29 srpnja 2007

Veni, vidi, izgorjelo

Imao sam namjeru osvrnuti se na uzroke i posljedice požara na Jelinjaku, međutim moj kolega bloger “savjesni“ je to napravio prije mene, te me upozorio na svoj post na politici.com i dozvolio mi da ga prebacim na moj blog.

Veni, vidi, izgorjelo

Iako sam već odavno želio pisati o ovoj problematici, danas samo imao poseban povod. Na području Šibensko-kninske županije izgorjela je do temelja jedna stoljetna borova šuma koja je, eto sad već bila na ponos stanovnika županije. Nema osobe koja živi na ovim područjima a da ne zna gdje se je ta šuma nalazila.
Postavlja se pitanje razloga požara. Uzroci mogu biti razni, ali se svi svrstavaju u dvije skupine:
1) nenamjerni – nepažnja, nesretne okolnosti itd.
2) namjerni – piromanija
Međutim ja se ovdje neću baviti piromanima, poremećenim personama, niti ću se baviti nepažnjom ili nesrećom koja možde dovesti do ovakve katastrofe. Nekako mi se čini da ovdje odgovornost pada na još nekoga.

Hrvatske šume, javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u RH, je ustanova koja ima svoje podružnice u svima županijama RH kako bi mogla provoditi adekvatan nadzor nad šumskom fondom RH. Ono kao poduzeće gospodari šumama što obuhvaća uzgoj, zaštiti i korištenje šuma i šumskog zemljišta, te izgradnju i održavanje šumske infrastrukture (članak 7 Zakona o šumama). U tom smislu HŠ kao trgovačko društvo i šumoposjednici dužni su:
- u šumama koje su ugrožene sušenjem i elementarnim nepogodama uspostaviti cjelovitu mrežu nadzora radi sagledavanja kretanja negativnih procesa,
– njegu i sječu šuma provoditi na način kojim se ne uzrokuju trajne štete ekosustava te poduzimati mjere za poboljšanje i održanje biološke raznolikosti,
– uzgoj, iskorištavanje i zaštitu šuma te gradnju i održavanje šumske infrastrukture prilagoditi zaštiti tla i voda u smislu izbjegavanja štetnih utjecaja na kvalitetu i kvantitetu izvora i akumulacija te slobodno kretanje površinskih i podzemnih voda.
(članak 8 Zakona o šumama)
– dopustiti neometan pristup šumi osobama ovlaštenim za obavljanje nadzora nad gospodarenjem šumama,
(članak 9 Zakona o šumama)
- trgovačko društvo i šumoposjednici, te pravne osobe koje koriste šumu ili šumsko zemljište dužne su pošumiti paljevine, površine na kojima nije uspjelo pomlađivanje i površine na kojima je izvršeno pustošenje,
(članak 10 Zakona o šumama)
Ukoliko se gore navedene mjere ne provode treba postupiti prema članku 11 istog Zakona, koji glasi:
Ukoliko Trgovačko društvo i šumoposjednici, te pravne osobe koje koriste šumu ili šumsko zemljište ne izvrše mjere naređene na osnovi ovoga Zakona i na osnovi njega donesenih propisa, kao i na temelju posebnih propisa, ove će mjere provesti tijelo koji ih je naredilo ili pravna osoba koju ono ovlasti, na trošak Trgovačkog društva, šumoposjednika ili pravne osobe koja koristi šumu ili šumsko zemljište, a bila je dužna izvršiti naređene mjere.

E sad kada sve uzmemo u obzir, a upoznati smo sa činjenicom da u zadnji petnaestak godina HŠ UŠ Split šumarija Šibenik nije mrdnula prstom da bi posebno ugroženu stoljetnu šumu Jelinjak njegovala, krčila, učinila sve njezine dijelove dostupnima, nije pošumila paljevine od prije par godina u istoj onda je ta institucija jednako kriva kao onaj piroman. Odnosno kako HŠ na područjima na kojima je vlasnik ne provodi gore navedene mjere onda je ta javna ustanova indirektan/direktan krivac za požare, jer naime takva šuma lakše gori, lakše ju se može zapaliti i na kraju teže se gasi. Da ne govorimo o financijskim štetama, ljudskim ozljedama, izgorjelim kućama itd. Ako se sada vratimo na početak priče onda ispada da HŠ nenamjerno izazivaju požare ili u najmanju ruku ih olakšavaju svojom nebrigom, barem na području Šibensko-kninske županije.

Naime samo 2000. god izravne štete od požara su iznosile 945 milijuna kuna, a neizravne 2,6 milijuna kuna. Ta godina je bila najgora, ova već sada obećava novi rekord. Zamislite samo da ste uzeli 500 milijuna kuna, to vam dođe 6900 plaća od 72000 kuna na godišnjoj razini, odnosno 4200 mjesečno kada se odbiju sva davanja. To je vojska ljudi koja za jednu godinu može očistiti, učiniti dostupnima šumske dijelove, pošumiti izgorjele šume i na kraju sve zazeleniti ...
Pitam ja Vas ?!
savjesni


Na sve ovo ja bih samo dodao jednu bitnu činjenicu, a to je odredba zakona da se opožareno područje iz šumskog može prenamijeniti u građevinsko i to bez plaćanja naknade za prenamjenu. Vrlo zanimljivo. Grčka ima slične odredbe u zakonima i šta se kod njih dogodilo. Prije nekoliko godina većinu njihovih otoka poharali su veliki šumski požari. Sada su to građevinske zone, na kojima se opako gradi. Kod nas, gori Martinska, Jelinjak, područje oko Vodica. Plamti Šolta, Konavli. Nadam se da to nema veze sa tom odredbom.

28 srpnja 2007

Reda radi

Iz puste dosade kupio sam Šibenski list i Novi tjednik, nadajući se da ću naći nešto o čemu bih mogao pisati, a šta već nisam pokrio.
Moje ptičice su na odmorima, kao i većina Šibenskih političara, pa se u gradu ništa konkretno ne događa. Osim tehnološke ceste, neće se ni događati nešto posebno, a o njoj je napisan prethodni post, pa o toj gradskoj blamaži nema smisla više pisati niti riječi.

Nego evo nekoliko crtica, bukvalno reda radi.

Na Duju Stančića je otvorena lovna sezona. Puca se sa svih strana. Mislio sam da je članak o izgrađenom hotelu u Srimi, a koji je kao neka velika ekskluziva osvanuo u prošlom broju Novog Tjednika, svršetak priče. Međutim, nije. Ima toga još. Sad je navodno i falsificirao dokumente o zemljištu na kojem se nalazi sporni hotel. Duje je opako naljutio svoje stranačke kolege. Nećeš Duje ti ni vidit Sabora. Satrat će te do temelja. Tako ti je to kad pripadaš interesnoj skupini. Stoga, pozivam sve građane koji znaju nešto o Duji, a moglo bi poslužiti njegovoj stranci za kompromitiranje istoga, budite slobodni svratiti na Baldekin u prostorije HDZ-a, kako bi svoja saznanja podijelili sa svekolikom javnošću, a sve u cilju rušenja ambicija jednog nesuđenog uvaženog zastupnika.

Novici, već prije spominjanom zlobnom kondukteru, u pozitivne događaje tjedna spada završetak tehnološke ceste ( koja još nije završena ), a nakon toga spominje veliki broj prometnih nezgoda na cestama i moru ( kako je to pozitivno nije mi jasno), pa apelira na sve sudionike prometa. Proradilo srce šofera i prometnog pandura, još kad bi stavio kacigu kad vozi motor, i svima nama svojim primjerom pokazao kako se ponaša u prometu.

Novi tjednik je intervjuirao nekoga iz oporbe. Ne znam bili se više čudio tome, ili bi se više čudio odmjerenim i politički korektnim odgovorima Vidovića. Tanfara bi mogao štošta naučiti od ovog puno mlađeg političara. A i Kulušić isto, te još neki koji neargumentirano misle da su popili svu pamet ovog svita.

Djelatnicima gradske uprave tijekom ljeta dozvoljeno je nešto ležernije odijevanje, ali sve u granicama dobrog ukusa. Kako su ležerni u obavljanju svog posla, neće nam smetati ni ležerno odijevanje. Dobar ukus vjerojatno podrazumijeva da teta Neda neće oblačiti ništa žute boje.

Boraja će dobiti vodu, balastne vode će biti riješene, , Perica je sudjelovao u gašenju požara, , Maly podržava trku u Skradinu…..toliko o predizbornoj kampanji.

Živimo na vrlo trusnom području, kažu stručnjaci. Koliko li je tek to područje postalo trusno za vladajuće političare s obzirom da SDP, po PULS-ovoj mjesečnoj anketi, uvjerljivo vodi sa 30% glasova birača.

Eh, da. Biro stan je reagirao na pritužbu onog građanina. Slažem se s njihovim postom Građanin ih je trebao upozoriti da ponesu skale kako bi se mogli popeti na krov. Oni su ozbiljna i profesionalna firma, kako sami za sebe kažu. Nitko nema ama baš nikakvih primjedbi na njihov rad. Meni se, međutim čini, kako bi u gradu teško našli nekog tko nema primjedbi na njihovu neprofesionalnost i aljkavost

To je otprilike to, mršavo jel da.

27 srpnja 2007

Tehnološka cesta

Otvaranje tehnološke ceste će kasniti. Kalmeta nam je obećao kao će se otvoriti do sezone. Obećanje ludom radovanje. Doduše nismo ga ozbiljno ni shvatili, ali postavlja se pitanje tko ga je tjerao da laprda bez veze. Ma nije to ni bitno. Mjesec, dva više ili manje. Ne igra nikakvu ulogu. Bitno je da će se to odraditi i da će ovaj grad napokon imati još jednu prometnicu s kojom će se moći iz centra grada izaći na periferiju. Za ovo skidam kapu gradskoj vlasti. Kako izgleda bit će to jedini projekt koji će izgurati do kraja.
Ali. Na žalost mora biti ali. Šta se dogodilo sa trgovačkom etažom? Di je taj Šibenski importane? Nema ga. Zašto? Zato ljudi moji što se naša gradska vlast morala držati tradicije. Da pojasnim. Naša gradska vlast već tradicionalno u svim projektima predvidi nešto za šta nema investitora. Tako se dogodilo i u ovom slučaju. Prilikom izrade projekta tehnološke ceste iznad tunela je predviđena trgovačka etaža za koju su dogovorno imali i investitora. Stoga je projekt koštao više, tunel se kopao dublje, a u konačnici su i radovi bili skuplji. Potencijalni investitor trgovačke etaže je bio jedan od lokalnih moćnika. Međutim kako je taj investitor imao neke druge planove, u pola izgradnje tunela on je od investicije odustao. Naši gradski oci su se našli u nebranom grožđu. Pokušali su jadni naći drugog investitora. Neke su i pronašli, o čemu je već pisao stanoviti Dušebrižnik na Šibenskom demokratskom forumu. Međutim, da li radi pre malog prostora ili blokiranja konkurencije od strane dvojce vlasnika trgovačkih centara, ti investitori su odustali. Odnosno nisu naišli na pozitivan odaziv gradskih vlasti.
Sad nakon svega možemo u tisku pročitati kako se ta etaža zatrpava. Tko je kriv? Hoće li tko dati objašnjenje građanima zbog čega se ulazilo u projekt trgovačke etaže ako se od početka nije imao investitor. Teta Neda je do zadnjeg govorila kako će riješiti taj problem. I bogami ga je riješila. Šibenskog importanea nema. Novci su potrošeni. A jedan dobar projekt će u stvari propasti zbog inertnosti gradske vlasti koja je opet zastupala interese određenih pojedinaca, a ne interese svih građana ovog grada.


Gornji tekst sam napisao prije nekih više od mjesec dana. Radilo se o osvrtu na jedan kratki članak koji je osvanuo u Šibenskom listu. Od tada se nije ništa strašno, a niti senzacionalno dogodilo. Cesta će, nakon rekordno dugačke gradnje, uskoro biti otvorena. Napravio sam đir po njoj i izgleda dobro. Nešto mi se baš i ne sviđa spoj gornje ceste sa tunelom, ali valjda se drugačije nije moglo. Opći zaključak je da sve izgleda dobro. Nadam se samo da neće zabrljati sad na kraju, jer je očigledno kako žure da bi se sve to završilo do drugog Kalmetinog roka.

Ono šta me bode u oči je ovo:

Image Hosted by ImageShack.us


Jel moguće da će sve to ostati ovako. Ako hoće onda ipak tehnološka cesta nije završena. Fali joj famozni trgovački centar koji bi izgledao ovako.

Image Hosted by ImageShack.us



Moram priznati da je Čović odigrao izvanrednu utakmicu. Navukao je ove naše gradske filozofe, kao dječicu na bombone. Obećao im je ulaganje. Postojao je usmeni dogovor. Gradska vladajuća neinteligencija je zagrizla. Kad je ugriz bio toliko jak da ga više nisu bili u stanju olabaviti, Čović se lagano povukao. I pokazao se jako neozbiljnim pregovaračem. Barem bi on trebao znati da se na zapadu i usmeni dogovori đentlmenski poštuju. Ili su naši gradski oci i matere pravili ražanj, a zec je još uvijek bio u šumi. Uglavnom, Čoviću ova situacija paše, jer je konkurentsko parkiralište smanjeno, s čime voda ide na mlin njegovom budućem projektu garaže u Dragi. S druge strane, ako je i obećao ulaganje u trgovačku etažu, a nije obećanje poštovao onda ispada da je čovjek s kojim se ne treba dogovarati niti ulaziti u bilo kakva partnerstva. Međutim, naši gradski vladari pregovaraju s njim oko zajedničkog ulaganja u zgradu u Dragi. Odigrao je to Čović famozno. Sad nam nudi dogradnju njegovog trgovačkog centra, a mamac su veliki broj novih radnih mjesta. Igrač je, nema šta.
Ovi naši vlastodršci, baš nisu ni za šta. Nemaju svojih ideja, niti vizije pa su ograničeni na ono šta im dozvole lokalni gospodarstvenici. Neće priznati kako nisu dorasli svom poslu, nego nam uporno pokušavaju zamazati oči. I dokle to tako.

25 srpnja 2007

Fina bez finece

U slijedećem postu jedan naš sugrađanin se osvrće na rad i zasluge gospođe Vanje Ninić, trenutačne direktorice FINE i članice Nadzornog odbora TLM-a. Osobno, o gospođi ne znam ništa tako da ne mogu ni potvrditi ni negirati navode iz posta, za kojeg ipak smatram kako treba biti objavljen. Stoga čitajte.

FINA BEZ FINECE

U zadnje vrijeme mediji nešto puno ne spominju Vanju Ninić, direktoricu šibenske podružnice FINA-e i članicu Nadzornog odbora TLM-a. Da ukratko rekapituliramo, radi se o diplomiranoj ekonomistici koja je tamo negdje 90-ih godina bila otpuštena iz TLM-a kao tehnološki visak (nepotreban kadar), da bi potom zahvaljujući Petrici Bukiću, HDZ-ovom gubernatoru grada i pajdašu njezinoga muža Cice Pulente (oba su ex-vaterpolisti), Vanja zasjela u direktorsku fotelju FINA-e, te uz to još zagrizla i pet-tisuća-kuna-mjesečno-vrijednu sinekuru u Nadzornom odboru istog onog TLM-a iz kojega je nekad bila šupirana, s tom razlikom sta se nju sada najedanput glorificira kao ”vrsnu financijsku stručnjakinju”.
Ta ”vrsna financijska stručnost” ogleda se, između ostalog, u tome što je svome suprugu omogućila da preko njegove privatne trgovačke firme ”Niva” alamaki u krugu ražinske tvornice na oči i uštrb komercijalista TLM-a. Ali, po riječima Vanjinog osobnog pravnika, groznog i zloglasnog Olujića, ”gospođa Ninić nije državna dužnosnica, te kao takva ne podliježe odredbama zakona o sprječavanju sukoba interesa” (alla onaj Tuđmanov aforizam da novci nisu imovina). Štaviše, Olujić je uvjeravao pučanstvo kako je Ninićka dio svojih apanaža poklanjala šibenskom vaterpolo klubu, a koji vode njezin muž i Petrica Bukić. Da bi onda taj isti vaterpolo klub gospodinu i gospođi Ninić platio kompletne troškove njihovog lanjskog turističkog ljetovanja u Kaliforniji. Ko je tu kako kome i kolko davao manče, sad je teško više prokljuniti.
Zato je svima jasno da gospođa Ninić u svojoj firmi nije najomiljenija osoba. Pogotovo otkako naveliko koristi sigurnosne kamere kako bi strogo kontrolirala da joj zaposlenici tijekom radnog vremena ne idu na zahod više od dva puta dnevno, što je po njezinoj ”vrsno stručnoj” regulativi strogo zabranjeno činiti bez specijalističke liječničke potvrde. Nedavno je Vanja namjeravala organizirati nekakvu vrstu banketa u blitvi za 15 zaposlenic(k)a koji su odlučili otići u penziju, jer im je bio pun kufer njihove ”vrsne” direktorice. Kad je potonja dočula da nitko od njih 15 na tu zakusku ne namjerava doći, ceremonija je isti tren otkazana, a petnaestoro su od ”vrsne financijske stručnjakinje” dobili oproštajne bonove od po 500 kuna (koja ženeroznost!).
Inače, mandat Vanje Ninić prati konzistentno nepotističko zapošljavanje nekvalificiranih pripadnika lokalne vaterpolske prvobitne zajednice, po principu ja-tebi-ti-meni. Metnimo ga staviti, kćer od ex-vaterpoliste doktora Baice, zaposlena preko reda da bi nakon samo 6 mjeseci rada uzela porodiljski, s kojeg se onda odlučila natjecati za novootvoreno mjesto šefice. Ali joj je pomrsilo račune to da se je na isti natječaj javila još i jedna dugogodišnja iskusna zaposlenica FINA-e. Kao što je bilo za očekivati, Ninićka je svoje preporuke dala mladoj Baičinici. Ali to ipak nije šmekalo zagrebačkoj središnjici, koja je na kraju šefovsko mjesto dodijelila trećoj osobi - skroz novoj zaposlenici.
Naveliko se priča da glavešinama u metropoli Vanja Ninić nije više po guštu, te da bi lako mogla izvisiti pri skorom reizboru. Pitanje je samo, da li će prije toga Vanja Ninić uspjeti FINAlizirati projekt da svim članovima osoblja koji imaju potrebu da se istoče više od dozvoljenih dvaput na dan, sponzorira ugradnju obveznog udarničkog katetera (i to u ordinaciji ex-vaterpoliste dr. Baice, a po nominalnoj manči) uz izravno priključenje « istih » na ultramodernu pišarjolu gradskog kolektora.
Kako gospođa Ninić posjeduje izuzetne govorne sposobnosti, a koje su sažete u samom joj nadimku Muta Pulentina, to nas ne bi iznenadilo da njena naredna štacija u karijeri bude direktorska fotelja neke od lokalnih radio ili TV postaja.

d0nquij0te


Ovaj post samo pokazuje i dokazuje kako politička i druga scena u Šibeniku vrvi od nepotizma i stranačke podobnosti. Naravno, ukoliko je sve šta je napisano u njemu istina. S obzirom da mi je poznata situacija u Šibeniku gdje se sve radi po rodbinskim i inim vezama, vjerujem da je potpuno točan.

24 srpnja 2007

Zakon je zakon, a praksa je praksa

Prije neki dan, na meil sam dobio jedan kratki osvrt o zbivanjima na Veleučilištu. Iz tog osvrta se mogla iščitati razočaranost, gorčina i velika nemoć. Nemoć da se po pitanju stanja na Veleučilištu išta promjeni.

Nije dobro da se studenti sa Veleučilišta u Šibeniku oglašavaju na ovaj način. Način kojim se pokazuje da nisu ponosni šta studiraju na ovakvoj visoko-školskoj ustanovi. S druge strane, glas studenata nam pokazuje da nade u promjenu ipak ima. Pokazuje nam da je studentima više stalo do ugleda Veleučilišta, nego onima kojima je posao i obveza podizanje ugleda Veleučilišta. Takvima, koji bi trebali brinuti o ugledu Veleučilišta je, na žalost, izgleda stalo samo do vlastite promocije i do zadovoljenja vlastitih ambicija.

To sam ja pročitao u slijedećem tekstu, a Vi sami prosudite.


Prisjećam se sad kad smo u 10 mjesecu prošle godine, nas par stotina studenata, mulaca, čekali u velikoj dvorani Veleučilišta. Nije nam bilo jasno šta se dešava. Htjeli smo odgovore.

Dekan je sjedio u vijećnici, ispijao kavicu i oglušivao se na pozive studenata koji su ga nešto htjeli pitati. Htjeli su ga pitat zašto se igra s njihovim životima? Nije htio odgovoriti.
Javio se par dana kasnije i rekao „pogriješili smo“! Pa to smo i mi znali, ali zar je ljudima sa 30 godina iskustva u visokoškolskim ustanovama to isprika. Zamislite šta bi mi sve mogli raditi i opravdati se s „pogriješili smo“.

Pamtim još i izjavu „Zakon je zakon, a praksa je praksa.“
Zar to ne govori dovoljno. Ma nije njih briga za 1500 studenata, nije ih briga za boljitak ovog grada, nije ih briga za ništa, osim za sebe.

I sada, nakon godinu dana genocida u visokom obrazovanju, nakon svih pljusaka koje su zadali, hvale sami sebe.

Na promociji diplomanata priča se o njima, o tome što njih čeka, a ne o tome kako smo smanjili poreze, kolika je stopa nezaposlenosti. Sipaju se hvale ministarstvu, kojeg nije bilo briga šta se s nama dešava, a sad ih se predstavlja kao spasitelje koji su uložili u naš razvoj.

Ljudima se mažu oči brojkama. 150 ih je diplomiralo na veleučilištu u jednoj godini. A u kojoj su se oni ustanovi upisali, to su diplomanti Visoke škole za turizam, a ne Vele(m)učilišta.

Upisi su prošli jako „kvalitetno“. Ostalo je 70% slobodnih mjesta. Prisjećam se da se prije par godina nije moglo naći mjesta, sad se upiše tko god se prijavi. Samo na menadžmentu se prije upisivalo na prvom roku 500 studenata, sad na sve smjerove oko 250. To je taj rast kvalitete o kojem pričamo.

I za kraj samo jedno pitanje, gdje bi mi svi bili i šta bi bilo sa našim životima da nismo vidjeli šta nam radite s programom, sa studijem, s profesorima?
Mi studenti danas mirno spavamo, spavate li i vi?


Kako post opisuje promišljanja jednog studenta, zamolio sam ga da mi da kronologiju zbivanja na Veleučilištu kako bi shvatio odakle takav stav. Stoga ću sad pokušati donekle proći sva zbivanja koja su se tamo provukla od osnutka Veleučilišta. Do srpnja prošle godine u Šibeniku je postojala Visoka škola za turistički menadžment. Visoka škola koja je manje-više funkcionirala bez većih trzavica. 12.07.2007. godine Visoka škola za turistički menadžment pripaja se novoosnovanom Veleučilištu u Šibeniku. Prvi problemi nastaju kad se sa mjesta Dekana skida Ratko Dobre, a stavlja Marko Radačić. Tad Primorčevo ministarstvo i face, kao što je Onesin Cvitan i prof. Peran počinju radit gluposti. Prvo je Veleučilištu prikrpan studij prometa, koji se u Šibeniku postojao i prije, ali se iz nekih razloga ugasio. Uguralo ga se na Veleučilište bez kadra koji bi mogao predavati na takvom studiju. Upravno pravo koje egzistira u Vodicama, a do tad se nalazilo pod Pravnim fakultetom u Splitu se također uguralo u sastav Veleučilišta. Sve to skupa sa turističkim i informatičkim menadžmentom čini jedan “divan“ sklop koji nema veze s vezom. Još kad tome pridodamo da je novo postavljeni privremeni Dekan veterinar, onda se u potpunosti može sagledati apsurd cjelokupne situacije.

Tu u priču ulazi famozni Petar Gardijan, koji počinje čačkati po programu. Visoka škola za turistički menadžment je imala program prilagođen po Bolonji, al to Gardijanu nije bilo dobro. On je imao neke svoje zamisli i fiks ideje. Studenti, kad su se vratili sa odmora primijetili su da novi program nema veze s vezom i, srećom, njih nekoliko je skužilo da to nigdje ne vodi te je zatražilo pomoć svakog za koga su mislili da im ju može pružiti. Nakon takve reakcije studenata na novi Gardijanov program, sazvan je sastanak sa studentima. Na sastanak je došlo 500 studenata, a Dekan se nije usudio sići iz vijećnice. Gore je lagano pijuckao kavu da bi kasnije pozvao novinare i ispričao im kako je cijela priča oko programa i problema na Veleučilištu laž. Još im je ispričao da su studenti izmanipulirani od starih profesora. Toliko je toga naštrapao novinarima, da je to gadljivo. Dan nakon sastanka Dekan drži brucošima uvodno predavanje, citira im Dobrišu Cesarića, naziva ostale studente manipulatorima. Rekao je on, na tom uvodnom predavanju, još mnogo toga šta nije istina. Dan iza, SDP drži pressicu gdje podržava studentska prava, to popodne izlazi obavijest na oglasnu ploču da je studentima 3 i 4 godine vraćen stari program, koji je Gardijan nezakonito promijenio, a znao je ili je morao znati da to ne smije raditi.

Nakon te obavijesti, Dekan saziva sastanak sa studentima. Sastanak je počeo u 10 sati ujutro a bio je prisutan i Petar Gardijan. Studenti pitaju jel vraćen stari program predavanja, oni odgovaraju da je vraćen. Studenti nakon toga pitaju iz kog razloga u skriptarnici nema starog programa. Jedan odgovara da ne zna šta je službenica u skriptarnici napravila sa programom, dok drugi odgovara da joj još nisu dali program. U razgovoru Gardijan naglašava kako je on taj koji je mijenjao nastavni program. Također, demonstrativno, naglašava da njemu ne treba posao voditelja nastave, te da će otići s tog posla! U raspravi u kojoj se Gardijanu govorilo kako je nezakonito mijenjao program, on konstatira “ZAKON JE ZAKON, A PRAKSA JE PRAKSA“. Na studentsko pitanje s kojim kadrom oni namjeravaju započeti školsku godinu nemaju odgovor, nego Dekan izjavljuje da će on tražit okolo po Hrvatskoj profesore, ili ako studenti imaju koga za predložiti, neka predlože. Kao da Dekan ne zna da se profesori biraju preko javnog natječaja, a ne tumaranjem po državi.

Kako studenti i Dekan nisu mogli naći zajednički jezik, studenti odlaze u Zagreb direktno u ministarstvo, kod pomoćnika ministra Uzelca. Uzelac na apele studenata reagira na način da pismeno potvrđuje kako svi studenti koji su započeli studij po jednom programu moraju po tome programu i diplomirati. 14. studenog 2006. godine od strane studenata organiziran je prosvjed, na kojem se još uvijek traži vraćanje starog programa. Dekan nema blage veze šta je mijenjano, a šta nije, pa nasred ulice pita studente da dođu s njime pa da isprave to što je pogrešno. Ide se u općinu kod gradonačelnice, koja je btw članica upravnog vijeća veleučilišta. Ona u najmanju ruku nema blage veze šta se događa. Svašta obećava, a zna da obećanja ne može ispuniti. Studenti najavljuju daljnje akcije, za šta dobivaju potporu studentskih zborova Zagreba, Rijeke i Splita, a podršku im pruža i Socijaldemokratska studentska unija. Od tada pa nadalje počinje trend odlaska profesora sa Veleučilišta i primanje nekih novih profesora upitnih kvalifikacija. Studenti su sve do siječnja 2007. godine nastojali svim godinama vratiti stare nastavne programe. Organizirali su još jedan prosvjed na kojem su se palile svijeće za sve profesore koji su otišli s fakulteta. Napokon negdje u prvom mjesecu vraća se kompletni program i mijenja se voditelj Odjela za menadžment, slavni Gardijan i na njegovo mjesto dolazi profesor Mikulić. Studenti se tada pomalo počinju baviti i studentskim pitanjima, kao polaganjem ispita, ali ne jenjava bijes koji se nakupio tijekom svega ovoga. Nastoji se osnovati i studentski zbor. Osnivanje zbora treba potvrditi Veleučilište, koje to do dan danas nije učinilo. I s tim se odugovlači. Tako pomalo dolazimo do današnjih dana. Radačić i Gardijan su još tu na faksu, a s obzirom na sve šta su napravili odnosno nisu napravili odavno su trebali dati ostavku. Međutim kako u njima nema niti malo dostojanstva a ni morala oni to ni ne pomišljaju učiniti. Naprotiv, njih dva preko Veleučilišta vode predizbornu kampanju, a s takvim ponašanjem ruše ugled Veleučilišta. Posljedica toga je i drastično smanjenje novoupisanih studenata.

Evo uspio sam, uz pomoć nekih poznanika, posložiti kakvu – takvu kronologiju zbivanja. Vjerojatno ima pokoja rupa, ali mislim da je većina bitnih stvari spomenuta.

Uglavnom zaključak je da se tamo događaju velika sranja. Tko to pokriva, teško je kazati. Međutim, nameće se pomisao kako je u cjelokupnu situaciju oko Veleučilišta debelo umiješana politika. Ako ne državna onda lokalna sto posto.

Činjenica je da Veleučilište postaje utočište za razno razne predavače bez odgovarajućih kvalifikacija. Većina njih dobiva te poslove po političkoj podobnosti, dok se stručnosti ne pridaje velika pažnja. Ne treba puno analizirati situaciju kako bi se shvatilo da od početka nema prave volje ni strategije koja bi stvorila respektabilnu ustanovu, jedinstvenu u ovoj Županiji. Kad se pogleda osoba koja je postavljena na mjesto Dekana, pa se pokuša pronaći paralela koja bi povezala zvanje veterinara sa nastavnim programom Veleučilišta, može se zaključiti kako ta paralela ne postoji. Naprotiv, stječe se dojam kako je on sa kvalifikacijom veterinara namjerno postavljen na mjesto Dekana, a sve u namjeri kako bi se od samog početka oslabilo Veleučilište, smanjio broj studenata, te se na taj prljavi način izbacilo visoko školstvo iz Šibenika. Svi potezi koje povlači ni u kom slučaju ne liče na poteze koje bi trebala povlačiti osoba koja ima status Dekana, status obrazovanog i cijenjenog profesora. Prije izgledaju kao potezi diletanta, koji je s kruške pao i zasjeo u fotelju za koju ga nije niti malo briga. A Petar Gardijan? On je samo vrlo dobar, dapače odličan ađutant.

23 srpnja 2007

A moj generale

Suđenje je počelo, i kako stvari stoje, negdje u političkom vrhu ove naše države odluka je pala. Odlučeno je da krivac za Medački džep bude general Rahim Ademi. Ne bih želio pomisliti kako je razlog tome šta Ademi nije Hrvat, ali sve miriše na to. Norca nitko ni ne spominje. Valjda je vladajuća politička krema odučila kako je Norac svoje već platio, a Ademi nije ništa, pa ajmo malo i njega cijepiti.

Ovom mom stavu u prilog idu svjedočenja od koji je izgleda samo Sačić rekao pravu istinu. Nasuprot njemu Jarnjak je patio od totalne amnezije. Markač je u svakoj svojoj rečenici spomenuo nadležnost i odgovornost generala Ademija, dok je Norca spomenuo u kontekstu posjećivanja i prijateljstva. Sve to poprilično ima neopisiv smrad. Smrad političke namještaljke kojom se pokušava svaliti odgovornost samo na jednu osobu. U ovom slučaju to je general Ademi.

Šibenčani bi se morali dobro sjećati generala Ademija. Čovjeka koji je uvelike zadužio ovaj grad. Čovjeka koji je mogao, mrtvo ladno, otići sa ovih prostora. Čovjeka koji to nije napravio, već je sa svojim znanjem i sposobnostima odigrao ogromnu ulogu u zaštiti grada Šibenika. Svi mi građani ovog grada slušali smo priče o njemu, koje su u određenim segmentima bile legendarne. Negdje iza Oluje na svečanom postrojavanju vojske i policije, na poljani (gdje je bila i moja malenkost) između pustih političara i sličnih parazita, nakon što je general Ademi izašao na binu, prolomio se gromoglasan pljesak s kojim su njegovi suborci odali poštovanje jednom vrhunskom generalu. To je bio jedan vrlo impresivan trenutak kad se ovaj grad, odnosno njegovi borci, poklonio generalu.

Sad je sve to zaboravljeno i njegovi dojučerašnji kolege političari i generali svaljuju svu odgovornost na njega.

Od vladajuće kaste, koja ga je kad joj je to odgovaralo dizala u nebesa, nema ni glasa. Pokrili su se ušima, izbjegavajući suodgovornost ili odgovornost za ono šta je general Ademi navodno samostalno odlučivao. Vlada opća amnezija. Markač, koji je onda figurirao kao neprikosnoveni vladar specijalne policije tvrdi kako on nije imao nikakvu nadležnost u Medačkom džepu. Moš mislit. General skače na noge optužujući Markača da je lažljivac.

General sigurno nije niti pomišljao da će ga se ovako lako izdati, i to oni s kojima je surađivao, oni koji su ga tapšali po ramenu i skrivali se iza njega. Volio bih da se može situacija obrnuti, pa da Jarnjak i Markač sjede tamo gdje su sjeli Ademija, a da Ademi odlučuje hoće li reći istinu ili će ih izdati kao šta oni sad rade njemu.

Ne kažem da je nevin. Možda je situacija upravo suprotna. Međutim, zbog čega se na suđenju ne iznose cijela istina, pa se na osnovu te istine odluči tko je kriv, a tko nije. Ovako, ponavljam, sve poprilično ima težak smrad podvale.

22 srpnja 2007

Retrospektiva

Mesić je podržao naše izviđače u vezi naknade za Obonjan i traži da im se pravedno refundira sve ono šta su u taj otok uložili. Aj neka, kao da će im Mesićeva podrška išta pomoći. Te jadne izviđače lagano vozaju već mjesecima. Obonjan je u zrakopraznom prostoru. Rok za odluku o najboljem partneru polako ističe, a grad i Vlada šute. Mesić se oglašava sad, kad je gotovo kraj jednog Obonjana kakvog smo ga svi mi poznavali. Na žalost, malo je zakasnio. Nije ni čudo. Ionako u zadnje vrijeme sve njegove odluke idu u prilog Sanaderu, izgleda da se probudilo staro srce HDZ-ovsko.

Blaće , mislim na doktora, je u najmanju ruku, napravio sranje. Vlastita ambicija ga je natjerala da se okrene protiv svih svojih kolega i uđe u koaliciju sa nekim tko u principu nema niti približno slične stavove kao i on. To je dobro, utoliko šta smo napokon shvatili kakav je on u stvari čovjek. Do sad nas je poprilično dobro varao. Šibenski HNS sad ima ogroman problem. Njihov član ih je nasadio, a Baranović ne zna šta bi na to rekao. Javno izjavljuje kako ga Blaće nije ni pokušao kontaktirati. Ne dovodi li to u pitanje Baranovićev autoritet predsjednika gradske stranke koja je na državnom nivou po nekim anketama treća.

Predsjednik MO Baldekin III se žali na govnjare koje mu iskrcavaju svoj predivni teret ispod nosa. Gradski vladari mu po tko zna koji put obećavaju med i mlijeko. Smrad se širi, a narod trpi pusta obećanja i nerad. Neka narode, nemoj samo da ti se dogodi da zaplivaš u vlastitim govnima.

Napokon je netko progovorio i o Biro stanu. Najjačoj tvrtki koja se na ovim područjima brine odnosno ne brine o održavanju naših domova. Jednom našem sugrađaninu je dozlogrdilo kapanje kiše po glavi, pa ih je prozvao u novinama. Šta će postići. Ama baš ništa. Oni su jedini, o njima ovisi. Oni mogu raditi šta hoće, i nitko ih nikad neće prozvati radi nerada. Šta ćete, u takvoj državi živimo.

Gradonačelnica je promijenila bravu na vratima udruge kojoj je ona počasna predsjednica. Tehnički gledano, promijenila je bravu na vratima sama sebi. Znači Liga za borbu protiv raka i Klub žena liječenih od raka dojke nisu deložirani. Samo trebaju otići teti Nedi i pitati ju da im da novi ključ.

Franko Vidović mi je pomogao. Komentirao je nešto na mom blogu, te je na taj način moj blog spomenut u novinama. Doduše, ime bloga nije spomenuto, ali bar nešto. Nego, moram ispraviti autoricu članka. Nitko Vidovića nije prozvao u postu na kojem je ostavio komentar, samo su se zatražili dodaci odnosno objašnjenja u vezi SDP-ovih prijedloga obnove stare gradske jezgre. BTW opet mi se najviše svidio Tanfarin (HSP) komentar. Taj čovjek je genijalac. Ja bih ga stavio za predsjednika države.

Meterize su stvarno najzanimljiviji kvart u gradu. Prvo su izabrali Novicu Ljubičića, bivšeg zlobnog konduktera, za predsjednika MO. Nakon toga im se prikazao vukodlak. A sad imaju svoju malu Maru ( Helena sa Meteriza ). Morat ću se preseliti gore. Možda upoznam malu Maru. Ima li koji prazan stan, a mogu i kupiti jedan od onih šta su poklonjeni braniteljima koji već imaju svoje stanove ili kuće.

Novica Ljubičić, gore spomenuti zlobni kondukter, je napokon počeo raditi svoj posao, za koji se mukotrpno izborio na skroz poštenom natječaju. Progovorio je, po prvi put, u jednim novinama, u ime Županije. Ne čudim se šta je tek sad dao nekakvu izjavu u ime Županije. Pauku su vjerojatno poznate njegove reference vrsnog retoričara, te ga ne želi trošiti na tamo neke banalne odgovore i izjave. Ja bi isto tako postupio. Nema nikakve sumnje u to.

20 srpnja 2007

Blune iz grada težaka

Moj blog je i zamišljen kao jedan vid komunikacije sa svima koji žele nešto reći o gradu i događajima u njemu. Stoga mi je izuzetno drago šta Vam mogu prezentirati jedan post koji nije izašao iz mog pera. Autoricu poznam nekoliko godina i znam ju kao vrlo čestitu i odgovornu osobu. U njezinih tridesetak i nešto sitno godina susrela se sa mnogo problema, i većinom ih je uspjela riješiti. Nije joj bilo lako, ali ti isti problemi su od nje stvorili jednu izuzetno snalažljivu i poštenu osobu. Osobu koja se uspjela u potpunosti izboriti za svoj status. Danas, u krugovima u kojima se kreće je vrlo cijenjena i njezino mišljenje se uvažava. Stoga mogu samo još dodati, mirela r. izuzetno sam ponosan šta si odlučila pomoći mi da ovaj blog postane jedna vrsta savjesti ovog grada.

Gospoja Nediljka je dobra žena. Kao supruga, mater, susjeda. Poštena je i vridna. Dijelom i zbog toga je puno loša gradonačelnica. Pošteni svit se u ova šporka vrimena ne može bavit politikon di je Nediljka zalutala. Za sve bi nas bilo bolje da je lopuža jer nas je njezin kršćanska svjetonazor košta puno novaca. Dok ona promišlja drugi kradu i namištaju, a dok kradu nešto ostane građanima, pa se Zadar obogatija toliko koliko Šibenik neće nikada.

Ona je sama priznala, kad se smistila na poziciju i vidila s kakvin morskin pasima ima posla, da je vezana i da ništa ne može. U okovima je drži stranačko vodstvo koje su okovali njih dva velika biznismena Vlade i Jole. Ante glumi velikoga šefa s onon kožnon pederušicon pod rukon, a oni mu tajnik ko pasić skakuće uz nogu. Tepa mu «predsjedniče, predsjedniče» dok su sami u kancelariji, sav sritan šta je na poziciji o kakvoj nije moga sanjati dok je bija kondukter u lokalcu za Rupe. Kažu ljudi da je bija drzak i bahat. Zbog veštida kakvi nosu kondukteri. Preteča lažnih odijela kakve je posli kupova u šanera za osansto kuna. Dok mu dilera nisu zatvorili.

Vlast su Šibenika i samo ovdje mogu paradirati pošto u Zagrebu ne vridu ni pišljiva boba. Pravi predsjednik, onaj s Markova trga navodno ne može smisliti nikoga od njih, jer zna koliko ne vride. Samo Pauk piza jer se sviđa Kalmeti koji se oduševija kad je oša Stančić. Ja san sidila blizu pa san sve čula. Božidar je šapnija isprid Jadrana jednome «jebate, ovi je jak igrač za razliku od onoga redikula» i cilo vrime se smija. Je. Ne može se reći da nije, kad je Pauk igrač. Šarmantan. Smije se kad triba a kad je za ozbiljno učini facu da ti je odma sve jasno. Igra je nogomet a posli bija šef policije. Meni se čini da je pametniji od ostalih. Od onoga maloga do gradonačelnice sigurno je pametniji. Dobro kažeš, ko nije pametniji od njega. A je uskraćen, Bože mili! Je nas je potrefilo. Sve pametniji od pametnijega.

Onda oni kažu da su pokrenuli Hrvatsku i naš grad i županiju. Jesu jesu. Toliko da se ništa ne vidi od velikih pokreta.

Ja bi najviše na svitu tila viditi šta to oni radu ujutro na poslu. Šta cilo jutro radu i kako to izgleda kad uđu u kancelarije i piju prvu kavu. Pogledaju emajl i novosti sa interneta. Gradonačelnica najprva. Onda sastanču, osnivaju povjerenstva, sastanču, izmišljaju ideje za neizvedive projekte kad ono već je vrime ručka pa triba ići doma. Tako svaki dan ispočetka. Sad u litu tek nemaju šta raditi.

Da su bar lopovi. Krali bi i ne bi nas sramotili. Uvatu svakoga iljaditoga, samo najgluplje koji su pustili da ih uvate. Gradonačelnici i župani nikad ne padaju osim ovih naših koji nisu sposobni ni za grih. Šta lipo ne pođu doma kad se ne bi ni osjetilo da ih nema a svima bi nan bilo bolje šta bar ne bi morali gledati njihovu sramotu.

Selo moje malo s rodjacima na vlasti. Šta oni znaju o gradu? Kondukter i nogometaaš, socijalna radnica i diplomirani politolog stupidus. Koji Alan Ford, koji Monty Pyton. Šibenik je grad ambasadora Alekse peška s rive. Rivon ne vlada grad nego županija. Otocima vlada Vlada, ceste se gradu s tri radnika po smjeni pa tako dvi godine. Vlast se za to ništa ne briga ko da to nisu njihova posla. Tako mi stojimo pa se čudimo kako ništa ne valja. Jole i Vlade kupu lemozinu a sad in se pridružija i oni Prgin kojemu su na lipe oči dali Kuline. TEF će in uzeti Mađari. Važno da smo mi ponosni Šibenčani s malo travarice i pršuta i da znamo sovati po šibenski. Šta će nama cili svit!

mirela r.


Nadam se da Vam se svidio ovaj osvrt na stanje među gradskim vlastodršcima.

18 srpnja 2007

Smijurija na Veleučilištu

Prije neki dan , točnije 12. srpnja, je na Veleučilištu u Šibeniku proslavljena godišnjica osnivanja, u sklopu koje je održana i promocija mladih diplomanata. Na proslavi su prisustvovali i naš vrli župan te pazi sad njegovi zamjenici Šimunac i Tanfara (njima je baš mjesto tamo). Promovirano je 49 diplomiranih studenata, na čemu im ovim putem upućujem iskrene čestitke.

Sve ovo i ne bi bila toliko zanimljiva vijest da nije opet bilo monada koje je upriličio jedan komentar koji je stanoviti “student“ napisao ispod posta koji je napisan još 17. lipnja na blogu Zakon je zakon, a praksa je - praksa.
Komentar prenosim u cijelosti, a glasi:

"KOLEGICE I KOLEGE

Sutra je 12 srpnja
GODIŠNJICA NAJVEĆEG K U L T U R O C I D A
U POVIJESTI HRVATSKOG VISOKOG OBRAZOVANJA

Na sutrašnji dan, 12. srpnja 2006. godine
UKINUTA JE VISOKA ŠKOLA ZA TURISTIČKI MENADŽMENT

A osnovano VELE(M)UČILIŠTE U ŠIBENIKU

Što smo proživjeli u ovih godinu dana ?
Što smo izgubili a što smo dobili?
IZGUBILI SMO PROFESORE S DOKTORATIMA I MAGISTERIJEM I IZBOROM U ZVANJA !
Izgubili smo najljepši dio našeg , studentskog, života od jedne godine.
A što smo dobili?
DOBILI SMO PRIVREMENOG DEKANA KOJI JE TO VEĆ GODINU DANA NA SRAMOTU GRADA ŽUPANIJE I VELEUČILIŠTA.
DOBILI SMO POKUŠAJ MIJENJANJA PROGRAMA OD STRANE NASTRANOG NASTAVNIKA KOJI NE ZASLUŽUJE DA GA ZOVEMO NASTAVNIKOM NITI DA RADI NA VELEUČILIŠTU
DOBILI SMO OSTATAK OSTATAKA VISOKE ŠKOLE ZA TURISTIČKI MENADŽMENT
DOBILI SMO ULJEZE U ZGRADI KOJU SMO MI SVOJIM NOVCIMA IZGRADILI
DOBILI SMO NASTAVNIČKO I UPRAVNO VIJEĆE KOJI NE VODE BRIGU O NIČEMU NITI IZVRŠAVAJU SVOJE ZAKONSKE OBAVEZE
DOBILI SMO PROGRAME U KOJIMA SE VIŠE NITKO NE MOŽE SNAĆI
DOBILI SMO PRIVREMENOG DEKANA KOJI NAM JE HTIO UKINUTI ZVANJE I TITULU
I JOŠ GA IMAMO
DOKLE?
KOLEGICE I KOLEGE
PRIVREMENI DEKAN SAZVAO JE PROMOCIJU NA SUTRAŠNJI DAN, DAN KOJI BI TREBAO NAMA BITI JEDAN OD NAJDRAŽIH U ŽIVOTU
I TO JE NJEGOVA PODLA PODVALA !
POZIVAMO VAS DA SUTRA
U 10, 30 DOĐEMO SA SVJEĆAMA I OBILJEŽIMO DAN KAD JE UKINUTA VŠTM
U 11.00 UGASIT ĆEMO SVIJEĆE ALI NEĆEMO ULAZITI U ZGRADU
POSLAT ĆEMO PREDSTAVNIKA DA ČESTITA NAŠIM KOLEGAMA I KOLEGICAMA KOJI ĆE PRIMITI DIPLOME
ISPRIČAT ĆEMO SE RODITELJIMA I GOSTIMA ALI I IM DATI DO ZNANJA DA SE NE MIRIMO S POSTOJEĆIM STANJEM U VELE(M)UČILIŠTU
TO JE NAŠ ZADNJI POZIV MINISTARSTVU DA SMJENI MARKA RADAČIĆA S FUNKCIJE PRIVREMENOG DEKANA
AKO SE TO NE UČINI U NAJKRAĆEM ROKU TO ĆEMO UČINITI MI STUDENTI“

Na ovaj komentar privremeni Dekan je reagirao tako šta je u kritično vrijeme osigurao prisustvo policije u i oko Veleučilišta. Na kraju je ispalo kako je sve to bilo bez ikakve veze, al tko se jednom opeče i na hladno puše. Nije Dekan bez razloga zvao policiju, jer nakon svih onih svinjarija koje su se događale na i oko Veleučilišta, nije si mogao priuštiti još jedan skandal.
Cijela situacija je bila još smješnija jer se i novinarska ekipa TV Šibenika pripremila za veliki prosvjed najavljen od jednog anonimnog studenta. Kad su vidili da su se zaletili onda su objavili prilog o tome i, s obzirom da su nešto morali i reći, izvalili kako se studentarija preplašila policije.
Smijurija, koja dokazuje način na koji razmišljaju ljudi koji se stalno pozivaju na demokraciju. Prvo, da je poziv na prosvjed bio i legitiman, odnosno stvaran, zar nikom nije palo na pamet da bi studente na prosvjed pozvali njihovi predstavnici. Drugo, s obzirom da su predstavnici studenata mahom inteligentni i razboriti ljudi, zar nikome nije palo na pamet kako bi oni prosvjed uredno prijavili nadležnim institucijama, a ne poziv objavljivali pod komentare posta na blogu. Osim toga prosvjed je legitimno i demokratsko pravo svakog građanina bilo koje demokratske države, za kojim se poseže onda kad se na nikakav drugi način ne može razriješiti konflikt koji se pojavio nakon nekih pojedinačnih odluka ili radnji.

Dekan je odmah reagirao da je pozvao policiju, umjesto da je prvo pozvao studentske predstavnike te ih upitao za namjere. Međutim kako njegovi odnosi sa tim istim predstavnicima očigledno nisu na nivou normalne komunikacije, on se odlučio za represiju. Novinari TV šibenik su postupili još gore. Ako Dekana i opravdava činjenica da nije u dobrim odnosima sa predstavnicima studenata zbog ovih ili onih razloga, novinare TV Šibenik ne opravdava ništa za glupost koju su napravili. Oni bi trebali biti nepristrani profesionalci, koji su došli do neke informacije. Prvo su trebali stupiti u kontakt sa predstavnicima studenata, pa sa Dekanom, te onda sukladno tome napraviti ili ne napraviti reportažu o tzv. prosvjedu. Oni to nisu ni pokušali učiniti, već su se odlučili za lažiranje reportaže koja se temeljila na pukim pretpostavkama. Kome je tako nešto odgovaralo prosudite sami. Meni se čini kako je sve to napravljeno u nadi da će se destabilizirati studentsko jedinstvo. Na sreću, izgleda nije im to uspjelo. Stoga, dragi moji studenti Vele(m)učilišta u Šibeniku (kako ga Vi volite nazvati) želim Vam da se napokon izborite za svoja prava i da dobijete ustanovu sa primjerenim visoko- školskim standardima.

17 srpnja 2007

Panika u šesnaestercu


Pojavile su se i prve reakcije vladajuće garniture na elaborat Gradske organizacije SDP-a. Kako stoje stvari, cijeli elaborat je polučio stanovitu paniku u vladajućim strukturama. Nije to nikakvo čudo. Vladajući su navikli na učmalu i neučinkovitu oporbu. Navikli su na oporbu koja se bavi unutarnjim razmiricama. Oporbu koja je slaba i nepokretna. I onda ih kao grom iz vedra neba pogodi jedan elaborat koji je predložio konkretne poteze u vezi stare gradske jezgre. Nisu pojma imali da im se u stvari sve to događa pred nosom. Ovaj put su njihovi špijuni u oporbenim redovima totalno zakazali. Stoga se nisu snašli, komentari su im šturi, a po informacijama koje imam, na brzinu pokušavaju smanjiti štetu koja je napravljena.

Prvi komentari oko samog projekta gradskog SDP-a izašli su uz sam članak u Novom Tjedniku. Ante Kulušić se izvlačio opisujući puste projekte koje gradska vlast ima, uporno ponavljajući kako se nije uplašio SDP-a. Iz njegove izjave se moglo pročitati kako najradije ne bi niti odgovorio na pitanje u vezi prijedloga SDP-a. Doduše, meni barem, nije jasno zašto je novinarka uopće njega pitala za komentar, s obzirom da je stara gradska jezgra stvar grada, a ne Županije. Komentar Smolića(HSS) i Lambaše(DC) nije spomena vrijedan, ali zato je Tanfarin(HSP) komentar za umrit od smija. Naime, on je u svom trenerskom trljanju i brljanju izjavio kako su oni stranka koja je svaki projekt koji su obećali i izvršila. Pokušao sam se sjetiti koji je to projekt u ovom gradu, ikada, predložen i izvršen od strane HSP-a. Nisam uspio. Ako se Vi možete sjetiti nekakvog izvršenog HSP-ovog projekta molim lijepo podsjetite me, bit će mi neobično drago napisati par crtica o tome.

Međutim, maknimo na stranu ove komentare. U jučerašnjoj Slobodnoj dalmaciji sramežljivo su se pojavile dvije kratke vijest. Objavila ih je, na moje veliko čuđenje, Jordanka Grubač. Vjerojatno je pozvana od strane gradske vladajuće garniture, te je zamoljena da objavi te vijesti. Obje crtice se odnose na gradsku jezgru. U prvoj se kaže kako će se iz novca skupljenog iz spomeničke rente ove godine 200.000 kuna utrošiti na obnovu fasada u staroj gradskoj jezgri. Odjednom se sastalo povjerenstvo za staru gradsku jezgru i naprasno odlučilo od spomeničke rente utrošiti "ćak" 200.000 kuna na obnovu fasada. Ma dajte molim Vas. Pitam ja to isto povjerenstvo, šta je s ostatkom spomeničke rente. Gdje taj dio novca, a radi se o iznosu koji se vrti oko 800.000 kuna, završava. Zašto se i taj dio ne utroši na staru gradsku jezgru.

Druga crtica nam je rekla kako od davno obećanog micanja reklama i klima uređaja sa pročelja kuća u staroj gradskoj jezgri za sad nema ništa. Razlog, je, kažu, taj šta je projekt dovršen tek nedavno. Ja, međutim, imam saznanja kako projekt za sad uopće ne postoji. Ovdje je još rečeno kako će Tome Đumbus ovih dana otići u Elektru kako bi popričao s električarima. Tema bi trebala biti mogućnosti oko skidanja kablova u staroj gradskoj jezgri. Ova izjava je valjda direktno isprovocirana SDP-ovim elaboratom, koji tu mogućnost spominje, ali i opisuje načine na koji bi se to moglo i trebalo učiniti. Preporučam Đumbusu da to pročita pa ubuduće neće lupati ovakve izjave koje su bez ikakvog pokrića.

Dakle, ako ništa drugo, SDP-ovci su uzburkali ustajale vode u ovom gradu. Posljedica toga je brzopleta reakcija vladajućih. To i nije nekakvo čudo kad nam je poznato da se i inače ponašaju kao guske u magli. Da li teta Neda stvarno misli da ćemo popušiti priču oko odluke koju je navodno donijelo povjerenstvo za staru gradsku jezgru. Da li Đumbus stvarno misli da smo toliko glupi pa nam može prodati priču oko reklama i kablova. Sve ove izjave su samo panična reakcija na potez SDP-ovaca, šta je dobro, jer bi se u ovom gradu napokon nešto moglo pomaknuti sa mrtve točke.

P.S. Tome Ninić – Đumbus se još nije udostojio odgovoriti na meil s kojim sam ga zamolio za komentar elaborata SDP-a.

15 srpnja 2007

Komentar precjednika


S obzirom da je Franko Vidović, predsjednik Gradske organizacije SDP-a našao za shodno komentirati na post o Konvenciji SDP-a, a kako je taj komentar malo zakasnio pa ga velika večina Vas koji čitate postove vjerojatno neće pročitati, odlučio sam ga posebno odvojiti u post, jer mislim da je bitno znati šta naši političari misle.

Pozdravljam sve blogere na šibenskoj konobi.
Drago mi je da ste dobro prihvatili temu kojom se Gradska organizacija SDP-a pozabavila na svojoj izvještajno tematskoj konvenciji. Drago mi je da ste našli i mane, to nam je putokaz za ponovno analiziranje nekih ideja. Ali Vam moram i reći da je simulacija zgrade na Vatrogasnom domu (ona koja Vam se nije svidjela) zajedno sa staklenim zidom samo simualcija. To je stvar o kojoj struka (čitaj arhitekti) trebaju reći svoje. Ono što je puno bitnije je sam projekt garaže na lokaciji Vatrogasnog doma, a ja pod projekt podrazumijevam sve predradnje i studije koje su potrebne da bi se tamo doista dogodila podzemna garaža. Mi smo te predradnje obavili ili sami ili smo u suradnji s dobrim ljudima kojima je Šibenik grad njihove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti došli do podataka i objedinili ih u projekt "Podzemna garaža na Vatrogasnom domu". I upravo ta studija nam kaže da je projekt garaže na lokaciji Vatrogasnog doma isplativ i održiv. To je investicija teška 45 milijuna kuna, a vraća se u roku 6-8 godina. I to je ono što bi politika trebala raditi. Na temelju relevantnih podataka donositi relevantne odluke. Naša odluka na temelju takvih podataka je da garažu treba graditi i to upravo na mjestu Vatrogasnog doma. Ta garaža treba biti tolika da zadovolji potrebe građana i posjetitelja povijesne jezgre. Po nama je to 380 parkirnih mjesta, odnosno četiri podzemne etaže. Kako će izgledati nadzemna etaža (znamo da može biti samo prizemna, bez katova) i kako će izgledati eventualna fasada garaže i te zgrade je odluka koju moramo prepustiti ljudima koji su za to stručni. A to su arhitekti i konzervatori. Dakle, fotomontaža podzemne nije nikakav ultimativni projekt, već doista samo fotomontaža.
Ujedno koristim priliku da se zahvalim na praćenju rada GO SDP Šibenik
Hvala


Mene osobno smeta samo to šta se Vidović osvrnuo samo na garažu kod vatrogasnog doma. Volio bih kad bi se osvrnuo i na ostale stvari, jer bi sigurno svi mi željeli znati šta to SDP namjerava uraditi.

Nema prevare nema predaje

Od strane mladih socijaldemokrata zamoljen sam da objavim ovaj spot, koji uzgred budi rečeno, prati sve njihove akcije. Mladi socijaldemokrati su mi kazali kako je "nema prevare nema predaje" njihova krilatica za slijedeće suočavanje sa mladeži suprotnog tabora.


Stoga pogledajte:

14 srpnja 2007

Kratki osvrt na par informacija

Na službenoj gradskoj stranici dominiraju u zadnje vrijeme dvije vijesti. Prva se odnosi na otvaranje cestovne dionice Šibenik – Tromilja, dok se duga odnosi na podatke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

U prvoj vijesti nam je rečeno kako je Kalmeta otvorio dionicu Šibenik – Tromilja, te nam objašnjavaju koliko je duga, zahtjevna i bla bla bla. Odnosno pokušavaju nam objasniti zašto je na 2,83 kilometra ulupano 72 milijuna kuna. Uzgred budi rečeno, cijena jednog kilometra ove obične ceste tek je neznatno niža od cijene jednog kilometra auto-ceste Zagreb Split. To se može donekle objasniti gradnjom tunela, ali kad se malo bolje pogleda taj tunel, postavlja se pitanje da li ga je uopće trebalo kopati s obzirom da se isti nalazi pri samom vrhu Trtara. Možda bi bilo jednostavnije samo napraviti prolaz, ali valjda su oni bolje znali šta se može ili ne može. Ja bih se radije osvrnuo na važnost tog tunela i ceste, koju svi tako uporno naglašavaju. Mišljenja sam da taj dio ceste ima važnost samo za onog tko direktno s auto-ceste ide prema Drnišu ili Kninu, a s obzirom na promet (pogotovo u zimskim mjesecima) to se odnosi na ukupno desetak vozila mjesečno. Za grad, pogotovo njegov zapadni dio, dionica Šibenik-Tromilja skupa sa tunelom nema ama baš nikakvo značenje. Niti je bliža, a niti kraća. Stoga stvarno ne vidim neku posebnu važnost. Osim toga, raskršće koje je napravljeno kao spojnica stare ceste prema Tromilji sa ovim novim djelom je napravljeno kriminalno loše. Ako dolazite starom cestom imat će te velikih problema kako bi ušli na novu cestu, stoga preporučam veliki oprez. Nije mi jasno da je nama toliko teško postaviti nekoliko semafora i učiniti stvari sigurnijima.

Naslov druge vijesti je “U odnosu na 2006 u Šibeniku smanjena nezaposlenost za 15,2%“. Nadalje se u tekstu govori kako je iza Zagreba Šibensko-kninska županija najbolja po smanjenu nezaposlenosti. U njoj je nezaposlenost smanjena za 15,2%. Znači nije samo u Šibeniku smanjena nezaposlenost, nego u cijeloj Županiji. Netko je izgleda računao kako će se samo čitati naslovi. Mogu biti i manje zloban pa misliti kako je naslov greškom upisan, ali čisto sumnjam, jer je već dokazana stvar da se naši gradski oci vole kititi tuđim perjem (sjetimo se bazena, knjižnice i sl.). Uglavnom, podatak je izvanredan. Međutim ako pogledamo strukturu koja se najviše zapošljava, pa vidimo da se naravno radi o konobarima, kuharima, čistačicama i drugom u turizmu uslužnom osoblju, onda nam je jasno kako je taj podatak kratkog daha. Normalno je da nezaposlenost pada tijekom sezone kad se pojavi velika potražnja za takvim zanimanjima, samo to smanjenje nezaposlenosti traje dva, maksimalno tri mjeseca. Pitam se hoće li biti objavljeni i podaci o nezaposlenosti u rujnu ili listopadu kada sezona završi. Osim toga, u to smanjenje nezaposlenosti, sukladno važećem zakonu spadaju i oni šta su brisani iz evidencije. Brisani su iz razloga šta im se ponudi nekakav posao koji oni ne žele prihvatiti kao neodgovarajući ili im se jednostavno ne radi. Nakon toga brišu se iz evidencije i ne smatraju se nezaposlenima. Takvima se smatraju i oni koji iz ovog ili onog razloga nisu napravili obvezujuću mjesečnu prijavu. Prema tome ako već baratamo nekim podacima onda bi podatke o smanjenju nezaposlenosti trebalo razdvojiti na one koji su stvarno zaposleni i one koji su brisani iz evidencije. Međutim, kako na takav način objašnjeni ti podaci ne bi bili baš tako svijetli, onda je bolje nama neupućenima prodavati maglu.

BTW jeste li primjetili kako je otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara uredno prikazano na HRT-u uz direktan prijenos. Zar MDF ne bi trebao imati isti tretman.

P.S. Kako je Konvencija SDP-a polučila stanoviti odjek u javnosti, ovaj tjedan sam putem meila pokušao stupiti u kontakt sa Tomislavom Ninićem, te sam zatražio njegov komentar. Ako ga dobijem bit će te obavješteni o tome. Za sad nema odgovora.

12 srpnja 2007

Dom za nemoćne i starije

Tekst u nastavku je objavljen na Politici.com 16 lipnja 2007. godine. Od strane dotičnog gospodina skrenuta mi je pažnja na taj tekst, te sam zamoljen da ga objavim na blogu. Pa evo sa malim zakašnjenjem (za šta se ispričavam) prenosim tekst u cijelosti kako bi svi znali šta se to događa u Cvijetnom domu i kolika je moć jednog podobnog ravnatelja.

_______________________________________________________
Za radi Vas koji odvajate vrijeme za čitanje nastojat ću pojasniti o čemu se radi. U Šibensko-kninskoj županiji, u gradu Šibeniku postoji ustanova za smještaj starijeg stanovništva pod nazivom „Cvjetni Dom“. U toj ustanovi su smješteni pokretni i zdravi korisnici, ali ima i nepokretnih o medicinskom osoblju ovisnih korisnika. To naravno zahtjeva određeni stručni kadar, koji je za ustanove takvoga tipa propisan Zakonom o socijalnoj skrbi iz 1997, te odgovarajućim pravilnicima o vrsti domova za odrasle osobe, te o svemu što moraju takve ustanove zadovoljavati.
Do samoga rata dom za starije i nemoćne je funkcionirao vrlo dobro u okviru svojih mogućnosti. Stručnog medicinskog osoblja je bilo dovoljno da pokrije potrebe najugroženijih korisnika. Međutim nakon rata, pa sve do danas, događaju se stvari koje su me ponukale na objavu ovog teksta i potaknem Vas drage čitatelje da skrenete malo Vaš pogled na slične ustanove u Vašim sredinama i ukažete ( naravno ako ih ima) na moguće nepravilnosti u istima. Dapače smatram da nam je to dužnost kako zbog starijeg pučanstva, tako i zbog nas samih koji ćemo možda biti stanari istih tih ustanova.
Idemo po redu:
PRVO:
- dom ima četiri kata, visoko i nisko prizemlje. Na visokom i niskom prizemlju su pokretni korisnici. Na 1,2,3,4 katu na lijevoj strani su nepokretni i polupokretni, a na desnoj su pokretni korisnici. Ukupno je to cca. 330 korisnika od toga 120 nepokretnih i 25 polupokretnih koji zahtijevaju stalnu medicinsku njegu, uz 185 pokretnih korisnika kojima medicinska pomoć treba povremeno
- prema članku 128 pravilnika o domovima ovakav tip doma bi trebao imati 5 medicinskih sestara na 50 nepokretnih korisnika i to jednu više stručne spreme, dok ostale mogu biti srednje stručne spreme. Cvjetni dom na 120 nepokretnih i 25 polupokretnih korisnika, de facto 145 korisnika toga tipa ima ukupno pet medicinskih sestara sa srednjom stručnom spremom(od kojih je jedna uvijek na bolovanju naglašavam opravdanom), tako da ih je u biti četiri (ovo se može provjeriti tako da se zatraže diplome osoblja). Trebao bi ih prema zakonu imati 12-16. Kao rezultat ovoga imate situaciju da ove hrabre sestre obavljaju posao za koji u bolnici imate cijelu vojsku medicinskih sestara, međutim ne mogu uvijek sve stići, a da ne govorim da u noćnoj smjeni nema medicinske sestre, već njezinu dužnost obavlja njegovateljica koja po zakonu nije ovlaštena za medicinske poslove.
DRUGO:
- prema članku 127 trebali bi imati 7 njegovateljica na 50 korisnika, tj. trebali bi ukupno na gore navedenih 145 imati 21 njegovateljicu, a imaju ih 29. To je dakle za sedam više naspram 8-12 medicinskih sestara manje.
TREĆE
- prema članku 127, u kombinaciji sa člankom 129 trebali bi imati dva radna terapeuta. Dom ima samo jednu osobu zaposlenu kao radno-okupacioni terapeut koji ima svoju kancelariju. Po školovanju je konobar. Radio u Županijskoj upravi kao član HDZ gdje je dobio otkaz, te se na poslu pojavi kad i kako hoće. Inače je poznat jer piše pjesme, i to dobre, za klape.
ČETVRTO
- ravnatelj doma sa svojim primanjima je u prigradskom selu ( Raslina ) napravio ogromnu kuću. Tamo su stalno angažirani kućni majstori. Čak i sada u prostorijama doma izrađuju metalnu ogradu za njegovu kuću, a da ne govorim o stalnim intervencijama u obnavljanju samog doma koje uvijek počinju tako da su majstori prvo u njegovom objektu pa onda dolaze u dom ( od parketa, farbanja, centralnog grijanja, klimatizacije i td.)
PETO:
- u domu je jedan autista (članak 62 - dom za psihički bolesne osobe), jedna blaga shizofrenija (članak 62 - dom za psihički bolesne osobe), jedan Alzeheimer (članak 62 - dom za psihički bolesne osobe), jedan alkoholičar (članak 64 - dom za odrasle osobe ovisnike o alkoholu)
ŠESTO:
- većina zaposlenih djelatnika na poslovima majstora, portira, kuhinje, čišćenja su prijatelji, rođaci ravnatelja, i takvih djelatnika ima, naravno pogađate, previše.
Dakle kao rezultat gore navedenog teksta lokalne novine (Šibenski list) poslale su novinarku da intervjuira ravnatelja doma što je ona i učinila. Međutim tu je sada počeo problem. Novinarka nije provjerila nepokretni dio doma, niti je inzistirala da joj se objasni kako je moguće da konobar radi na mjestu radnog terapeuta, već je ravnatelj opravdao to time što gosp. Bilić ima vračati kredit kojeg je realizirao još dok je bio tajnik u HDZ gdje je dobio otkaz pa su ga zaposlili u starački dom. Ovdje ću navesti dio iz Šibenskog lista:
„Optužbe da se mjesto u Cvjetnom domu dobiva preko veze, da se neki zapošljavaju preko političkih i prijateljskih veza, sumnjičenja u zamračivanje donacijama, prekoračeni kapaciteti i nedovoljni broj stručnog osoblja, Boris Kursar lakonski odbacuje tvrdeći da je sve to još jedan od pokušaja da ga se makne s funkcije ravnatelja koju, kako kaže, uspješno, obavlja već 20 godina
Broj: 2253 - 08.03.2007.

tamo se još spominje gosp. Bilić kojeg je isti ovaj ravnatelj zaposlio na mjesto okupacionog terapeuta sa školom konobara, a ovaj se pravda da ga je zaposlio zato da može vračati kredite, da mu je ( ravnatelj) htio pomoći“.
Gore spomenuti podaci su apsolutno točni i intervju u Šibenskom listu je samo pokazao da ravnatelja netko štiti. Uostalom stalno zapošljava osobe koje su u direktnoj rodbinskoj vezi sa načelnikom PU - zadnja zaposlenica u kuhinji je njegova rodica i td.
Sve to vrijeme broj med. sestara nikako bez obzira na inspekciju koja je bila prije mjesec dana se ne povećava što dovodi u pitanje funkcioniranje doma, jer je on ujedno i zdravstvena ustanova (nepokretni korisnici), te zbog nedovoljnog stručnog kadra moguće je da se dogodi kakva tragedija.
Nakon intervjua u Šib. listu ravnatelj je otvoreno zaposlenicima rekao da će pronaći osobu koja je otkrila sve te podatke, te će ista snositi odgovarajuće posljedice. Moram priznati da se zadnjih godina dokazalo da on ima tu moć i bez obzira na sve nepravilnosti u domu (sve je više manje javna tajna) nitko mu nije mogao do sada ništa, čak se otvoreno hvali kako pomaže ljudima.
Ne znam hoće li moj tekst probuditi sve nas da ipak malo pripazimo na te ustanove, ali sam apsolutno siguran da ako se ne pobrinemo za ovako „male“ stvari, i ne pokušamo ih ispraviti onda nećemo moći ispraviti ni krupnije probleme.
______________________________________________________

Na cijelu priču još se može dodati par informacija koje potječu iz istog izvora. Prva se odnosi na to da u domu postoji jedna stara/nova zaposlenica koja bi trebala dobiti lakše radno mjesto zbog invalidnosti, ali zbog činjenice da na porti radi previše ljudi preporučenih od načelnika PU Šib. za nju nema mjesta pa je, pazite sada ovo, ravnatelj doma rekao ženi da ide kući a da će joj oni pisati kao da je normalno radila. Žena ni kriva ni dužna je tako i učinila i naravno na kraju mjeseca pisao joj se godišnji, a njezin muž uvjeren da u zakonu piše da osoba može stajati kući a da joj se pišu normalni radni sati zaprijetio je knjigovođi. Nisam siguran ali čini mi se da će ovo rješavati načelnik PU Šib.
Druga informacija se odnosi na broj kućnih majstora kojih u domu sad trenutačno ima pet. Njih u domu većinu vremena nema, nego su angažirani na ravnateljevoj kući u Raslini. To možda i nije toliko bitno koliko je bitna činjenica da je peti kućni majstor krajem šestog mjeseca zaposlen po nalogu gosp. Kulušića, a slučajno ili ne taj kućni majstor se isto preziva Kulušić.

10 srpnja 2007

Korak naprijed?


Prva izvještajno – tematska konvencija Gradske organizacije SDP-a Šibenik

Obećao sam Vam izvještaj sa ove konvencije, te ću napokon ispuniti obećanje. Trebalo mi je malo vremena da pokupim sve informacije te kompletiram neke dijelove koji su mi bili nejasni. Nakon šta sam sve to odradio evo jednog rezimea, koji neće biti dug jer nema smisla da previše pilim kad sve možete naći na stranicama gradskog SDP-a na linku Prve izvještajne konvencije

Gosti su bili Antun Vujić, bivši ministar kulture, Ranko Ostojić i uvijek zgodna Ingrid. Bilo je prisutno nekih oko 150 delegata i gostiju.

Uvodna izlaganja uopće nisu bitna jer se u njima govorilo o radu gradske i županijske organizacije. Bitno je bilo ono šta je gradski SDP pripremio u vezi stare gradske jezgre, jer to je nešto šta nama građanima ovog grada gradski SDP nudi kao dio svog programa za predstojeće izbore.

Moram Vam priznati da je posao oko stvaranja elaborata napravljen odlično. Ni jedna pojedinost nije zaboravljena, a općenito se moglo zaključiti kako je tim za pripremu elaborata, na čelu sa predsjednikom gradske organizacije Frankom Vidovićem posao odradio sa puno truda i volje. Koliko sam mogao čuti i vidjeti tim se sastojao od pretežito mlađih ljudi, stručnjaka na svom području, od kojih neki uopće nisu članovi stranke. To je vrlo pozitivna činjenica, jer nam ukazuje kako je gradskom SDP-u stalo da se grad pomakne sa nule, te se ne srami ili boji pitati za mišljenje i ljude koji nisu njihovi. Ne prave se pametni sa stavom “nama nitko ne treba, mi sve znamo i možemo“ (kao neki), već traže pomoć u rješavanju nekih problema. S obzirom da je pristup od početka bio takav, onda nije ni nikakvo čudo da je sam elaborat napravljen temeljito i ambiciozno.

Elaborat je obuhvatio sve probleme stare gradske jezgre. Od infrastrukture i gospodarenja pomorskim dobrom, pa preko problema parkiranja, izgradnje urbanih eskalatora te gospodarskog i turističkog razvitka stare gradske jezgre, sve do uređenja kontaktnih zona pod koje spadaju prostor bivšeg hotela Krka, vatrogasni dom i naravno ogroman prostor bivšeg TEF-a.

Ja ovdje neću posebno iznositi šta je na koji način elaborirano (ponavljam, prezentaciju možete vidjeti na ovom linku). Za mene je posebno zanimljivo bilo predstavljanje plana i projekta garaže za oko 400 automobila na području vatrogasnog doma. Izvanredna ideja u sklopu koje bi se i preuredila cesta kod Doma zdravlja. Slijedeći, vrlo interesantan prijedlog je način uređenja poljane. Onako na slici izgleda vrlo lijepo. Moderno i suvremeno se isprepliće sa onim na šta smo navikli gledati na poljani. Jedina je nedoumica u vezi poljane ostala oko toga da li ispod nje ne napraviti ništa ili ipak napraviti podzemnu garažu. Mišljenja sam kako bi o tome ipak trebalo konsultirati građane na ovaj ili onaj način, te naravno čuti i njihovo mišljenje. Za prostor TEF-a gradski SDP-ovci imaju nekoliko rješenja kojima su obuhvatili sve šta bi moglo biti potrebno na tom prostoru. Zanimljiv je i njihov prijedlog uređenja rive na cijelom potezu od gata Vrulje do TEF-a. Bilo bi vrlo lijepo da se i ostvari, jer bi između komercijalnih vezova koji bi bili uređeni i interesantni nautičarima, napokon dobili i pravu sportsku lučicu. U staroj gradskoj jezgri su predvidjeli cijeli niz zahvata, od infrastrukturnih do zabavnih. Uglavnom nisu ništa zaboravili, pa tako ni spomeničku rentu za koju se sada trenutačno uopće ne zna u čije džepove ide, a nisu zaboravili ni opskrbu, te način postavljanja kontejnera sa smećem i njihovo pražnjenje.

Na kraju su doneseni zaključci koji po mom skromnom mišljenju baš potpuno i ne prikazuju ono šta je elaborirano, a ja ću ih sve pobrojiti. Znači, zaključci su slijedeći:
- život u povijesnoj jezgri organizirati u skladu s potrebama stanovnika i gospodarstva
- cijelu infrastrukturu u povijesnoj jezgri treba obnoviti i urediti je primjereno sadašnjem vremenu
- nužnost je da se na području kontaktnih zona sa povijesnom jezgrom realizira izgradnja barem jednog hotela
- za zadržavanje turista u povijesnoj jezgri i zadržavanje u Šibeniku uopće, osim hotela potrebno je razvijati male obiteljske pansione, apartmane i restorane u samoj jezgri.

Gradski SDP-ovci kažu kako je potrebno da upravo gradska vlast potakne i stvori preduvjete za razvoj svih navedenih sadržaja. Oni kažu da cijeli projekt namjeravaju pokrenuti nakon pobjede na parlamentarnim izborima, te se nadaju da će trenutačna gradska vlast prihvatiti ovaj elaborat (čisto sumnjam).
Sve u svemu, izvanredno osmišljeno. Nama građanima ovog grada ostaje samo da čekamo i vidimo hoće li SDP dobiti priliku da započne sa realizacijom ovog elaborata. Također nam ostaje pričekati hoće li nam gradski HDZ ponuditi nešto pametno kao prijedlog gradskog SDP-a ili će nam i dalje nuditi propale projekte. Stoga dobro razmislite kome ćete dati priliku na slijedećim izborima. Ja znam kome hoću. Barem za sad.

P.S. Imao sam priliku doznati da je nekoliko mladih SDP-ovaca sa strane šuškalo sa bivšim ministrom kulture Vujićem, za čijeg mandata je, uzgred budi rečeno Šibenik za uređenje Sv. Mihovila dobio 2. 800 000 kuna. Navodno je tema razgovora bilo nešto u vezi sa tvrđavom Sv. Nikola.

08 srpnja 2007

Brandovi koje smo zgazili

Ok, evo me. Malo sam bio prezauzet ovaj tjedan, pa nisam stigao pisati, a događanja je fala bogu bilo na pretek. Šta ćete čovik mora i jesti ,a da bi jeo mora nešto i zaraditi.

Uglavnom, dobio sam dozvolu za objavljivanje teksta koji je uvaženi novinar Ante Pancirov objavio na stranici Drugi film.

U svom tekstu se osvrće na oduvijek poznatu Šibensku sposobnost iskorištavanja onoga šta imamo i pretvaranje toga u prepoznatljiv brend. Moš si mislit!!!!!

Tekst je odličan, preporučam pročitati.

Dakle, kako slijedi;


BRANDOVI KOJE SMO ZGAZILI

Šibenski novinar Ante Pancirov gledao je otvaranje 47. Međunarodnog festivala u Šibeniku. I pukao mu je film. Pa nam je u podužoj i iskrenoj ispovijesti napisao: "Mi smo najveći neprijatelji sebi samima i zato nam je Bog dao sve osim pameti. Dao nam je resurse, bogom dani geografski položaj i dijamantne brendove. Ali nam je uzeo pamet. Nije slučajno prva ludara jugoistočne Europe izgrađena upravo u Šibeniku. Znakovito je da ta mala kuća još postoji i tamo je gdje je davno izgrađena. Na kraju krajeva, i ona je još jedan neiskorišteni šibenski brend."

Možeš biti najbolji na svijetu. Možeš biti "naj" do jaja, "naj" u svakom pogledu. Nenadjebiv, prekrasan. A opet ti je sve to jedno veliko ništa bez PR-a. Ta logična i ni po čemu senzacionalna misao zaiskrila mi je dok sam na TV-u gledao predstavu s otvorenja 47. Međunarodnog festivala u Šibeniku. Gotovo pola stoljeća već traje ta sjajna manifestacija, ali sve mi se čini da malo tko izvan Šibenika uopće vidi to. Istini za volju, za vrijeme bivše države, u sivilu onog crvenog sustava MDF je fakat imao bolji status i u svakom slučaju bio poznatiji. Ne samo u bivšoj državi. Bio je puno poznatiji u svijetu, u svim tim državama čija su djeca iz godine u godinu dolazila na otvorene, prekrasne ulične dječje pozornice, a Šibenik je uistinu u tih dva tjedna svake godine postajao glavni grad sve djece svijeta.

Nisu to moja sjećanja, nekakva subjektivna nostalgija. O starom sjaju MDF-a svjedoči bogata arhivska građa, gomila dokaza svih vrsta. Uspostavom novog društva, pa ako hoćete i demokracije, bilo je sasvim logično očekivati da će jedan takav festival u novom okruženju maksimalno profitirati, da će po defaultu, već samo zbog svoje nesporne kvalitete i tradicije koja ga čini neprocjenjivim doslovno eksplodirati i proslaviti ovaj grad, državu…

No, to se nije dogodilo. Festival živi dva tjedna i onda ga više nema. U Šibeniku izvan ta dva tjedna čovjek ni po čemu ne može steći dojam da je to grad jedinstvenog festivala takve vrste, a kad se tako sagledaju stvari, onda mu pola stoljeća tradicije više nije prednost, nego teška mana. Jer kako čovjek može nekom strancu reći da ima 50 – godina stari festival i niti jedan jedini simbol u gradu koji na to ukazuje. U zadnjih deset godina lokalne vlasti silno su se trudile pojedine ulice i trgove preimenovati likovima iz friške povijesti, nikako nisu htjeli dati povijesti da sudi o njima. Nisam sto posto siguran, ali mislim da čak ni banalna ulica ili trgić u Šibeniku nisu u nazivu inspirirani festivalom. A što bi falilo da se, ne znam, neka ulica zove Festivalska 22 ili Ulica dječjeg stvaralaštva, Veselih mališana 15… Umjesto (ma čak ne umjesto jer jedno ne isključuje drugo) nekog naziva koji frustrira jer se političke grupacije spore oko potpuno, čak i dramatično oprečnih mišljenja o konkretnim likovima. I uz nazivanje ulica po više ili manje friškim ličnostima iz novije povijesti, valjda ima prostora i za ovo. Ili naprosto nismo senzibilizirani, nije nas briga, možda ne znamo što imamo, ne poštujemo svoje, ne znamo… A ako nas nije briga, ako ne znamo – zašto bismo očekivali da nekome drugome bude stalo?

Kako smo čudni mi ljudi, kako zapravo pojma nemamo. Kako nećemo biti jadni i siromašni kad smo i svoja najveća blaga zatrli, pretvorili ih u nešto gotovo bezvrijedno, sveli fantastičnu priču na dva tjedna i jedva čekamo da prođu, da se ne moramo gnjaviti s tim. Tako tipično, tako šibenski.

Navodno u SAD-u postoji nekakav gradić, bolje rečeno južnjačka selendra. Na ulazu je ogromna tabla s natpisom "Ovdje je te i te godine iskopan najveći krumpir na svijetu" i danas pola grada živi od promocije gigantskog krumpira i jeftinih đinđa koje uvaljuju turistima. Jer turistima je najvažnija stvar ponijeti sa sobom bilo kakav dokaz kojim će prijateljima reći gdje su bili. To je tako jednostavno da mi je bolno jer se osjećam kao zadnji idiot dok ovo pišem. A još sto sličnih priča frcaju. Jer došlo mi je da propadnem u zemlju kad me na pijaci prije desetak godina zaustavio tip i na svom materinjem engleskom upitao gdje je muzej Draženu Petroviću. Došao je, kazao mi je, iz SAD-a direktno i ciljano u Šibenik, isključivo i samo zato što je veliki fan šibenske košarkaške legende. A ja sam ga samo mogao uputiti na opskurni koš u kvartu gdje je Dražen igrao kao klinac. Da ironija bude gora, netko od susjeda je ukrao obruč jer mu je išla na živce buka koju su klinci stvarali dok su igrali košarku. E jebiga!

Ali važno da se "tekovine" štuju. Kako one iz 45., tako i iz 95. Ista stvar. Da pojasnim, nemam apsolutno ništa protiv "tekovina", ali okrenimo se ljudi budućnosti. I to iz nekakvih društvenih pobuda, ali kvragu, i pragmatičnih, pa zašto ne. Isfurajmo svoje brendove i zaradimo na njima. Profitirajmo! Pošteno profitirajmo, zaradimo i živimo bolje kad možemo. Zašto moramo biti glupi stalno, riga mi se od tog silnog ponavljanja, beskonačne gluposti i prenemaganja nesposobnih političara kojima ne bih dao da čuvaju krumpire. Što je problem isfurati taj jedinstveni festival djeteta, nametnuti se? Koliko je gradska vlast loša i neučinkovita pokazalo se baš na otvorenju Festivala ove godine kada slika iz Šibenika nije išla uživo na javnoj televiziji, kako to godinama po tradiciji ide. Neki ljudi inicirali su potpisivanje peticije, lomili se, apelirali… Ali ništa. Nula bodova. Jer tko je to iz ovog grada tako moćan da se pojavi na Prisavlju i kaže – dečki i cure, otvorenje ima da ide uživo i amen! Ma daj. Sanjaj pajdo. Niti znaju, niti mogu, a bogme, niti ih je briga! Važno da truju narod "tekovinama". Da. To će im kruha dati! Da ne bi.

A preko tog festivala Šibenik može preko noći steći medijsku slavu, perfidno se uštekati u središte zbivanja, od National Geographica do, štajaznam, CNN-a. U principu, uopće ne mora preko noći, jer brzina nije ključna, niti je to bitno. Važno je konačno krenuti, planski i ciljano pokrenuti lavinu! Neka se krene, neka vlasti prepoznaju kvalitetu i neprocjenjivu vrijednost festivala koji pravim marketingom može već dogodine postati čudo. Čudo za 365 dana, a ne za šugava dva tjedna. Nikako ne shvaćam kako ljudi mogu biti tako slijepi, nemaštoviti i nezainteresirani. Dovoljna je pišljiva inicijativa, malo love i opća mobilizacija svih onih iz Šibenika poniklih faca koje u ovoj zemlji (i dalje) nekog vraga vrijede i zanimljivi su medijima. I eto ti festivala i popularizacije Šibenika i Hrvatske. Samo inicijativa. Sve ostalo imamo, jer postoji i lako je nabavljivo. Ne mislim da sam pojednostavio neizvodljivo, ili da sam naivni zanesenjak, nekakav vjernik, utopist. Upravo suprotno, pakleno sam realan.

Već deset kolovoza se na šibenskoj ljetnoj pozornici, na trgu između gradske vijećnice i božanstvene katedrale sv. Jakova, baš tamo gdje je i baza MDF-a, organizira festival šansone, po mnogima jedan od najboljih hrvatskih glazbenih festivala uopće. Po izboru izvođača, kvaliteti zvuka i izboru pjesama, taj je festival sigurno vrhunski. Ali čak i uz sve te divne i krasne epitete, bojim se da je happening još uvijek dobrano skriven, neisfuran, ni približno profitabilan koliko biti može. Sve se ponavlja, po istom ključu kao i kod MDF-a. Drugi bi se s takvim festivalom valjali u parama, a mi smo sretni što nakon festivala možemo pljuvati po sitnim greškama, pucati na detalje i obavezno za organizatore festivala reći – neš ti njih, da su nešto vridili ne bi išli radit festival u Šibeniku. Tipično, šporko i šibenski. Ne znam što bih rekao. Srce mi se para.

Reći će mi sigurno nakon ovog teksta da sam grozan. Jer iznosim prljavo rublje svoga grada i pritom sam do kostiju hladan. Reći će da pretjerujem, da sam diletant, da se pravim pametan i pljujem po svemu. A da stvari nisu ni približno tako lake (loše?) kakvim ih prikazujem. Jer oni, političari, se strašno trude, ali nije lako nakon svih tih tekovina rata. I poraća, kako vole reći. Uh. Iako se šibensko kulturno ljeto svodi na ta dva tjedna festivala djeteta u lipnju, i dva dana šansone u kolovozu. Između su sporadična zbivanja, uglavnom mrvice koje su ispale susjednim gradovima i termini koji se zvijezdama odlično uklapaju usput između gaža u Zadru i Splitu. Kontinuiteta nema, plan i program djelo je amatera, nezainteresiranih likova koji su zalutali u gradske društvene djelatnosti. Doma otkidaju na Thompsona i misle da je opera neka crnkinja iz Amerike, a to su iste one face koji svake godine na Silvestrovo organiziraju šator na glavnom gradskom trgu i dovode tamo najgori estradni "oksoš", pa se do ožujka onda hvale uvjereni da su napravili veliku stvar. Jer u njihovom svijetu Stvaros je bog!

Dobro, možda sam ponegdje i pretjerao, previše karikirao, pojednostavio i ono što se pojednostaviti ne da. Ali sve je istina, sve je jedna velika istina, ma koliko boljelo. Negdje drugdje MDF bi bio globalni, a grad bi živio od djece i lokalne verzije Disneylanda. Treba biti jako glup za potpuno zanemarivanje 50–godišnje tradicije. Niti jedan put tijekom zadnjih 16 godina niti jedna instanca bilo koje i kakve šibenske vlasti nije ni na kojoj razini spomenula šibenske brendove u kontekstu budućnosti, progresa i kreiranja boljeg sutra. Zar ih se nisu mogli sjetiti barem onda kad su smišljali što će s ogromnim nekretninama vojske bivše države, dok su ih dijelili mogli su makar na trenutak promisliti o eventualnom dječjem turizmu. Uhhh, bolje da prestanem pisati jer će mi oči postati krvave boje, a na rukama izrasti nokti, na tijelu dlakavo krzno, a u ustima oštri očnjaci. Zaboga, drugi bi, da mogu, digli Sinatru iz groba da pjeva, a mi jedva čekamo popljuvati svoje. Ali zato dobro znamo zakomplicirati, pomiješati ono što je pomiješati nemoguće pa je tako lani, na happeningu iz ciklusa "Šibensko kulturno ljeto", na vrhunskom i turistima fascinantnom koncertu sto tamburaša, gradonačelnica dobrih 20 minuta u onom forme radi pozdravu domaćina, pričala ljudima o tekovinama rata i vizijama prvog hrvatskog predsjednika bez kojega "ne bi sad tamburaši tu tamburali". Ljudi su se pogledavali i nisu mogli vjerovati. Mi smo najveći neprijatelji sebi samima i zato nam je Bog dao sve osim pameti. Dao nam je resurse, bogom dani geografski položaj i dijamantne brendove. Ali nam je uzeo pamet. Nije slučajno prva ludara jugoistočne Europe izgrađena upravo u Šibeniku. Znakovito je da ta mala kuća još postoji i tamo je gdje je davno izgrađena. Na kraju krajeva, i ona je još jedan neiskorišteni šibenski brend.



- na sve ovo ja bih samo dodao, kako mi u Šibeniku, bez obzira tko je na vlasti, ne samo da ne znamo ili ne možemo iskoristiti ono šta nam je tu ispred nosa ( tvrđave, Petrović ) već imamo nevjerojatnu sposobnost uništavanja onoga što je već postalo nekakvim dijelom stalne ponude. Tako na Meduliću ubuduće više nećemo slušati klape jer je od toga restoran puno važniji.

05 srpnja 2007

Agonija Revije


Nisu mi poznate sve činjenice oko Revije, ali znam da se svako malo nešto zavrti u novinama. Planirani prosvjed bivših radnika i radnica ispred zgrade gradskog poglavarstva nije održan jer je Pauk uskočio sa nekakvim obećanjima i malo smirio situaciju.

Znam da je ta tekstilna kuća već nekoliko godina u stečaju. Znam da je stečajni upravitelj Ivan Rude, a poznato mi je da se nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja prodaje, na natječaj javila tekstilna industrija Betex i to kako sam čuo sa , s obzirom na prilike, vrlo dobrom ponudom. Međutim prodaja nije napravljena, radnici nisu dobili svoj novac a Revija je i dalje pod stečajem.
Revija, nekad vrlo uspješna tekstilna tvrtka, koja je šivala i uniforme za HV, je propala iznenada i to najviše krivnjom tadašnjih rukovoditelja. Ti isti rukovoditelji, za razliku od svojih radnika nisu propali, već su se elegantno povukli. Mahom započeli nove biznise ili uživaju u “mukotrpno“ stečenom novcu. Radnici su, međutim ostali bez prebijene pare. I sad kad se pojavio spasitelj koji im je htio isplatiti dugove, država, županija, grad ili tko već, šuti. Nema nikakve odluke.

Čovjek koji logično razmišlja može zaključiti da se prodaja Revije neće ostvariti sve do onog momenta dok netko tko je za to zadužen ne pronađe odgovarajućeg kupca. Odgovarajući kupac će biti onaj koji će isplatiti dugove državi, vjerovnicima, a radnicima šta ostane, ako išta ostane. Betex je ponudio isplatu dijela dugova radnicima i vjerovnicima, a od države je zatražio brisanje dugova. Država ne pristaje na takve uvjete, odnosno kaže da će se svojih potraživanja odreći tek nakon prodaje, ali ne želi to garantirati, šta je naravno bivšim radnicima sumnjivo, jer se boje da će ostati bez zarađenog novca.. Kad se sjetimo da je slična situacija bila i oko TLM-a, te je tada država oprostila kupcu dugove koji su bili i nekoliko puta veći , onda nam cijela situacija oko Revije postaje sumnjiva.

Revija osim svog pogona u Bilicama posjeduje i nekretninu koja se nalazi na rivi, naslanja se na bivši hotel Krka. Izvanredna lokacija, koja može dostići izvanredno visoke cijene najma svom vlasniku. Nekretnina trenutačno zjapi prazna i ne služi ničemu, osim kao ruglo grada. Ako se još prisjetimo da je i hotel Krka u nikakvom stanju, te ne služi svojoj svrsi, onda dobivamo jedan blok nekretnina koje su vrlo atraktivne.

Mišljenja sam da je ta nekretnina vjerojatno najveći razlog zbog kojeg se Revija nije prodala. Onaj tko je zadužen za prodaju ( pri tome ne mislim na stečajnog upravitelja) vjerojatno ima u vidu kupca koji će Reviju dobiti za jednu kunu, te će na taj način doći u posjed i nekretnine na rivi. Međutim, konce im je pomrsio Betex sa svojom ponudom, pa sad treba naći način kako natjerati Betex da odustane od ponude. Najbolji način je naravno država i dugovi prema njoj, jer su oni i najveći problem. Međutim Betex ne odustaje. Radnici čekaju zarađene novce. Svi im nešto obećavaju, a rješenja ni od kuda. Država, najveći vjerovnik, se odbija odreći svojih potraživanja.
Ovih dana država je odbila Betex sa objašnjenjem da se Revija prodaje u dijelovima. Pogon i prostori na rivi su razdvojeni te će tako ići u prodaju. Znači odbila se dobra ponuda koja je mogla riješiti status Revije. Ne daju Betexu prostor na rivi. Ne ide li to u prilog tezi da je to već netko kaparao. Pitanje je samo tko. Vrijeme će pokazati, a onda bi opet mogli pričati o korupcijskim aferama.