30 siječnja 2008

A šta s hipotekom?

Poglavarstvo grada je na svojoj 86. sjednici pričalo o problemu TEF-a. Uz raspravu o sanaciji, te rokovima njezinog provođenja i završetka gradski poglavari preuzeli su i jednu obvezu. Naime, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je ponudio plaćanje sanacije opasnog otpada kojeg na prostoru TEF-a ima oko 23 000 m3. Cijena koju će Fond platiti sanaciju je „teška 25 milijuna kuna neto“, jer je to ogromna lova za Šibenik. Gradski poglavari su se obvezali da će vratiti ta sredstva i to iz prodaje zemljišta.

Svi znamo da je grad samo formalno vlasnik zemljišta u TEF-u. Tih 27 hektara površine na kojem se prostirala bivša tvornica opterećuje hipoteka od 46, 5 milijuna kuna zbog dugova nastalih u vrijeme dok je TEF još radio. Tu hipoteku drži naftni konzorcij INA-MOL. Ukoliko se ova hipoteka ne riješi onda, koliko ja shvaćam bit hipoteke, grad Šibenik ne može prodavati zemljište u TEF-u, mada ono vrijedi dvostruko više nego hipoteka. U svakom slučaju teško je povjerovati kako će se Mađari tek tako odreći tih novaca. Prema tome, ukoliko gradski poglavari znaju nešto šta mi ne znamo, nikako ne može biti u pitanju zemljište u TEF-u. A ako se ne radi o tom zemljištu, o kojem se onda zemljištu radi? Nagovještava li ovaj dogovor možda mogućnost da se pitanje hipoteke TEF-a već jednom riješi.

Podsjetimo se. U lipnju 95. godine TEF je zatvoren, a aktivnosti oko sanacije preuzelo je Ministarstvo gospodarstva. Doduše jedno vrijeme je brigu o TEF-u vodio HEP. Odlukom Vlade zemljište TEF-a postalo je vlasništvo grada Šibenika, te od tad počinju priče tipa „mediteranski grad za 21. Stoljeće“. Provode se natječaji za namjenu prostora. Dodjeljuju se prve, druge, treće nagrade za idejna rješenja. Priča se o dogovoru sa našim naftašima, oko hipoteke, a u igri su bila neka zemljišta za benzinske pumpe. Čak su se obećavali i nekakvi pontoni od Doca do TEF-a i kojekakve druge nerealne ideje. Pa su propadali „poslovi stoljeća“. Smjenjivalo se direktore i postavljalo druge. Čak je u jednom periodu v.d. direktor bio i naš spiderman. Kako bi se prikazalo da će od TEF-a nešto i biti, svojevremeno su održavane nekakve cijelo noćne veselice gdje se naša mladost gušila u prašini. Dakako, sve je to bilo samo pusto naklapanje. TEF je isti onakav kakav je bio i prije deset godina. Zadnji put kad je dan nekakav nagovještaj da bi se hipoteka mogla riješiti se zgodio u travnju 2006. godine kad nam je teta Neda slavodobitno poručila kako je u Ministarstvu gospodarstva naglasila potrebu oslobađanja TEF-a od hipoteke INE-MOL-a. I od tad ništa, niti riječi. Bit će da naglašavanje nije bilo dovoljno glasno. Inače čisto da se podsjetimo, Vlada RH je 1993. godine donijela odluku kojom je preuzela obvezu saniranja dugova TEF-a, ali to ipak do sad nije učinila, odnosno nije poštovala svoju odluku do dan danas.

I sad, nakon svih tih priča, dolazimo do toga da obećavamo prodaju nekakvog zemljišta kako bi vratili novce kojima će biti plaćena sanacija opasnog otpada sa prostora tvornice. Ako gradski oci znaju da će se hipoteka riješiti onda dobro, ok, prodat će se dio zemljišta iz TEF-a. U suprotnom slučaju, postavlja se pitanje na koje zemljište oni to računaju.

25 siječnja 2008

Tko je smjestio Tomi Jukiću??

Da je politika kurva to svi već odavno znamo. Ako se misliš baviti politikom budi siguran da imaš koliko toliko čistu prošlost. Jer ako nemaš prije ili kasnije ta će ti se prošlost lupiti o glavu, i to prvom prilikom kad nekom zasmetaš. Doduše, ako i imaš čistu prošlost nešto se uvijek može „izfabricirati“. To barem nije problem.

Tako je o našem budućem kandidatu jučer osvanuo članak u Slobodnoj dalmaciji. Članak u kojem ga se teško optužuje. Članak koji je napisan na osnovu anonimne predstavke (????), koja je eto baš u ovaj moment poslana uredništvu Slobodne dalmacije. Koje li slučajnosti.

Tomislav Jukić je sve, naravno demantirao, ali mislim da je članak poslužio svojoj svrsi. Mislim da su Tomislavu Jukiću dionice pale više nego šta su neki dan pale na burzi u Zagrebu. Mislim da su Tomi Jukiću šanse da postane gradonačelnik, sad nakon članka, svedene na minimum. I zbog toga mi je strašno žao. Jer to znači da nam od ona dva zla ostaje ono gore. Netko će na nama liječiti svoje komplekse. Na žalost.

Šta se tiče članka, netko bi rekao, gdje ima dima, ima i vatre. Možda i je tako, al se ja, kao i novinarka D. Blažević onda pitam zbog čega je taj anonimni pravednik čekao sve do sad. Zašto nije prije glumio pravednika. Odgovor nije teško naći. Pa tek sad je Tomislav Jukić trebao postati gradonačelnik i za to je imao velike šanse. Nekome je izgleda to toliko smetalo pa se pobrinuo da se ta Jukićeva ambicija ne ostvari.

Ne treba Jukić puno tražiti tko mu je smjestio. Neka se samo malo osvrne oko sebe i razmisli kome najviše smeta mogućnost da on postane gradonačelnik. Neka razmisli kome je konkurencija. Mislim da će brzo doći do zaključka tko mu je smjestio.

Ja osobno, mislim kako mu je cijela priča namještena od strane njegovih stranačkih kolega. Ne bi im to bio prvi put, već su oni to radili, jer to je način kako se oni obračunavaju sa onima koji im ne pašu. Osim toga svi znamo da je Jukić bio u stvari Perin igrač, ako se tako može reći. Neke stvari su se u tom smislu promijenile. Primat saborskog vladara ove Županije pokušava preuzeti naš don Ante. Ako Jukić postane gradonačelnik onda don Ante ne bi imao baš takav utjecaj. Veći bi imao Perica. Smeta li kome ta mogućnost. O tome će Jukić dugo dugo razmišljati. A mi, mi ćemo sad vidjeti tko je jači Pere ili Ante. Pitanje je sad.

24 siječnja 2008

Od danas registracija za komentare obavezna!!!!!

Znači od danas uvodimo mogućnost komentiranja samo onima koji se registriraju.

Nećemo specijalno navoditi razloge zbog kojih to radimo, ali recimo samo da je u zadnje vrijeme obrisano dosta komentara koji jednostavno nisu imali nikakve veze kako sa postom, tako ni sa blogom.

Uglavnom, od sad ako želite upisati komentar morate se registrirati, šta u stvari ne bi trebao biti nikakav problem, pogotovo ako imate račun na googlu ili bloggeru.

Pa čitamo se.


Update u 14.40 sati -

Nakon malo razmišljanja ipak je odlučeno kako se komentari neće limitirati, barem za sada.

Međutim, komentari koji sadrže bilo kakvu vrstu nepodobnog sadržaja bit će izbrisani. Osim toga bit će izbrisani i oni komentari koji nemaju veze za temom posta.

Ubuduće, ako želite administratoru skrenuti pažnju na neki događaj ili članak, linkove nemojte ostavljati u komentarima, već ih šaljite na email.

19 siječnja 2008

Gdje je hitna pomoć?

Ni sam ne znam šta uopće mogu napisati o tragičnoj smrti malog desetogodišnjaka iz Vodica. Način na koji je to dijete umrlo je toliko tragičan da se o tome ne može napisati nikakav pametan tekst. Pogotovo ne onaj koji bi ikome od njegove obitelji pružio bilo kakvu utjehu.

Razmišljajući o cijelom tom događaju ne mogu se ne zapitati da li je postojala mogućnost da sve to ne završi tako tragično. Ne mogu se ne zapitati zbog čega Vodice nemaju hitnu pomoć.

Možda, možda bi brža intervencija spasila taj mladi , premladi život. Ali ta brža intervencija nije bila moguća, jer Vodice nemaju hitnu pomoć.

Neću analizirati postupke liječnika. Nije mi to namjera. Prvo, nisam dovoljno stručan da bih pravio takvu analizu. Drugo, osim onog šta sam pročitao u novinama nisu mi poznate pojedinosti događaja. Neću ulaziti ni u priču o kvaliteti ili opremljenosti hitne pomoći, a niti ću komentirati stručnost liječnika koji taj posao obavljaju. Ponavljam, nisam dovoljno stručan. Cijeli ću događaj pogledati sa drugog aspekta. Sa aspekta nepostojanja hitne pomoći.

Ako se dobro sjećam, do prije nekih desetak godina sva veća mjesta su imala ekipu hitne pomoći. Ne znam kad je to ukinuto, ali se sjećam da se o tom ukidanju, pogotovo u Vodicama, pisalo na dugačko i široko. Mislim da sad, osim Šibenika, Tisnog, Drniša i Knina (mada sam negdje pročitao da ni Knin nema hitnu pomoć) ni jedno veće mjesto nema ekipu hitne pomoći. Ponavljam, nisam siguran u ovu konstataciju, ali ako je točna onda se u tome ogleda sva tragedija našeg sustava pružanja pomoći i spašavanja ljudskih života. Da je u našem sustavu pružanja pomoći i spašavanja nešto trulo, ustanovili smo ovo ljeto, nakon tragedije na Kornatu. Međutim, umjesto da radimo na unaprijeđeniju sustava, kako se takve stvari ne bi ponavljale, mi konstatiramo događaj, podvučemo crtu i čiča miča, gotova je priča. Ovu tvrdnju potkrepljuje i činjenica da se zbog pišljivih 15000 eura ne želi napraviti 3D kompjuterska rekonstrukcija događaja na Kornatu. Zar tih dvanaest mladih ljudi nije zaslužilo da se otkriju sve činjenice u vezi sa njihovim stradavanjem. Na žalost svih nas, prije ili kasnije većini će trebati nekakva vrsta hitne pomoći. Na još veću žalost, koliko će ona hitna biti zavisit će od toga gdje se u tom trenutku nalazimo. Mi, koji živimo u većim gradovima imamo, dakle, odmah u startu prednost. Jer nama je hitna pomoć bliže. A šta je s onima koji žive u manjim mjestima, ili recimo na otocima. Zar oni ne bi trebali imati podjednake šanse.

Zbog čega je tako, ne bih znao. U principu nije me ni briga. Moj stav je da ljudski život nema cijenu. Kako pretpostavljam da su razlozi vjerojatno financijske prirode, onda se moram zapitati tko je taj koji odlučuje kolika je najniža cijena jednog ljudskog života. Tko je taj koji odlučuje u kojem mjestu mora postojati hitna pomoć, a u kojem ne mora i kojim se kriterijima vodi.

Ne znam, možda dječakov život, bržom intervencijom ne bi bio spašen, Ali, možda i bi. Nije li to „možda i bi“ dovoljan razlog za postojanje hitne pomoći, kako u Vodicama, tako i u bilo kojem većem mjestu.

16 siječnja 2008

A sad adioooo!!!!

I ode nam teta Neda. Kaže ona, kako ne može te dvije funkcije obavljati istovremeno pa se odlučila za onu u Saboru. I ja bih to isto napravio da sam na njezinom mjestu. Lakše je sidit u Saboru, ne micat se, disat i dizat ruku kad ti kažu, nego bit na gradonačelničkoj vjetrometini gdje te zahebava svaka šuša.


Šta nam je teta Neda ostavila u nasljeđe. Ostavila nam je nedovršene planove i projekte. Ostavila nam je rupu na rivi i projekt Šibenik koji nikako da zaživi. Ostavila nam je neriješenu Reviju i Veleučilište u neredu. Ostavila nam je „benzinsku crpku“ u Dubokoj i nekakve čudnovate autobusne kružne linije. Ostavila nam je kolektor koji još uvijek ne radi i poljanu sa autobusnim stajalištem. Još je za sobom ostavila i veće plaće gradskim službama, a i obnovljen vozni park. Na kraju krajeva ostavila nam je i Bajića, jer nije imala snage za njegovo razrješenje. Ostavila je teta Neda još puno nelogičnih, sporadičnih i neriješenih stvari, ali ih neću više nabrajati jer nije potrebno. Dovoljno je samo malo prekopati po arhivi bloga.


Šta nas čeka? Prvo treba izabrati novog gradonačelnika. Tomislav Ninić ili Tomislav Jukić?? Jest da anketa, koja već nekoliko dana stoji, pokazuje kako većina Vas koji su glasali misli da bi trebalo dovesti novu osobu. Ali, šta bi reko Kazo, budimo realni. Takva mogućnost je ravna nuli. Znači, ostaju nam jedan ili drugi Tomislav. U ovom slučaju moramo se držati one stare „kineske“:“od dva zla izaberi manje“. Moj izbor, u tom slučaju, bio bi Tome (he, he, šta mislite koji). On za mene predstavlja manje zlo (možda se može naći i štagod dobrog). Vama ostavljam da sami prosudite tko Vam je manje zlo. Ka da mi o tome uopće odlučujemo. Al hoćemo, hoćemo. Za malo više od godinu dana.


U svakom slučaju, teti Nedi želim puno uspjeha u novoj foteljici, a novom gradonačelniku, koji god to bio, želim da bude pametniji, bolji u komunikaciji, i iznad svega pošteniji i pravedniji.


Eh, da, da ne zaboravim, novom gradonačelniku želim da Bajića po mogućnost unaprijedi u svog zamjenika, na opće zadovoljstvo svih nas građana ovog grada. Čovjek je to zaslužio. Ipak je zadnjih nekoliko godina primjeran građanin. A svi mi ostali šta mislimo drugačije smo budale.

13 siječnja 2008

Problem sa TEF-om

I opet će ja malo o Županijskoj lučkoj upravi.


ŽLU je osnovana krajem 2004. godine. Do tada je cjelokupnim područjem našeg zaljeva upravljala Lučka uprava Šibenik, na čelu sa gospodinom Petkovićem. Osnivanjem ŽLU (Lučka uprava Šibensko-kninske županije) sve osim samog područja poduzeća Luka Šibenik i mula Vrulje potpalo je pod njezinu upravu. Tako je pod upravu ŽLU-e potpalo i staro pristanište na području TEF-a. Svi znamo da se sa pristaništa u TEF-u već godinama izvozi kamen. Početkom izvoza, kako je za to područje bila nadležna Petkovićeva lučka uprava, oni su u rujnu 2003. godine izdali i koncesiju za pretovar kamena. Koncesiju je dobilo poduzeće Luka Šibenik i ono taj posao obavlja i dan danas sa nekim svojim kooperantima.


Međutim, tu ima jedan problem. Osnutkom ŽLU-e, sa Šimom Zenićem kao njezinim šefom, ista je postala zakonski davatelj koncesije za obavljanje poslova na pomorskom dobru pristaništa u TEF-u. Nadležnim zakonom je propisano da nositelji koncesije zadržavaju koncesiju do isteka iste ili do njezinog poništenja. Tako da je Luka Šibenik i dalje ostala koncesionar, s tim da je naknadu za koncesiju trebala sada plaćati Zenićevoj lučkoj upravi. Međutim tako se nije radilo. Pretovar kamena je i dalje išao, a naknada se plaćala tko zna kome, uglavnom, nije se uplaćivala na račun ŽLU-e. U svibnju prošle godine netko se dosjetio tom problemu. Tada je Upravno vijeće ŽLU napokon poništilo izdanu koncesiju za pretovar kamena. Šime Zenić je raspisao novi natječaj, a na njega se javilo nekoliko firmi (većinom one koje su to i do sad radile). Međutim, kako od firmi koje su se javile na natječaj ni jedna nije ispunila sve potrebne uvjete, Šime koncesiju za pretovar kamena nije dao nikome. Mislite li da je posao pretovara stao. Naravno da nije. Svi oni koji su i prije imali koncesiju nastavili su i dalje raditi taj posao, bez obzira šta to zakonski nisu više smjeli. Zenić se zbog toga obratio nadležnom Ministarstvu. U ovom slučaju radi se o Kalmetinom megaministarstvu, te ih je upozorio na ovu situaciju. I sad se čeka rješenje spora.


Možda se Vama čini kako Šime Zenić komplicira situaciju. Niste u pravu. On postupa sto posto po važećim zakonskim propisima. Osim toga, zbog čega bi novac kojim se plaća koncesija odlazio negdje drugdje, a ne u kasu ŽLU. Ako dođe u kasu ŽLU-e onda će ona taj isti novac uložiti u modernizaciju rive, popravke i druge potrebne infrastrukturne projekte bitne za grad i Županiju.


Šime Zenić u ovom slučaju ima moju potpunu podršku. Kamo sreće da je barem više takvih koji se ne daju preveslati žedni preko vode.

10 siječnja 2008

Za čiji račun se uređuje riva?

Županijska lučka uprava uređuje rivu. Najavili su uređenje Mula Krke i postavljanje infrastrukture za nautičare.

Skidam kapu. Vrijeme je bilo da se nešto pomakne sa nule. Ako sve bude kako treba, siguran sam da će svake godine biti sve više nautičara koji će ostajati vezani za našu rivu.

Jedino šta mi nije jasno je kako se prokrom ormarići uklapaju u kamen, ali valjda su naši konzervatori vodili računa o tome.

Međutim, ima tu jedna stvar koja me zanima. Za čiji račun Županijska lučka uprava uređuje rivu?

Svi znamo tko je do sad upravljao rivom, odnosno tko je imao nekakvu sumnjivu varijantu koncesije. Dobro nam je poznato kako je taj čovjek rivu dobro debelo iskorištavao. Ponašao se kao da je ona njegova privatna svojina. Odvezivao brodove. Svađao se s ljudima. Prijetio im. Isto tako dobro znamo da je isti taj tip upravljao sa parkiralištem na Mulu Krke. Na tom djelu se ponašao još bahatije. Nema nikakve sumnje da je na upravljanju rivom zaradio dobru lovu. S druge strane, nikad nije niti jedne jedine kune uložio u rivu, a šta je po koncesiji (ako ju uopće ima) bio dužan učiniti. Gradske vlasti na ovu situaciju nikad nisu rekle niti jednu jedinu riječ. Ne samo da nisu to učinile, već ih je on ucjenjivao i onemogućavao im ili im naplaćivao upotrebu rive za nekakve manifestacije.

Mene zanima tko će nakon uređenja upravljati s rivom i za čiji račun će to raditi. Jer, nositelj koncesije bi u stvari trebao uložiti novce u njezino uređenje i gradnju infrastrukture. Ako ne u punom iznosu, onda barem djelomično. Međutim, to nije slučaj. Rivu uređuje Županijska lučka uprava, od naših novaca. Novaca poreznih obveznika. Da li će poslije uređenja onaj koji je i prije upravljao s rivom nastaviti sa svojom uzurpacijom rive ili će Županijska lučka uprava sama upravljati sa rivom. Da li će Županijska lučka uprava raspisati novu koncesiju ili će se sve to opet pokloniti onom bahatom tipu?.

Ako ŽLU ima namjeru sve to opet prepustiti njemu, zbog čega je onda ona jedini ulagač i zbog čega se uopće prihvatila tog posla. Zbog čega nije i njega natjerala da malo zagrabi u svoj takuin i uloži u ono šta mu je odavno poklonjeno na upravljanje.

07 siječnja 2008

Retrospektiva XIX

Ok praznici su prošli. Nadam se da ste se dobro zabavili, proslavili dolazak Nove nam 2008. Godine, i to u društvu koje Vam je najviše odgovaralo. Meni je ta najluđa noć prošla uobičajeno. Malo društvance, puno ića i pića, te glazba koja ns sve veseli. Iza ponoći imamo užancu prošetati gradom. I to onim starim kalama po Gorici. To nam je gušt. Tako smo napravili i ove godine. Nekad, kad se doček stvarno slavio na otvorenom, znali smo se zadržati na poljani, malo plesati i pivati. Međutim, unazad nekoliko godina, od kad postavljaju ono ruglo, poljanu zaobilazimo u velikom krugu. Neda nam se udisati onaj smrad izgorenih ćevapčića i hamburgera, a ni alkoholne pare nam baš ne odgovaraju. Taj šator, to je nešto strašno. Mislim da to postoji samo u ovom gradu.


Nego, ajmo mi na stare teme.


Kažu da se u TLM-u kolju tko će otić ća sa otpremninom. Kažu da ima zainteresiranih nekoliko puta više nego šta bi trebalo otpustiti ljudi. Vidite do čega smo došli. Imam jednog prijatelja koji je radio u jednom od takvih, propalih poduzeća. I uvijek se hvali kako su svi radnici živili za svoju firmu, kako im je bilo jako stalo do nje, kako su svi bili ekipa. A u TLM-u svi oće ić ća. Nema više odanosti prema firmi, nema više ekipe. Svak gleda u se i u svoje kljuse. To nam je napravila ova naša verzija kapitalizma. Nikoga više nije briga ni za šta osim za sebe. Doduše, biti će i onih koji će otići, uzeti lipe otpremnine, pa će se onda vratiti nazad u istu firmu, koja će se drugačije zvati, jer spadaju u neophodan kadar. Mislim da velika većina onih koji žele otići računa da će se uskoro i vratiti. Naša posla.


Neki dan čitam jedan člančić u Jutarnjem listu koji je napisala moja „omiljena“ novinarka. Nakon šta sam ga pročitao morao sam se zapitati tko je ovdje lud. U tom članku ona je napisala kako se prvi put nakon dvadeset godina useljavaju novi stanovi u Šibeniku. Ovdje je mislila na one stanove na Šubićevcu, gori na Jamnjaku. Pa se ja nakon te njezine konstatacije moram zapitati gdje je ona živila tih zadnjih dvadeset godina. Naime, u tih njezinih dvadeset godina u kojima je ona bila pod amnezijom je napravljeno nekoliko zgrada. Nije baš neki zavidan broj, ali su ipak napravljene. Mislim, stvarno bi mogla voditi računa o tome šta piše, jer se to već pomalo pretvara u šarlatanstvo.


Vijesti iz HDZ-a..... Bliži se veljača, a sa njom i unutar stranački izbori na nivou naše Županije. Duje Stančić, držeći se one, ako nema presude nisi ni kriv (slično kao i Bajić) ima vrlo ozbiljnu namjeru vratiti udarac. Žarko bi želio srušiti tetu Nedu, a pogotovo don Antu koji je i pustio Perana s lanca onog momenta kad je trebalo odraditi Stančićevu smjenu i na taj način upropastiti njegov odlazak put Zagreba. Tako Stančić skuplja pristaše za veljaču, a nama preostaje malo pričekati da vidimo kako će se cijela ta priča odvijati.


Kad smo već kod gradonačelnice, ne mogu a ne zapitati ju da li je ikome palo na pamet promijeniti regulaciju prometa semaforima na onoj raskrsnici kod vinarije. Naime, od kad je otvorena tehnološka cesta regulacija sama po sebi nema više nikakvog smisla. Molio bih teta Nedu da pošalje one svoje masno plaćene prometne stručnjake da riješe taj problem i osiguraju bolju protočnost raskrsnice.


U SDP-u nikakvih novosti. Sjedi se, šuti se i čeka se. Veriću prošlo pet minuta slave!!!!

05 siječnja 2008

Ajmo mi dalje, ali sa novog servera ;)

Pozdravljam sve moje čitatelje. Nadam se da ste se lijepo proveli za blagdane u krugu svojih obitelji i najdražih prijatelja.

Nova godina nas je dočekala sa nekim novim problemima, a naravno ostala je i hrpa starih. Sve u svemu imat ćemo o čemu diskutirati i pisati.

Uglavnom, nema smisla da Vam objašnjavam prelazak na novi server, imam nekih svojih razloga. U ovih nekoliko dana koliko nisam ništa pisao, uspio sam prenijeti više ili manje cijelu arhivu sa starog bloga, osim komentara. Jako mi je žao šta to nisam uspio napraviti, ali to bi iziskivalo previše vremena kojeg baš i nemam. Stoga se nadam da mi to nećete zamjeriti.

U svakom slučaju, stari blog još uvijek neću ugasiti, ali više na njemu (barem se nadam) neću ništa ni pisati.

Na novom blogu je sustav malo drugačiji, ali brzo ćete shvatiti princip. Eh da, pošto je to sve još u gruboj fazi rada, nemojte zamjeriti ukoliko bude bilo problema oko nekakvih dizajnerskih postavki. Za sad još uvijek radim neke stvari na dizajnu.

Pa, onda, čitamo se i dalje.

Pozdrav .