Suđenje je počelo, i kako stvari stoje, negdje u političkom vrhu ove naše države odluka je pala. Odlučeno je da krivac za Medački džep bude general Rahim Ademi. Ne bih želio pomisliti kako je razlog tome šta Ademi nije Hrvat, ali sve miriše na to. Norca nitko ni ne spominje. Valjda je vladajuća politička krema odučila kako je Norac svoje već platio, a Ademi nije ništa, pa ajmo malo i njega cijepiti.Ovom mom stavu u prilog idu svjedočenja od koji je izgleda samo Sačić rekao pravu istinu. Nasuprot njemu Jarnjak je patio od totalne amnezije. Markač je u svakoj svojoj rečenici spomenuo nadležnost i odgovornost generala Ademija, dok je Norca spomenuo u kontekstu posjećivanja i prijateljstva. Sve to poprilično ima neopisiv smrad. Smrad političke namještaljke kojom se pokušava svaliti odgovornost samo na jednu osobu. U ovom slučaju to je general Ademi.
Šibenčani bi se morali dobro sjećati generala Ademija. Čovjeka koji je uvelike zadužio ovaj grad. Čovjeka koji je mogao, mrtvo ladno, otići sa ovih prostora. Čovjeka koji to nije napravio, već je sa svojim znanjem i sposobnostima odigrao ogromnu ulogu u zaštiti grada Šibenika. Svi mi građani ovog grada slušali smo priče o njemu, koje su u određenim segmentima bile legendarne. Negdje iza Oluje na svečanom postrojavanju vojske i policije, na poljani (gdje je bila i moja malenkost) između pustih političara i sličnih parazita, nakon što je general Ademi izašao na binu, prolomio se gromoglasan pljesak s kojim su njegovi suborci odali poštovanje jednom vrhunskom generalu. To je bio jedan vrlo impresivan trenutak kad se ovaj grad, odnosno njegovi borci, poklonio generalu.
Sad je sve to zaboravljeno i njegovi dojučerašnji kolege političari i generali svaljuju svu odgovornost na njega.
Od vladajuće kaste, koja ga je kad joj je to odgovaralo dizala u nebesa, nema ni glasa. Pokrili su se ušima, izbjegavajući suodgovornost ili odgovornost za ono šta je general Ademi navodno samostalno odlučivao. Vlada opća amnezija. Markač, koji je onda figurirao kao neprikosnoveni vladar specijalne policije tvrdi kako on nije imao nikakvu nadležnost u Medačkom džepu. Moš mislit. General skače na noge optužujući Markača da je lažljivac.
General sigurno nije niti pomišljao da će ga se ovako lako izdati, i to oni s kojima je surađivao, oni koji su ga tapšali po ramenu i skrivali se iza njega. Volio bih da se može situacija obrnuti, pa da Jarnjak i Markač sjede tamo gdje su sjeli Ademija, a da Ademi odlučuje hoće li reći istinu ili će ih izdati kao šta oni sad rade njemu.
Ne kažem da je nevin. Možda je situacija upravo suprotna. Međutim, zbog čega se na suđenju ne iznose cijela istina, pa se na osnovu te istine odluči tko je kriv, a tko nije. Ovako, ponavljam, sve poprilično ima težak smrad podvale.
Šibenčani bi se morali dobro sjećati generala Ademija. Čovjeka koji je uvelike zadužio ovaj grad. Čovjeka koji je mogao, mrtvo ladno, otići sa ovih prostora. Čovjeka koji to nije napravio, već je sa svojim znanjem i sposobnostima odigrao ogromnu ulogu u zaštiti grada Šibenika. Svi mi građani ovog grada slušali smo priče o njemu, koje su u određenim segmentima bile legendarne. Negdje iza Oluje na svečanom postrojavanju vojske i policije, na poljani (gdje je bila i moja malenkost) između pustih političara i sličnih parazita, nakon što je general Ademi izašao na binu, prolomio se gromoglasan pljesak s kojim su njegovi suborci odali poštovanje jednom vrhunskom generalu. To je bio jedan vrlo impresivan trenutak kad se ovaj grad, odnosno njegovi borci, poklonio generalu.
Sad je sve to zaboravljeno i njegovi dojučerašnji kolege političari i generali svaljuju svu odgovornost na njega.
Od vladajuće kaste, koja ga je kad joj je to odgovaralo dizala u nebesa, nema ni glasa. Pokrili su se ušima, izbjegavajući suodgovornost ili odgovornost za ono šta je general Ademi navodno samostalno odlučivao. Vlada opća amnezija. Markač, koji je onda figurirao kao neprikosnoveni vladar specijalne policije tvrdi kako on nije imao nikakvu nadležnost u Medačkom džepu. Moš mislit. General skače na noge optužujući Markača da je lažljivac.
General sigurno nije niti pomišljao da će ga se ovako lako izdati, i to oni s kojima je surađivao, oni koji su ga tapšali po ramenu i skrivali se iza njega. Volio bih da se može situacija obrnuti, pa da Jarnjak i Markač sjede tamo gdje su sjeli Ademija, a da Ademi odlučuje hoće li reći istinu ili će ih izdati kao šta oni sad rade njemu.
Ne kažem da je nevin. Možda je situacija upravo suprotna. Međutim, zbog čega se na suđenju ne iznose cijela istina, pa se na osnovu te istine odluči tko je kriv, a tko nije. Ovako, ponavljam, sve poprilično ima težak smrad podvale.
Nema komentara:
Objavi komentar