25 srpnja 2008

Terorista ili heroj

Zaprepašten sam. Ne mogu vjerovati. Još jučer, od dnevnika na HRT-u ne modu doći k sebi. Jednostavno ne vjerujem da smo moralno potonuli toliko duboko.

Dražen Budiša, veliki hrvatski političar i kandidat za predsjednika RH je u društvu stotinjak ljudi dočekao teroristu, ubojicu i dugogodišnjeg zatvorenika američkih zatvora Zvonka Bušića. Dočekao ga je sa hvalospjevima i pohvalama. Istovremeno ta ekipa štovatelja lika i djela Zvonka Bušića skandirala je i ponašala se prema njemu kao prema nacionalnom junaku. Sramota.

Da se prisjetimo. Zvonko Bušić je odležao 32 godine u američkom zatvoru zbog terorističkog čina. Oteo je zrakoplov. Iz kog razloga? Kako bi bacio letke na London i Pariz. Letke koji bi skrenuli pažnju na težak položaj Hrvata u Jugoslaviji. Postavio je i bombu. I to na jednu od najprometnijih željezničkih postaja. Od te bombe je jedan policajac poginuo, jedan ostao bez oka i dva su još ranjena. Ne mislite li da je zaslužio svoju kaznu. Ja mislim da ju je i te kako zaslužio. Zvonko Bušić se vjerojatno držao one poslovice koja kaže da cilj opravdava sredstvo. I zbog toga je to učinio. A dali je Zvonko Bušić ikad pomislio kako su se osjećale obitelji putnika zrakoplova koji je oteo ili kako su se osjećale obitelji poginulog i ranjenih policajaca. Da li je Zvonko Bušić ikad pomislio da je od te bombe moglo stradati masu ljudi koji nemaju ama baš nikakve veze sa Hrvatskom niti imaju pojma gdje je to. Ako je Zvonko Bušić mislio poslati nekakvo upozorenje jel mogao postaviti bombu bez upaljača ili je recimo mogao iznajmiti zrakoplov za bacanje tih svojih letaka. Ne, to on nije učinio. On je oteo zrakoplov i to mu nije bilo dosta nego je još i ubio policajca. Klasičan teroristički čin.

I sad, da li je i dali uopće Zvonko Bušić za nas, Hrvate, može biti heroj. Da biste odgovorili na ovo pitanje dobro razmislite. Razmislite kako biste okarakterizirali osobu koja je recimo došla iz Iraka, te na našem autobusnom kolodvoru postavila bombu kako bi svijet upozorila na teško stanje Iračana pod američkom čizmom. I pri tom ubije policajca koji tu bombu pokuša deaktivirati. Razmislite malo kako biste se osjećali da se članovi Vaše obitelji nalaze u avionu koji je otet i šta biste u tom slučaju mislili o otmičarima. Mislim da tu nema dileme. Za te osobe biste bez iti malo razmišljanja rekli da su teroristi. Onda nema dileme Zvonko Bušić jeste terorist, a ne heroj, bez obzira na razloge zbog kojih je to učinio. Cilj ne opravdava sredstvo. To je samo izgovor onima koji su napravili nešto loše da bi došli do željenog. To je samo način kako čiste svoju savjest.

Zvonku Bušiću bi bilo najbolje da se povuče iz javnost. Najbolje bi mu bilo da živi svojim životom, negdje u miru i tišini bez medijske pompe. Bez društva halapljivih političara i lažnih štovatelja. Međutim, čisto sumnjam. Dapače kad bi me netko pitao šta će se dalje događati, kladio bih se na Bušićevo pojavljivanje na nekoj od stranačkih lista.

P.S.

Kad smo već kod morala i heroja. Dinko Šakić, veliki vladar Jasenovca je umro. Kažu da ga je Bog pomilovao. Kažu da je previše volio Hrvatsku i da je žudio za njezinom samostalnošću. Pa je u ime te želje zapovijedao logorom u kojem je pobijeno tko zna koliko ljudi kojima je jedini grijeh bio to šta nisu nosili prezime koje se njemu i njemu sličnima sviđalo. Bog mu je oprostio i neka je. Ali mislim da mu obitelji pobijenih nisu oprostile, a vjerojatno ni neće. Pogotovo što je i u svojoj smrti pokazao šta mu je bilo najdraže. A to je ustaška uniforma.

14 srpnja 2008

Do kad više???

Izađoše SDP-ovci napolje na ovu veliku vrućinu i smrad. Izađoše i rekoše dvije, tri riči o neredu ili neradu (kako se kome više sviđa) u gradu. Pa rekoše, misleći na brzinu realizacije projekata, da je Šibenik grad - čekaonica. Sviđa mi se ovaj termin. Ukratko, označava pravo stanje stvari.

Ovaj grad uvije neki bog čeka. Te čekamo zonu Podi deset godina. Te čekamo aerodrom, evo bit će i više od dvadeset godina. Te čekamo bolnicu, TEF, Reviju i tko zna više što mi to još čekamo. U pustom čekanju čovjek se vrlo lako izgubi. SDP-ovci su lipo rekli svoje, mada su mogli biti i uvjerljiviji, pa su izazvali reakciju vikend gradonačelnice.

Ona je u jednom od svojih vikend posjeta ovom gradu u kojem volonterski gradonačelnikuje odgovorila SDP-ovcima da se bave politikantstvom. Vauuuu. Koji odgovor. Famozno. A čime li se molim Vas lijepo ona bavi. Pogotovo u zadnjih sedam mjeseci. Ima li igdje više politikantstva nego u domu svih Hrvata. S njezinim odgovorom se ne bih puno bavio jer svakom iole realnom građaninu ovog grada jako je dobro poznata uspješnost projekata koje provodi ova garnitura gradske vlasti. Tome nas svakodnevno podsjeća aroma koja se neumoljivo širi gradom. Je, je ona koju naši komunalci ne mogu pronaći.

Ja bih se radije pozabavio njezinim volonterskim gradonačelnikovanjem. Imamo li mi, građani ovog grada ikakve koristi od toga šta nam gradonačelnica veliku većinu svog radnog vremena provodi u Saboru. Naravno da nemamo. Niti se u Saboru bori za grad, a niti se ovdje čuje za nju. Osim možda na kojoj jubilarnoj sjednici. Mislim da Šibenik nije neki beznačajan gradić koji bi sebi mogao dozvoliti luksuz gradonačelnika koji ne radi taj posao. Mislim da Šibenik mora imati gradonačelnika koji je sto posto u tom poslu. Jer, kako riješiti sve goruće probleme. Osim toga, ne pokazuje li se na ovaj način koliko je kome stalo do Šibenika. Nije li se teta Neda zapitala kako ćemo mi građani reagirati na ovo volontiranje. Nije li pomislila da ćemo zaključiti kako ju za grad nije niti malo briga. Mislim da nas s ovim svojim načinom rada tjera da upravo to zaključimo. Jer ona dvojca dogradonačelnika jedre i šute. Valjda čekaju nju da nakon šta doleti iz Zagreba u novom pasatu da amen na neke odluke. Kakav je to model rada. Na šta to liči. Ma liči na jedan vrlo loš način vođenja firme. Jer gradska uprava je u stvari jedna velika firma koju mi građani plaćamo da nam stvori uvjete u kojima ćemo normalno živjeti. Vođenje te firme povjerili smo jednoj osobi koja je to povjerenje na ovaj način izigrala i iz vruće gradonačelničke fotelje zbrisala u puno, puno hladniju i bolje plaćenu saborsku. Povremeno nas obiđe i potapša nas po ramenu, smiješeći nam se i govoreći nam kako će sve biti u redu. Za to vrijeme dok ona sjedi u novoj i boljoj fotelji u većem i uređenijem, da ne kažem razvijenijem gradu, mi trpimo nerad i smrad. Trpimo kašnjenja u radovima. Trpimo kašnjenja u projektima. Trpimo nedovršene i propale projekte. Puno smo mi građani Šibenika već istrpili. Samo dokle. Kad će to više stati.

08 srpnja 2008

Smrdi smrdi !!!!

Ovo je smiješno. Jolly prijeti da će blokirati plažu i hotel Olympiju. Kaže on da neće dopustiti da mu Državni inspektorat pečati objekte. Ne dobije li do ponedjeljka dozvole zatvorit će kompletni prostor svoje hotelske kuće. Da smiješno, tragično. Ako sam dobro shvatio kompletnu situaciju ispada da je Jolly još nešto u sklopu „njegovog“ hotelskog naselja napravio nelegalno. Ako se dobro sjećate, prvi slučaj je bilo nasipavanje plaže. BTW kako je to uopće završilo. Znate kako? Pretpostavljate! Samo se prestalo o tome pisati. U ovom slučaju Jollly otvoreno ucjenjuje državne službe. Dajte mi nešto (šta po tim državnim službama za sad ne može dobiti) ili…….!!!! Šta će sad napraviti te državne službe. Hoće li popustiti ili će ostati pri svom stavu. Šta Vi mislite? Smrdi li Vam ovo. Kako bi brže odlučili prisjetite se da su na otvaranju bili svi gradski vlastodršci plus par uvaženih zastupnika Sabora u Hrvata. Oni jadni nisu znali da je Jolly to napravio nelegalno. Oni jadni nisu znali da je ta gradnja već pečaćena i da je investitor usprkos pečatima nastavljao gradnju. Ma nije im za zamirit. Pa ni Kalmeta i Lovrinica nisu znali da otvaraju noćni klub u kojem se bave najstarijim zanatom na svijetu.


Neka mi Vodice oproste, ali idem ja na naše teme iz Šibenika. Moram priznati da se u gradu baš i ne događa ništa posebno. Sezona kiselih krastavaca je započela. Vlast i opozicija šute. Sve se umrtvilo. Štaš, velike vučine. Nikome se ništa neda. Pa i meni je teško napisat par riči. Znači, sve je stalo, osim jedne stvari. Osim neugodnog vonja, da ne kažem smrada koji se uporno već danima širi gradom. Ulazi u sve stanove i neodoljivo privlači komarce, kojih ima sve više. Osjećaju ga ljudi skoro po cijelom gradu. A, misteriozno se povuče kad izađu naši komunalci pokušavajući pri tom utvrditi gdje je izvor. Zanimljivo ponašanje. Čim oni odu eto ti tog vonja opet nazad. Gdje li je samo nestao? I to baš kad su se naši komunalci šetali ugroženim područjima. Sjećate li se kad su se građani Krvavica žalili na smrad fekalija iz cisterni koje operiraju po Šipadu. Sjećate li se upozorenja građana Podsolarskog na smrad iz najnovijom tehnologijom uređenog kolektora. Sjećate. E pa baš dobro. Jer ovaj „novi“ smrad nije ništa različitiji od tih starih. Dapače potpuno je isti. Tako da je svima jasno odakle potiče. Samo ga naši komunalci pokušavaju uporno pronaći. Nadam se da će im to i uspjeti. Samo umjesto da šeću gradom, bolje bi im bilo da prošeću do kolektora. Vrlo brzo će nać uzrok tog smrada koji se nezaustavljivo širi i širi. Već dugo vremena, s tim da se u zadnje vrijeme širenje intenziviralo. Tako da tom „smradu“ u ovom gradu malo tko više može nešto napraviti. Nikad jači nije bio.

Ali, da se mi vratimo na pravi smrad. Izgleda da kolektor ipak nije opremljen najnovijom tehnologijom. Jer da je onda se ne bi ćutija smrad. Onda bi one govnjare umisto na Šipadu, svoj sadržaj iskrcavale u kolektor. Bit će da se s tim kolektorom ipak malo požurilo. Štaš, moralo se. Prošla godina je bila izborna. Tribalo je izbistrit luku, kako bi građanima bilo bistro za koga će glasat. Kako stvari stoje to je još jedan od nedovršenih velikih projekata naše gradske vlasti. Bilo bi bolje da ga, ako nije dovršen, nisu ni otvarali. Bolje rečeno puštali u rad, jer otvaranja nije ni bilo što je samo po sebi zanimljivo (takav projekt, a nitko od državnih velikodostojnika nije doša pririzat vrpcu i pojist malo pršuta uz one smeđe bazene). Dakle, nije ga tribalo puštat u rad. Pritrpili bi mi još koji misec ili godinu šporku luku. Ali nećemo smrad. Ovako imamo dojam da sidimo i ležimo u septičkoj jami. Čudno mi je samo kako taj dojam nismo stekli puno prije.