29 studenoga 2007

Pa, ajmo dalje!!

Svakodnevno dobivam na stotine poziva i meilova. Ljudi su uznemireni. Zabrinuti. Nije im jasno šta se događa. Nije im jasno šta Sanader želi. Zašto prijeti sa izvanrednim stanjem. Zašto vrši pritisak na Mesića, a i na druge stranke, pogotovo na one koje bi mu mogle biti potencijalni koalicijski partner. Ljudi se boje. Ja ih ZA SADA smirujem. Ja im ZA SADA poručujem da ništa ne poduzimaju. Ja im poručujem da je ovo demokratska država i da ZA SAD nije potrebno reagirati.

Naravno da ovo s čime sam počeo post nije istina. Naravno da, osim standardnih informacija, ne dobivam nikakve posebne meilove, niti pozive. Pogotovo ne ovakve uznemirujuće.

Koji smo mi blesavi narod. Sanader samo bez veze pumpa situaciju. Pari mi se ka da nije svjestan mogućih posljedica. Pratim razno razne forume po internetu. Posljedice tog pumpanja, ako se ono nastavi, bojim se da bi mogle biti velike. Stvara se nepremostivi zid između "crnih" i "crvenih". Razina komunikacije između dvije strane došla do one najniže moguće u kojoj se crvene optužuje da žele veliku srbiju. Optužuje ih se da su jugoslaveni. Upozorava ih se da će ih se pobiti i slične gadarije.

Meni je jasno da iz tih ljudi u stvari progovara strah. Jasno im je da su im dani odbrojeni ako Zoran uspije formirati vladu. Polovica njih bi mogla vrlo lako završiti u pržunu. Zbog tih razloga se tako i ponašaju. Međutim nije li malo licemjerno pumpati protiv svog naroda, a s druge strane pokušavati napraviti koaliciju sa određenim manjinama, koje HDZ-ovci po defoltu mrze.

Osim toga, tko brani Zoranu Milanoviću da pokuša oformiti vladu. Zar imalo sumnjate da Sanader, u slučaju da je obrnuta situacija, ne bi pokušao napraviti istu stvar. Ja uopće ne sumnjam u to. Jasno mi je da je Sanader nervozan, ali da svoju nervozu treba ispoljavati na ovakav način, to je u najmanju ruku vrlo podlo i bezobrazno. Zar zbog nečijih ambicija ili straha Hrvate treba međusobno svađati. Mislim da je Sanader ovaj put pretjerao i dao Bog da ga to košta.

Nego, na Županijskom radiju Šibenik se pojavila vijest kako bi novi gradonačelnik mogao biti Tomislav Jukić. Naravno da je to, od strane HDZ-a, odmah demantirano. Oni, kao o tome nisu još razgovarali. Ako nisu razgovarali o tome, odakle meni onda informacija da je glavni pretendent na fotelju gradonačelnika Tome-Đumbus. Samo da znate, tu informaciju sam dobio iz samog HDZ-a, inače ne bih reagirao onako kako sam reagirao. Stvarno mislim kako Đumbus ne piza za gradonačelnika. Stvarno mislim kako je Jukić puno bolja opcija. Te, ako je informacija iz Radio Šibenika iti malo točna (a gdje ima dima, ima i vatre) u potpunosti podržavam izbor (ovo Jukiću i nije neki plus, ali eto neka se zna). Jeste da je to više onaj izbor tipa od dva zla izaberimo manje.

Ajmo mi sad malo proanalizirati situaciju oko naših novih zastupnika. Dakle, iz našeg grada i županije u Sabor odlaze četiri zastupnika. Tri od strane HDZ-a i jedan, odnosno jedna od strane SDP-a.

Prvi je don Ante. On na ovaj način u stvari bježi sa mjesta zločina. Jako dobro zna kako je u svojoj županijskoj organizaciji propuvao i da mu se ništa dobra ne sprema. Što se toga tiče sad je siguran. Ovi šta ostaju ovdje su presretni. Napokon su ga se riješili. A on je sebi riješio mirnu budućnost. E sad, koliki će biti njegov udio u radu Sabora, tek ćemo vidjeti. Osobno mislim kako don Ante u Saboru neće ostaviti neko veliko nasljeđe po kojem će se pamtiti njegov rad.

Drugi je Perica Bukić. Šta od njega očekivati. Isto šta i do sad. Ništa. Ni traga ni glasa, a niti ikakve koristi za grad i županiju.

Treća je naša teta Neda. Za nju vrijedi isto šta i za don Antu. Ekipa u gradskom HDZ-u, a i na drugom katu one zgrade na rivi je presretna šta je prošla za Sabor. Potpuno ih razumijem i ja se isto tako osjećam. Kakav će biti njezin rad u Saboru, stvarno je teško pretpostaviti. U četiri godine, koliko nam je gradonačelnica nije uspjela steći ama baš nikakvu sigurnost i uvjerljivost. Kako će ta njezina neuvjerljivost zvučati u Saboru, među onim političkim zvijerima, možete samo zamisliti. Stoga, mislim da će njezina taktika biti šutnja i podizanje ruke onda kad treba.

Četvrta je Brankica Crljenko iz SDP-a. Već sam prije napisao nekoliko redaka o njoj, pa se i dalje držim toga. Nova snaga koja mora tek naučiti kako će se boriti u saborskom ringu. Međutim, s obzirom da će najvjerojatnije sjediti u oporbi onda će joj situacija biti puno lakša. Nadam se da će barem nešto pokušati učiniti za ovaj grad, jer ono troje prije navedenih se sigurno neće slomiti oko toga. Živi bili pa vidjeli.

I na kraju. Bit će stvarno zanimljivo gledati Sanadera kako uz Memedija slavi Đurđevdan. :rofl:

26 studenoga 2007

Retrospektiva XIV

Dva dana sam šutio. Izbori su prošli. Ništa se ne zna. Koja lijepa situacija. Ispada da je na izborima, pored svih glasova HDZ-a i SDP-a, pobijedila koalicija HSS-a i HSLS-a. Oni su trenutačno najjači u državi. Ne znam šta bih Vam o tome uopće rekao. Imam dojam da će velika većina biračkog tijela biti strašno razočarana kad vidi šta znači politička trgovina i koliko malo znače ona predizborna obećanja. Program koalicije HSS-HSLS od samog početka jeste bio: „Mi idemo sa pobjednikom“. Na zapadu bi ih zbog takvog programa, njihovo biračko tijelo strašno kaznilo, ali kod nas to nije slučaj. Kod nas je situacija da sad mogu tražiti šta hoće. Po mom skromnom mišljenju tu HDZ ima veliku prednost. Kao prvo imaju ogromnu lovu na raspolaganju, za potkupljivanje. Kao drugo imaju obraz, jer kad mogu biti sa SDSS-om u koaliciji, šta im onda znači jedan HSS i HSLS. Kao treće, njihov vožd je toliko lakom na vlast, da će žrtvovati sve i svakog kako bi tu vlast i zadržao. I kao četvrto, HDZ su lopovčine koje u svojim nogama imaju puno puno više takvih utakmica. U svakom slučaju bit će šta bude. Kolko vidim SDP se ne predaje. Znači Zoran ide do kraja, pa šta bude. Nema predaje.

U svakim slučaju, umoljavam gospodu i drugove iz HDZ-a ( tko se kako osjeća, a znam da su neki u srcu još uvijek drugovi bez obzira na vanjsku ljušturu) da još jednom pročitaju moj post od prošlog petka. Da, da, radi se o apelu koji sam Vam uputio ukoliko teta Neda, ode u Sabor. Kako joj je to uspjelo (prvenstveno zbog te usrane biračke metode koja se kod nas primjenjuje), apel postaje vrlo aktualan. Prema tome, gospodo i drugovi iz HDZ-a pozivam Vas da još jednom razmotrite svoju odluku o Đumbusu kao gradonačelniku. Vjerujte mi Tomislav Jukić je puno bolja opcija. Javnost ga puno bolje percipira. Općenito je simpatičniji, a i mnogo mnogo pametniji.

Još ću ja malo o izborima. Po onome šta sam ja uspio doznati, na nivou grada HDZ je dobio nešto više od 12000 glasova, dok je SDP dobio nešto više od 8000 glasova. Treći je HNS sa skoro 2000 glasova. Ostali su potonuli u bezdan. Ako znamo da je od nešto više od 43000 glasača na nivou grada Šibenika, glasalo skoro 27000 glasaća, onda se može zaključiti kako je HDZ pokupio nekih 47%, a SDP skoro 33% glasova. Šta se može iz ovog zaključiti. Može se zaključiti kako je HDZ malo pao, ali je SDP imao znatan skok, ako se sjetimo da je na zadnjim izborima imao svega 16 % glasova. Ovaj rezultat mi se sviđa, jer on znači da za ovaj grad još uvijek ima nade.

Baš sam se nešto razmišljao. Koji je samo zajeb napravio Zlatović. Mogao je svoje članstvo u HSS sad dobro debelo naplatiti, i zakaparati si poziciju ravnatelja kazališta doživotno. Ovako, je jadan vjerojatno u totalnoj nervozi. Jer šta ako Zoran izvuče vlast. Šta će se onda s njim dogoditi. E moj Zlatoviću. Nadam se da imaš dovoljno tableta za smirenje.

Inače, njegov prelazak u HDZ je potvrdio onu moju davnu priču. Priču koju sam još ljetos ispričao. Priču o pokušaju da se našoj opernoj pjevačici osigura radno mjesto u kazalištu. Znate onu, kad se Zlatović strašno usprotivio. E sad su ga malo zeznuli. Prvo su HDZ-ovci izmislili novo radno mjesto u kazalištu. Tada su, po već ustaljenoj praksi, bez natječaja na to radno mjesto zaposlili opernu pjevačicu. Da bi nakon toga raspisali natječaj za novog ravnatelja. U tom svjetlu potpuno razumijem Zlatovićev prelazak. Da sam ja taj koji odlučuje, ne bi on meni bio ravnatelj ni ovako ni onako. Sreća njegova da nisam.

Novi tjednik sad stvarno pretjeruje. U nedostatku novih vijesti ili saznanja u vezi tragedije na Kornatu, opet objavljuju one vijesti koje su već objavili davno prije. Dajte ljudi, molim Vas. Ukoliko nemate ništa novoga, ne pišite o tome. Ovako to samo sve više sliči na pokušaj povećanja naklade, a što je vrlo tužna činjenica.
I za kraj, moram malo opet o izborima. Bit će mi žao, ako HDZ uspije dobiti vlast. I to samo radi jedne jedine stvari. Naime, imam dojam da u tom slučaju nikad nećemo doznati pravu istinu o tragediji na Kornatu.

23 studenoga 2007

Apel HDZ-u

U ime građana grada Šibenika upućujem apel HDZ-u.

Naime, iako se po kuloarima pričalo kako je Tomislav Jukić mogući nasljednik tete Nede na mjestu gradonačelnika, ukoliko ona ode u Sabor, izgleda da stvari u Vašoj stranci ipak tako ne stoje.

Po onome šta sam zadnje saznao iz krugova Vaše stranke, debelu prednost za gradonačelničku fotelju ipak ima Tomislav Ninić – Đumbus. Mada je vjerojatnost da do toga ipak dođe vrlo mala, jer je mogućnost teta Nedinog ulaska u Sabor po svim anketama ravna nuli, ipak radi mjere predostrožnosti upućujem Vam ovaj apel.

Apeliram na zdrav razum. Apeliram da Tomislav Ninić - Đumbus nikako ne bude izabran za gradonačelnika ako teta Neda ode u parlament. Apeliram da još jednom dobro razmislite o tome. Apeliram da čovjeka koji je ponosan činjenicom da već godinama on osobno odabire izvođače za novu godinu i smatra, štoviše, uvjeren je, da je uspješan u tome i da je svake godine dovodio kremu, ne stavljate za gradonačelnika. Apeliram na Vašu svijest. Apeliram, da tog čovjeka, rođenog 76. godine, koji ništa posebno nije radio u svom životu, osim naravno mudrovanja, zaboravite kao kandidata za gradonačelnika.

Zar nemate nikog boljeg?

Zar Vam, kao gradonačelnik ne bi bio bolji Tomislav Jukić? Na kraju krajeva, Tomislav Jukić je jedina osoba u cijeloj onoj zgradi doli na rivi koja ima inteligenciju (neovisno o politici, i svemu ostalome što da se jebemo ne možemo dobit od HDZ-a i bilo kojeg njihovog pojedinca). Tomislav Jukić je jedina osoba u onaj zgradi doli na rivi koja može bit ispred kamere i davat izjavu a da se ja ne sramim šta san iz Šibenika. Čovjek sliči na čovjeka, ima parlatinu, a svjetonazorski je svjetlosnim godinama ispred ljudi u Vašoj stranci i svega šta ona predstavlja.

Još jednom apeliram na Vaš razum. Promislite i donesite pravednu i poštenu odluku na dobrobit svih građana grada Šibenika. Neka novi gradonačelnik bude Tomislav Jukić. Naravno ukoliko teta Neda ode u Sabor (možda bi bilo dobro da to učinite i ako teta Neda ne ode u Sabor).

Hvala

22 studenoga 2007

Vijesti iz HDZ-a

U HDZ-u se sve više osjeća nervoza. Temeljem zadnjih anketa, koje su pokazale kako gube izbore, odlučili su pokrenuti svoje cjelokupno članstvo. Stoga su se sjetili i onih svojih starih članova. Onih pravih HDZ-ovaca, nekorumpiranih osnivača koji su stvarno vjerovali u svoju stranku i ideju koja je bila temelj za njezino osnivanje.

Sastanci u prostorijama HDZ-a se održavaju svaki dan i to svaka dva sata. Na sastancima pozivaju sve prisutne da se uključe, da savjetuju rodbini i prijateljima da je HDZ jedini izbor. Imaju i nekoliko novo pridošlih članova. Izgleda da su dva člana DC-a, a i neki HB-ovci prešli u HDZ. Valjda su zaključili kako će im stranke propasti, pa su promijenili boje. Takvima baš ne bi puno vjerovao. Samo dokazuju kako nemaju svoje ja, nego stvari postavljaju sa pozicije svog interesa.

Sve ovo nije nimalo čudno. Otprilike istu stvar rade i sve druge stranke. Na kraju krajeva kad će ako neće sad kad je dan istine na vratima. Međutim u svim tim sastancima ima jedna vrlo zanimljiva stvarčica.

U ponedjeljak je održan sastanak. Jedan između mnogih, što i nije čudno. Međutim, ovaj je započeo u pet sati. Na sastanku je između ostalih ljudi (čija imena neću navoditi, jer i nisu toliko bitna) prisutan bio i župan Pauk. Tema sastanka je bila, stanje u stranci. Rasprava se vodila oko toga kako je stanje u stranci stravično. Kako je to šta su pojedinci učinili od stranke sramota, kako ovo uopće nije bilo ono što su zamislili dok su osnivali stranku i kako pod hitno trebaju učiniti nešto da srede situaciju. Rezime tog sastanka je u najmanju ruku vrlo čudan. Naime, dogovoreno je kako se sa don Antom nešto mora pod hitno učiniti. Kako su sudionici tog sastanka otvoreno iskazali svoju sumnju u mogućnosti oporbe i njezinu sposobnost da sruše don Antu, dogovoreno je da se to mora raditi iznutra. Isto je dogovoreno i za tetu Nedu. Ustanovili su kako moraju ojačati svoje snage kako bi na slijedećim sastancima izglasali nepovjerenje don Anti i teti Nedi.

Nervoza, nervoza ljudi. Ankete nikako nisu dobre. Zbog toga, onaj dio HDZ-a koji je do sad bio marginaliziran radi neslaganja sa trenutačnom stranačkom politikom smatra kako se moraju napraviti drastični potezi.

Hoćete li sad onaj članak o kućici don Ante gledati u drugom svjetlu Vaša je osobna stvar.

Inače, glede velikog broja prisutnih na predizbornim skupovima HDZ-a imam jednu pričicu. U Splitu na pravnom fakultetu, HDZ je organizirao besplatan put studentima u Dubrovnik i njegovu okolicu. Naravno da je jedan dobar dio studenata odlučio iskoristiti mogućnost da besplatno vide Dubrovnik. Međutim, ispalo je da ih se vodilo sa jednog predizbornog skupa na drugi.

21 studenoga 2007

HRT zabranio emitiranje spota pollitika.com(by Mrak)



Ovaj spot je bio predviđen za emitiranje u ponedjeljak 19. studenog navečer u tzv. prime time terminu. Tijekom ponedjeljka popodne saznao sam da je marketing odbio pustiti reklamu u program i prebacio lopticu na etičko povjerenstvo HRT-a, a ovo je pak odbilo emitirati spot.

politika.com

19 studenoga 2007

Retrospektiva XIII

Bribirski knezovi, taj pompozno najavljivani projekt u kojem je trebala biti nekakva sportsko rekreacijska zona je definitivno otpao iz onoga šta se nekad zvalo projekt Šibenik. Izgleda da je potencijalnim ulagačima puno bolje bila poznata situacija oko tog dijela projekta, nego nama građanima Šibenika. Stoga je i odaziv bio nikakav. Ovih dana doznali smo kako je gradska vlast potpisala ugovor sa biskupom Ivasom o prepuštanju zemljišta u vojarni za gradnju katoličkog centra. Sa tim je navodno kompenzirano dugovanje u vidu nekretnina koje su trebale biti vraćene crkvi u vlasništvo. E sad, prostornim planom je tamo predviđena zona za sport i rekreaciju. Pitam se u šta od te dvije namjene spada katolički centar. U sport ili rekreaciju. Ili naše gradske vlasti imaju namjeru mijenjati namjenu zemljišta, kao što su to napravili u slučaju don Ante.

Znači na jednoj strani grada ćemo imati franjevački samostan, a na drugoj strani katolički centar. Predivno. Kad malo bolje razmislim, nije li na taj način crkvi uzvraćeno za otvoreno agitiranje za zna se koju stranku. To je po mom mišljenju jedna velika sramota crkve, ali tu se ne može puno učiniti. Ove nedjelje, pokušavajući potvrditi svoju tezu, otišao sam i na misu. Koja je crkva bila u pitanju, neću namjerno spomenuti. Pretpostavljam da je u svima bila približno ista propovijed. Nije mi trebalo puno da zaključim, kako će se misa pretvoriti u predizborni skup. Kad smo došli do isto spolnih zajednica, dekriminalizacije (odnosno kako fratar reče legalizacije) droga i nepoštivanja katoličkih vrijednosti morao sam otići jer mi se više nije slušalo. Obuzeo me neobjašnjivi bijes, pa sam pobjegao prije nego su se počeli spominjati crvene vragove i slične budalaštine.

14. studenog na službenim stranicama grada objavljena je slijedeća informacija:

„Danas je u Gradskoj vijećnici Grada Šibenika održana konferencija za novinare na kojoj je Goran Prgin, vlasnik i predsjednik Uprave Nautičkog centra Prgin (NCP), po prvi put javnosti predstavio partnere u projektu “Hotel Šibenik”, s kojom će zajednički raditi na razvoju prvog hrvatskog megayacht resorta u Šibeniku. Riječ je o američkoj kompaniji Island Global Yachting (IGY), koja je jedna od najvećih svjetskih vlasnika, developera i upravitelja luksuznim marinama i pripadajućim objektima.. IGY ima respektabilnu međunarodnu mrežu marina i hotela i to od Amerike, preko karipskog otočja, do Bliskog istoka.“
Pa dalje kaže:
“ NCP & IGY će, putem joint-ventura, zajednički upravljati projektom „Hotel Šibenik“ i „Mandalina Megayacht Marina“, koji će postati prvi centar takve vrste u Hrvatskoj. Iznos od cca 60 milijuna € uključuje investiciju izgradnje dvaju hotela (5-zvjezdica i 4-zvjezdice), vila i bazena, vrhunski opremljene marine za megajahte, prvoklasnog yacht cluba, restorana, zabavnih, rekreacijskih i trgovačkih sadržaja.“
Čekaj malo. Dva hotela, vile, bazeni, yacht klub, restoran, zabavni rekreacijski i trgovački sadržaji. OK, to i jeste u projektu. Za to je i raspisan natječaj. Ali. Vrhunski opremljena marina za mega jahte. Kakva marina za mega jahte. To nije u projektu. Za to nije bio raspisan natječaj. Ta marina nije dio projekta Šibenik. Kako se sad ovdje pojavila i marina. Tko je Prginu dao da radi marinu. Ako sam ja dobro shvatio projekt Kuline, on nije uključivao nikakvu marinu. Za nju je natječaj trebao biti raspisan posebno. A opet možda je to razlog zbog čega se ugovor nije željelo objaviti. Da narod ne vidi kako je grad poklonio nešto šta nije imao pravo pokloniti.

Jelena Devčić je napisala kako su se u javnosti pojavile spekulacije kako je don Ante kuću u Grebaštici napravio bespravno. Spekulacije. Ne bih to baš tako nazvao. Nisu se u javnosti pojavile nikakve spekulacije. Naprotiv Slobodna dalmacija je objavila konkretnu vijest. Bez ikakve sumnje se moglo zaključiti kako je don Ante svoju kućicu napravio tamo gdje nije smio.

Neki dan vidjeh Bajića u društvu sa onim balavim direktorom turističke zajednice. Toliko je očigledno kako se direktor boji Bajića. Plazio je po njemu, pokušavajući mu se cijelo vrijeme ulizati. Bajić se prema njemu ponašao kao prema dosadnoj mušici. Gledao ga je s visoka i pokušavao ga se otresti. Jadni moj direktore. Šta ti to triba. Šta ti vridi fakultet, kad ti šefuje nosač pištolja. I ti tu ama baš ništa ne možeš, osim ulizivati se.

Pogledao sam malo šta su to HDZ-ovci ostvarili u ovoj županiji i na šta su to potrošili dvi milijarde kuna. Pa vrtim, pa gledam. I ustanovim kako su nabrojili uređenje, gradnju i obnovu skoro svih crkava na području županije. Pa su naveli cifre koje tek, kao planiraju, uložiti u ovu županiju. Tu mi je posebno upalo u oko proširenje gata Vrulje i škola na Meterizama, od kojih još uvijek nema ništa. Da sad ne nabrajam, u te dvije milijarde kuna ima onog šta je započela bivša, a dovršila ova Vlada, pa ima onoga šta je napravila ova Vlada, ali ima i onih projekata za koje se još uvijek ne zna kad će biti započeti. Dakle uvršteno je i ono šta nije napravljeno – ostvareno. Nego, aj mi pomozite. Kaže, HDZ, da je ova vlada na području ove županije u zadnje četiri godine izgradila 31 kilometar auto ceste. Razmišljao sam i ne mogu se sjetiti da su oni, osim završetka mosta kod Skradina, napravili iti jedan kilometar auto ceste na području ove županije. Ima li netko pojma gdje su tih 31 kilometar auto ceste.

Nego, imam neki dojam da nam je oporba pretiha. Očekivao sam malo više borbe u ovoj izbornoj jedinici. Očekivao sam kako će se više udarati po Bajiću, projektu Šibenik i drugim glupostima koje je gradska vlast napravila. Na kraju krajeva, očekivao sam da će se udariti i po don Anti, sad nakon najnovijih napisa. Ali ništa. Sve je to slabo. I jedni i drugi, kao da izbjegavaju otvorene sukobe. Zanimljivo.

18 studenoga 2007

Nekoliko zanimljivih predizbornih plakata

Jedna odlična
Image Hosted by ImageShack.us


I jedna još bolja:
Image Hosted by ImageShack.us

16 studenoga 2007

Don Ante i njegova kućica

Vjerni pratitelj mog bloga „Q“ u komentarima na prošli post skrenuo nam je pažnju na članak u Slobodnoj dalmaciji od 14. studenog. Članak je napisao novinar Denis Krnić, pod naslovom Vila Ante Kulušića izgrađena na pašnjaku. Predlažem Vam da ga pročitate.

Prije nego šta se osvrnem na situaciju oko don Ante moram napomenuti kako sam već odavno obaviješten (preko meila) o mogućnosti bespravne gradnje don Ante. Međutim, s obzirom na težinu informacije morao sam od pošiljatelja koji se krio pod nickom VelikaObmana zatražiti neke dokaze koji bi potkrijepili njegovu/njezinu tvrdnju. Kako te dokaze nisam dobio, tako informaciju nisam ni objavio.

Sad kad je ona izašla u Slobodnoj dalmaciji mogu si dozvoliti neku kakvu-takvu analizu i sa Vama podijeliti svoje mišljenje oko svega.

Dakle, don Ante je, kako stvari stoje, napravio malu kućicu od 200 kvadrata na mjestu gdje nije smio. Po onome šta sam ja dobio na meil, don Ante je jako dobro znao da kuću tamo ne smije napraviti jer se ne radi o građevinskoj zoni, već o zoni koja je bila (više nije) namijenjena za turističke sadržaje, a šta don Antina kućica sigurno nije. Kako je kuća napravljena u zoni koja nije namijenjena za takvu gradnju, don Ante naravno za nju nije mogao dobiti ni jedan odgovarajući dokument. Odnosno, kako se u zadnje vrijeme voli reći, kuću nije mogao legalizirati. S obzirom da kuća nije bila legalizirana, onda nije mogao dobiti ni priključke za vodu i struju. Priključke je ipak dobio, a na koji način je to napravljeno ostavit ću Vama da zaključujete.

I sad počinje ona priča oko legalizacije. Legalizacija je prvenstveno rađena kako bi don Ante nesmetano mogao doći na listu za Sabor. Naime, po tvrdnjama VelikeObmane, don Anti je iz Zagreba poručeno da na listi neće biti ukoliko ne sredi stanje oko kuće u Grebaštici. Ovdje su na scenu stupili naši gradski planeri. Naš vrli Guste je dobio nalog, pod hitno mijenjaj prostorni plan kako bi se stanje oko kućice moglo riješiti. Guste je, doduše nevoljko (koliko sam načuo), riješio problem, te je naš don Ante legalizirao kućicu i na taj način dospio na listu.

OK. Sve je sad po Zakonu! Da li će se državno odvjetništvo ili policija pozabaviti s načinom kako je ovo učinjeno, ne bih znao. Uostalom, to je njihov problem. Mene u svemu tome muče dvije stvari.

Prva. Odakle don Anti obraz da u ovoj županiji radi tako nešto. U ovoj županiji je ruka ministrice Dropulić napravila najviše nereda. Ovdje prvenstveno mislim na Rogoznicu, gdje je ministrica Dropulić srušila cijeli niz kuća koje su bile izgrađene na području zona koje nisu bile građevinske, a i na području zona namijenjenih za turističke sadržaje. Kuće koje su bile u zonama za turističke sadržaje ministrica je srušila jer se nisu mogle legalizirati kao hoteli, pansioni ili nešto slično tomu. U tim situacijama don Ante se pojavljivao kao miritelj prosvjeda. Pojavljivao se kao spasitelj onima preostalima, kojima se kuće još nisu srušile. Njima je obećavao donošenje novog prostornog plana općine Rogoznica u kojem će se gledati svaka kuća. Obećavao im je da se kuće više neće rušiti i tko zna šta još. Istovremeno sa tim događajima, don Ante je imao nelegalno izgrađenu kuću. Istovremeno sa tim događajima, don Ante je nastojao riješiti svoj problem, a jedino rješenje je bilo izmjena prostornog plana, koji u njegovom slučaju nije bilo potrebe mijenjati, osim radi njegove kuće i njegove ambicije da ode u Sabor. Pitam se kako bi don Ante reagirao da mu se bager ministrice Dropulić pojavio ispred kuće i malo zagrebao po zidovima. Sigurno mu ne bi bilo svejedno. Pitam se šta je mislio u svojoj glavi u momentu kad je onim nesretnim ljudima u Rogoznici obećavao brda i doline. Pitam se, da li ga je pekla savjest, ako ju uopće i ima.

To je prvi dio priče. Po mom mišljenju s njim bi se malo više trebali pozabaviti ljudi iz Rogoznice. Trebali bi početi postavljati neugodna pitanja. A šta se tiče samog postupka legalizacije, e tu je izija vuk magarca. Don Ante će u Sabor, i tu nikakve istrage više nema niti će biti.

Druga stvar koja me muči. Kako to da je ova informacija objavljena baš u ovaj moment? I to u novinama koje su po mom mišljenju naklonjenije HDZ-u nego ijednoj drugoj stranci. Netko će reći da je informaciju proturila opozicija. Možda, ali ja se ne bih složio s tim. Teško da je opozicija mogla uvući takvu vijest u HDZ-ovski bedem kao šta je Slobodna dalmacija. Da je to objavljeno u Jutarnjem listu ili npr. u Novom listu, onda bih i rekao da mu je spustio netko iz opozicije. Ovako, nisam baš sklon tom zaključku.

Prije sam sklon zaključku kako je informacija proturena iz samog HDZ-a. Sad će se netko nasmijati, a ja ću Vam pokušati objasniti zašto tako mislim. Poznate su velike ambicije tete Nede. Svim silama je nastojala doći na šta veću poziciju na listi za Sabor. Jedno vrijeme je čak kotirala izvrsno. Međutim, završila je na desetom mjestu, te su joj šanse jako jako male. Tešku borbu za Sabor vodio je i Pauk, naš vrli župan. Kako je završio, opće poznata je stvar. Nema ga na listi. E sad. Kad bi jedan od naših kandidata s liste odustao, otvorio bi se prostor za ulazak Pauka na listu, odnosno otvorio bi se prostor za podizanje tete Nede na puno bolje mjesto. Dakle, ako bi se, recimo, don Ante iz nekog razloga sam povukao sa liste, otvorio bi se prostor za poboljšanje pozicije tete Nede i mogući dolazak Pauka na njeno mjesto. Ako bi teta Neda otišla u Sabor, otvorilo bi se mjesto za mladog gradonačelnika, koji se polako kristalizira u liku i djelu Tome Jukića. BTW, Tome Jukić ionako priča da je on slijedeći gradonačelnik. Ali kako natjerati don Antu da se povuče. Moramo ga malo uzdrmati i stvoriti mu neugodnu situaciju. I tako je priča o njegovoj kući, u čijoj legalizaciji mu je pomogao jedan gradski ured, završila u Slobodnoj. Teta Neda na upite novinara nije imala nikakav komentar. A znate ono kad Vas netko nešto pita, a Vi nemate komentar, onda ili ne znate šta bi pametno odgovorili ili na taj način potvrđujete informaciju. Kako kuloari pričaju da je teta Neda izuzetno nezadovoljna pozicijom na listi, a Pauk bijesan jer je odbačen, a poznavajući ambicije mladog Tome Jukića vrlo sam sklon mogućnosti da je borba za Sabor jedini razlog zbog kojeg je ova priča baš sad izašla u novinama. A opet, možda je u pitanju samo najobičnija ljudska ljubomora.

Bilo kako bilo. Cijeli članak je najvjerojatnije istina, a šta se može vidjeti i kroz mlak demanti samog don Ante. Činjenica jeste da ovakva situacija svima paše. I opoziciji i don Antinim stranačkim kolegama. Prvima zbog toga šta je don Ante uhvaćen sa rukama u vreći, a drugima iz već opisanih razloga. Sad nam preostaje čekati razvoj situacije. Pitanje je hoće li razvoja situacije uopće biti, odnosno hoće li tata Sanader dozvoliti daljnje prepucavanje između njegovih poslušnika. Jedno je jasno, ovo će biti, vjerojatno, jedini članak koji spominje don Antu i njegovu kućicu.

14 studenoga 2007

HDZ baš i ne zna

Ispričavam se radi kašnjenja posta, ali jučer jednostavno nisam imao vremena.


Dakle ovako.

Jučer je HDZ održao svoj predizborni skup u Šibeniku.

Skup je počeo u 11.30 sati. Pjevali su Zorica Konđa, naša vrla Nera Gojanović i klapa Bonaca. Bilo je prisutno maksimalno oko 500 ljudi (ovo da ne bi ispalo da ih je bilo 5000). Naravno da je tu bilo i autobusa sa Gospićkim i Zadarskim registracijama.

Ante Kulušić je prikladno najavio nekoliko predizbornih građevinskih projekata. Uglavnom govor mu nije bio toliko zanimljiv. Više bih rekao dosadan. Kao da ga odrađuje samo zbog toga šta ga mora odraditi. Imao sam dojam kako se pokušava ukrasti vrijeme, jer je Sanader kasnio. Najviše me zasmetalo ponavljanje Kalmetine izjave o ulaganju od 2 milijarde kuna, s kojom još jednom dokazuju ( i Ante i Neda) da nemaju svoje JA, da ne smiju reći ništa kontra onoga šta im se iz Zagreba servira.

Sanader je dobro zakasnio. Skoro sat vremena. Kad je došao, među gledateljima se prolomio veliki pljesak i ovacije oduševljenja. Stao je na binu, nakon šta se pozdravio sa svima. I počeo govoriti. U svom govoru je dosta zamuckivao, šta je bilo stvarno zanimljivo, jer se ne sjećam kad sam ga čuo da zamuckuje. Uglavnom, rekao je puno toga. Sve ste to već negdje čuli ili pročitali. Od onog, pokrenuli smo Hrvatsku, do onog, idemo dalje. Kad malo proanaliziram, u stvari nije rekao ništa bitno, osim šta je konstantno napadao SDP-ove stavove i prijedloge. Naravno da je spomenuo glasače iz dijaspore. Spomenuo je i legalizaciju droge i crkvu, sportaše i tko zna šta još. Uglavnom je onako samo njemu svojstveno bahato napadao Milanovića i Jurčića izvrgavajući ih ruglu. Meni je međutim u oko upalo ciničko cerekanje ekipe koja mu se nalazila iza leđa.

Kako je došao, Sanader je tako i otišao. Super brzo. Ja moram priznati kako sam puno više očekivao. Očekivao sam promotivni predizborni skup. A dobio sam skup na kojem se iz svega šta se događalo i govorilo moglo zaključiti kako netko od tih gore misli kako smo mi glupani. Moram priznati kako sam otišao totalno razočaran.

Na stranu stavimo moju ocjenu skupa, ona je vrlo subjektivna. Nekome sve to može izgledati idealno. Meni nije i gotovo. Međutim, nikako se ne mogu oteti dojmu da se HDZ prema ovom gradu ponio poprilično podcjenjivački. Prvi argument koji mojoj tvrdnji ide u prilog je taj šta je skup održan u radni dan i to u 11.30 sati ujutro. To bih još nekako i prožvakao, ali nikako ne mogu prožvakati drugi argument, odnosno Sanaderovo kašnjenje s kojim je odlično pokazao šta misli o Šibeniku.

Kako stvari stoje mi smo još dobro i prošli. Veliki vožd se u Šibeniku barem pojavio, dok u Vodice nije ni prismrdio. Kako čujem Vodičani, kojih je bilo tek negdje oko 150, su mu to strašno zamjerili. Imaju i pravo.

12 studenoga 2007

Retrospektiva XII

U zgradi od vlasti koja se nalazi na našoj velebnoj rivi događaju se čudne stvari. Na drugom katu te zgrade (koji inače pripada gradskoj upravi) ubrzano se agitira za HDZ. Svi sa tog kata se slažu kako će morati glasati za HDZ. Razlog tome nije onaj na koji bi svi mi pomislili. Nije razlog to šta je HDZ odlična stranka. Niti je razlog šta HDZ radi na dobrobit grada. Doduše ovo i ne može biti razlog, ali svejedno. Razlog je taj šta su teta Nedini djelatnici zaključili kako je glas HDZ-u jedini način da se riješe NJE. Jer ako ona ode u Sabor, riješili su se njezinog zuluma, od ranog jutra svaki dan. He, he nije to ni tako loša ideja.

U Slobodnoj Dalmaciji od 06. 11. u članku „Dalmatinski preporod težak 2 milijarde kuna“ novinar Leo Kovačić piše o ogromnom napretku Dalmatinskih gradova Splita, Šibenika, Zadra i Dubrovnika u zadnje četiri godine. Članak je bez sumnje naručen od strane vladajuće stranke, a u podnaslovu bi trebalo pisati plaćeni oglas. Sve bi to bilo i shvatljivo da u jednoj podebljanoj crtici sa strane naša šibenska novinarka Marina Jurković ne navodi kako se u Šibeniku očekuje realizacija turističkih projekata u vrijednosti od 350 milijuna kuna. Pa se dalje navodi, kako su projekti hotela na Kulinama, Obonjanu, u vojarni Bribirski knezovi te na tvrđavama u samoj realizaciji. WTF. Sve sam očekivao ali nisam očekivao laži od novinarke kao šta je Marina Jurković. Svi mi znamo da su od tih pustih projekata ostale samo Kuline i Obonjan. Za Kuline je potpisan ugovor, al se ne zna s kim. Dok je Obonjan tko zna u kojoj fazi. Evo pregovaračka traje i traje, a rečeno je da će se ugovor potpisati u listopadu. Ako pogledate stranice Sinergijskih solucija vidjet će te da se ostali projekti više i ne računaju kao projekti. Naravno, razlog je bio taj šta nije bilo zainteresiranih. Znači od tih sedam, od strane M. Jurković navedenih, projekata istina je da donekle egzistiraju samo dva. Nije mi jasno čemu laži.

Narode, daje se na znanje. Odmah po završetku izbora struja će poskupiti za nekih 20-30 %. HEP je već postavio zahtjev za povećanjem cijene, ali kako Sanader zna da to ne smije sad napraviti, onda je povećanje odgođeno za početak prosinca. Razlog? HEP je opet u velikim dugovima. Na kraju godine će mu faliti laganih oko milijardu kunića. Kako? Zašto? Pa zato šta je Sanader od HEP-a uzeo novac i dao ga HAC-u u svrhu ubrzane prijeizborne izgradnje cesta. I sad HEP-u fali ta lova. Kako je Sanader nema odakle vratiti, onda je najlakše da taj gubitak namire građani lijepe nam naše. Ali naravno, poslije izbora.

Već nekoliko dana cijela luka od Dolca do Mandaline smrdi po nafti. Po površini mora pluta tanak naftni sloj. Nadležne institucije ne reagiraju. Kao izašle su na teren. Kao sanirali su onečišćenje. Kao, ne mogu pronaći onog tko je izazvao naftno onečišćenje luke Šibenik. Jao nama i takvim institucijama. Oni ovo smatraju saniranjem. Ne samo da nije sanirano, nego je svakim danom sve gore i gore. Možda čekaju vjetar, da se to „prirodno“ sanira. Nego pitam se ima li to kakve veze sa onom „benzinskom stanicom“ u Dubokoj.

Priča se da nam je vrli predsjednik Vatrogasne zajednice uspio zapaliti službenog terenca. Navodno mu se terenac zapalio na autoputu negdje u Lici dok se vraćao sa puta u Zagreb. A u Zagreb je, navodno morao nekim privatnim poslom, pa kako mu se puno žurilo, isforsirao je auto i eto, malo ga je spržio.

Kalmeta se, sa proštenjem, opet izasrao. U predizborne svrhe posebno je naglasio kako je Šibenik u zadnje četiri godine dobio isto love koliko i Zadar. Rekao je da je država Šibeniku dala oko dvije milijarde kuna. Slab je matematičar taj naš ministar. Samo cesta od Gaženice do autoputa je koštala oko šesto milijuna kuna. A gdje je ostalo. Luka Gaženica, pa nova sportska dvorana, pa tko zna koliko još toga. I onda on nama priča priče. Ajde lipo moj ministre lovi rake govnare. Bolje bi ti bilo da paziš na svoje vozače, nego šta nama prodaješ maglu.

Još ću ja malo o Kalmeti. Po čemu je novinarka Simeona Pancirov zaključila da je on najuspješniji član Vlade Ive Sanadera. Čime je ona izmjerila njegovu uspješnost. Osobno mislim da je Kalmeta najuspješniji jedino ako ćemo gledati broj afera. Pa ako je Simeona gledala po tom mjerilu, slažem se, Kalmeta jeste najuspješniji ministar.

Izborna kampanja je počela. Bombardiraju nas izjavama na televiziji. Kad se pojavi koja reklama, redovito prebacujem na drugi program. Svoj stav sam odavno formirao i nemam ga namjeru mijenjati na osnovu neke tamo idiotske reklame ili slike obrađene u photoshopu. Međutim, neki dan slučajno vidjeh Niku Kovača i reklamu u kojoj se on iz dijaspore javlja i kaže nam da i oni imaju pravo glasanja. Kaže nam on kako im se to ima namjeru oduzeti. Kaže da je rođen u dijaspori i da bi htio glasati za našu Hrvatsku. Razmišljao sam malo o tome šta je Niko rekao (mada mu nitko nikad neće ni zabraniti glasanje, ali ne u posebnoj izbornoj jedinici), a onda se sjetih tog istog Nike, kako nije htio doći igrati u Dinamo u voljenu mu Hrvatsku, već je ostao u mrskoj mu dijaspori. Sjetih se njega, Ivaniševića i još gomile tih samozvanih rodoljuba koji su branili svoju domovinu putujući po svijetu, od banketa do banketa, za šta su uredno i izvrsno plaćeni. Sjetih se svih tih velikih rodoljuba koji su svoja prebivališta osnovali u državama tipa Monte Carlo, te su na taj način prestali plaćati poreze svojoj voljenoj Hrvatskoj. Sjetih se toga i znate šta. Ja bih im zabranio glasanje. Sve dok ne počnu plaćati porez Hrvatskoj. Sve dok su im računi u mrskoj im dijaspori, ne bi oni meni glasali za Zakone u Hrvatskoj, ma koliko ju voljeli. I amen.

A majko mila u kakvom mi to gradu živimo. Jeste li, možda danas podigli pogled prema tvrđavi Sv. Mihovila. Ako jeste onda ste mogli vidit kako fali polovica državne zastave. Našoj vrloj gradskoj vlasti poručujem da malo češće pogledaju prema tvrđavi. Možda će nas barem s tom zastavom prestati sramotiti. Ili, imam ideju. Neka zaduže Bajića da svaki dan prošeće do gore i provjeri u kakvom je stanju zastava. Na takav način bi nam bio barem od nekakve koristi.

10 studenoga 2007

Ispod površine

Kad se čovjek prošeta Šibenikom, vrlo lako može steći dojam kako se Šibenik razvija u svakom pogledu.
Baca se novi asfalt, rade se pločnici, zatrpavaju i popravljaju rupe na kolniku. Uređena je ulica ispod gradonačelničinog stana. Napravljena je tehnološka cesta. Rasvjeta radi. U Mandalini je napravljena marina. Na Pekovcu je napravljena riva. I tako dalje i tako dalje.
Stvarno se čovjek zamisli, pa kaže sam sebi. Nisu oni ni tako loši. Ipak rade nešto. Svagdi nešto čačkaju.

Međutim kad čovik malo zagrebe površinu, pa sagleda kompletnu situaciju, vrlo brzo će ustanoviti kako je to taktika zavaravanja protivnika.

Pa hajmo malo zagrebati ispod površine:

Napravili su bazen koji je nakon mjesec dana procurio jer u sklopu obnove nisu promijenili cijevi.

Napravili su tehnološku cestu koja je na kraju ostala bez trgovačke etaže jer su se naši gradski oci malo zaletili. Osim toga cijeli njen završetak je učinjen “na vrat na nos“, tako da još uvijek popravljaju neke sitnice. Uostalom, to je jedan od glavnih razloga zašto Sanader i Kalmeta nisu došli prerezati vrpcu. Nisu se ljudi htjeli blamirati.

Projekt Šibenik polako ali sigurno propada. Sve su tendencije da će završiti kao i “posao stoljeća“ u TEF-u.

Pekovac je uređivan radi kolektora, ali taj kolektor još uvijek nije proradio.

Škola na Meterizama se evo počinje graditi po jedno šesti, sedmi put.

Brza cesta Šibenik-Knin se evo gradi već pune četiri godine. Za to vrijeme došla je čak do Tromilje (skoro, al ajmo reći).

Veleučilište odlazi na kvasinu, a gradonačelnica izjavljuje kako ona nema ništa s tim.

TLM se privatizira ali još uvijek nije privatiziran. U međuvremenu smo imali aferu oko Viator Vectora i gradonačelničine izjave kako ona tu ne može ništa učiniti.

Revija će propasti do temelja, usprkos njihovom “velikom trudu“oko spašavanja i puste brige oko prava radnica.

Parkiranje na rivi, usprkos osnivanju dva ili tri povjerenstva koja su to trebalo riješiti, nije riješeno.

Marina u Mandalini jeste napravljena, ali bez ijedne dozvole.

Stara gradska jezgra propada i dalje. Od puste obnove koju oni navode, uspio sam primijetiti samo dvije fasade koje su obnovljene.

Podi, šta to ono ima na Podima. Nisam još ništa primijetio. Jedino da se opet u predizborno vrijeme počinje govoriti o spojnoj cesti na autoput.

Studenti još uvijek nisu dobili dom, menzu, a ni prostor koji bi bio namijenjen njima i njihovim aktivnostima.

Kružne linije gradskog javnog prijevoza su sve samo ne kružne.

Bez obzira na pusta obećanja, od kina nema niti slova k.

Ima toga još, al mi je dosadilo nabrajati. Ovo je samo dio onog šta je gradonačelnica pokušala prikazati kao uspjeh, ali je na kraju ispalo da je sve to jedan veliki debakl.

U međuvremenu u javnosti se prvo pojavila afera oko gašenja foruma na stranicama grada Šibenika. Nakon toga su neki gradski velikodostojnici peglali službene kartice u striptiz baru u Pragu. Nakon toga je gradonačelnica naravno obnovila gradski vozni park i sebi i svojim pobočnicima podigla plaću. Onda nam je došla afera sa bolnicom i jamstvom za kredit sa gradskim nekretninama. Šta je bilo slijedeće. Da, afera oko Jollyjevog trgovačkog centar na Meterizama i izmjene prostornog plana samo radi njega. Nakon toga smo prodali zemljište Grciću bezobrazno ispod svake cijene, jer su njegovu vrijednost smanjile vodovodne cijevi. Zaboravio sam spomenuti aferu oko Duboke i naftnog terminala. Tu je još i cijeli niz afera oko zapošljavanja po stranačkoj i rođačkoj pripadnosti. Pa afera oko putovanja službenim vozilima na skijanje i slično. Ovdje moram spomenuti i sprdačinu oko namještanja natječaja za projekte škole na Meterizama. Naravno nisam zaboravio Bajića, koji je afera sam po sebi. Štoviše to šta on sijedi u gradskom poglavarstvu nije afera, nego bezobrazluk.

Sva ova sranja naša vrla gradska vlast prikriva sa novim asfaltom i novim pločnicima. Novom vazom tamo. Novom pepeljarom ovamo. Narančastom bojom i kojekakvim drugim stvarima. Ne kažem da takve stvari nisu bitne. Dapače. Takve stvari su poželjne ali ne da bi poslužile za prikrivanje nesposobnosti i neznanja.

Taktika im je odlična. U svakom kvartu po nešto naprave do pola. Gradonačelnica pompozno svako malo viče kako su ušli u svaki kvart i slične gluposti. Narod to puši jer narod su ovce. Ako ovan predvodnik pokaže put, bio on prav ili kriv, ovce će za njim. Takvi su i ljudi. Barem većina. Svak će tako reći: ajme šta su lipo napravili oni tunel, baš su mi skratili put sa rive na Baldekin. Niko međutim neće reći: a vidi one rupetine povr tunela, na šta ono liči, rupa u centru grada. Svak će reći: bravo, gradonačelnica je zabranila parkiralište na poljani. Nitko se neće zapitati šta je u stvari grad sa tom zabranom dobio, a šta izgubio. Takvi smo mi ljudi. Gledamo samo malu sliku, ona koja nam je simpatična i koja se nas tiče. Globalna slika nikog ne interesira osim nekolicine koja je s tom slikom oštećena ili povrijeđena. Tako Vam penzionera nije briga hoće li autobusi voziti po gradu kružno i po voznom redu ili neće. Njemu je bitno da mu je prijevoz besplatan. Do pijace može kako hoće.

Zbog takvog razmišljanja i ponašanja, gradonačelnica nam može prodavati priču o pustoj brizi za grad. Kroz tu priču će nam provlačiti svoje i stranačke interese i razne namještene natječaje. Kroz tu priču će nam provlačiti nepotizam, kriminal, nesposobnost, pogreške i koješta drugo. I mogu. Nek provlače. Kad nas ništa ne interesira. Osim sitnih interesa i potreba.

08 studenoga 2007

Svi smo mi Krunoslav Keser

U našem malom, provincijskom gradiću osvanuo je ovih dana slijedeći grafit.

Image Hosted by ImageShack.us


Onima koji su neupućeni samo ću razjasniti tko je Krunoslav Keser. Krunoslav Keser je 29-godišnji Osječanin kojeg je pogodila ruka zakona koji je postrožio kazne u vezi droge. Njegov grijeh je šta je nešto više od 12 grama marihuane prodao za 150 kuna prijateljici u koju je zaljubljen. Po našem zakonu okvalificiran je kao diler i za to je osuđen sa dvije godine zatvora.

Ne bi to bilo ništa čudno i netko bi rekao da je to i zaslužio. Ja bih to drugačije postavio. Dvije godine zatvora za marihuanu u vrijednosti od 150 kuna. Nije li to malo prestroga kazna ako znamo da je jedan Libero Mateković za otmicu maloljetnog sina Vladimira Zagorca osuđen sa jednom godinom zatvora. Nije li to malo prestrogo ako znamo da je jedan Josip Gucić dobio dvije godine zatvora zbog podmićivanja sudskog vještaka sa 25 000 Eura. Nije li to malo prestrogo ako znamo da je jedan Ivan Primorac za ubojstvo dvije šesnaestogodišnjakinje u saobraćajnoj nezgodi dobio zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci. Nisu li te dvije godine ipak malo previše s obzirom na vrstu i količinu droge koju je Krunoslav prodao svojoj prijateljici.

Ja osobno mislim da jesu. Osobno mislim da marihuana i heroin nisu ista stvar i ne mogu se nikako zajedno mjeriti. Međutim naš zakon propisuje istu kaznu i za jednu i za drugu drogu. Tako da bi Krunoslav Keser dobio istu zatvorsku kaznu za istu količinu heroina ili recimo kokaina koji su na tržištu daleko skuplji, a da ne kažemo koliko su opasniji.

Osobno mislim da bi naš zakon, definitivno morao propisati kolika količina neke droge se smatra dilanjem, a kolika količina je za vlastitu upotrebu. Mišljenja sam kako bi se država napokon trebala odrediti da li su narkomani bolesnici ili kriminalci. Jer ako su bolesnici šta će onda raditi u zatvoru. Po toj logici bi i alkoholičare trebali trpati u zatvore kad ih nađemo da su pijani. Ali ne, njih šaljemo na liječenje. Narkomane trpamo u zatvore.

Osobno mislim da bi zakon trebalo mijenjati. Mišljenja sam da bi trebalo liberalizirati zakon u vezi marihuane, jer je znanstveno dokazano kako ona ne vodi ka upotrebi opasnijih droga. Ovo nikako ne znači da će ta droga biti legalizirana kao šta neki uporno bez argumenata tvrde. Ovo znači da bi se posjedovanje marihuane tretiralo kao prekršaj, a ne krivično djelo. Naravno da bi se pri tom moralo voditi računa o tome kolika količina se smatra dovoljnom za vlastitu upotrebu. To bi ipak morali odrediti stručnjaci.

Ispričat ću Vam jednu priču čiji sam akter i koja u stvari odlično ilustrira ovakav moj stav. Naime, jedan moj prijatelj i ja smo imali potpuno oprečne stavove u vezi tzv. legalizacije lakih droga ( inače mi ovakva kvalifikacija lake i teške droge ide na živce ,ali mi je lakše pisati). Dakle moj prijatelj je zastupao tezu kako sve u vezi droge mora biti krivično djelo i oštro se kažnjavati. Kako prodaja tako i posjedovanje. Na sva moja objašnjenja i pokušaje uvjeravanja kako to nije dobar način, kako mlade ljude pravimo kriminalcima zbog 0,1-0,2 grama trave, kako im se na taj način upropaštava budućnost i sl., on je tvrdo zastupao svoj stav. I tako je ta diskusija između nas zauzela jednu, recimo status quo poziciju. Njegov sin je izvanredan dečko, odličan student, dobar sportaš i inače o tom momku mogu govoriti samo u superlativima. Došao mu sin na odmor, te ga u jednoj situaciji skupi policija sa nekoliko grama marihuane. Normalno, procedura je bila da su ga uhapsili, pa ispitivanje u postaji, pa pretraga i na kraju mu opalili krivičnu prijavu za zloupotrebu opojnih droga. I sad se stav mog prijatelja potpuno mijenja. Prvo su uslijedila pusta pitanja u stilu pa prvi put mu je, pa nije velika količina, pa zašto krivična prijava, pa hoće li mu to sad stati u evidencijama, hoće li se kasnije moći zaposliti zbog toga i tako dalje. Naravno da je tada počeo razmišljati o svim argumentima koje sam mu ja do tada navodio, ali se on na njih do sad nije obazirao. I na kraju se složio sa mojim tvrdnjama kako je to prestrogo i kako bi to trebalo liberalizirati. Tu promjenu sam komentirao kako se stavovi ne mogu mijenjati od slučaja do slučaja. Komentirao sam kako je do sad, dok taj zakon nije dotakao njegovu porodicu, tvrdo zastupao stav kako sve narkomane treba strpati u zatvor, a sad se taj stav mijenja. On je na tu moju tvrdnju rekao kako njegov sin nije narkoman. Na moj upit kako nije kad je kod njega pronađena marihuana ostao je bez teksta. Nije znao šta bi mi odgovorio, a ja sam skužio kako mu je tek tog trenutka svanulo sve ono šta sam mu uporno godinama objašnjavao. Epilog svega je da mu je budućnost sina, koji je i dalje izvanredan student sad poprilično umrljana. Jer, svugdje gdje bude tražio posao tražit će se potvrda o nekažnjavanju, koja će pokazati da je on bio kažnjen i to zbog zloupotrebe opojnih droga.

I sad ja Vas pitam. Trebamo li djecu pretvarati u kriminalce i upropaštavati im budućnost zbog jedne đoje. Zar ne bi bilo pametnije tu djecu prekršajno kazniti novčanom kaznom: Neka ona bude i velika, nije bitno. Uz nju bi se moglo propisati i obavezan polazak edukacije u vezi opasnosti od droge koju bi provodili eminentni stručnjaci. Zar ovo, ili nešto slično ne bi bilo pametnije.

Osim toga, kao šta je jedan kolega
bloger lijepo napisao :

“ Ako N.N. ŽELI uživati u jointu bilo u miru svoje sobe, bilo s ekipom na nekom tulumu, NEMA TOGA TKO IMA MORALNO ILI IKAKVO DRUGO PRAVO TO MU ZABRANITI !!!

I diskusija je gotova. Završena priča. Amen. NEMAMO ŠTO VIŠE PRIČATI !!!

Naravno, osnovna premisa je da živimo u slobodnom društvu ! Jer, u slobodnom društvu, odgovorni (odrasli) pojedinci imaju garantirano pravo na uživanje u svojoj slobodi, sve dok to ne ugrožava slobodu drugih.“


Ima nešto u ovome, jel da. Pa sad Vi razmislite, ali nemojte kao moj prijo mijenjat mišljenje od prilike do prilike ili bolje rečeno od neprilike do neprilike.


Image Hosted by ImageShack.us

05 studenoga 2007

Retrospektiva XI

Ovu retrospektivu počinjem sa jednom pohvalom. Pohvalom Nove TV. U dnevniku za Svi Svete prva vijest, prva reportaža bila je vezana za groblja na kojima počivaju naši poginuli vatrogasci. Nisu prvi bili tamo neki političari koji obilaze tamo neke grobove da bi sebe promovirali. Nisu bili oni. Prvi su bili grobovi naših tragično poginulih dečki. I svaka im čast na tome. Samo su na lijep način pokazali kako ih nisu zaboravili.

Na Jadriji izgorila tri broda, i to dva koja pripadaju jednom poznatom odvjetniku iz Šibenika. Dan nakon toga u marini Tribunj izgorila još dva broda. Policija kaže kako ta dva događaja nemaju veze jedan s drugim. Možda i nemaju. Međutim, čaršija priča svoju priču. Pa tako čaršija kaže da taj odvjetnik iz Šibenika ima određene kockarske dugove. Čaršija kaže da vlasnik jednog od brodova koji je izgorio u Tribunju ima koncesiju na aparate za kockanje. Da li je to slučajnost ili nije, ne bih znao reći. Ako i nije slučajnost, nije me baš briga, jer onda to znači da se ta lijepa ekipa mlati međusobno, šta znači da će ih biti manje.

Kako ste kroz komentare na skoro sve zadnje postove mogli vidjeti priča (bolje reći tragedija) oko Veleučilišta se uporno vrti i ne prestaje. Činjenica jest da profesori odlaze. Kolegiji se ne održavaju. Studenti ne znaju šta bi radili. Neki odlaze u Zadar. Neki se nadaju boljim danima na Veleučilištu. Dekana Radačića ta situacija uopće ne zabrinjava. Tome Đumbus ne zna za probleme Veleučilišta, šta bi značilo da uopće ne čita novine, a to nije istina, jer ga svako jutro vidim s novinama u rukama. Teta Neda izjavljuje kako od veljače nije član Upravnog vijeća, te da u vrijeme dok je ona sjedila u tom vijeću nije bilo takvih problema????? Ove dvije izjave potkrjepljuju činjenicu da gradsku vlast uopće nije briga šta se na tom faksu događa. Nije im u interesu da u Šibeniku postoji nekakva visokoškolska ustanova. Jer da im je u interesu, onda bi se svim silama zauzeli kod ministra da se u toj ustanovi uvede reda, a red bi prvenstveno započeo sa izborom novog, kompetentnog Dekana.

Don Ante se ugurao na treće mjesto liste HDZ-a za ovu izbornu jedinicu. Mora da mu je Sanader to naredio. To je bio jedni način kako bi don Ante pristao na listu za Sabor. Bidan naš don Ante, šta sve mora učiniti protiv svoje volje. Sve bi to bilo u redu kad bi tako i bilo. Već sam se u jednom postu osvrnuo na tu priču u kojoj je don Ante izjavio da nije zainteresiran za Sabor. Onda sam tvrdio kako to nema veze s istinom. Tako je na kraju i ispalo. U teškoj borbi izborio se za mjesto koje je veće nego Bukićevo. He, he, lukav je don Ante igrač. Lukav. Ispa je lukaviji i od Pauka. Izgura ga je s liste, mada je on kotirao kao najvjerojatnija opcija.

U Sabor se tija ugurati i naš zloglasni kondukter. Čak je u jednom momentu tvrdio kako on ima velike zasluge za sve šta se događa u Županiji. Naravno da je pri tom mislio na zasluge u marketingu vladajuće stranke. Mislio je on i na zasluge u zapošljavanju vlastitog kadra i još kojekakve druge. Uporno se borio za svoje mjesto na listi nabrajajući puste zasluge. Međutim naletio je na veliki otpor u krugovima za koje je mislio da su mu skloni. Tako mu je jedan od bivših, a najvjerojatnije i budućih saborskih zastupnika, na njegovu tvrdnju o zaslugama, odgovorio kako je jedino zaslužan u nošenju njegovog kaputa. J

Kornatsku tragediju obavija jedan veliki veo političke šutnje. Da nema ovih nekoliko novinara koji još uvijek o tome pišu, nitko to ne bi ni spominjao. Usprkos izjavama ravnatelja policija, a i zapovjednika policije u Šibeniku od prije mjesec dana kako će rezultate istrage prezentirati vrlo brzo, od tih rezultata nema niti „a“. Čitajući novine nameče se misao kako se radi o jednoj velikoj operaciji prikrivanja. Od strane odgovornih za istragu, bez obzira na napise u nekim novinama u kojima se sasvim konkretno navode određeni propusti i razlozi koje su uzrokovale tragediju, nema ama baš nikakvih izjava. Ni potvrda, a ni demantija. Nije li ta činjenica sama po sebi sumnjiva. U međuvremenu je Slavica pušten. Državno odvjetništvo se na to nije žalilo, šta isto baca stanovitu sumnju na tvrdnje o njegovoj krivici. Udruga profesionalnih vatrogasaca Hrvatske je otvorenim pismom Mesiću, stala na stranu Slavice. A, istražni sudac koji je zadužen za istragu Kornatske tragedije je izabran za Županijskog sudca. Nagrada ili kazna. Pitam se.

Bajića na žalost više nitko ni ne spominje. Gradska vlast se pokrila ušima i šuti, a novinari o tome ništa ne pišu. Probajte pogoditi zašto. Doduše, na kraju je ispalo da je Bajić ipak kost u grlu teti Nedi, pa se nije uspjela plasirati bolje od desetog mjesta na listi. Stoga joj je ladovina vrlo upitna, te bi bez obzira na njezine želje mogla ostati na jakom suncu.

03 studenoga 2007

Image Hosted by ImageShack.us


U nedinon bigbraderu-glupanderu

Šibenska konoba je postala pravi blog, da se odma uližen ovomu šta to piše. Svi koji znaju ić na Internet obavezno gledaju šta je novoga napisa isto ka i oni koji ne znaju ić na Internet nego molu tajnike i tajnice da in isprintaju novitade iz konobe. Čula san da je teta Neda jučer pitala tajnicu jeli zadnji misec gledala «imejl» pa je ova zakolutala očima i rekla njon da se to gleda svaki dan. Nije teta kriva šta ne zna. Ja san jedva naučila sve to s komjuterima u koje se ništa ne razumin. Razumin se u kompjutere ka biskup Ivas u porniće. Možda nisan izabrala dobru usporedbu ako je virovati komunistima šta govoridu da su svi ti zemaljski božji namjesnici puno vražji ka Baković, i ostali hadezeovi prvoborci.

Moj mali ne voli ić na vjeronauk ka šta ni mali od rodice ne voli na predavanja o seksu di ih uću da dicu donosu rode nakon šta in se roditelji poseksaju zatvorenih očiju pokriveni lancunon do grla. Ući ih mladi popić s kojin san išla u srednju školu pa mi je jasno zašto je posta ono šta je. Boja se jadničak ženskih više od vraga. Mi smo ga obožavale zajebavati pa bi ga znale izdrpati i fačkati a on bi se zacrvenija i pobiga. Sad on dicu uči o seksu. Kladila bi se da je učlanjen u tetinu stranku.

Priča se da novinari iz Prginove novine ove godine nisu dobili povrat poreza jer Prgin nije platija porez na njihove dohodke. Zafrka je radnike i državu samo šta ne znan je li učinija to zato šta je bodulska škrtica ili zato šta nema love. Biće da je radi jednoga i drugoga. Svi ti naši medijski matuni su škrti za platit ljude. Mala susjeda je radila za neke od njih pa godinama slušan iz prve ruke o Miši Bjeliću i njemu sličnima. Svi vozu bjesne aute i gradu kućetine ali neda bog da bi platili jadnu dicu šta po cile dane rintaju za njih. Moj bivši nije jedne godine nešto dobro napisa u poreznu prijavu pa su ga kaznili ka Al Caponea, ka šta nikad neće kaznit Prgina koji smi neplaćat porez državi. Oni šta mogu ne tribaju a mi šta se jedva krpamo moramo ako nećemo u zatvor. To nan je pravna država. Jesmo li se za to borili pitan ja vas!

Tila bi puno toga reć o aferi s Kornata ali se ne usuđujen kad vidin kakve sve lude prodaju pamet i nebuloze. Po novinama pišu samo bezveznarije o tomu ko da niko neće sagleda realno tako da se onda ni ja neću pravit pametna.

Zanima me jel počela gradska uprava razmišljat o novoj godini i koga će nan dovest ove godine. Probajen se sitit koja još seljandura nije nastupila na Poljani da bi je dogradonačelnik Džumbus moga dovest? On sve zna o cajkama za koje je stručnjak i naš najveći dobrotvor koji se svake godine potrudi građanima organizirat dostojanstvenu zabavu. Pardon zeznila san se. Ne građanima nego sejacima. Građani ne idu na novu godinu na Poljanu nego se doma crvenu od pomisli u šta su nan grad pritvorili redikuli.

Svi govoru da ne gledaju Bigbradera i svi gledaju. Ja neću muljati jer gledan svaki put kad uvatin vrimena a ako ne uvatin čujen od prijateljica šta je bilo. Jedna od njih ima priko interneta cili dan na televiziji priko onoga šta reklamiraju Zuhra i portir iz Male klinike pa zna sve šta se događa u kući. Svatila san da ovi iz naše vlasti nisu ni loši koliko glupih ima u Hrvatskoj. Ova dica iz Bigbradera ništa ne znaju koliko se ministar Primorac trudija ne trudija na isto mu dođe. Ništa oni ne znaju nit ih je briga. Srića da niko ove godine nema iz Šibenika da nas sramoti Bilo bi super da se napravi Bigbrader iz šibenskog poglavarstva da gledamo na televiziji radni dan tete i njezinih. Najviše bi volila gledati dogradonačelnika Džumbusa jer je najmlađi i po godinama mi najbliži. Po pameti je ka starac a nekad i ka beba. Da mi ga je samo vidti dok se pravi pametan kad mu dođu stranke u nekoj tamo kancelariji. Kako bi to samo dobro izgledalo na televiziji. Šibenski BigBudaliten ili BigBlesder. Oni tamo nikad ne bi prošli zadatke jer nikad ništa nisu dobroga učinili pa bi bili gladni kruva i samo mogli sanjati o novcima od nagrade koja ove godine nije ka i uvik nego triba zaraditi svaku kunu. Jo šta bi to bilo zanimljivo. A najbolje u svmu bi bilo to šta u svakome trenu možeš prominit program da ih makneš s televzije. Da se to bar može i u životu zauvik bi ih se rješila makar bacila televiziju u šufit i zakopala je. Uživo to ni izbori ne mogu, niko ih se ne more rješiti.

mirela r. (nije višnjićeva.ni blizu.moje dite zna ko me jeba kad ga je pravija. je da je i on daleko ka priko oceana al nije u aferi bar)

01 studenoga 2007

Kvanj

Danas je Svi Sveti. Dan kad obilazimo naše umrle. Posjećujemo ih na vječnim počivalištima, donesemo im cvijeće. Cijeli dan je općenito posvećen onima koji su ostavili veliki pečat u našim životima.
Tako i ja. Obiđem svoju rodbinu, prijatelje i poginule suborce. Svi sveti su za mene vrlo poseban dan jer tad napravim turneju po našoj bližoj i daljoj okolici. Obiđem sve od Splita do Zadra, pa malkice i dalje. Sjetim se nekih starih, dobrih vremena. I na svakom grobu, svakom počivalištu, uvijek se zaprepastim koliko je vremena prošlo od tog kobnog trenutka.

Prvo groblje koje obilazim, redovito je uvijek Kvanj. Prvenstveno zbog toga šta na njemu nema gdje kupiti cvijeće, svijeće ili bilo šta drugo potrebno mi za posjet preminulima. Tako, prvo moram otići na pijacu, probiti se kroz ludnicu, naći kakvo takvo parkiralište. Kupiti cvijeće pa nakon toga opet proboj do groblja. Dolaskom na groblje, mislim, a šta da Vam kažem sve znate.


Image Hosted by ImageShack.us


Uvijek me zaprepasti kolika je količina nebrige odgovornog poduzeća. Mislim da je naše groblje jedino koje u novom dijelu nema ni jedno stablo, niti jednu klupu. Grobnice se samo slažu i slažu, i to za masnu cijenu. Međutim nikoga nije briga za okoliš tih grobnica. Nije mi jasno da ne mogu posaditi koje stablo. Kad pogledam Lovrinac u Splitu, ili posebno groblje u Zadru, a i u Biogradu. Ta groblja su parkovi. Prepuni drveća i cvijeća. Nema previše betona. Samo tamo gdje je to bilo neophodno. Na tim grobljima imate klupe za sjedenje. Imate kante za smeće. Imate wc. Netko uvijek prodaje cvijeće. Na tim grobljima uvijek ima nekakva dežurna služba, koja Vam može pomoći, ako Vam njihova pomoć treba. Uglavnom, može se reći da to jesu prava groblja, ako se neko groblje uopće može nazvati pravim.

Naš Kvanj? Našim Kvanjem upravlja gradsko poduzeće Čempresi. I to, po mom skromnom mišljenu, vrlo loše. U zadnjih deset, petnaest godina na tom groblju se ništa značajno nije promijenilo. Niti u načinu održavanja. Niti u načinu građenja grobnica. Niti u samom izgledu groblja. O Kvanju se jako malo računa vodi. Čempresi prvenstveno služe kao poduzeće preko kojeg graditelj grobnica diže masnu lovu za gradnju rupe od šest kvadrata. Tu gradnju već godinama obavlja isto poduzeće, koje je taj posao dobilo bez natječaja. Rokovi gradnje se ne poštuju i nekad se kasni i po godinu dana. Znaju mangupi da im nitko ništa ne može. Imaju monopol, i briga ih je. Vi ako niste zadovoljni. Tužite ih. Ha ha.

Umjesto da se netko potrudi. Pa počne voditi brigu o tom groblju. Pa posadi malo cvijeća, grmlja, poneko stablo. Uljepša malo sam izgled groblja. Postavi koju klupicu. Ljudima koji imaju one bezobrazno visoke grobnice (tko li ih je samo smislio i onako izgradio) omogući na neki način da se mogu i popeti na njih. Umjesto da se napravi javni wc, da se organizira prodaja cvijeća. Umjesto da se postavi nadstrešnica pod kojom bi ljudi bez obzira na vremenske uvjete mogli čekati autobus. Umjesto da se napravi sve šta sam nabrojio, pa još i puno toga više kako bi Kvanj počeo ličiti na groblje, naši Čempresi ne rade ništa. Umjesto da netko povede računa o kvaliteti novo izgrađenih grobnica,nikoga nije briga. Ljudi, kad dođe taj grozan trenutak da im zatreba grobnica, na žalost nemaju izbora. Moraju uzeti ono šta im Čempresi nude, koliko to god bilo kriminalno skupo i bezobrazno nekvalitetno.

Nemam pojma tko je u Upravnom odboru. U principu nije me ni briga. Iz gradske vlasti netko sigurno jeste. Taj tip bi isto mogao malo razmisliti svojom glavom, pa natjerati ove neradnike iz Čempresa da počnu raditi ono za šta ih mi porezni obveznici plaćamo.