u SDP-u. Na ovo je navodno ona odgovorila da je više komunista u HDZ-u danas, nego u SDP-u i da je SDP stranka u kojoj su ostali vjerni ideji, a ne vlastitom interesu. Po izvoru koji mi je ovo ispričao rekla je još kako su u SDP-u ostali pravi ljudi, a u HDZ su ušli same ulizice i stoličari.
Naravno da se nakon ovakvih razgovora pronašao nekakav izlaz, pa je došlo do sporazuma da ju se neće dirati. Nisu netrpeljivosti nestale nego su se pojedinci zamislili oko toga da bi na vidjelo mogle izaći neke čudne rabote.
Svjedoci smo da malo, malo pa izađe neki članak o navodnim nezakonitostima pročelnice. To samo potvrđuje tezu kako joj i dalje pletu mrežu, jer je prvenstveno osoba koja nije bezrezervno odana i zna razmišljati svojom glavom. Tako i ova anonimka. Neko se sad osjetio dovoljno jakim da opet pokuša izvesti njezinu smjenu. Samo taj netko nema hrabrosti da sa tim izađe pod vlastitim imenom i prezimenom, nego uvaljuje na najprljaviji mogući način, anonimno, nepotpisano. Kako je to stara oprobana HDZ-ovska metoda rješavanja određenih problema, onda se sam po sebi nameće zaključak kako isti onaj koji ju je prije pokušao smijeniti, opet pokušava istu stvar. Ovaj put se valjda osjeća puno jačim, jer napokon zasjeo je u vrlo udobnu i nedodirljivu fotelju.
Taj koji je zasjeo odlučio je odstraniti iz omiljene mu stranke sve one koji mu ne pašu, ali i one stare kadrove HDZ-a, koji su tu stranku osnivali i koji za nju žive, ne radi interesa nego iz uvjerenja. Sad je na redu Semira. Prije su bili Stančić, Baraka, Jukić, Topić. Ima ih još gomila. Pitanje je tko je slijedeći?


Mate P.

08 svibnja 2008

I udari ruka božja

i kazni neposlušnog sina. Ovom jednom rečenicom može se ukratko opisati ono šta se dogodilo Šimi Zeniću.

Netko bi rekao tko mu je kriv. Jer odvajkada se zna da tko s dicom leži popišan ustaje. Upravo to se i njemu dogodilo. Paća se je tamo gdje mu nije misto. On je, doduše mislio da mu je to posao, ali avaj, bio je u krivu. Nije jadan shvatio da je postavljen za ravnatelja ŽLU samo da bi se popunilo to upražnjeno radno misto. Nije jadan shvatio da je triba mučat, uživat dobru plaću i ne dirat se u ništa. Pustit bogove da rade šta god ih je volja.

Nije Šime platija glavom zbog onoga šta je napravija na rivi. Nije platija glavom ni zbog Duboke. Pustite i onu floskulu od objašnjenja da se nije moglo surađivati s njim. To su sve bezvezne fraze.

Pravi i jedni razlog smaknuća Šime Zenića jeste obala TEF-a. To je to. Ništa drugo nije bitno. U to se Šime nije smija dirati. Gdje mu li je samo bila pamet. Tko zna šta se tamo zbivalo i tko li je sve umjesto plaćanja koncesije dariva nekakve sportske klubove. Tu je Šime taka u osinje gnijezdo. Tu je Šime omea nekakve velike pojedinačne interese. I zbog toga ga je stigla ruka božja. Ekspresno ga je smaknuo onaj koji sam sebe postavlja i razrješuje sa mjesta predsjednika Upravnog vijeća ŽLU. I još ekspresnije postavio vd ravnateljicu, Jadranku Fržop (tko li je sad pak ona i koje su njezine reference za ravnatelja ŽLU). Ona će valjda biti poslušnija.


Eto narode, tako se to radi u predragoj nam vladajućoj stranci.


Nego, kad smo već kod TEF-ove obale, dokle će ono ruglo od broda stajati vezano tamo i tko li je to uopće odobrio. Zar će luka Šibenik postati smetlište za stare raspadnute brodove. Nije li možda taj brod potencijalna opasnost za cijelu luku. Misli li tko o tome?

01 svibnja 2008

Koncert za kirurgiju

TBF , Atomsko sklonište, Hladno pivo i oni naši dečki, kako li se već zovu. Koncert odličan, sve na mjestu. Nakon dugo, dugo vremena i mladost ovog grada napokon je uživala u jednom super događaju. Samo nebo zna kako su ovakvi koncerti postali rijetkost u ovom gradu. Koliko ih je ono bilo u zadnjih deset godina? Mislim da bi se mogli nabrojiti na prste jedne ruke. Uglavnom, koncert je bio odličan. Njegova namjena vrlo humana. Međutim ja tu imam jedan problem.

Koncert je organiziran kako bi se skupila lova za obnovu kirurgije u Šibenskoj bolnici. Hvale vrijedan razlog. I tu nemam prigovora. Svakako, treba i dalje na ovakve načine pokušavati poboljšati okolinu u kojoj živimo. Međutim, ne postoji li netko drugi u ovoj državi koga mi svi plaćamo da obnavlja naše bolnice. Ne postoji li netko drugi kome je obnova i opremanje bolnica posao. Ne postoji li netko drugi tko bi trebao osiguravati novac za obnovu državnih institucija, pa i bolnica. Zbog čega taj netko već desetljećima zanemaruje našu bolnicu.

Gledajući iz drugog kantuna, koliko se ja sjećam, nekoć su postojali neki novci koji su bili namijenjeni za gradnju potpuno nove kirurgije. Ako sam dobro upoznat, ti novci su jednom prilikom nekom posuđeni kako bi se riješilo neke druge probleme. Novci bolnici nisu nikad vraćeni. Stoga nova kirurgija nije nikad izgrađena. Mada je postojao i projekt i sve dozvole i pozicija gdje je trebala biti sagrađena.

Ako to stavimo na stranu, jer to su neka prošla vremena, onda se moramo zapitati zbog čega se u ovakvu kirurgiju, kakva je danas, jadna i nikakva, nije odavno uložilo gotovo ništa. Zašto se onaj kojeg mi plaćamo da se bavi bolnicama nije prije nego šta su se počeli rušiti stropovi sjetio kako je u šibensku kirurgiju potrebno uložiti koju kunu.

Entuzijasti organiziraju humanitarne koncerte s dobrim namjerama i željom da pomognu svima. Međutim, novac koji oni skupe samo je kap u moru. Potrebno je mnogo, mnogo više. Za to isto vrijeme oni koji bi trebali brinuti o obnovi tih bolnica u nekim svojim aktivnostima oko javnih natječaja postupaju „nepravilno, ali ne i nezakonito“. Ti isti, koji trebaju brinuti o obnovi, imaju svoje vlastite ordinacije sa super modernom aparaturom. I naravno, uredno naplaćuju svoje usluge. Za to isto vrijeme u kojem se organizira jedan humanitarni koncert bolnica napravi dug od nekoliko milijuna kuna. A mi svi kroz poreze i prireze dajemo novce za obnovu bolnica, nabavu nove opreme i materijala. Dođe nam da se zapitamo, gdje i za šta ti novci idu.

Mogu Vam samo kazati. Ima logike kad se organizira nekakva humanitarna akcija za pomoć nekoj osobi, udruzi ili jednoj skupini ljudi koji imaju problem za čije rješenje im je potreban ogroman novac. Međutim, nema mi logike da se humanitarne akcije organiziraju za pomoć državnim institucijama.

Ipak, dobre su ovakve stvari. Pa i ako skupljaju lovu za državu. Na ovakav način mi građani državi pokazujemo da imamo više sluha za njezine probleme od nje same.

P.S.

Čestitam svima 1. maj, praznik rada, pogotovo onim jadnim djevojkama u Konzuma, Plodinama i drugim dućanima koje će danas skoro cijeli dan raditi, a za to neće biti adekvatno plaćene.