Zaprepašten sam. Ne mogu vjerovati. Još jučer, od dnevnika na HRT-u ne modu doći k sebi. Jednostavno ne vjerujem da smo moralno potonuli toliko duboko.
Dražen Budiša, veliki hrvatski političar i kandidat za predsjednika RH je u društvu stotinjak ljudi dočekao teroristu, ubojicu i dugogodišnjeg zatvorenika američkih zatvora Zvonka Bušića. Dočekao ga je sa hvalospjevima i pohvalama. Istovremeno ta ekipa štovatelja lika i djela Zvonka Bušića skandirala je i ponašala se prema njemu kao prema nacionalnom junaku. Sramota.
Da se prisjetimo. Zvonko Bušić je odležao 32 godine u američkom zatvoru zbog terorističkog čina. Oteo je zrakoplov. Iz kog razloga? Kako bi bacio letke na London i Pariz. Letke koji bi skrenuli pažnju na težak položaj Hrvata u Jugoslaviji. Postavio je i bombu. I to na jednu od najprometnijih željezničkih postaja. Od te bombe je jedan policajac poginuo, jedan ostao bez oka i dva su još ranjena. Ne mislite li da je zaslužio svoju kaznu. Ja mislim da ju je i te kako zaslužio. Zvonko Bušić se vjerojatno držao one poslovice koja kaže da cilj opravdava sredstvo. I zbog toga je to učinio. A dali je Zvonko Bušić ikad pomislio kako su se osjećale obitelji putnika zrakoplova koji je oteo ili kako su se osjećale obitelji poginulog i ranjenih policajaca. Da li je Zvonko Bušić ikad pomislio da je od te bombe moglo stradati masu ljudi koji nemaju ama baš nikakve veze sa Hrvatskom niti imaju pojma gdje je to. Ako je Zvonko Bušić mislio poslati nekakvo upozorenje jel mogao postaviti bombu bez upaljača ili je recimo mogao iznajmiti zrakoplov za bacanje tih svojih letaka. Ne, to on nije učinio. On je oteo zrakoplov i to mu nije bilo dosta nego je još i ubio policajca. Klasičan teroristički čin.
I sad, da li je i dali uopće Zvonko Bušić za nas, Hrvate, može biti heroj. Da biste odgovorili na ovo pitanje dobro razmislite. Razmislite kako biste okarakterizirali osobu koja je recimo došla iz Iraka, te na našem autobusnom kolodvoru postavila bombu kako bi svijet upozorila na teško stanje Iračana pod američkom čizmom. I pri tom ubije policajca koji tu bombu pokuša deaktivirati. Razmislite malo kako biste se osjećali da se članovi Vaše obitelji nalaze u avionu koji je otet i šta biste u tom slučaju mislili o otmičarima. Mislim da tu nema dileme. Za te osobe biste bez iti malo razmišljanja rekli da su teroristi. Onda nema dileme Zvonko Bušić jeste terorist, a ne heroj, bez obzira na razloge zbog kojih je to učinio. Cilj ne opravdava sredstvo. To je samo izgovor onima koji su napravili nešto loše da bi došli do željenog. To je samo način kako čiste svoju savjest.
Zvonku Bušiću bi bilo najbolje da se povuče iz javnost. Najbolje bi mu bilo da živi svojim životom, negdje u miru i tišini bez medijske pompe. Bez društva halapljivih političara i lažnih štovatelja. Međutim, čisto sumnjam. Dapače kad bi me netko pitao šta će se dalje događati, kladio bih se na Bušićevo pojavljivanje na nekoj od stranačkih lista.
P.S.
Kad smo već kod morala i heroja. Dinko Šakić, veliki vladar Jasenovca je umro. Kažu da ga je Bog pomilovao. Kažu da je previše volio Hrvatsku i da je žudio za njezinom samostalnošću. Pa je u ime te želje zapovijedao logorom u kojem je pobijeno tko zna koliko ljudi kojima je jedini grijeh bio to šta nisu nosili prezime koje se njemu i njemu sličnima sviđalo. Bog mu je oprostio i neka je. Ali mislim da mu obitelji pobijenih nisu oprostile, a vjerojatno ni neće. Pogotovo što je i u svojoj smrti pokazao šta mu je bilo najdraže. A to je ustaška uniforma.