Opet Duboka !!!

Muči me ova situacija oko uvale Duboka. Muči me jer mi još uvijek nije jasno šta se ispod žita “talasa“. Po prirodi nisam sumnjičav čovjek, ali tu mi nešto opako smrdi.

Prije, sad više od godine dana netko je odlučio raspisati koncesiju za uvalu Duboka. Koncesija je obuhvaćala prekrcaj i distribuciju naftnih derivata. Taj netko, a po kuloarima se pričalo da se radilo o Mihi Mioću, je provukao tu koncesiju bez znanja građana ovog grada. Dao je koncesiju Europamilu, koji je bivše postrojenje JNA za prekrcaj goriva definitivno htio iskoristiti kao distribucijski centar za svoje benzinske postaje. Međutim, kad je to procurilo u javnost počelo je sa prozivanjem Prvo je gradonačelnica nespretno uletila sa izjavom kako ona o tome pojma nema, te je još rekla da se radi o neistini. Međutim kad se naši vrli novinari počeli kopati po tome ustanovilo se da je ona morala znati za raspisanu koncesiju. Morala je znati iz prostog razloga jer je Lučka uprava, kao glavna i odgovorna institucija za raspisivanje koncesija na pomorskom dobru, bila dužna obavijestiti lokalnu samoupravu na čijem području se izdaje koncesija o samom raspisivanju koncesije. Osobno vjerujem kako je Lučka uprava to i napravila, a sto posto sam siguran kako je netko od gradskih velikodostojnika sudjelovao u odluci o raspisivanju same koncesije. Kako je tada jedan od gradskih velikodostojnika bio Goran Pauk, a poznata nam je njegova prijateljska veza sa Mihom Mioćem, treba samo zbrojiti dva i dva. Zašto je gradonačelnica odmah izletila sa izjavom o neznanju može se samo nagađati. Vjerojatno je htjela malo zataškati priču. Jedino mi nije jasno kako još nije shvatila da je Šibenik selo u kojem ništa ne možeš sakriti. Uglavnom, nakon pobune u javnosti, te peticije Plavog vala, za koju se kasnije pokazalo da je ništavna, grad sa Europamilom potpisuje ugovor u kojem se od koncesionara traži da na prostoru Duboke izgradi benzinsku pumpu. Naravno taj ugovor koncesionara nije obvezivao ni na šta, već se samo tražila njegova dobra namjera. Da li ju je on imao odmah u početku ili nije, a tko to može znati.

Dugo vremena se u Dubokoj ama baš ništa nije događalo, da bi krajem prošle godine započeli neki diskretni radovi. Radilo se sve nešto u sitno, pokušavajući od javnosti sakriti početak radova. Tada se uzbunila i oporba koja je osim peticije zatražila da im se na uvid preda i ugovor o koncesiji, kao i sva dokumentacija u svezi same koncesije. Na temelju zakona o dostupnosti javnih podataka i dokumenata, oni su to mogli i morali dobiti. Međutim dokumente koje su tražili nisu nikad dobili, a kako stvari stoje i neće. Lučka uprava se oglušila na zahtjev Vidovića i njegovog SDP-a, bez obzira šta je zakonski bila obavezna. SDP-u je kako bi dobili traženu dokumentaciju bila preostala samo tužba sudu, ali s obzirom da je naše pravosuđe takvo kakvo je odustali su od tužbe. Potpuno ih shvaćam, jer bi taj proces potrajao godinama, a onda više nikome ne bi bilo bitno šta u toj dokumentaciji piše.

Radovi su se i dalje nesmetano vršili. Građevinska inspekcija je izlazila par puta na samo gradilište, bilo po prijavi Plavog vala ili SDP-a, i svaki put kad su izašli nalaz je bio kako se tamo ništa ne radi. Novopečeni župan Pauk je isto tako pompozno glumeći zabrinutost jednom doletio tamo, te je nakon te šetnje po friškom zraku konstatirao kako oni samo mijenjaju cijevi koje su dotrajale. Gradonačelnica u svojim izjavama izražava “nadu“ kako će u Dubokoj biti izgrađena benzinska postaja. Svi nešto mute, a ravnatelj Županijske lučke uprave Šime Zenić mrtvo hladno izjavljuje kako Europamil može u Dubokoj napraviti terminal za naftu jer joj je to koncesijom dozvoljeno. Eter je pun kontradiktornih izjava. Građani ovog grada se opet pokazuju kao inertni jer ni peticija koja je organizirana od strane SDP-a ne uspijeva prikupiti potreban broj potpisa kako bi se gradsku vlast natjeralo da utanko objasni sve faze raspisivanja i dodjele koncesije. Europamil radi i gradi, a svi pokušaji zaustavljanja ne uspijevaju.

Prije par dana odem ja napraviti đir tamo i ono šta sam vidio me u prvi mah zadovoljilo. Na rivi su stajale glanc nove crpke za gorivo. Neki objekti su bili piturani u boje Europamila. Po obali je nasuta škalja, a uz rivu su postavljeni gumeni štitnici. Sve u svemu ne izgleda loše. Izgleda da će se na tom prostoru ipak dogoditi benzinska postaja, zaključio sam. Međutim unutra mi je nešto zvonilo za uzbunu. Pročitavši članak Davorke Blažević u Slobodnoj dalmaciji to zvono se pretvorilo u alarm. Naime ukoliko su Davorkini podaci točni, a vjerujem da jesu, onda se zna kako je ukupan kapacitet rezervoara koji se nalaze u Dubokoj negdje oko 300 tisuća tona. Međutim koncesionar OBEĆAVA, ponavljam OBEĆAVA kako će koristiti samo jedan rezervoar kapaciteta 50 tisuća litara. Samo? Pa šta je 50 tisuća litara za jednu benzinsku postaju. Pogotovo onu koja namjerava biti postajom za velike jahte i brodove. Uzmimo podatak da jedna malo veća jahta u svoje rezervoare ukrca do četiri tone nafte. To znači da će Europamil moći ukrcati gorivo u nekih ajmo reći dvanaestak jahti i onda ćao, nema više goriva. Smiješno. I to će biti nekakva benzinska postaja. Kako da ne!! Osim toga ako će se koristiti samo jedan rezervoar kako će onda ta benzinska postaja imati i običan dizel i plavi dizel i benzin. Ovdje stvarno nešto jako jako smrdi. Ako su ovi podaci točni, onda to nije nikakva benzinska postaja koja će moči opskrbljivati velike brodove i jahte. Po kapacitetu bi jedva bila dovoljna za nakrcati sve male brodice iz Šibenika. Znači nešto se muti ispod žita.
Moja pretpostavka je da će oni ipak koristiti sve rezervoare, pa šta bude. Na kraju krajeva za tako nešto imaju valjanu koncesiju i to im nitko ne može osporiti. Da li će to biti tako vidjet ćemo po zaradi od koncesije. Ona, naime uz fiksnu klauzulu ima i onaj promjenjivi dio koji se naplaćuje po količini prekrcanog tereta.

To je jedan problem. Drugi problem je nejasnoća oko toga kako je Europamil uopće mogla izvoditi bilo kakve radove bez valjanih lokacijskih ili građevinskih dozvola. Meni je naime trebala dozvola za komadić rive koji sam naumio napraviti za svoju igračku od brodića. Kad sam vidio koliko je to komplicirano odustao sam, a netko mi tvrdi kako njima ne treba ništa. Naime, s obzirom da oni nisu gradili ništa novo, s obzirom da je u Dubokoj već postojalo postrojenje za prekrcaj nafte, a oni su navodno radili samo adaptaciju postojećeg, njima nije trebalo ništa. Kad je jedan moj prijatelj odlučio obnoviti kuću na Gorici trebale su mu dvije godine za dobivanje građevinske dozvole. A ovome ne treba ništa. Osim toga u Dubokoj, po onome šta sam ja vidio vlastitim očima, nije se radilo samo o adaptaciji. Sad su uz sam kraj rive postavljene crpke za gorivo i to nekih desetak komada, a tih crpki prije nije bilo. Nije li to izgradnja novog i ne treba li za tako nešto nekakva dozvola. Nije li nasipanje obalnog pojasa sa škaljom isto nešto novo, a ako je zar to ne bi netko trebao dozvoliti.

Možda je netko sve to i dozvolio, jer je činjenica da na prijave nije reagirala nikakva inspekcija, bar ne sa sankcijama.

Šta je rekla Davorka Blažević pitanje je tko će svečano prerezati vrpcu. Po tome ćemo znati i tko je amenovao ovakvu nakaradnu manipulaciju sa pomorskim dobrom koje je u vlasništvu svih građana ove države. Po tome ćemo znati tko je “podmazan“ kako bi se moglo raditi bez dozvola. A koliko se rezervoara koristi saznat ćemo vrlo brzo po veličini prvog tankera koji će proći kroz kanal, ili po broju cisterni koje će dovoziti gorivo.

Na kraju bih rekao samo još nešto, kako me neki ne bi zasuli sa pitanjima o tome šta imam protiv benzinske postaje. Nemam ništa, protiv same benzinske postaje nemam ništa. Međutim sve to mora biti napravljeno po važećim zakonima, a osim toga šta će nam dvije benzinske postaje u uvali. Ako ova zaživi i sve je čisto i bistro onda treba maknuti onu sa rive, u protivnom ruši ovu do temelja i ne daj da se išta gradi dok sve ne bude popraćeno valjanom dokumentacijom. Do tad neka pumpa na rivi radi i bude tamo gdje je i sada.