Šta se to događa - treći dio

Na tragu radio emisije na Radio Šibeniku u kojoj je gost između ostalih bila teta Neda moram se u nekoliko rečenica osvrnuti na neke njezine konstatacije. Zapravo, nije ona , zapravo, puno ni rekla, ali zapravo i ono malo šta je, bolje bi zapravo bilo da nije. Teta Neda je u jednom dijelu razgovora izrekla kako je prije nekih mjesec dana obišla škole po gradu, te je zaključila kako škole ne poklanjaju nikakvu pažnju učenicima koji pokazuju izvanredne rezultate u nekom od znanstvenih ili sportskih polja. Također je rekla kako bi trebalo stvoriti “link“ između takvih učenika i društva, ma šta to značilo. Isto tako je rekla kako je za trenutačnu situaciju oko mladih u gradu prvenstveno kriva obitelj, a da gradske institucije i policija čine sve kako bi situacija bila normalna.

S prvim djelom bih se složio. Istina je da škole svojim naprednijim učenicima (na bilo kojem polju) ne pridavaju ama baš nikakvu pažnju. Tako se može dogoditi da učenik koji izvanredno svira klavir ima bijednu trojku iz glazbenog, ili da izvanredan sportaš ima četiri iz tjelesnog. Osim toga prema takvim učenicima nema nikakvog popusta s obzirom na obaveze van škole, pa se roditelji moraju dovijati na koje načine da pomognu svojoj djeci kako bi uz školu pohađali i neke vannastavne aktivnosti za koje imaju afiniteta.

Međutim, s drugim djelom se ne bih složio. Ne bih se složio ni sa konstatacijom da je skraćenje radnog vremena Bassu poruka svim ostalim ugostiteljima, a i zapravo cjelokupnom društvu, da povedu računa o tome šta se događa. Mišljenja sam da ugostitelji iz skraćenja radnog vremena jednom kafiću (koji i nije kriv za sporni događaj) neće ništa naučiti, osim možda da će im malo skratiti radno vrijeme ako se neko potuče u njihovom kafiću (zato djeco tucite se van kafića). S drugim djelom se ne bih složio, prvenstveno šta mislim da ni gradske institucije, a niti policija ne rade ništa po pitanju situacije oko mladih. Ako i naprave nešto, već sam rekao, to naprave samo kad se nešto dogodi.

Pitao bih teta Nedu šta to grad čini. Da li grad potiče mlade da se bave nekim aktivnostima koje se ne odnose na kafiće ili Dolac. Da li je grad omogućio mladima da imaju prostor u kojem bi se svako malo odvijale neki događaji zanimljivi za današnji mladež. Sponzorira li grad možda kakvu udrugu koja će se baviti mladima i njihovim problemima. Koliko grad daje novca klubovima koji se ne bave nogometom ili košarkom. Šta je uopće grad napravio u zadnjih nekoliko godina, a da je na taj način mladima omogućio bolji i kvalitetniji život koji će ih udaljiti od nesigurnosti kafića u Docu. Ma dajte molim vas. Zatvoreno je kino, studenti ne mogu dobiti dom ni menzu. Radnih mjesta nema pa nema. Nema više kulturno umjetničkog društva, nema klubova koji su okupljali mlade kako bi ih usmjeravali na razvoj tehnike ili znanosti. Nema ničeg šta bi moglo zamijeniti Dolac, a kako vidim ništa nije ni u planu. Barem se od strane gradskih vlasti ne vidi neka inicijativa. Šta jednom roditelju onda preostaje. Da zatvori svoje dijete u kuću i izolira ga od njegovog društva ili da ga pusti da bude s njima onoliko koliko je to zakonski moguće, nadajući se pri tom da mu se ništa neće dogoditi.

Što se tiče policije, ne bih ništa komentirao. Oni svoj posao rade valjda koliko mogu. Mogli bi ga doduše malo više usmjeriti u preventivni rad, a malo manje u represiju, ali bože moj. Pitam se šta bi s onim kontakt policajcima. Gdje je nestao onaj iz Doca, davno ga nisam vidio.
Sreća, moji još ne šetaju po Docu. Još ih to ne interesira. Doduše, neće puno proći, počet će i oni trčat za curicama. Bože moj, onda će i tata povremeno prošetat po Docu, čisto da vidi jel mu dijete OK. Naravno, ako se ne bude do tada nešto promijenilo, ali čisto sumnjam.



P.S. Nemojte zamjeriti, ali nisam odolio. U početku sam malo više koristio riječ “zapravo“, a to je bilo “na tragu“ “kanaliziranja“ teta Nedinog govora.