Šibenik, na državnom nivou, nikad nije kotirao visoko na ljestvici važnosti gradova. To je vrlo lako zaključiti kad pogledate situaciju u samom gradu. Kad još dodamo natezanje oko TLM-a i Revije, te drugih gospodarskih subjekata koji su propali kroz privatizaciju, onda Vas ništa ne može uvjeriti kako država pomaže Šibeniku da se izvuče iz blata. Dapače, može se steći dojam kako država namjerno poduzima sve kako bi Šibenik još dublje upao u blato.
Najnoviji primjer toga je situacija oko dječjeg festivala.
Šibenski dječji festival je jedna od rijetkih manifestacija koja kod nas ima međunarodni karakter. Pokrovitelj je redovito, već godinama, predsjednik RH. Svake godine državna televizija je direktno prenosila otvaranje. Svake godine je otvaranje pohodio jedan od visokih državnih političara. Svake godine su sve novine prenijele vijest o otvaranju, kao jednu od udarnih vijesti.
Ove godine sve je to izostalo.
Naime, istovremeno je na Miljevcima održana velika fešta povodom osvajanja tog dijela Hrvatske. Na fešti su svirala tri kuma Thompson, Škoro i Bulić. Naravno da je ovo bilo puno interesantnije našim lokalnim saborskim zastupnicima i političarima. Bilo im je interesantnije, jer je tamo došla i velika većina njihovog biračkog tijela. Nisu ludi ići gledati nekakvu kazališnu predstavu kad mogu slušati i gledati “tri kuma“. Tamo se mogu nacipati janjetine, u Šibeniku janjetine nije bilo. Nije bilo ni vinčine, ni ojkanja. Bilo je obitelji, djece i starih Šibenskih bendova. Perica Bukić i prateća ekipa su na taj način samo pokazali koliko žele pomoći ovom gradu.
Osim toga sramota je da nisu bili u stanju isposlovati da HRT prenosi otvaranje. Mislim da je prostora za prijenos bilo. Pogotovo, jer se u tom terminu po stoti put prikazivalo Velo misto.
Teško je zaključiti kako sve to nije namjerno napravljeno. Nije fešta na Miljevcima bila slučajno organizirana u isto vrijeme kad i otvaranje festivala. Nije slučajno HRT odustao od direktnog prijenosa, a bio je producent predstave otvaranja. Definitivno nije slučajno u sutrašnjoj Slobodnoj dalmaciji na cijeloj stranici izašao članak o fešti na Miljevcima, dok je o festivalu izašla crtica.
Situacija oko otvaranja festivala je u stvari jedan banalan primjer odnosa države prema Šibeniku. Ima puno gorih stvari koje država radi (ne radi) Šibeniku, pa ipak nitko od onih koji bi trebali reagirati ne poduzimaju ništa kako bi se to izmijenilo.
Najnoviji primjer toga je situacija oko dječjeg festivala.
Šibenski dječji festival je jedna od rijetkih manifestacija koja kod nas ima međunarodni karakter. Pokrovitelj je redovito, već godinama, predsjednik RH. Svake godine državna televizija je direktno prenosila otvaranje. Svake godine je otvaranje pohodio jedan od visokih državnih političara. Svake godine su sve novine prenijele vijest o otvaranju, kao jednu od udarnih vijesti.
Ove godine sve je to izostalo.
Naime, istovremeno je na Miljevcima održana velika fešta povodom osvajanja tog dijela Hrvatske. Na fešti su svirala tri kuma Thompson, Škoro i Bulić. Naravno da je ovo bilo puno interesantnije našim lokalnim saborskim zastupnicima i političarima. Bilo im je interesantnije, jer je tamo došla i velika većina njihovog biračkog tijela. Nisu ludi ići gledati nekakvu kazališnu predstavu kad mogu slušati i gledati “tri kuma“. Tamo se mogu nacipati janjetine, u Šibeniku janjetine nije bilo. Nije bilo ni vinčine, ni ojkanja. Bilo je obitelji, djece i starih Šibenskih bendova. Perica Bukić i prateća ekipa su na taj način samo pokazali koliko žele pomoći ovom gradu.
Osim toga sramota je da nisu bili u stanju isposlovati da HRT prenosi otvaranje. Mislim da je prostora za prijenos bilo. Pogotovo, jer se u tom terminu po stoti put prikazivalo Velo misto.
Teško je zaključiti kako sve to nije namjerno napravljeno. Nije fešta na Miljevcima bila slučajno organizirana u isto vrijeme kad i otvaranje festivala. Nije slučajno HRT odustao od direktnog prijenosa, a bio je producent predstave otvaranja. Definitivno nije slučajno u sutrašnjoj Slobodnoj dalmaciji na cijeloj stranici izašao članak o fešti na Miljevcima, dok je o festivalu izašla crtica.
Situacija oko otvaranja festivala je u stvari jedan banalan primjer odnosa države prema Šibeniku. Ima puno gorih stvari koje država radi (ne radi) Šibeniku, pa ipak nitko od onih koji bi trebali reagirati ne poduzimaju ništa kako bi se to izmijenilo.
Nema komentara:
Objavi komentar