15 prosinca 2008

Ima se para, koja recesija, šta je to

I tako nas čeka lijep doček nove godine. pjevat će nam naš Mišo. Doduše bojim se da će nam on pjevat. Vjerojatno ćemo mi sami pjevat, a on će dizat ruke. Hvala našem predragom zamjeniku gradonačelnice Tomi Niniću šta nam je organizirao takav doček. Ne sumnjam da će Mišo napravit dobar štimung. Ne sumnjam da je Tome ponosan šta je uspio dovest Mišu, jer napokon dat će svom gradu, barem tu noć kruha, i igara. I opet će se ispilat one svjetiljke na Poljani. I opet će se dignit onaj čador. I opet će cila Poljana smrdit po hamburgerima i pivi. I sve to će nas koštat vrlo pristojnu lovu. Da ne kažem ogromnu. Čini mi se da se barata cifrom od oko 70 tisuća laganih eurića. Od te cifre laganih eurića, skoro pola će otić u Mišin džep. Nije li to ipak malo previše. Pogotovo u situaciji kad ljudi gledaju svaku kunu. Kad neki nisu dobili plaće po par mjeseci. Ili, kad gledaju hoće li ostat zaposleni ili će morat jednom mjesečno posjećivati biro. Dali bi Ninić doveo Mišu za te pare i da ih daje iz svog džepa? Mislim da ne bi. Mislim da bi i sam rekao kako je to previše. Ali to nisu njegove pare nego naše, pa mu nije problem iskeširati takvu lovu za pjevača koji, svaka mu čast ali više i nije baš neki pjevač.

Prava cifra koja ide u Mišin džep se u stvari i ne zna. Jer Ninić na novinarska pitanja o veličini te cifre, odgovara neodređeno, odnosno ne odgovara. Izbjegava odgovor. I sad se ja pitam tko je tu lud. Da Ninić plaća pjevača iz svog džepa, koga bi bila briga koliko ga je platio. Ali, Ninić Mišu plaća iz gradskog proračuna, odnosno plaća ga novcima građana Šibenika. Mislim da građani Šibenika imaju pravo znati točan iznos koji će biti isplaćen Miši. Isto tako građani Šibenika moraju dobiti na uvid točnu cifru koja će biti potrošena za proslovu dočeka Nove godine, i to po stavkama. Nije na Niniću da odlučuje hoće li to dati ili ne. On to mora dati. Novinari to ne bi trebali niti pitati.

Da imamo viška novca u gradskom proračunu moglo bi se zaključiti i po informaciji da će uposlenici gradske uprave ove godine za božićnicu dobiti 1500 kuna, a šta je za 250 kuna više nego šta daje država. Štedljivo, štedljivo, nema šta. Interesira me hoće li i vikend gradonačelnica dobiti božićnicu od grada ili će ju dobiti od Sabora. Ili će dobit obje. Ili će birat. Ako bude birala onda znamo koju će izabrat. Onu koja je veća, a to je gradska.

02 prosinca 2008

Pravi socijaldemokrata :)

Hrvatska politička scena je prepuna raznoraznih likova koji svoje vlastite interese pokušavaju provući kroz pripadnost nekoj od političkih stranaka. Kad im to ne uspijeva u jednoj, vrlo lako i bezobrazno prelaze u drugu. Najčešće se taj prijelaz radi u politički totalnu suprotnost. A to je samo dokaz da se u takvim slučajevima prvenstveno radi o osobnim interesima. Najbolji primjer za takav prijelaz jeste gospodin Tomac, koji je svoja razmišljanja pod stare dane totalno preokrenuo. Doduše, možda to i nije dobar primjer jer tu baš i ne vidim neku osobnu korist, ali pošto ne poznam cjelokupnu situaciju oko toga, ostavit ću mogućnost osobne koristi otvorenu.

Imamo i mi takvih primjera. I u našem malom mistu je bilo takvih prelazaka. Oni su većinom bili na liniji SDP>HDZ, nego obratno. Nakon takvih prelazaka svi ti bivši „SDP-ovci“ su praktički nestali iz političkog života, ali su svi većinom imali neku osobnu korist od tog prelaska.

Najnoviji primjer jeste „veliki“ socijaldemokrata, bivši potpredsjednik županijske organizacije. Čovjek se do jučer busao u prsa i predstavljao se „velikim“ SDP-ovcem, kojem je stalo do napretka lokalnog SDP-a. Čovjek koji je govorio kako mu se u tim nastojanjima podmeću noge. Borio se čovjek za podizanje rejtinga lokalnog SDP-a. Mučio se, ali neon-stop su mu podmetali noge i ništa mu nije uspijevalo.

I onda, taj „socijaldemokrat“ u srpnju daje ostavku na mjesto potpredsjednika, izlazi iz SDP-a pri tom govoreći „Šibenski SDP nije u stanju ništa učiniti, a kamoli upravljati gradom. GO SDP-a Šibenika nema vođu, nema viziju, nema programe. Ako bi SDP nekim čudom dobio izbore za gradonačelnika Šibenika, bila bi to katastrofa jer ne bi imao koga dovesti na odgovorne funkcije, zato što su ga napustili svi stručni i ugledni Šibenčani. Ako Glavni odbor ne želi raspustiti ekipu koja ne radi dobro, koja ne gradi već razgrađuje, koja uništava stranku, njen ugled i politički program, onda je to jasan znak da je problem u nama koji želimo pomake na bolje i logično je da moramo otići.“.

Bio je u pravu. U njemu je i bio problem. On je par mjeseci nakon ove tvrdnje sam osporio svoje socijaldemokratske stavove i potiho prešao u HDZ. On je kao i Tomac, ali u puno kraćem periodu, doživio prosvjetljenje i promijenio svoj „socijaldemokratski“ stav u demokršćanski. U tom najnovijem stavu prepoznao je mogućnost bolje suradnje, napretka i razvoja. To šta je taj stav potpuno suprotan od onog kojeg je do srpnja zastupao nimalo ga ne zabrinjava. A zašto bi ga i zabrinjavalo kad će vjerojatno ispuniti neke svoje osobne interese. Na kraju je ispalo da su svi ostali SDP-ovci imali potpuno pravo šta mu nisu vjerovali. Zanima me šta će na ovo kazati novi predsjednik županijskog SDP-a.

Što se tiče novopečenog HDZ-ovca pada mi na pamet jedna zgoda koje se prisjećam iz naše povijesti. Priča ide otprilike ovako: „Za vrijeme turske invazije na balkanu jedan je grad bio pod turskom opsadom. Grad se dobro držao, međutim jedan se stanovnik grada uplašio šta će biti ako popusti obrana. Jedne noći se odšuljao u turski tabor i predložio begu (agi?) nagodbu; on će im otvoriti vrata kad obrana ne bude pazila tako da turci mogu osvojiti grad a za uzvrat će oni njemu poštedjeti život. I tako je bilo, otvorio on njima vrata, turci upali, osvojili grad i preživjele (uključujući i našeg "junaka") doveli pred bega. Beg je samo izdao naredbu "svima odrubite glave"!
Naš se junak pobunio; "ali obećao si mi da ćeš me poštedjeti"?

Beg: "izdao si svoje, kako možemo znati da nećeš izdati i nas"

Mislim da ste shvatili poantu.