31 kolovoza 2007

Tragedija

Image Hosted by ImageShack.us
Šibensko-kninski župan Goran Pauk službeno je objavio imena poginulih vatrogasaca. To su:
1. Dino Klarić (1974.)
2. Ivan Marinović (1970.)
3. Ivica Crvelin (1955.)
4. Gabrijel Skočić (1988.)
5. Marko Stančić (1990.)
6. Hrvoje Strikoman (1988.)
Prva trojica poginulih su iz Javne vatrogasne postrojbe Šibenik. 17-godišnji Marko Stančić je bio član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tisno, a Gabrijel Skočić i Hrvoje Strikoman, obojica iz DVD Vodice.
Teško ozlijeđeni i u životnoj opasnosti su Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić iz DVD Tisno, Marinko Knežević iz JVP Šibenik i Karlo Ševerdija iz DVD Vodice.
Manje teške ozljede zadobili su Frane Lučić iz DVD Tisno i Ante Juričev Mikulin iz DVD Vodice.

Na izvanrednoj sjednici Vlade hrvatski premijer Ivo Sanader proglasio je ponedjeljak 3. rujna nacionalnim danom žalosti zbog pogibije šestorice vatrogasaca na Velikom Kornatu.

Povodom tragične pogibije šestorice gasitelja, koji su nastradali u požaru na otoku Kornatu, od danas do četvrtka proglašena je sedmodnevna žalost u Šibensko-kninskoj županiji.

Komemorativni skup u spomen na poginule pripadnike Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika, DVD-a Tisno i DVD-a Vodice, održat će se u ponedjeljak, 3. rujna 2007. u Šibenskom kazalištu s početkom u 11h.

Knjiga žalosti bit će otvorena od subote 1. rujna od 8h u Vatrogasnom domu, a 3. rujna u knjigu će se moći upisati u predvorju Šibenskog kazališta od 9h.

Moja najiskrenija sućut obiteljima poginulih

30 kolovoza 2007

Gradonačelnica je odgovorila

Gradonačelnica smatra da je otvoreno pismo najobičnije politikantstvo. Ona, jadna nema nikakvih saznanja o Bajićevoj kriminalnoj prošlosti budući da nikad nije kažnjavan niti kazneno gonjen (a odakle joj je ovo poznato). Još gradonačelnica kaže kako je Bajić postao član poglavarstva upravo iz razloga šta je vrlo cijenjen u Žaboriću, te zahvaljujući rezultatima koje je postigao u turizmu (to su oni rezultati za koje je dobio zahvalnicu).

Don Ante kaže gotovo istu stvar. On kaže da su konsultirali središnjicu, te da su ustanovili kako nema razloga za opoziv. Nije samo rekao koju središnjicu. Don Ante još kaže da on (Bajić) nije odgovoran za ono čime se bavio njegov bivši poslodavac, te da je njegov život u Žaboriću, zadnjih deset godina, korektan.

Ljudi, nemam pojma šta bi uopće rekao na ovoliku količinu bahatosti i pokvarenosti. Jel moguće da će lokalni HDZ-ovci pokriti Bajića u potpunosti i na taj način ga rehabilitirati te mu dati kredibilitet kao uvaženom i potpuno ispravnom članu poglavarstva.

Sramota. Zar nisu svjesni šta rade. Zar nisu svjesni da Bajićeva prošlost nije stvar optužnica i kaznenih prijava, nego političke i moralne odgovornosti. Zar nisu svjesni da braneći Bajića u stvari brane sve bivše i sadašnje pripadnike bilo koje kriminalne skupine. Zar nisu svjesni da nakon ovog istupa sve njihove buduće izjave u vezi pravde i poštenja nemaju ama baš nikakvu težinu.

Očigledno nisu svjesni šta rade. Očigledno smatraju kako im ovo nikad neće doći na naplatu. Smatraju kako im nitko ništa ne može i tako se ponašaju. Žalosno.

Don Ante je konsultirao središnjicu i ovi su im dali podršku, šta znači da stvar nije samo na lokalnoj razini, već se širi i na državnu razinu.

Bajić je zadnjih deset godina besprijekoran. Šta to uopće znači? I pedofil može biti besprijekoran stotinu godina, ali mu nitko neće dati da radi u vrtiću i čuva djecu.

Činjenica je da je Bajić “bivši“ član Bagarićeve kriminalne skupine, te je za njega vodio kockarnicu i bio mu tjelohranitelj (Bajićeva izjava sa suđenja). Nosio je Bagariću torbu sa pištoljem i novcima (također njegova izjava sa suđenja), a danas tvrdi kako nije znao šta je u torbi. Samo ovo bi trebalo biti dovoljno gradonačelnici da postupi na jedini ispravan način. Ali ne, ona postupa na krivi način. Socijalna radnica??? Bravo.

Na ovaj način je samo pokazala i dokazala povezanost vladajuće stranke sa društvenim muljem.

29 kolovoza 2007

Pretekli me SDP-ovci

Imao sam namjeru teti Nedi poslati otvoreno pismo kroz sve medije u kojem bi od nje zatražio nekakav odgovor u svezi člana poglavastva Ivana Bajića i njegove sumnjive prošlosti.
Međutim pretekli me lokalni SDP-ovci:

Otvoreno pismo

Poštovana gospođo gradonačelnice,
Budući da niste ni jednom jedinom rječju reagirali na tvrdnje iznesene u pisanim i elektroničkim medijima o kriminalnoj prošlosti člana Gradskog poglavarstva g-dina Ivana Bajića, Vašeg bliskog suradnika, te s obzirom da ste imenovanog Vi predložili, temeljem Statuta Grada Šibenika, za člana Gradskog poglavarstva grada Šibenika, ovim putem tražimo od Vas da se javno očitujete o Vašim saznanjima u svezi kriminalne prošlosti člana poglavarstva g-dina Ivana Bajića koji je izabran na Vaš prijedlog, te da se izjasnite da li ste saznanja o kriminalnoj prošlosti imali i u vrijeme kad ste dotičnog predlagali u Gradsko vijeće.

Ukoliko su tvrdnje iznesene u medijima točne, a jednostavnim uvidom unovinsku arhivu to se može provjeriti, tada tražimo od Vas da odmah pokrenete postupak za opoziv člana Gradskog poglavarstva g-dina Ivana Bajića. Nedopustivo je da čovjek koji je prema vlastitom priznanju nosio pištolj i novac šefu „zločinačke organizacije“, te obnašao dužnost njegovog tjelohranitelja danas obnaša časnu dužnost člana Gradskog poglavarstva Grada Šibenika i prezentira naš grad Šibenik u zemljki I svijetu. Nedopustivo je to s pozicije morala i s pozicije dobrog ukusa. Ljudima s takvom prošlošću nije mjesto na časnim i odgovornim funkcijama u lokalnoj i državnoj vlasti.

Gospođo gradonačelnice, zna se gdje je mjesto kriminalu i mutnim poslovima. I nemojte se pozivati na nepostojanje kaznene prijave. Ne radi se o kaznenoj odgovornosti, mada ovdje ne želim prejudicirati da nema i takve odgovornosti u ovom slučaju, već o moralnoj i političkoj odgovornosti.

Pri tom imajte u vidu da se ne radi o politikanstvu već o obvezi da se reagira na ovakva saznanja. Kako mojoj obvezi, kao predsjednika oporbenog SDP-a, tako i Vašoj, kao gradonačelnice i kao predlagača Gradskog poglavarstva, dakle kao osobe koja je direktno odgovorna za izbor g-dina Ivana Bajića u Gradsko poglavarstvo.
S poštovanjem

Franko Vidović
Predsjednik GO SDP Šibenik


Vrlo pohvalno od njih. Mislim da je i vrijeme da netko više počne reagirati na svinjarije koje nam skoro svakodnevno priređuju naši gradski vladari.

SDP, svaka čast, skidam kapu, definitivno ste, s ovim potezom, zaradili moj glas, a i glas moje obitelji.

Sad s nestrpljenjem očekujem teta Nedin odgovor.

27 kolovoza 2007

Završili godišnji odmori

Naši gradski oci i majke su se vratili s godišnjeg odmora. Na godišnjim odmorima su malo jedrili, malo sudjelovali na modnim revijama, neki su čitali političke knjige, a neki su pohađali tečajeve za nadzorne odbore na kojima su mogli naučiti ( s obzirom na predavače) kako će popaliti par milijuna laganih kunića i pravdati se neznanjem.

Odmah nakon takvih aktivnih godišnjih odmora bacili su se svim snagama na posao. Tako su se prvo ulizali Perici Bukiću, te mu čestitali na ulasku u kuću slavnih vodenih sportova. Čudi me da nisu platili čestitku u novinama, ali nikad ne reci nikad, uvijek ima vremena.

Nakon toga su osnovali nekoliko povjerenstava za koja iz iskustva znamo da će biti nevjerojatno učinkovita. Ne kužim smisao tih povjerenstava. Ovo poglavarstvo ih je osnovalo preko stotinu. Nijedno nije napravilo ništa pametnog. U svakome se vrte isti ljudi. Jeli moguće da tamo nekom mozgu koji čita političke knjige na godišnjem odmoru ne može na pamet pasti da osnuju jedno jedino povjerenstvo koje će se baviti svim pitanjima iz određene domene.

Vrhunac prošlotjednog rada gradskog poglavarstva je bio “vrlo težak“ gotovo nemoguć izbor privatnog partnera za realizaciju projekta Hotela Šibenik. Između “nekoliko desetaka kandidata“ izabran je NCP Šibenik kao najbolji partner. To šta je bio i jedini kandidat nije važno spomena. Bitno je da je NCP donekle spasio taj dio famoznog projekta Šibenik. Bitno je da taj dio ne prođe kao i skoro svi ostali. Osim Obonjana za kojeg se još uvijek ne zna šta će se napraviti. Iako je od također pustog broja kandidata priča u vezi sa Obonjanom spala na jedno slovo, pa se može pretpostaviti kako će to jedno slovo biti najbolji kandidat.

Ne znam kakve su te ponude. Bilo NCP-a ili Orco grupe. Nadam se da nešto i valjaju. Šta onda ako nisu kvalitetne i ostvarive, pa Šibenik opet popuši kao u masu “projekata“ koje je osmislila ova vladajuća garnitura,. Da li je spašavanje “projekta Šibenik“ , na šta sve ovo i liči, dovoljno opravdanje za partnerstvo sa firmama koje možda i ne nude ništa posebno. Ako je to stvarno tako, bilo bi bolje odustati od svega i ponoviti natječaj. Ovako, a s obzirom na neozbiljnost naše gradske vlasti, sve to izgleda namješteno i u najmanju ruku čudno, jer ako se ne varam Obonjan je još uvijek pod upitnikom, a za Kuline još uvijek nije riješeno vlasništvo.

Osim toga, našoj gradskoj vlasti još nije sinulo da je njihov projekt Šibenik već odavno propao. Za tvrđave, a kao ni za rekreacijsku zonu u Bribirskim knezovima nije bilo zainteresiranih. Dapače, ti dijelovi projekta se uopće više ne spominju. Mada sam negdje pročitao izjavu gradonačelnice u kojoj je na nečiji upit u svezi uređenja i korištenja tvrđava odgovorila kako su one dio projekta Šibenik, pa se kao takve ne smiju još uvijek dirati. Koji odgovor ha. Kladim se da je u njega nekoliko puta ubacila “zapravo“ i “kanaliziranje“, jer je pitanjem vjerojatno bila zatečena.
Znate šta. Nadam se kako je ova gradska vlast u dubokom uvjerenju da radi odličan posao na dobrobit svih nas. Jer ako nije tako. Ako ovakve stvari rade samo iz nekih svojih interesa, onda nemaju ama baš nikakvog valjanog opravdanja za svoju nesposobnost.

Kad malo pogledamo sve šta su pokušali napraviti pa su doživili fijasko. Od bazena, pa preko prometa u gradu, rive do famoznog trgovačkog centra na tehnološkoj, Veleučilišta, Revije, Duboke, TLM-a i čega li još, stječe se dojam da se ponašaju kao guske u magli. Pamet im je bistra jedino kad moraju obnoviti vozni park ili otići na službeni put u recimo Prag.

Kad već pričam o gradskoj majci i očevima, ne mogu ne spomenuti 800 000 kuna plaćenu prometnu studiju koja još uvijek nije ugledala svijetlo dana. Da li je ta studija više završena i ako je, šta u njoj piše. Odnosno, ako je završena šta smo to platili?

BTW. U svim odlukama poglavarstva je sudjelovao i Bajić, u svezi kojega nitko iz poglavarstva nije još rekao ni riječ.

26 kolovoza 2007

Retrospektiva III

Da tehnološka cesta nije gotova to nam je već svima jasno. Sve ono šta je gradska vlast trebala napraviti daleko je od gotovog. Osim importane centra i prilaznih cesta nisu vratili ni željezničkom kolodvoru ono šta su obećali vratiti. Željezničari su iznenađeni i razočarani. Valjda su bidni do zadnjeg trena vjerovali gradskoj vlasti. Sad su se napokon probudili i zaključili da teti Nedi ipak ne triba virovati. Gori su od nas. I nama je dugo tribalo da shvatimo kako nas gradska vlast voza amo tamo, kako njima paše. Obećava svašta a obećanja ne ispunjava. Ka i Sanader sa jamstvenom karticom.

Obećala je tako Krapljanima gradska vlast da će im očistiti toranj od golubljeg izmeta i lešina. Obećanje ludom radovanje. Ka šta to obično biva došli gradski vladari, pogledali, marendali, obećali i otišli. Očigledno je marenda bila loša kad do sad nisu ništa napravili. Moji Krapljani, drugi put spremite bolju marendu.

Kaže dr. Milomir Ninković, Račanov doktor, da se u Njemačkoj politika ne miješa u rad liječnika, a šef jedne klinike snosi punu odgovornost za njezin rad. Mislim da bi im bolje bilo da se politika miješa u rad liječnika jer tako bi se šef te klinike, ka naš Burić, uvik moga pravdat da nije on kriv za probleme bolnice/klinike, nego je kriva politika.

Započela je hajka na Keretu. Ravnatelja NP Kornati. Prvo su mu podvalili ovce. Pa su mu smjestili gradnju bez dozvole. Prozivaju ga u svim novinama. Posebno ga štracaju Markov i Skračić. Prvi je vjerojatno zinuo na Krnetino mjesto ravnatelja, a drugome Krneta smeta jer nije glavna faca u Kornatima. Paradoks je najviše u tome šta je Skračić optužio NP Kornati kao glavnog krivca za uginuće njegovih ovaca od žeđi. Nije Skračiću niti palo na pamet da bi on, kao vlasnik tih ovaca, trebao snositi krivnju za njihovo uginuće. Uzgred budi rečeno, nitko nije ni vidio te Skračićeve uginule ovce. Ovo sve je toliko iživciralo Krnetu da je neki dan napao inspektore, pa je još zaradio i njihovu prijavu.

Teta Neda kaže Dolac je naš. Šime Zenić kaže – kako da nije. I tu Šime ima potpuno pravo. Zakon je zakon, a on kaže da će Dolcem upravljati Županijska lučka uprava. Teta Neda nema pojma kako bi mogla Dolac staviti pod upravu grada. Naravno da način postoji. Treba malo čitati Zakone. Nemam joj namjeru kazati kako je moguće to ostvariti. Neka pita one puste pravnike čije usluge svake godine plaća iz našeg džepa. Oni će joj dati nekakav kvalitetan savjet. Ka i do sada.

Žaborić je opet u novinama. Naravno, u pozitivnom smislu. Od kad se počeo spominjati Bajić, Žaborić se svako malo spominje kao perspektivno turističko mjesto. Jel to netko pokušava oprati Bajića?

BTW, o Bajiću nigdje niti riječi. Nitko se nije oglasio. Šta se tiče naših novinara to me ne čudi s obzirom da oni pišu naručene članke. Međutim, niti gradska vlast, a niti čelnici HDZ-a nisu pokušali obraniti svojeg kolegu. To može značiti samo jedno. Sve je istina. Vjerojatno nemaju ništa pametnog za reći, pa je bolje šutiti. Šutnja je zlato. Kad bi bar šutili uvijek kad nemaju ništa pametno za kazati.

23 kolovoza 2007

Ne želim biti saborski zastupnik

Razmišljao sam bi li uopće reagirao na intervju sa Antom Kulušićem. Puno je stvari rekao. Kad se ide napraviti analiza izgovorenog vidi se da je, bez obzira na sporadično obrazovanje, kroz bavljenje politikom nešto i naučio. On je meni u stvari jedan vrlo simpatičan čovjek. Nisam baš neki osobiti prijatelj s njim, ali imali smo nekoliko poslovnih i privatnih kontakata. U svakom kontaktu je bio iznimno ljubazan i šarmantan. Kad ne bih znao o kome se u stvari radi, mislim da bih i popušio cijelu ovu priču iz intervjua. S obzirom da znam o kome se radi, onda mi je savršeno jasno da je u razgovoru za Novi tjednik sebe prikazao onakvim kakav nije.

Dakle, nakon dugog razmišljanja, evo ipak moj komentar.

Gospodin Kulušić, poznati nogometni sudac, direktor podružnice Croatia osiguranja, predsjednik NO Jadranske banke, predsjednik ŽO HDZ-a nije baš rekao potpunu istinu kad govori da ne želi biti saborski zastupnik. Međutim, to i nije toliko bitno koliko je bitna konstatacija novinarke Jelene Devčić, u kojoj ga ona naziva najjačom političkom ikonom na županijskom nebu. Mislim da mu na tom nebu konkurencija i nije baš osobita, pa i nije neki problem biti najjači. Pouzdano znam da je daleko najjači u kadroviranju gotovo svih važnijih subjekata u gradu. Pouzdano znam da ako želite posao u nekoj od državnih, županijskih ili gradskih firmi, a dijelom i privatnih, jedina prava veza Vam je Ante Kulušić. On je taj koji odlučuje odnosno prvenstveno se njega sluša. Ako to upada u ikonografiju županijskog političara onda se u potpunosti slažem sa konstatacijom da je on najjača politička ikona na županijskom nebu. Daleko od toga da je on sluga naroda. Naravno da nije. Koji političar je. Ako ih i ima vrlo su rijetki, a don Ante takvima ne pripada.

Njegovu tvrdnju da postoji šibenski lobi ne bih uopće komentirao. Vidjeli smo koliko je taj lobi jak u cjelokupnoj priči oko Obonjana i u Kalmetinoj tvrdnji da Šibenik dobiva više novca od Zadra. Hvala mu lijepa na takvom lobiju, neka ga nosi kući. Lobi ne čini jedan čovjek, nego ekipa, tim, a njegova stranka na žalost se ne može nazvati timom. Prije bi ju mogli nazvati skupinom pojedinaca sa osobnim interesima.

Don Ante kaže da se nada kako će na slijedećim izborima biti više ljudi iz Šibenika koji će participirati u državnoj vlasti. Ja se uistinu nadam da će tako i biti, ali je teško u to povjerovati. Ovakva, nakaradna izborna jedinica ne daje baš puno prostora za naše ljude. Kad se namiri Zadar, pa dio Splitske županije, možda mi dođemo na red, ali nemojmo zaboraviti i Liku, kao veliki bastion HDZ-a. Uglavnom, držim ga za riječ. Naši ljudi ili ostavka. Ali kako će on ionako u Sabor, onda ta ostavka i neće biti toliko bitna. Bar ne za njegov džep.

Nadalje se Don Ante osvrnuo na korupciju i kriminal u županiji. Slažem se da je naša županija jedna od mirnijih. Kriminal još, sva sreća, nije zagazio duboko u naš život. Međutim neću se složiti kako korupcije nema. Don Ante, kao i svaki građanin ovog grada zna da je korupcija u Šibeniku na vrlo visokom nivou. Po tome nismo ništa ni bolji ni gori od ostatka Hrvatske, pa mi nije jasno zašto tvrdi da nema korupcije. Možda za njega i nema jer je on najjača politička ikona županijskog neba, ali mislim da mu je jako dobro poznato kako se dobivaju poslovi na natječajima i kako se financiraju određeni sportski klubovi. Ponavljam, nije to izmišljeno u Šibeniku. Takva je situacija u cijeloj državi.

Don Ante nas poziva, ako imamo problema, da se javimo u HDZ jer će nam oni pomoči. Znači prvo će nas smaknuti ili nam onemogućiti da dobijemo posao na legalan način, a onda će nam pomagati. Pretpostavljam da se ta pomoć prvenstveno odnosi na ulazak u članstvo HDZ-a. Nakon šta to napravite sva su Vam vrata otvorena, pa ako posla i nema, izmislit ćemo radno mjesto za Vas jer Vi ste naš član. Iz toga proizlazi i navodni primitak 3000 novih članova a kao primjer uzmite samo našu opernu pjevačicu. S obzirom da mi je poznat kadrovski moto HDZ-a - bolji je najlošiji naš nego najbolji njihov -, teško da ću povjerovati u priču o pružanju pomoći bez ikakve obaveze.

Homogenost lokalnog HDZ-a ne bih komentirao. Samo ću spomenuti da nisu baš sve odluke donesene jednoglasno, kako don Ante kaže. Sjetimo se samo bolnice i Topića, te raskola sa Đelalijom u Drnišu.

Na don Antinu tvrdnju kako Šibenik ima strategiju razvitka moj komentar je kako je svima nama kristalno jasno da sadašnja lokalna vlast nema blagog pojma šta bi napravila sa gradom. Kako sa gradom tako i sa županijom. Ponašaju se kao da su izgubljeni u prijevodu i sve rade stihijski. Većina stvari koje su započeli nisu do kraja završili, a i ono šta su završili nakon malo vremena pusti vodu ( bazen ). Stoga ću samo citirati ovaj dio odgovora na pitanje o strategiji razvitka. Čisto da se ubuduće znamo orijentirati oko provođenja te strategije. Dakle don Ante je rekao:“Segmenti strategije o kojoj pričate su Projekt Šibenik, Podi, GUP, te rješenje problema prostora bivšeg TEF-a. Sve su to elementi na kojima se temelji razvoj Šibenika. Uskoro će se determinirati namjena prostora TEF-a, u tijeku je rješavanje problema s hipotekom INA-e na tom zemljištu, prostor će se kroz dvije godine očistiti od troske, te će se otvoriti za nove investicije. Podi su primili glavninu proizvodnih pogona koji su nekada djelovali na gradskom području, a lokacije u gradu koje su ostale, oplemenit će se nekim drugim sadržajima. Oživit će se stara gradska jezgra i gradske tvrđave, turizam je doživio svoju ekskluzivnu notu Projektom Šibenik, riješen je problem TLM-a na najbolji mogući način, prodajom hrvatskom Konzorciju, a stasalo je i Remontno brodogradilište. Ako to nije vizija i strategija razvoja Šibenika, ne znam što jest.“.

Za TEF don Ante krivi naravno oporbu, jer se INA privatizirala 2001. godine, a tada je po njegovim riječima taj problem mogao biti riješen u jednu minutu. Uvjerava nas don Ante, da su tada oni bili na vlasti vrlo brzo bi riješili problem hipoteke na zemljište. Zaboravlja don Ante tko je bio na vlasti kad je TEF srušen, a da se tada nije uopće razmišljalo o novoj namjeni zemljišta. Isto tako don Ante zaboravlja tko je bio na vlasti kad je TEF-ovo zemljište došlo pod hipoteku INE.

Zaboravlja don Ante da su njegovi HDZ-ovci vladali Šibenikom skoro dvanaest godina u komadu. Za to vrijeme je otišla Revija, Šibenka, Poliplast, Remont, TEF, TLM, Mesopromet, Slobodna plovidba. Zaboravio je don Ante puno toga. Zaboravio je puno pogrešnih odluka u kojima je dijelom i on sudjelovao. Zaboravio je priču o dvije stotine bogatih obitelji. Zaboravio je koliko je ljudi otišlo u rat, a kad su se vratili nisu imali gdje raditi jer je netko odlučio da njihova bivša firma mora propasti. Zaboravio je don Ante odluke koje se donosili prvih deset godina samostalnosti ove države. Zbog takvih odluka Šibenik kasni , ali ne kasni nekoliko godina, kako don Ante kaže, nego nekoliko desetljeća.

20 kolovoza 2007

Ivan Bajić - tko je i šta je?

Šibenska politička scena, pogotovo ona vladajuće stranke, je prepuna raznih sumnjivih tipova. Prepuna je tipova koji za sobom vuku repove nekih nečasnih dijela koja su napravili u daljoj ili bližoj prošlosti.

Najaktualniji primjer je bivši župan Duje Stančić, koji je smaknut radi namještanja poslova svojoj firmi. Nakon toga se pojavila i svima od prije znana afera u vezi nasipanja pomorskog dobra na Srimi. U vezi sa njegovim nedjelima istraga još traje i tko zna kad će biti gotova. Tko zna hoće li ikad biti gotova.

Drugi dobar primjer sumnjivih tipova jeste aktualni direktor Vodovoda Miho Mioć. On je već osuđen za kazneno djelo nasilničkog ponašanja. Imam neka saznanja da se trenutačno protiv njega provodi istraga zbog zloupotrebe položaja ( možda i nije istina ), a negdje u svojoj prošlosti ima i napuštanje mjesta saobraćajne nezgode. Kakav tip. Povrh svega toga, izazvao je skandal sa koncesijom za Duboku, o kojoj navodno nije nikog obavijestio. Pravi materijal za direktora gradske tvrtke.

Tu još možemo pribrojiti i Odaka, Baraku i Pauka, aktualnog župana, koji su nelegalno primali naknade za razno razne odbore. Opravdanje im je bilo kako nisu znali da to ne smiju raditi. Kao da te ne znanje oslobađa odgovornosti. Nekima, kao i Stančiću istraga još uvijek traje, dok protiv Pauka istraga nije ni pokrenuta.

Tu još možemo pribrojiti Baranovića. S njim se povezuje nekakva koća koja je na sumnjiv način prešla iz Talijanskog vlasništva u njegovo. Da li je to istina ne znam, ali po internetu se ta informacija vrti već godinama.

Ima tu još mnogo primjera raznih makinacija i zloupotreba. Međutim, kako stvari stoje slijedeći primjer je ipak na vrhu kriminala šibenske političke scene.

Ivan Bajić?????

Image Hosted by ImageShack.us


Nakon šta sam pročitao Feral i neke natpise na internetu dao sam se u malu istragu. Tako je, barem za mene, prva informacija o nekakvom Ivanu Bajiću bila iz Šibenskog lista, broj 2254 od 17. ožujka 2007. godine, stranica 10/11, naslov članka SEZONU RASPRODAO JOŠ – ZIMUS, podnaslov MALI IZNAJMLJIVAČ SOBA IVAN BAJIĆ NAJUSPJEŠNIJI TURISTIČKI DJELATNIK. Članak napisala Katarina Rudan. Članak počinje riječima:“ Ivan Bajić iz Žaborića, mali iznajmljivač soba, dobitnik je Zahvalnice kao najuspješniji iznajmljivač u privatnom smještaju na području TZ-a Šibenika s najvećim brojem dana popunjenosti kapaciteta za 2006. godinu.“. Kako se dalje u članku navodi, Ivan Bajić je član gradskog poglavarstva zadužen za more i turizam, te je u dva mandata član Vijeća gradske TZ-e. On, u članku, tvrdi da je cijeli svoj radni vijek posvetio turizmu. Nadalje kaže da se 25 godina bavi turističkom djelatnošću, prvenstveno u Njemačkoj, a da je prije desetak godina došao u Žaborić.

Sad sam već bio zainteresiran. Interesiralo me je zašto je baš on dobio zahvalnicu. Jasno mi je da to ima veze sa tim šta se radi o članu HDZ-a, ali sam mislio kako naši gradski, nazovi, vladari neće biti toliko prozirni.

Uglavnom, krenem ja Googlati, kako bih doznao tko je u stvari Ivan Bajić i odakle je. Sve što sam ispočetka o njemu uspio saznati jeste da je rođen 1952. godine, i to negdje u okolici Imotskog ili Vrgorca, te da vozi mercedes i da je član vladajuće stranke. Na gradskim internetskim stranicama, pod gradsko poglavarstvo o njemu ne piše ama baš ništa osim da je član HDZ-a. Nakon tih prvih šturih informacija ukucah u naš blaženi Google magične riječi „Ivan Bajić“. Prvo šta sam mogao povezati s našim Ivanom jeste informacija o njegovoj Vili u Žaboriću. OK, ništa novo, ajmo dalje. Tada naletih na Vjesnikove stranice i ovaj članak . Naslov članka „ Ivan Bajić: Bagarić se družio s političarima generalima i ministrima. Molim Vas pročitajte članak, ja sam ostao zaprepašten. U članku se navodi povezanost Ivana Bajića sa Bagarićem ( za koga svi znamo tko je ), te sa Mladenom Naletilićem Tutom. U članku piše kako se Bajić posljednjih godinu i pol dana Bagarićevog života nije micao od njega. Realno gledajući bio je njegov tjelohranitelj i vozač. Čitajući članak koji je napisan povodom suđenja kriminalnoj skupini 2002 godine, jedina poveznica sa našim Bajićem jesu godine života. Naime, u članku piše da Bajić koji je bio tjelohranitelj Bagariću ima 50 godina. Sad sam stvarno postao zainteresiran, te sam preko nekih poznanika probao doći do nekih informacija. Istina je da se naš Bajić prije nekih desetak godina pojavio u Žaboriću te misteriozno kupio dvije stare kuće koju je preuredio u današnje vile. Međutim onomad kad se to događalo po Žaboriću je kružila priča kako je te kuće kupio nekakav hercegovački mafijaš. Nadalje, sam preko nekih ljudi doznao da je jedan Bajić bio umješan u događaj koji se dogodio u stanovitom zagrebačkom hotelu. Tada se on nalazio u društvu sa Bagarićem i Naletilićem -Tutom. Došlo je do nekakve pucnjave. Nakon intervencije policije i ispitivanja, svi su pušteni jer se nije moglo ustanoviti tko je pucao?????. Navedeni događaj se zbio negdje 1997/98 godine. Kako poznajem neke ljude koji su intenzivno pratili situaciju oko suđenja mafijaškoj skupini u Remetincu 2002. godine, obavio sam nekoliko telefonskih poziva te poslao tim ljudima sve što sam skupio zajedno sa slikama našeg Bajića. Povratna informacija me je frapirala. Odgovor je bio:“ Da, to je taj Bajić“. Navodno se sa tim tipusom povezuju i nekakve prijevare. Uostalom o tome se nedavno moglo i pročitati u jednom lokalnom tjedniku. Navodno je prošle godine ( to je ona za koju je dobio zahvalnicu) prevario neke Čehe oko smještaja u svojoj kući u Žaboriću. Kako stvari stoje taj posao je dogovorio dok je bio na onom čuvenom striptizu u Pragu u kojem su sudjelovali još neki gradski službenici.

Gledajući sve ovo postao sam svjestan zaprepašćujuće činjenice. U Šibenskom gradskom poglavarstvu sijedi, ni manje ni više, nego osoba koja potiče iz tzv. kriminalnog miljea. Čovjek koji je godinama surađivao sa Bagarićem, Krojfom i njima sličnima. Čovjek koji je bio zadnjih godinu dana Bagarićeva života njegov tjelohranitelj, što znači da je po defoltu nosio oružje, pitanje je samo kakvo. Takav čovjek u ovom gradu odlučuje o gradskim pitanjima mora i turizma, te je i član Skupštine TZ Šibensko-kninske županije.

Pitanje koje se sad ovdje postavlja je čija je u stvari vila u Žaboriću i tko je stvarni vlasnik, jer kako stvari stoje Bajiću je samo poslužila da se makne od očiju javnosti nakon suđenja u Remetincu, gdje je on figurirao kao svjedok. Drugo pitanje je, da li naši gradski poglavari znaju s kime sjede na sjednicama poglavarstva. S obzirom da Bajić u gradsko poglavarstvo nije izabran nego imenovan, ako ne znaju onda bi pod hitno istog trebali maknuti iz poglavarstva odnosno uopće iz politike. Međutim, ako znaju s kime sjede, onda bi se svi skupa morali maknuti sa tih mjesta. U protivnom su isti kao i on, jer dokazuju povezanost HDZ-a sa organiziranim kriminalom. Moje mišljenje je da netko u vrhuški HDZ-a mora znati tko je on, i čime se bavio. Toj konstataciji ide u prilog činjenica da je Bajić na onoj glasovitoj proslavi sedamnaeste obljetnice osnivanja HDZ-a u Šibeniku stajao iza, ni manje ni više, nego premijera Sanadera. Osim toga teško je povjerovati kako nitko ništa ne zna, pogotovo što je jedan od dogradonačelnika bivši obavještajac.

Na kraju, postavljam pitanje gradskoj vlasti. Za koje zasluge je Bajić u stvari dobio zahvalnicu. Da li su stvarno u pitanju odlični rezultati u iznajmljivanju soba ili se možda radi o nekakvim uslugama koje je on učinio za vladajuću stranku, pa mu ona na ovaj način kaže HVALA.

19 kolovoza 2007

Ajmo dalje

Bio sam poslovno odsutan nekoliko dana. Stoga nisam ni bio svjestan kako je moj blog bio na naslovnici Bloga.hr.
Mora Vam biti jasno kako me takva reklama uopće ne interesira, ali svejedno zahvaljujem svima na čestitkama.
Ovaj blog sam započeo prije oko tri mjeseca samo iz jednog jedinog razloga. Naime, o događajima u gradu i u svezi grada uvijek sam imao puno toga za reći. Isto tako, opće je poznata činjenica da velika većina naših novinara uvelike piše samo o onome šta im je ili naručeno ili im ne može zadati nekakve probleme. Takva situacija me je strašno nervirala te sam se odlučio na ovaj blog kako bi ja osobno komentirao događaje u Šibeniku, odnosili se oni na politiku ili na nešto drugo. Također, spreman sam objavljivati i postove drugih autora, ukoliko ih bude, bez obzira na temu o kojoj će pisati. Bitno je samo da se ta tema odnosi na grad Šibenik
Nije mi bila namjera da postane “vodeći blog u gradu“, niti mi je bila namjera da bude na naslovnici Bloga.hr, ali kad je već tako onda u redu.
Uglavnom, u ovom gradu ima o čemu pisati. Problema je kao u priči. Gradska vladajuća garnitura nije nikad bila lošija, a i oporba štuca. Stoga, uz Vašu pomoć šibam dalje s nadom da će nešto sa ovog bloga pomoći da se problemi grada rješavaju na zadovoljstvo svih nas.

Na kraju, posljednji pozdrav mom poznaniku i kolegi Darku. Prijatelju RIP, uz nadu da će policija uspjeti locirati i pohapsiti tvoje podle ubojice.

14 kolovoza 2007

Naš porat

Image Hosted by ImageShack.us


Ova slika mogla se vidjeti prije nekih petnaestak dana. Impozantna jahta je uplovila u našu luku i naravno nije pristala na obalu nego se usidrila u sred luke. Nisam siguran da li joj se išta naplaćuje kad se nalazi na sidru. Ako se i nešto naplati to je sigurno puno manji iznos nego onaj koji bi platila da je pristala uz obalu.

Naravno da takva jahta, a ni one koje su manje od nje neće pristati na obalu. Jedan od razloga je sigurno taj šta se klijentela koja se nalazi na njoj ne želi biti uznemiravana pogledima prolaznika. Drugi, mnogo ozbiljniji, razlog je taj šta naša luka, bez obzira na svoju veličinu, nema uređena pristaništa za takve jahte. Žalosno, jel da. Ovakve jahte pristaju u Dubrovniku na obalu i za to plaćaju masnu naknadu.

Zanimljivo je koliko smo mi Šibenčani neprijatelji sami sebi. Po pitanju obale već se godinama ništa ne poduzima. Broj nautičara se svake godine povećava, a naša riva svake godine izgleda sve žalosnije. Postoji prijedlog za promjenu tog stanja. Napravili su ga SDP-ovci, na onoj svojoj glasovitoj konvenciji održanoj početkom srpnja. Možda taj prijedlog i nije ostvariv, ali je vrlo zanimljiv, te se o njemu može pričati i na osnovu njega donijeti nekakva projekcija za skoru budućnost.

Oni su predložili podjelu rive na tri djela. Prvi dio bi bio namijenjen za baš ovakve jahte, tzv. mega jahte koje bi pristajale ne područje od Vrulja do mula Krke. Drugi dio, od mula Krke do Domalda bi bio namijenjen za manje jahte, a treći, od Domalda do TEF-a bi se pretvorio u gradsku lučicu. Još su predložili izgradnju infrastrukture za nautičare, a naravno i micanje benzinske pumpe sa rive.

Bilo bi dobro kad bi netko, kompetentan, razmotrio ove prijedloge. Procijenio potrebna ulaganja i njihovu opravdanost. Prijedloge dao na javnu raspravu. I, na kraju, učinio sve kako bi se prijedlozi ostvarili.

Međutim ništa od toga se neće ostvariti sve dok gradska vlast ne bude imala sluha za takve projekte. Jer ona mora biti glavni pokretač svih projekata u gradu. Ona mora stvoriti sve preduvjete za ostvarivanje takvih projekata. Trenutačna gradska vlast to ne može i neće nikad biti. Na žalost svih nas oni nisu sposobni za pokretanje bilo čega.

10 kolovoza 2007

Sv. Nikola

Svaki put kad krenem na more kroz naš predivni kanal, ne mogu se ne zaustaviti ispod tvrđave Svetog Nikole i diviti se tom fortifikacijskom objektu čija je gradnja započela prije nekih petstotinjak godina.

Istovremeno me zaboli činjenica da ta tvrđava, koja je registrirani nepokretni spomenik kulture, propada i to nezaustavljivo. Koliko se sjećam bilo je nekih pokušaja da se tvrđava upotrijebi u nekakvu svrhu, ali sve se to iz ovih ili onih razloga izjalovilo. Trenutačna gradska vlas u njezinu obnovu ne ulaže niti kune, a povremeni koncerti koji su se svojevremeno održavali na njoj više nisu slučaj.

Kao da nitko nema predodžbu kolika je u stvari važnost te tvrđave za lokalnu zajednicu, odnosno koliko ona kao takva može pridonijeti prepoznatljivosti grada Šibenika, kako u kulturnom, tako i u turističkom smislu.

O samoj tvrđavi znam puno toga pa ću Vam izložiti neke najosnovnije činjenice koje najbolje pokazuju njezinu kulturnu važnost. Izgrađena je na mjestu samostana sv. Nikole. Građena je u dvije razine, prostor s topovskim otvorima u razini mora i gornji plato na kojemu su se nalazili vojni objekti. Tvrđava je trokutastog oblika. Vrh trokuta je okrenut ka kanalu i izgrađen je od jake polukružne kule. Zanimljiva je činjenica da je sama tvrđava građena iz blokova sadre koji su vađeni na slapovima Krke. Sadra je obložena sa opekom koja je dovožena iz Venecije. Tvrđava je uglavnom sačuvana, a posebno se može naglasiti kako je ona jedna od tri takve tvrđave na Mediteranu, ali je jedina sačuvana u izvornom obliku i u jednom komadu.

U novije doba bila je pod paskom bivše vojske i to sve do 1987. godine. Nakon toga počinje njezino istraživanje i uređivanje. Mada se ne bi po njoj reklo, do sad je u obnovu uloženo oko dva milijuna eura. Međutim, ako gledate vremenski raspon ulaganja, te izračunate da je to uloženo u rasponu od dvadeset godina, onda 100 000 eura godišnje i nije neka cifra. Ovdje moram napomenuti kako su ulaganja u obnovu tvrđave zadnje tri, četiri godine stvarno minorna i zanemariva.

Najporaznija činjenica je u stvari ta da niti jedna gradska vlast do sada nije uočila njezinu preveliku važnost za lokalnu zajednicu. Posljedica toga je naravno i ne postojanje jasne vizije oko njezine buduće namjene. Aktualna gradska vlast ju je uvrstila u tzv “projekt Šibenik“, međutim nije bilo zainteresiranih. Mišljenja sam da je tako bolje, jer mi nije jasno kojoj je budali palo na pamet kulturni spomenik dati na upravljanje nekakvom sumnjivom privatnom ulagaču. Pitam ja Vas je li Dubrovnik dao svoje zidine privatnicima. Normalno da nije. Upotrijebio ih je na dobrobit cijele zajednice. Upravljanje je ostavio sebi, tako da nitko ne može svojatati nešto tako lijepo i koristiti kulturno dobro, koje pripada svima nama, samo u vlastite svrhe. Međutim bez obzira šta ta situacija sa projektom Šibenik nije upalila, u aktualnoj gradskoj vlasti i dalje prevladava stav da se tvrđava mora komercijalizirati na ovaj ili onaj način. Po mojim saznanjima ta komercijalizacija se odnosi na otvaranje nekakve kockarnice odnosno noćnog kluba. Ulagač nepoznat, ali uopće ne sumnjam da neki dogovori već postoje, jer gradonačelnica vrlo gorljivo zastupa tezu komercijaliziranja tvrđave kao takve.

U svemu tome ipak se pojavljuje tračak svijetla na kraju tunela. Naime, izgleda da se u određenim stručnim strukturama počela vrtiti stara ideja pretvaranja Sv. Nikole u muzej podmorske arheologije i to ne bilo kakav muzej, već muzej nacionalnog karaktera. Postav muzeja bi bilo sve ono šta se iz mora izvadi, sa ove strane Jadrana, a ima nekakvu arheološku vrijednost. U sklopu muzeja nalazile bi se i restauratorske radionice i nekakve multimedijalne dvorane, a vjerojatno i nekakvi komercijalni sadržaji. Naravno da ti komercijalni sadržaji zasigurno ne bi bili kockarnica ili noćni klub. Ova ideja mi se sviđa, jer bi lokalna zajednica imala višestruku korist. Grad bi dobio nešto od nacionalnog značenja. Sama tvrđava bi bila u potpunosti obnovljena. Dobila bi primjereni sadržaj, a s vremenom bi vjerojatno postala jedna od glavnih atrakcija u Šibeniku, te možda i u Hrvatskoj.

Po meni, ovo je možda najbolja ideja s kojom bi se riješili svi problemi tvrđave. Radovi bi vjerojatno trajali nekoliko godina, ali bi rezultat bio spektakularan.

Ostaje nam samo da vidimo hoće li ta ideja naići na plodno tlo i zaživiti u stvarnosti. Koliko mi se čini, barem za sad, teta Neda i njezini pobočnici nisu plodno tlo.

08 kolovoza 2007

Šibenik i droga

Prije neki dan sam sjedio u jednom društvu te smo pretresali svakakve teme. Između ostalog smo se osvrnuli i na trenutačnu situaciju oko Ruže Tomašić i onoga šta ona radi kako bi potjerala narkodilere sa otoka Korčule. Također smo se osvrnuli i na slučaj one žene iz Imotskog koji se vrti u zadnje vrijeme. Žena je naime prozvala policiju da je u vezi sa narkodilerima i za takvu tvrdnju je dala i dokaze. Žena je ovaj put odlučila situaciju istjerati do kraja. Svi znamo kakva je situacija oko droge u državi. Bilo je čak optuživanja da je i politička krema ove države povezana sa preprodajom droge. Pa i Ruža Tomašić je nešto slično izjavila Aleksandru Stankoviću.

Mislite li Vi da je situacija oko droge takva? Mislite li Vi da je policija povezana sa narkodilerima? Mislite li da je šibenska policija povezana sa narkodilerima?

Ja ne znam šta bi mislio. Ima situacija kad mislim da je tako, ali me razum tjera da odbacim tu pomisao, jer i policajci, a i političari imaju djecu. Pa ne žele valjda njima zlo.
Međutim, kad se sjetim nekih događaja u našem gradu, onda se stvarno zamislim. Kad čujem priče i govor ulice ispada da svak sve zna. Ispada da se zna tko dila, kad dila, šta dila i gdje dila. A opet ni dlaka s glave mu ne fali. Ulica priča kako policija lovi samo sitnež, a oni glavni igrači su zaštićeni i nitko im ništa ne može. Ako se sjetite slučaja od prije nekoliko godina u koji su bili uključeni naš Stipe Ringwald i Fabo Žurić kad je ulica proširila priču da je policija namjerno posao odradila traljavo onda se morate zapitati postoji li tu sprega. Nikako Vam ne može ući u glavu ( barem meni ) da jedan tip za kojeg cijeli grad zna kako se bavi preprodajom droge slobodno šeće po gradu te se još ismijava s policijom. Koliko li takvih samo ima? Strašno.

Mislim da situacija u Šibeniku nije ništa bolja od Korčule ili Imotskog. Mislim da situacija po pitanju droge u cijeloj državi nije dobra. Mislim da je izrazito loša. U moje doba mi smo se skrivali po portunima i mračnim kutovima kako bi zapalili jednu džoju. Danas odete u Dolac i oko vas se puši za svakim drugim stolom. Droga je postala dostupnija, jeftinija, a mladi su znatiželjni i htjeli bi probati. Znamo da je zabranjeno voće najslađe. Netko proba pa mu se ne svidi. Netko opet ostane samo na “travi“, dok netko zabrazdi u težim drogama. Stanje nije nikako dobro. Ako postoji bilo kakva sprega narkodilera i represivnog aparata onda se boljemu i ne možemo nadati. Nedavno sam čuo izjavu nekog od naših političara. On je rekao kako se mafija kod nas ubija međusobno samo iz jednog razloga, jer policija i pravosuđe ne rade svoj posao. Kad policija i pravosuđe počnu raditi svoj posao onda će mafija napadati njih. Kao primjer uzeo je Italiju. Ima logike u njegovom razmišljanju. Jer ako se mafija ne osjeća ugroženom od strane policije ili sudaca onda ne treba ni poduzimati nikakve akcije protiv njih.

Da li je to tako? Da li smo mi licemjerno društvo koje s jedne strane osuđuje upotrebu droge i smatra je najvećim zlom, a s druge strane sudjelujemo u preprodaji te na taj način trujemo svoju mladost. Pitam se.

06 kolovoza 2007

Ćaća Josi zabranija biznis sa Srbima

Moja dopisnica mirela r. ponukana medijskom šutnjom o nekim događajima koji su se zgodili u našem malom mistu napisala je novi post:

Ćaća Josi zabranija biznis sa Srbima

Ošla bila i ja vidit ti tunel o kojen svi pričaju. Ljudi moji koliko sirotinje se skupilo tamo isprid željezničkoga kolodvora. Uvatija stariji svit tuči po onoj ladnoj prasetini kada su in to zadnji zalogaji. Muški penzijoneri nakupili se oko točionika pive žedni ka litnja zemlja. Opća žderačina i lokadura! Dici se tunel najviše svidija a meni govor od gradonačelnice. Jopet je porebambila a moja je mater koja je išla s nama poviriti na željezničku stanicu cestu, lagala joj je da je lipo govorila. Rekla joj je, Nedo, lipu ste nan cestu napravili ali joj nije imala srca reć da se ka i uvik isprolivala na pozornici. Da je neznan mislila bi da nije svoja.

Njoj bi tribalo zabraniti da govori ko ministru Kirinu kojemu je premijer naredija da šta manje ide prid kamere. Neda je rekla da mladost više neće ići ča iz Šibenika budući da se napravila cesta koju je sanjala 40 godina. Ona uvik kad su ti govori udavi pa me čudi kako joj ne kažu da skrati. Vako ne znaš koje ovde lud, ona šta je ni dragi Bog ne može razumiti, oni kraj nje šta je vakvu imbernalu od zbunjoze držu il mi šta smo in dali da vladaju? Biće ona misli da će svit mislit da je puno pametna ako govori po fureški, umisto da in pripovida onako kako će je svi razumiti. Ža mi je ženske da se proliva i nikako mi ne ide u glavu šta joj triba toliko govoriti kad joj Bog nije da parlatinu? Njoj i ministru Kirinu samo šta Neda nije glupa ka on a još je i simpatična i draga ženskica šta oće pomoć. Al nezna govorit i moš ga jebat.

Da nije bilo toga derneka ne bi ja fešte vidila jer san potrošila godišnji kad je mati dobila bingu pa zato slabo ovoga lita iden okolo. Pari mise da je sve puno gostiju odsvudi pa čak iz Srbije. Joso se u Umagu slika sa mužon od Lepe Brene, onin šta je dobro igra tenis u Jugi još dok san ja bila curica. Uvatija ih objektiv dok su se rukovali radi dogovora oko prodaje vodiškoga hotela Olimpija ali je to naljutilo ćaću Sanadera pa je Joso mora odustat. Svjetski je to odrađeno priko advokata ka u serijama iz Amerike pa je Joso posla Kapelija da svima kaže da je on sa Bobon Breninin samo prijatelj s kojin voli gledati sport a ne biznis. Ne radi se u nas više seljački da se sam moraš vadit iz govana nego sad to radu advokati za one koji ih moredu platit. More Joso govorit šta oće al zna se da je Olimpija bila prodana samo šta nije učnija kemijskon po škrabi. Bolje da nije, reka mu je ministar Šuker koji se zamalo ocidija od muke pa ga pita, dobro čoviće jesi ti popizdija prid izbore četniku prodat otel? Vidija Joso di ga je lakomost dovela i mora odustat. Jerbo bez Šukera nebi ni doša do Vodičanke a kako dođe tako može i otić. Oni koji ti ga nježno da more ti ga drugi put junački zadit da nenmoš tri dana odati, ja to dobro znan kai svaka ženska i 15 % muških koji volidu primat. Ala ćaća prid kojin dršću svi pa dršće i Joso.

Potrošila san u sridu u Split doli na rivi za veliki makijato i kokakolu meni i gusti malome i kavu sa šlagon i dec đusa prijateljci više nego šta potrošin za spizu u tri dana pa je Sandra računala da je naš Šibenik najjeftini grad jerbo zna to Sandra koja je cura i svudi ide od Dubrovnika do Umaga. Veliki makijato svudi gušta 6 kuna. Uzimu i usrid lita. Jedino u najšminkerskijin lokalima gušta 8 kuna a tamo neiden da ne bi počupala one izblajhane fufice. Te kurbetine šta glumu tražu kafiće di je najskuplje nebilih utepija koji bogatun a bogme moredu privarit jedino furešte pošto šibenski jebači, galebi i plejboji svi odreda znaju da su šuše praznoglave, šta bi purgeri rekli da su niškorist. Kad san se sitila sad đetsetera došla mi napamet mala Sanja Dorbićka, ona manekenka šta se slikavala za vinarijine kalendare. Nisan je nigdi vidila ovo lito a pročitala san da je njezin momak Novica Petrač viđen u Hvaru sa Anteon Kodžoman koja nije tila reć u novine da je sa sinon od glavnoga mafijoze al niti da nije. Napisali su da se zagonetno smješkala kad su je pitali jeli sa malin. Još od moje generacije lipe Šibenčanke nosu skupe revije i slikavaju za kalendare a isto ima koja godina da ih više nema nako puno mada je Šibenik pun lipotica. Mrzin iti vidit od zavisti ove mlade kako su tip-top utegnute i lipe. Lipše od strankinja sto puti. Mogle bi na sve piste Pariza i Milana a jopet najviše tih lipotica idu u sponzoruše i bogato se udat. Slabo mi ženske prolazimo na drugin mistima u biznisu i politici. Ritko kad koja slučajno koja ispliva ka Neda, Branka i Josipa koje nan nisu baš na čast. Brankica još more stat al ove dvi su ajme majko. Neda pari plavuša a ona mala iz Knina je prava seljančica kadaje jučer sišla s Dinare od ovaca priselila u kancelariju i obukla se u skupu robu i nakit. Fali se da joj je Kirin prijatelj i uvik zaziva pokojnoga pridsidnika Tuđmana koji odavno nije popularan ali su čobanici zaboravili reći. Govoridu da nema toga šta nebi učnila za ić naprid u politici pa da zna raširit gnjate sastrane nebili uspila. Pričalo se među sviton da je Perica blagoslivlja šta me nije čudilo jer smo skoro generacija pa se sićan da je vaterpolista dava golove još u najmlađin godinama. Voli suknju više od ičega i zaliće se u ženske ka galeb. Muška pamet!

mirela r.

04 kolovoza 2007

Dokle će Šibenik podcjenjivati svoju kulturnu baštinu

Šta mislite zašto ovakav naslov? Mislite li da Šibenik drži do svoje povijesti? Mislite li da je Šibenik ponosan na svoju povijesnu baštinu, ili ju podcjenjuje i stalno se pokušava kititi tuđim.

Moje mišljenje je da Šibenik uporno podcjenjuje svoju povijest, kao da ga je sram onoga šta se događalo nekad. I nije samo stvar u tome da se zaboravljaju daleki događaji i ljudi, već se i novija povijest polako baca u zaborav. Za primjer ovoj tezi uzmite samo godišnje proslave rujanskog rata. Dok se u drugim gradovima na sva zvona lupa o par granatica ili nekoliko metaka koji su više ili manje slučajno zalutali, ovdje se sedam dana duga patnja građana minorizira do bola. Ali, nije to tema ovog posta.

Ovaj uvod mi je bio potreban kako bi mi mozak dobro prožvakao vijest koju sam ovih dana doznao od jedne moje ptičice. Vijest vrlo zorno dokazuje tezu iz uvoda. Tezu da Šibenčani mrze svoju povijest i ne žele imati posla sa njom. Međutim, akter ove priče i nije Šibenčanin, pa to donekle baca sumnju na moju tezu. Međutim kako nije Šibenčanin, a ni obrazovanje mu nije na nivou, povijesne ličnosti Šibenika mu i ne mogu biti poznate, pa ću mu to uzeti za olakotnu okolnost.

Ne znam jeste li to negdje već pročitali ili ste čuli ali netko se sjetio da bi bila pametna stvar prije uopće ikakvog početka gradnje osnovne škole na Meterizama, toj školi dati ime. Nije bitno koji je to biser. Njegove ideje su izašle kroz usta Novice Ljubičića, bivšeg konduktera, šofera i policajca, sadašnjeg tajnika i glasnogovornika. Novici je dat nalog da napravi sljedeće: na sastanku MO Meterize iznio je prijedlog o nazivu neizgrađene OŠ na Meterizama. Po njihovom/njegovom prijedlogu buduće ime bi trebalo biti osnovna škola dr. Franje Tuđmana. Naravno da je prijedlog od strane HDZ-ovskih i HSS-ovskih članova objeručke prihvaćen. Nitko od tih vrlih, naših zastupnika, nije niti pokušao razmisliti o tome. Nisu niti sekundu promislili. Nego su skočili na noge sa podignutom rukom u zrak, nastojeći to napraviti prije nego onaj drugi, jer je to kondukter, drugi čovjek HDZ-a u Šibeniku predložio. Šta se drugo od svih njih moglo i očekivati. Svi zajedno tamo imaju osam razreda osnovne škole, veliki odmor u srednjoj školi, a neki pojedinci čak i sumnjivo više obrazovanje. Kako bi njima palo na pamet da Šibenik možda ima neke svoje poznate Šibenčane, koji su zadužili ovaj grad. Koji su pronijeli njegovo ime po cijelom svijetu. Šta bi mi dali školi ime po nekakvim tamo filozofima, slikarima, spisateljima kad možemo po političaru koji je onomad odjebao Šibenik i njegov TLM, jer “Šibenčani nisu znali sačuvati TLM“, a veličao Mostarski Aluminij jer su oni “odradili pravu stvar“. Jest da je taj političar zadužio nas građane Hrvatske i inicirao stvaranje drage nam Lijepe naše, ali imamo mi primjerenije povijesne osobe čija bi imena mogla krasiti pročelje neke osnovne škole.

Recimo to može biti i netko od slijedećih:

- Juraj Čulinović - najveći šibenski slikar renesansnog duha.

- Antun Vrančić ( 1504. - 1573. ) pisac, latinist, povjesničar, diplomat, kraljevski namjesnik, kardinal, najobrazovanija i najumnija ličnost svoga vremena.

- Dinko Zavorović ( 1540. - 1608. ) prvi je hrvatski moderni historiograf.

- Božo Bonifačić (1538. - 1592.) čuveni kartograf i bakrorezac europskog ugleda.

- Martin Kolunić Rota (1540.-45. - 1583.) čuveni bakrorezac, grafičar i kartograf.

- Julije Skjavetić (1530.-35. - kraj XVI. st.) prvi poznati šibenski i jedan od najranijih hrvatskih skladatelja,

- Ivan Šibenčanin (1640. - 1705.) poznati skladatelj, vrsni tenor i orguljaš.

- Nikola Tommaseo (1802. - 1874.) književnik, jezikoslovac, leksikograf, filozof, kritičar, prevoditelj. Jedan je od najumnijih i najobrazovanijih Europljana XIX. stoljeća.

- Ante Šupuk ( 1838.-1904.) gradonačelnik Šibenika od 1873.-1903. i dugogodišnjeg zastupnika grada u Zadarskom saboru i Bečkom parlamentu.

To su samo od nekih Šibenčana koji su kroz povijest pridonijeli podizanju ugleda ovom gradu. Tu ima i umjetnika i filozofa i književnika i političara. Zašto se Novica, odnosno glavni umotvorac ove biserne ideje, nije sjetio jednog od ovih povijesnih ličnosti. Kako će ih se sjetiti, kad vjerojatno, sukladno svom obrazovanju nisu nikad ni čuli za njih. Tko zna jesu li čuli i za Vesnu Parun ili Vicu Vukova i druge slavne Šibenčane. Njihovi umovi su ograničeni samo na ono šta njima paše. Njihovi umovi misle da se mi svi moramo po defoltu slagati sa umotvorinama koje dolaze iz njihove kužine. Odakle im uopće ideja da samostalno donose odluku o tome po kome će se škola na Meterizama zvati. Nisu li trebali zatražiti mišljenje svojih birača. Nisu li trebali malo promisliti. Ma šta ja pričam, kao da oni znaju razmišljati. Ionako ću nakon ovog posta postati njihov državni neprijatelj i izdajnik. Ali znate šta, boli me ku.ac dosta mi je njihovog diktatorskog ponašanja. Sram ih bilo.

Ovaj post je napisan u strašno oštrom tonu. Nisam ja takav tip. Inače sam miran i staložen. Međutim, uspjeli su me s ovim prijedlogom izbaciti iz takta. Naravno da ne omalovažavam povijesnu ulogu pokojnog predsjednika Tuđmana, ali zar se mora svakih sto metara na nekom pročelju nalaziti tabla s njegovim imenom. Imamo obalu dr. Franje Tuđmana, jel to dovoljna počast. Dajmo školi ime po nekom od naših domaćih poznatih povijesnih ličnosti. Na kraju krajeva sve ostale škole imaju imena po Šibenčanima, čemu onda praviti razliku.

01 kolovoza 2007

Ja kurbetna on gospodin! Ma da ne bi

Na moj nagovor, moja prijateljica mirela r. nastavlja sa svojim pisanjem. Slijedi još jedan dobar post u kojem možete samo pretpostaviti na koga se odnosi. Onaj, na koga se slijedeća priča odnosi će se vrlo lako prepoznati.

Ja kurbetna on gospodin! Ma da ne bi!

Prije nego šta san se zaposlila u ovu privatnu firmu, radila san u državnomu aparatu kako se to voli zvati kad ti plaću davaju od proračuna. Tila san reći da san na tomu poslu proplakala dvi godine života radi šefa koji je tija ono šta svi muški očeju a ja nisan tila mu dat. Svaki radni dan mi je bija težak budući da me je uvik mučija i osvečiva mi se. Sama živin sa sinon u podstanarima pa san morala raditi i trpiti. U ovomu gradu on je bija pozitivac a negativka san bila ja budući da san rastavljena s diteton i ne mogu više vriditi pošto ne miritan za ljude . Ja san bila štraca koja zaslužuje najgore al je zato njegovo drniško prezime i hrvatsko ime skupa sa velikima šoldima i ženon i troje dice opravdavalo njemu sve.

To je nama naša borba dala, nama je to HDZ naš da pa ih ja ne moren voliti nikako nit ih nacrtane vidit. Nije važno kakav je ko nego šta je ko samo šta ja nisan bila nitko pa me se moglo j…i kako se komu tilo. Tako su mislili al mala nije dala! Biće da Bog koji put isto čuva poštene ženske pa su mi problemi prestali kad me uzeja privatnik i pustija me napredovati šta će reći da bolja vrimena idu. Vridna cura šta je nije strah posla dokazala se posli samo mi je ža šta nisan tužila onoga hadezeovca šta mi je dvi godine uzeja, vrag mu sriću odnija vlašku.

Ženske nisu ravnopravne u Šibeniku ali jesmo opasne i naplatimo mi nekad na svoje načine slab položaj u društvu. Prije nego san se udala i rodila moga maloga san po Docu vrtila papane. Je sve lako kad si mlada pa ti je cili svit na dlanu. Niko te ne pita. Ka vlast koju se ništa ne pita ka naprimjer šta nikomu ne smeta poglavar kojega su slikali u novinama na sprovodu mafijašu i pričali da se druži sa takovima. Jedan puta san sa prijateljicama večerala sanjin u GSS-u na pumpi al nije se meni svidija. Ka njih dvi koje okidaju na njegove novce. Ajme šta je meni odvratno šta više mene prozivaju za raspuštenicu radi toga šta san rastavljena nego bogatuna koji se slikaje sa mafijon. Ajme šta me to ljuti i pravi nesritnon. Ja san kurbetina a on je gospodin koji novcima puni rupe otima «pridobrima» ljudima sa vlasti. Jedanput san u Fafarinki slučajno ostala na piću iza jedanest navečer posli jedne prezentacije Zeptera u Krke pa je sutra cili grad priča da san se j…a sanjin a ovi koji ne radi ništa pun novaca ko škalje druži se sa banditima pa ga jopet niko ne dira. On je političar vladajuće stranke pa to odma mora značit da je gospodin pogotovo kad još ima i debeli novčanik. Kurvanjska to su šibenska posla ka šta i jesu. Skupila bi dite ća odavle i pobigla teti u Zagreb da mi nije mora kojega volin najviše na svitu. Vako trpi Mira moja trpi i mući. Mora proć i ovo manito vrime.

mirela r.