29 veljače 2008

Retrospektiva XX

Šta se nova događa u našem lijepom gradu. Gotovo ništa, sve je po starom. Projekt Šibenik stoji i ne miće se. Rupa iznad tunela je još uvijek samo rupa. Revija je još u stečaju. Od najavljivanih spomenika i škola nema, još uvijek ništa. Nemamo čak ni novog gradonačelnika/gradonačelnicu. Bajić je još uvijek jedan od gradskih poglavara. Stropovi po bolnici se ruše, a dug je sve veći. Autobusi i dalje ne voze kružno. Duboka još ne radi, a ne zna se ni kad će. Kolektor – nula bodova. Cesta Šibenik – Knin: nula bodova. Proračun nije donio ništa spektakularno za ovaj grad, a ni neće. Sve nam je poskupilo, odnosno sve smo bjedniji i bjedniji. Uglavnom, sve je više manje po starom.

Priča oko bloga ide dalje, ušla je u neku novu fazu. Međutim, kao šta sam rekao još uvijek neću ništa komentirati u vezi toga. Čekam da se sve završi, a onda, onda ćete nadam se čuti i drugu stranu priče. Zasad, ostavimo pričanje onima koji samo misle da sve znaju. Onima koji vole raditi usluge. Pitam se, samo, kome to oni rade usluge.

Šta se događa u dvije najmoćnije stranke. Prva najmoćnija je proslavila punoljetnost i još uvijek nije izabrala lokalne poglavare. Još se nisu uspjeli dogovoriti, borba je velika. Pojavila su se i neka nova imena. Nova imena koja su prije pripadala Vesninoj i Morićevoj nazovi stranci. Ta imena su dobro prosudila budućnost te stranke pa su ju na vrijeme napustili i sad traže svoj prostoru u HDZ-u, kojem su se pridružili kako bi zadržali svoja dobro plaćena radna mjesta.

Druga najmoćnija organizira sastanke sa predsjednikom stranke iza zatvorenih vrata. Doduše, o tome je nešto progovorio novi lik na političkoj sceni, Verić. Pa on kaza, kako će se situacija uskoro popraviti, jer mu je to Milanović rekao. Zanimljiv je taj lik. Pored pustih problema koji postoje u ovom gradu, on uporno dipli o svojoj stranci i gradi karijeru na njezinim problemima. Zanimljiva igra. Pitam se kad će se probuditi iz svoje zanesenosti i osvrnuti se na probleme koji tište građane ovog grada. Dosta je nama njegovih problema koje ima u svojoj stranci.

Eh da. Primijetili ste da „mirela“ davno, davno nije ništa napisala. Šta ćete, ona je jadna bidna mala ženskica. Pripala se ove puste medijske pompe, pa je otišla na jedan mali odmor. Neću Vam reći di je otišla, to je njena i moja tajna. Znajte samo da je dobro i da joj je lipo. Uglavnom, kad se vrati valjda će nam se javit.

23 veljače 2008

Reagiranje i Slučaj Blaće

U zadnjem broju Šibenskog lista pojavilo se jedno reagiranje na sagu o Čistoći i zapošljavanju u njoj. Reagiranje je potpisao „Ivica Krnić“, meni potpuno nepoznata osoba, ali je njegov tekst vrlo zanimljiv. Nemam ga namjeru cijelog prezentirati, jer pretpostavljam kako većina čita Šibenski list, ali evo nekoliko zanimljivih rečenica.

- Njegov sin (govori o sinu gospodina Ivana Lambaše , op.a.) primljen je u ovo poduzeće ne samo zato što je član HDZ-a, već i radi toga što je u bliskoj rodbinskoj vezi sa pročelnikom za komunalne poslove i blizak je sa gospodinom Pericom Bukićem, saborskim zastupnikom, koji s gospodinom Antom Kulušićem vedri i oblači prilikom zapošljavanja u gradskim poduzećima u Šibeniku

- Nije dovoljno da budete samo član HDZ-a da biste se mogli zaposliti. Potrebne su bliske veze s ljudima koji su u vrhu HDZ-a, jer se obični članovi HDZ-a mogu samo nadati zapošljavanju. (a šta mogu očekivati oni koji nisu ni članovi HDZ-a, op.a.)

- A kad vidite koje kvalifikacije imaju bit će vam jasno da priča o stručnosti, o kojoj piše direktor „Čistoće“ nema nikakve veze s onim što se događa.


- I tu se natječaji rade sa slikom ( priča se o Čistoći , op.a.)

- Našu gradonačelnicu Klarić trebalo bi biti sram ovakvih događanja i trebala bi to prekinuti jer barem bi ona trebala biti socijalno osjetljiva.



Nego o čemu li ja ono pišem i pričam već mjesecima??? Trebam li nešta komentirati u vezi sa ovim šta sam prenio iz teksta gospodina Krnića. Mislim da ne, dovoljno je napisati „ I rest my case“.

Nakon ovoga evo jedna priča iz Šibenika, a koja je jučer osvanula na Yubitou :

15 veljače 2008

Nastavak slijedi

U kakvoj mi to državi u stvari živimo? Mislio sam da će se demokracija razvijati nekim svojim, normalnim tokovima. Međutim, sad, sedamnaest godina nakon osnutka lijepe nam naše uviđam da smo kilometrima daleko od demokratske države. Demokracija je neki čudan pojam za nas. On podrazumijeva slobodu u svemu. U političkom ili nacionalnom opredjeljenju, vjeri, radu, i još mnogo čemu. Nekako je najbitnije to šta demokracija podrazumijeva slobodu govora. Ali, mi imamo neku svoju vrstu demokracije. Dok se na državnom nivou uporno pokušava uvesti neka demokratska mjerila, u lokalnim okvirima to nije baš tako. U lokalnim okvirima su ta mjerila demokracije obezvrijeđena do bola. Gledajući premijera Sanadera čovjek stvarno ima dojam kako se radi o jednom demokratskom i svjetskom političaru. Međutim, njegovi niže rangirani šefovi lokalnih ogranaka nisu od njega naučili ama baš ništa pozitivno. Oni se ponašaju kao da su bogom dani, i kao da im nitko ništa ne može. To bi donekle i bilo normalno kad bi i drugima dozvoljavali da se ponašaju na isti način. Međutim, ako nisi njihov onda se ne možeš ni ponašati kao oni. Odnosno, demokratske slobode su ti vrlo limitirane. Ima ljudi koji se suprotstavljaju takvom načini razmišljanja, ali ili ubrzo odustaju od pokušaja ili, ako ne odustanu, onda im se događaju strašne stvari, zapadnim demokracijama nepoznate. To je naša Hrvatska lokalna demokracija.

Zašto ovo pišem? Zadnjih dana u moru članaka koji su izašli po novinama i internetu, a vezani su za ovaj blog, pročitao sam svega i svačega. Stoga moram ponovo naglasiti, ovaj blog nije vezan za ni jednu stranku, bilo političku, bilo interesnu, bilo ikakvu drugu. Ponavljam, ovaj blog je zamišljen kao blog u kojem ću se kritički osvrnuti na većinu događaja u gradu. To šta ga je netko shvatio kao opasnost, u principu i nije moj problem, već je to problem onoga tko tako misli. To samo može značiti kako je blog postigao ono šta je i trebao postići. Odnosno, okupio je jednu ekipu entuzijasta, ljudi koji vole ovaj grad, i koji žele nešto promijeniti u njemu.

Pišući i kritizirajući, uočavajući i naglašavajući nepravilnosti ti ljudi su ovaj blog učinili nekakvom vrstom savjesti ovog grada. I sad pojedinci, umjesto da su ga shvatili kao dobronamjernu kritiku, shvatili su ga kao opasnost. Zbog čega? Vjerojatno zbog toga šta se boje onog šta bi se kroz blog moglo otkriti i doznati.

Ovaj blog je ipak jedna dobra stvar, stvar preko koje svatko iz Šibenika može reći ono šta ga muči. Ono šta mu je na duši. Ono za šta misli da bi trebalo biti bolje i pravednije. Stoga se vrijedi potruditi. A oni koji se mogu ili će se moći prepoznati u postovima, bilo da se radi o kritici ili hvali, neka to shvate kao nešto pozitivno šta bi im trebalo pomoći da isprave svoje greške za dobrobit svih nas.

09 veljače 2008

Anketa

Vjerni moji čitatelji. Kao šta vidite ovih dana je ovaj blog došao u centar pažnje cijele lijepe nam naše.

Kako se ja ne mogu nikako odlučiti šta da napravim, molim za Vašu pomoć u donošenju te odluke. Stoga, Vas molim da glasate u anketi koja vam je ponuđena na uobičajenom mjestu.


05 veljače 2008

Ostati ili otići

Rekao sam da neću apsolutno ništa napisati sve dok se ne završi ova priča sa mojim blogom. Ali, imam nekoliko stvari koje moram naglasiti i koje me kopkaju.

Po nekim informacijama koje sam uspio skupiti, naročito iz redova HDZ-a, postoji razlog zbog kojeg se sve ovo radi.

Nije u pitanju (bar nije bila) nikakva kaznena prijava. Povod nije čak niti nekakva anonimna predstavka. Povod je samo priča koja je potencirana na ovom blogu i zbog koje su prozivani svi oni koji su u nju bili i uključeni.

Mislim da Vam nije teško pogoditi o kome se radi. Vratite se nazad na moje stare postove i gledajte koju osobu sam redovito spominjao kao osobu koja ničim nije zaslužila da bude netko tko odlučuje o bilo kakvom pitanju koje je od interesa za građane Šibenika. Sve će Vam biti kristalno jasno.

Ako je tako, a svi su izgledi da je, onda nemam baš nešto posebno za komentirati. Mogu Vas samo podsjetiti da razmislite malo o tome gdje živite i da razmislite malo liči li Vam ovo na državu morala, pravde i časti.

Osim toga uspio sam preko e-maila stupiti u kontakt sa osobom koja se povezuje sa mojim nickom, prilikom čega sam mu ponudio mogućnost vlastitog otkrivanja. To pitanje ostaje otvoreno i ostavljeno na izbor jedine osobe koja zasada ima najvećih problema. Ima moju podršku i stavljam mu se na raspolaganje.

03 veljače 2008

Bez naslova

Ne znam šta bih rekao. Hvala Vam na riječima podrške, ali one su upućene na krivu adresu.

Sad je na meni da odlučim, šta ću učiniti. S druge strane vrlo je dobro shvaćena situacija oko moje tajnovitosti.

Slijedećih par dana sve bi trebalo izaći na vidjelo, pa ćemo odlučiti ide li blog dalje ili će završiti priča s njim. Ovakvo razmišljanje je u stvari žalosno, jer ono znači da u ovoj državi demokracija nije još zaslužila niti malo slovo na početku riječi, a kamo li veliko. Verbalni delikt je još uvijek sve prisutan. zato kolege blogeri....čuvaj te se.

01 veljače 2008

Šta dalje?

Neki dan sam pregledavao arhivu svojih postova. Pregledavanjem sam ustanovio kako mi se teme svako malo ponavljaju. Naime, ništa se u ovom gradu ne rješava. Stanje je više-manje isto kao i prije nekoliko mjeseci. To je u stvari vrlo žalosno. To dokazuje totalnu nezainteresiranost gradske vlasti za poboljšanje života u gradu. Slažem se, pokušavaju oni nešto i napraviti, ali sve to izgleda prilično mlako.

Kad proanaliziram sve ono šta znam o sjednicama gradskog poglavarstva i o gradskom vijeću, dođem do zaključka kako je sve to samo jedno priča bez ikakve osnove.

Gradsko poglavarstvo na svojim sjednicama odlučuje o stvarima koje su, neću reći nebitne, nego manje važne za građane grada. Sve ono šta je bitno ili šta bi moglo biti bitno u stvari se odluči u zgradi na Baldekinu, pa našem gradskom poglavarstvu ostane samo da donesu zaključak.

Gradsko vijeće je tek posebna priča. Vijećnici nikad nisu o ničemu donijeli nikakvu pametnu odluku. Kad promatrate te sjednice imate dojam da se tu sjedi eto samo da bi se sjednica održala. Ponekad netko izađe sa kakvim dobrim pitanjem ili prijedlogom, ali to redovito zapne u odgovoru koji najčešće nema nikakve karakteristike odgovora, već liči na najobičnije muljanje. Sve je to jedan jad koji ovaj grad definitivno neće izvući iz mulja u kojem se nalazi.

Nadam se da će se takav način rada promijeniti. Nadam se da će sve to krenuti nabolje. Zašto. Zbog toga šta mora, jer čini mi se da gore ne može. Pa ipak?