24 listopada 2008

Šibenske vlasti, gdje ste: Vaš Mali čeka 15 godina da ga se sjetite

23 listopada je na Indeksovoj stranici objavljen tekst pod naslovom „Šibenčani, gdje ste: Vaš Mali 15 godina čeka da ga se sjetite“. Potpisala ga je Dea Redžić, a u članku se osvrće na činjenicu da je „Draženova šibenska priča trebala biti odavno ispričana, ali za sada ona živi samo u srcima građana čiji je Kapetan vječni idol i simbol.

Novinarka je napisala jedan odličan članak i s njim je pogodila u sridu. Činjenica je da je od Draženova rođenja prošlo 44 godine i koji dan. Činjenica je da je od njegove tragične smrti prošlo 15 godina i par mjeseci. I činjenica je da se u ovom gradu, što se tiče spomena na Dražena ništa nije pomaklo sa mrtve točke. Osim što je zavaren koš na kojem je on svakodnevno napucavao balun. Sve to nam nije na diku i ponos, već na sramotu. Svi pokušaji raznih udruga i pojedinaca da se nešto napravi, Draženu u spomen, palo je u vodu, odnosno nije prošlo kod naših gradskih otaca. Čak i spomenik još uvijek nije napravljen, a obećano nam je da će biti otvoren na godišnjicu Draženova rođenja, znači prije dva dana. Međutim to se nije dogodilo, i koliko znam ama baš nitko u gradu nije time iznenađen. Dapače bili bi iznenađeni da je spomenik napravljen. Btw, stvarno mi nije nikako sjela ona ideja o Draženu koji sjedi na klupi. Ako se dobro sjećam, planirala se i nekakva spomen soba u prostoru bivšeg kina Odeon. Pa ni od toga ništa. To je u stvari super. Jer, spomen soba. Kakva spomen soba. Dražen u ovom gradu zaslužuje spomen zgradu, a ne sobu. Mada bi mi šibenčani u ovoj situaciji pristali i na sobu, samo nek postoji nešto Njemu u spomen.

Sve u svemu odličan članak.

Međutim, u vezi članka imam jedan problem. Mislim da bi naslov trebao glasiti:“Šibenske vlasti gdje ste: Vaš Mali čeka 15 godina da ga se sjetite“. To bi po meni bilo primjerenije. Jer, definitivno je činjenica da Dražena, njegovi šibenčani nisu zaboravili. Ali je definitivno činjenica da su ga gradske vlasti, pa ma koje bile, zaboravile i sjete ga se samo u predizborne svrhe kad trebaju pokupiti što više glasova.

13 listopada 2008

Retrospektiva

Ako niste znali onaj polu raspadnuti brod Serine je premješten sa veza u TEF-u. Očekivali smo, svi mi građani Šibenika, kako će se ona brda smeća ubrzo početi smanjivati, međutim to nije slučaj. Ostatak nakon prerade mangana se i dalje gomila, i nema nikakvih naznaka da će se ubrzo početi odvoziti. Doduše, da li je Serine maknuta zbog odvoza tih gomila otpada ili zbog nastavka izvoza kamena, koji je bivši ravnatelj ŽLU uspio zaustaviti, vidjet ćemo po prvom brodu koji će uploviti na TEF. A možda je naša gradska vlast odlučila odvoz tog smeća prepustiti novopečenim vlasnicima hipoteke nad TEF-om, sveprisutnom MOL-u. Nije ni to opcija koju valja zaboraviti, a da ne smetnemo s uma kako je puno jeftinija za grad.

Dakle, kandidat za SDP-ovog gradonačelnika jeste dr. Ante Županović. Čitajući članke o njemu može se zaključiti kako to uopće nije loša opcija. Mada se od stranke rejtinga jednog SDP-a očekivalo da će kandidat biti netko od stranačkih ljudi. S tom objavom je u stvari i počela predizborna trka, a svi su izgledi da bi mogla biti strašno zanimljiva. Mislim da najveći SDP-ov protivnik, HDZ sad ima veliki problem oko odabira svog kandidata. Veći nego šta je imao do sad. Do sad su se morali brinuti samo o tome da u javnost ne izađu njihove međusobne nesuglasice oko kandidata, kojih ima dosta. Sad se još moraju brinuti i oko toga tko je u stvari najbolji kandidat koji se može suprotstaviti SDP-ovom kandidatu. Možda ova situacija pomogne zbijanju njihovih redova oko dogovora za kandidata. Što je i vrlo izgledno. Ali, osobno mislim kako je to u ovoj, trenutačnoj situaciji, nemoguće. Do sad su se već svi uspjeli međusobno posvađati i u principu kad malo bolje sagledate situaciju svi rade samo na vlastitoj promidžbi. I teta Neda i jedan i drugi Tome. Što se mene tiče mislim da bi Tome Jukić bio najbolji HDZ-ov kandidat, odnosno mislim da bi jedini mogao dostojno parirati doktoru. O ovim ostalima uopće nemam komentara. Dovoljno sam o njima napisao.

I još malo o SDP-u. Biraju novog županijskog predsjednika. Mislim, bilo je i vrijeme. Pomno promatram zbivanja na tim izborima, jer bi po nekakvim prijašnjim iskustvima taj novi predsjednik mogao biti i kandidat za župana. Kandidata ima troje i mislim da im je prva zadaća sređivanje stanja na nivou županije. Tko je od njih dorastao tom zadatku pravo da Vam kažem i nisam siguran. Novine pišu kako je Šakić najizgledniji predsjednik, i kako on može kvalitetno odradit taj posao. O ostalima se i ne piše puno, tako da neke zaključke neću unaprijed ni donositi. Čekamo subotu, pa ćemo vidjet šta će se dalje događat.

Maloprije sam napisao kako neću pisati ni o teti Nedi, a niti o Tomi Niniću,a l evo moram se osvrnuti na teta Nedino gostovanje na TV Šibenik neki dan. Ne znam jeste li gledali tu emisiju, ali ja sam bio fasciniran. Ma kako me možete pitati s čime sam ostao fasciniran. Pa ostao sam fasciniran sa napretkom tete Nede. Toliko je napredovala u neodgovaranju na postavljeno pitanje da je to upravo fascinantno. Cijela emisija se može sveti na pokušaje voditelja da dobije konkretan odgovor na svoje pitanje i teta Nedino uporno izbjegavanje konkretnog odgovora. Žena se pretvorila u pravog, svjetskog političara. Puno govori, a ne kaže apsolutno ništa. Stvarno sam fasciniran.

Nego hoće li netko, u svjetlu najnovijih tragičnih događaja i njima izazvanih smjena ministara, teta Nedi napokon postaviti pitanje misli li više poduzeti nešto u svezi boravka Ivana Bajića u poglavarstvu grada.

05 listopada 2008

Medijska kampanja za obranu lika i djela BP, dokle će samo prodavati priču....

Imao sam namjeru napisati nekakvu vrstu neautorizirane biografije gospodina i bivšeg vrlo aktivnog druga BP (namjerno ne spominjem ime, jer to ime se u pravom obliku neće više nikad napisati na ovim stranicama), međutim zaključih kako on to nije zaslužio. Čak kad se osvrnemo na činjenicu da bi se iz njegove povijesti izvukao čitav niz vrlo upitnih činjenica koje bacaju nekakvo drugo svjetlo na njegov lik i djelo, nije vrijedno o tome pisati. Neka njega u Zagrebu i nek i dalje glumi profesionalca. Može glumiti onima koji ga ne poznaju. Onima koji ga znaju dugo i znaju tko je, šta je i na koji način je postao to što jest danas, ne može prodati priču koju prodaje cijeloj naciji.

Zanimljiva je činjenica kako je tom liku za njegovo djelo u jednom našem tjedniku posvećeno čak tri stranice na kojima se može pročitati hrpa samohvale. U toj hrpi hvaljenja o svojoj profesionalnosti, poštenju, ljudskosti i tko zna koječemu još, obrecnuo se na Ranka Ostojića, a očešao se i o moju malenkost kao i o malenkost policajca kojeg je bez ikakva temelja optužio da je vlasnik mog bloga. Istog onog policajca kojem je on zabranio da govori u javnosti, a on svako malo ponavlja optužbe koje ničim nije dokazao. Osim naravno svojom profesionalnošću. S ove pozicije nekog tko je cijelo vrijeme bio uključen u slučaj „Šibenska konoba“ malo mi je čudno da jedan načelnik policijske uprave (bilo koje, al u ovom slučaju je zagrebačka) priča priče za nekakav tjednik, dok je taj isti načelnik zabranio kontakt s novinarima onom istom policajcu kojeg non stop spominje i neargumentirano optužuje. Znači policajac ne može, načelnik može. Policajcu je zabranjeno pričati i za to mora imati dozvolu, dok načelniku nije zabranjeno pričati i ne mora imati dozvolu. Jel to pošteno. Zar se jedan profesionalac i izuzetno „pošten“ tip, koji nije lojalan ni jednoj stranci, boji onog šta bi taj policajac mogao kazati. Zar mu ne smeta, kao izuzetnom „poštenjačini“ prednost koju ima u tom slučaju. Policajca je medijski on osobno eliminirao, a i dalje priča priče, za koje svi mi znamo da su neistinite. Svi mi znamo da je ta priča neistina, ali jedino on tvrdi da je istina. Više puta ponavljana laž, postaje istina. I on je sam sebe ubijedio da govori istinu, jer samo na taj način može opravdati svoje „poštenje“ i „profesionalnost“

Maknimo na stranu šta je taj lik boravio na Visu u doba kad je ostali dio Hrvatske krvavo branio svoju opstojnost i način na koji je s tog otoka i otišao. Maknimo na stranu i školu koju je završio u Sarajevu, ali ju u priči o svom usponu uopće ne spominje. Maknimo na stranu i to šta se u doba koalicije SDP-HNS-HSS-HSLS gurao na poziciju načelnika tvrdeći kako je upravo on crven ispod kože. Maknimo na stranu i sve ono šta je napravio koristeći poziciju na kojoj se nalazio, znači i ljetovanja i zimovanja i razna druga putovanja po Izraelu i Francuskoj (pretežno sa članovima trenutačno vladajuće stranke), te vođenje jednog od odjela Veleučilišta u Šibeniku. Maknimo na stranu i njegovu prisutnost na svim HDZ-ovim skupovima u Šibeniku. Sve to i tko zna koliko toga još uopće više nije bitno. Bitno je samo da naš glavni lik ne govori istinu, odnosno koristi svoj položaj kako bi besramno obmanuo javnost. Zar je to profesionalac.

Osim toga, tko daje za pravo jednom „profesionalnom“ policajcu da onako govori o trenutačnom predsjedniku saborskog odbora za nacionalnu sigurnost. Onom istom kojem se taj lik prije nekoliko godina češao uz skute, pokušavajući i na taj način ispuniti svoje ambicije. Zar na taj način reagiranja nije zašao u političke vode. Zar za takve odgovore nije zadužen glasnogovornik MUP-a.

Najveća nepoznanica je bila kako je do tog članka uopće došlo. Nikad ni jedan načelnik PU Zagrebačke nije dobio ovoliko novinskog prostora, a pogotovo ne za svoj lik i djelo. Sve je mirisalo na namještaljku kojoj je jedina svrha bila ublažiti udarac na novopostavljenog načelnika. Međutim, kad malo bolje razmislimo to i nije neka nepoznanica, ako se u obzir uzme gdje i na čijoj jahturini je urednik tog tjednika ovo ljeto ljetovao. Ako je to taj link onda veza između tog vlasnika jahte i nekakvog načelnika u policiji nije baš za javnost.

I na kraju moram se osvrnuti i na ova reagiranja raznoraznih šibenskih braniteljskih udruga, a pogotovo Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata "Jastrebovi" Šibenik i Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata Šibensko-kninske županije. Te dvije udruge u svojem pismu brane lik i djelo našeg glavnog junaka i strašno su ogorčene na izjavu Ranka Ostojića. Koje licemjerstvo. Gdje su te udruge bile kad je zbog ovog bloga napadan njihov kolega, branitelj i to odlikovani. Zašto se i onda nisu oglasile. Ne, one sad brane osobu koja je u doba Domovinskog rata bila na Visu. One brane osobu zbog koje je iz policije otišao cijeli niz poštenih i profesionalnih policajaca, branitelja sa hrpom odlikovanja. Među njima su i dva legendarna zapovjednika Jastrebova. Da li se razlog u njihovom reagiranju može pronaći u činjenici da je naš glavni lik vrlo blizak vladajućoj kasti. I da li se razlog njihovog ne reagiranja u slučaju „Šibenska konoba“ može pronaći u tome šta je napadan član SDP-a. Ima se tu materijala za razmišljanje. Ponijeli su se, u najmanju ruku nekorektno i po tome se vidi da su sve samo ne nezavisne i građanske udruge. I ja sam član jedne takve, nisam aktivan al redovno plaćam članarinu. Nakon ovog ću dobro razmisliti o tom članstvu. Jer po mom dubokom uvjerenju braniteljske udruge su udruge koje bi trebale jednako tretirati sve branitelje, ne gledajući njihovu rasu, vjeroispovijest ili političku opredijeljenost. Međutim to nije tako i za njih su branitelji samo oni koji su lojalni vladajućoj kasti, a vi ostali, tko ste vi. Vi niste naši.