Retrospektiva X

HDZ se mobilizirao. Ušli su u izbornu kampanju. I to na vrlo mudar način. Po onome koliko čujem i znam, najjače rade u Kninu. Tamo navodno obilaze one glasače koji nisu izašli na zadnje izbore. Razgovaraju s njima i nagovaraju ih da izađu na izbore i glasaju za HDZ. Knin je samo početak, a ukoliko reakcije budu za HDZ pozitivne, ti obilasci će se proširiti na cijelu Hrvatsku. U svemu tome, nije mi jasno, kako znaju koji to glasaći nisu izašli na prošle izbore. Znači li to da su na neki način napravili uvid u popise glasaća, te popisali one koji nisu izašli na prošle izbore. Da li je to legalno? Može li se to? Ili, HDZ s time krši zakon. Možda to i nije do stranke. Možda je neki pojedinac odlučio tako pomoći svojoj stranci. Možda, ali sumnjam.

Ali nije to sve. Po gradu nam Šibeniku razno razni agitatori vladajuće nam stranke obilaze penzionere te ih plaše sa pričama kako im neće biti isplaćen povrat mirovine ukoliko na izborima pobjedi SDP. Ljude se plaši kako će im se uvesti porez na kuću, zemlju, vrtal pa i na zrak koji dišu. I sve to ako pobjedi SDP. Jere Labura je dobio zadatak da trči okolo i u svakoj rupi u koju uđe priča kako će nas SDP uništiti sa tim porezima i sličnim zakonima i programima. Nekim penzionerima su se čak i mobiteli dijelili. Moj čovik, koja kampanja. Bit će svega ovih misec dana.

SDP je objavio svoju izbornu listu za našu izbornu jedinicu. Prvi naš Šibenčanin odnosno Šibenčanka je četvrta na listi. Brankica Crljenko. Izvanredna žena. Inteligentna, kulturna, profesionalna, a uz to još i prekrasna. Dobro, nije loše. Mada sam stava da je trebala biti malo više na listi. Osim nje iz Šibenika su još i Krešimir Šakić i Mili Miloš. Oba dva će teško ući u Sabor, s obzirom na poziciju na listi. Moralo bi se stvarno dogoditi čudo, a šta je malo vjerojatno. Šta ćemo kad nam je izborna jedinica stvarno nakaradna, pa nikako da Šibenčani dođu do izražaja.

Opet ću ja o Bajiću. Nije mi jasno kako gradsku vlast nije sram. Nije mi jasno kako mogu biti takvi licemjeri pa se s jedne strane pozivati na pravnu državu, a s druge strane među njima sijedi bivši osvjedočeni kriminalac. Proziva ih se zbog toga na sve strane, ali oni ne trzaju. Sramota nek ih bude. Sve njih koji sjede u tom poglavarstvu. Da stvar bude gora oni Bajića šalju da predstavlja naš grad na turističkim manifestacijama. Sramota. Nas građane Šibenika, na tim manifestacijama predstavlja osoba koja je bila tjelohranitelj pok. Bagariću. Nas predstavlja osoba koja je tom istom Bagariću nosila novce i pištolj. Sramota. Mene je sram šta me predstavlja takva osoba. Oni, oni su isti ka i on.

Ne kužim prometna rješenja u ovom gradu. Moram priznati da sam na svaku novinu počeo gledati sa određenom sumnjom, te se uvijek pitam: kakvo su nam sranje sad pripremili. Svjestan sam da se neka velika čuda ne mogu napraviti u gradu koji realno ima jednu pristojnu ulicu, ali mi nije jasno kako se uspije dogoditi da nam ulica nakon obnove ili uređenja postane uža kao npr. kod Vanjskog (onaj dio okuke prema Šubićevcu). Zadnja dva takva uspješna preuređenja su me ostavila u totalnoj nedoumici. Prva nedoumica mi je onaj pločnik kod teta Nedine zgrade, te rješenje koje pješake, koji imaju namjeru iz Rokića produžiti put poliklinike i obratno tjera da idu po cesti. Druga nedoumica mi je to što cesta sa parkirališta na gatu Vrulje ima prednost u odnosu na cestu koja dolazi od autobusnog kolodvora. Parkiralište ima prednost nad cestom?????. Molio bih nekog prometnog stručnjaka da mi objasni ovakvo postavljanje odnosa prvenstva prolaza. Osim ovih nelogičnosti u našem gradu ih ima još mali milijun. Svaki pokušaj poboljšanja, na kraju završi kompliciranjem stvari do same krajnosti. Zar ovaj grad ne može pronaći nekakve stručnjake koji znaju svoj posao. Osim toga, pitam se da li je istina da je gradonačelnica prometnu studiju koju je napravio Prometni fakultet u Zagrebu pogledala i zatvorila, te bacila duboko u ladicu, a plaćena je 800.000 kuna.

Moram se osvrnuti i na nove plakate koji su osvanuli po gradu. Ne mogu a da ne primijetim da se na svakom plakatu HDZ-a pojavljuje suprotna tvrdnja od one koju kao dio svog programa navodi SDP. Sjećate li se da sam prije nekoliko mjeseci u jednom postu naveo kako željno očekujem programe drugih stranaka pa tako i HDZ-a. E pa još nisam dočekao taj dan, barem ne šta se tiče HDZ-a. Međutim, pomoću tih plakata mogu pobliže zaključiti kakav im je program. Znači, ako gledamo plakate HDZ-ov program se može svesti na jednu rečenicu koja bi otprilike glasila: NAŠ PROGRAM JE TOTALNO SUPROTAN OD SDP-ovog. I to je sve. Ala šta su se namučili.

Zašto je teta Dija otišla sa lokalne dalekovidnice

Razriješena je velika dilema.

Moram priznati da me je mučilo pitanje zbog čega je teta Dija dobila nogu sa lokalne televizije. Nije napravila nikakav posebni gaf. Nije ugrozila pozicije vladajuće stranke. Sve šta je radila, radila je u interesu nje i kao takva bila im je prijeko potrebna na lokalnoj televiziji. Barem do izbora.

Međutim, dobila je nogu. Nema nikakve logike. Ali, eto, više na televiziji ne radi. Umjesto nje doveden je Gradimir Agbaba. Čovjek kojeg je HDZ, tamo davnih devedesetih brutalno odstranio sa nacionalne dalekovidnice. Kako znamo tko je vlasnik TV Šibenik, nakon ovog preokreta ništa nam više ne može biti jasno.

Još kad se sjetimo da je HRT očišćen i da su dovedeni stari provjereni kadrovi (čitaj Hloverka), pa kad se sjetimo da je Šuker ukinuo PDV samo na tiskovine, te na taj način kupio veliku većinu medija, onda nam situacija oko TV Šibenik postaje još nejasnija.

Međutim, sve ima svoje, pa tako postoji razlog za Dijin odlazak i Agbabin dolazak.

Dakle, da počnem. Znamo da je od momenta Stipnine kupovine TV Šibenika, ta televizija u stvari postala glasilo vladajuće stranke. Stipe je, naime kupio TV Šibenik po nalogu svojih stranačkih kolega, te je vlasništvo trebao održati do izbora i ni minute više. Normalno, kako bi sve bolje i jednostavnije funkcioniralo, trebalo je dovesti i svog urednika. Tako je Ana Bilić platila glavom po hitnom postupku, a dovedena je naša teta Dija. I ona se predano bacila na posao, podižući ugled drage joj stranke.

Svima nama je poznat karakter tete Dije. Osoba je koja jednostavno ne trpi suprotstavljanje u bilo kakvom pogledu. Takvo ponašanje je utjecalo na sve ostale zaposlenike televizije. Stipe joj nije mogao stati na kraj, jer bi i on svaki put dobio svoju porciju. Osim toga, Stipi je ona bila preskupa. Svaki mjesec joj je isplaćivao 7.500 kuna po ugovoru. Ali to nije sve. Dobivala je ona još 5.000 kuna ispod banka, te 700 kuna po emisiji. TV Šibenik nije baš bogata televizija, love ponestaje, Dija provodi svoj teror. Kap je prelila čašu, te odluči Stipe požaliti se don Anti. Ovaj, na Stipino kukanje, odmahuje rukom te ga upozorava da do izbora mora izdržati kako zna i umije. Stipe je stisnuo zube i izdržao još nekih mjesec dana, a onda mu je pukao film.

Sjeli on i Dija za stol, a u sredini don Ante. Vijećali, vijećali i na kraju se dogovorili. Stipe i Dija su se razišli u dobrim odnosima (koliko god dobri mogu biti, a nisu baš). Odlaskom Dije TV Šibenik, koja je ionako obojena bojama HDZ-a, smanjit će taj imidž, MAKNUT ĆE SE SVA SUMNJA O UPLITANJU HDZ-A U UREĐIVAČKU POLITIKU. Dovest ćemo Agbabu. Čovjek je iskusan, zna svoj posao. U jednoj osobi dva posla (direktor i urednik) za manje para (10.000 kuna). Poslušan. Ako zucne, opet će ostati bez posla. Radit će Agbaba bolje od ijednog HDZ-ovca, radit će, zbog bremena prošlosti. I tako učiniše.

Moram priznati da su ovo izvanredno smislili. Don Ante i Stipe. Izvanredno. Svi se pitaju zašto je HDZ maknuo svoju novinarku i doveo nekog Agbabu za koga je HDZ zločinačka organizacija? Pa naravno da to HDZ ne bi učinio, nema šanse! To znači, da Televizija nije HDZ-ova. Eto ti računice. A Agbaba poslušniji od bilo koga, bolji od Dije. Taj radi što mu se kaže, jer ako kaže bilo šta; ostaje bez posla, a tko će zaposliti ostarjelog novinara, bivšeg i povremenog alkoholičara, zeta Dare Janeković ( a znamo tko je ona), potencijalno-bivšeg UDBAŠA ( to je tvrdio Marčinko; zato se prije dvije godine i nije htio pojaviti u emisiji Petra Vlahova s Agbabom, jer da on neće biti u istoj prostoriji s UDBAŠEM koji je godinama radio pod krinkom novinara na Državnoj televiziji).

Eto Vam razloga zbog kojeg je Dija otišla sa lokalne dalekovidnice. Izvanredno smišljeno. Jedino mi nije jasno kako se nisu sjetili da je ovo mali grad. Sve se vidi, sve se čuje, sakrit se ne možeš.

Naravno, da ova priča može biti i neistina. Hoćete li povjerovati u nju Vaša je osobna stvar. Morate biti svjesni da cijela storija vrlo lako može biti proizvod moje mašte. :wink:

Podsjeća li Vas ovo na nešto?

Tehnološka cesta????

Brza cesta Šibenik-Knin????

Škola na Meterizama????

POS-ovi stanovi????

Kolektor???

Gradonačelnica je u pravu, ali zašto je to tako!!!

Dakle i oko ovog projekta, oko kojeg se u principu svi slažu osim možda ponekog vlasnika terena, morao se dogoditi skandal. Kao i cijeli niz projekata, koje je pokrenula aktualna gradska vlast, i oko ovog se morao dogoditi nered, šta samo dokazuje onu moju, odavno već navedenu tezu da nam se gradska vlast ponaša kao guske u magli.

Dakle prije tri godine, gradska vlast, na čelu sa tetom Nedom je izravnom pogodbom dogovorila izradu idejnog projekta škole na Meterizama. Ugovor je sklopljen sa jednim splitskim arhitektom, čije ime za ovu priču uopće nije bitno. Taj arhitekt je idejni projekt izradio i za tu ideju mu je isplaćeno 163,400 kuna. Gradskoj vlasti se ova ideja svidjela te su od istog arhitekta opet izravnom pogodbom sklopili ugovor o izradi izvedbenog i glavnog projekta. Cijena tih projekata je bila 1,6 milijuna kuna.

E sad se ovdje pojavljuje problem. Gradski arhitekti tvrde kako je gradska vlast postupila nezakonito, mimo Zakona o javnoj nabavi, te izražavaju sumnju u namještanje posla. U nekim lokalnim novinama su se pojavile iste teze, a čak se oglasio i lokalni SDP optužujući gradsku vlast za nezakonito postupanje u spornom slučaju.

Gradonačelnica uzvraća izjavama kako je sve napravljeno po Zakonu o javnoj nabavi i poziva se na članak istog Zakona koji i idejni projekt smatra autorskim djelom. Ona ne osporava pravo naših arhitekata da budu bjesni, ali tvrdi kako je sklapanje ugovora za izradu izvedbenog i glavnog projekta sa Splitskim arhitektom bilo logično s obzirom da je ideja samo njegova te na osnovu toga samo on može izraditi izvedbeni projekt.

Gradonačelnica je u pravu. Zakon o javnoj nabavi u članku 12. stavak 2. točka kaže:
Naručitelj iznimno može koristiti način nabave izravnom pogodbom s jednim ponuditeljem, bez nadmetanja i bez objave poziva za nadmetanje izravnom pogodbom u pregovaračkom postupku: ako nabava može biti izvršena samo od jednog ponuditelja sa zaštićenim pravom na robu, usluge i radove.

Gradonačelnica je, po ovom članku u pravu i postupa u cijelosti zakonito. Zašto? Odgovor je u principu vrlo jednostavan. Naime, idejni projekt je izradio splitski arhitekt i kao takav on je njegovo intelektualno vlasništvo. S obzirom da nitko drugi ne može koristiti tuđe intelektualno vlasništvo, bez dozvole samog vlasnika, a čisto sumnjam da bi splitski arhitekt bio voljan dati svoj idejni projekt na razradu nekom drugom, onda je logično da se izrada izvedbenog i glavnog projekta prepusti autoru idejnog projekta.

Zašto se smatra da je gradska vlast postupila nezakonito. Zato šta poneki misle kako osnove na primjedbu mogu naći u članku 12 stavku 2 točki 3 Zakona o javnoj nabavi. On glasi:
Naručitelj iznimno može koristiti način nabave izravnom pogodbom s jednim ponuditeljem, bez nadmetanja i bez objave poziva za nadmetanje izravnom pogodbom u pregovaračkom postupku: ako nabava proizlazi iz natječaja za projektiranje i mora biti dodijeljena uspješnom ponuditelju.

Zastupnici teze da je gradska vlast postupila nezakonito smatraju kako izrada izvedbenog i glavnog projekta nije mogla biti dodijeljena splitskom arhitektu jer isti nije dobio ugovor o izradi idejnog projekta na javnom natječaju, već izravnom pogodbom. Nisu u pravu. Situacija je vrlo jednostavna. Gradska vlast je zatražila i dobila odobrenje za izravnu pogodbu sa splitskim arhitektom o izradi idejnog projekta. Čovjek je obveze iz ugovora poštovao i za to je uredno plaćen. Nakon šta je zaključeno da je idejni projekt izvrstan , a s obzirom da je idejni projekt autoriziran, logičan slijed je bio naručiti izvedbeni i glavni projekt od samog autora idejnog projekta. U ovom slučaju splitskog arhitekta se ne može smatrati uspješnim ponuditeljem, je se nije imao s kime ni natjecati, jer natječaja nije ni bilo, a kako natječaja nije ni bilo onda odredba iz članka 12 stavka 2 točke 3 Zakona o javnoj nabavi u ovom slučaju ne igra.

Međutim. Ah kako bi to bilo kad ne bi postojalo to famozno međutim. Nije mi jasno zbog čega nitko nije reagirao odmah po objavi da će biti sklopljena izravna pogodba oko idejnog projekta. Ovako je gradska vlast, nakon dobrog proučavanja Zakona o javnoj nabavi ( napokon su im i pravnici počeli nešto raditi), zakonito namjestila ugovore za projekte škole na Meterizama. I nitko im više ništa ne može.

Gradska vlast da je htjela, mogla je postupiti u najboljem interesu građana ovog grada. Međutim (opet to famozno međutim) kako naša aktualna gradska vlast uvijek gleda prvenstveno svoj interes, tako se dogodilo i u ovom slučaju. Čiji i kakav interes se sada realizirao ne znam , ali nemojte uopće sumnjati da je realiziran.

Da je gradska vlast htjela mogla je raspisati javni natječaj za izradu idejnog projekta. U tom slučaju možda bi se našao i koji idejni projekt koji bi bio puno bolji od splitskog. Ne kažem da je ovaj loš, ali možda bi bilo i boljih. Ali naša gradska vlast to nije napravila. Pitanje je zbog čega.

Da je naša gradska vlast htjela, mogla je u ugovoru o izradi idejnog projekta unijeti klauzulu s kojom se autor projekta obvezuje predati vlasništvo idejnog projekta naručitelju. U tom slučaju bi se na osnovu tog idejnog projekta mogao raspisati javni natječaj za izradu izvedbenog i glavnog projekta. Mogli su, ali to nisu napravili. Zašto? To samo oni znaju. Ovako su autoru idejnog projekta omogućili da određuje cijenu izvedbenog i glavnog projekta kako ga je god volja.

Mogla je naša gradska vlast u interesu svih građana grada napraviti puno toga. To šta to nije napravila ne osporava činjenicu da je situacija oko projekta škole posve zakonita. To šta su vjerojatno dogovorili cijeli posao sa splitskim arhitektom unaprijed više nije bitno. Pronašli su rupe u zakonu te su ih iskoristili i, kako sam već naveo, zakonski namjestili posao.

Mene više zabrinjava činjenica da takav način rada nitko do sad nije primijetio. Više me zabrinjava mogućnost da se svaki projekt, posao ili nešto drugo šta grad naručuje, radi po ovom sistemu. Jer, ako je tako, onda je pitanje koliki je broj tih zakonski namještenih natječaja.

Stoga, moji dragi sugrađani i cijenjeni šibenski arhitekti, obratite pažnju na postupak izrade idejnog rješenja poljane jer koliko vidim i tu se vrti neka cifra od oko 200 do 300 tisuća kuna. Po cifri bi se moglo vrlo lako zaključiti da će se odvijati još jedna zakonski namještena igra. Mada mi nije jasno šta će nam idejni projekt, jer isti već postoji. I to, ako se ne varam i za varijantu šetališta, a i za varijantu parkirališta.. Osim, možda ako ne treba nekom pokloniti te novce za kopiranje tog idejnog rješenja, uz neke neznatne izmjenice.

Retrospektiva IX

Naša vrla gradska vlast nam je opet upriličila sprdačinu. Provela je nešto za šta se ne zna da li je anketa, peticija ili nešto treće. Odnosilo se na Poljanu. Da li građani žele da bude parkiralište ili šetalište. Meni je to sve bilo bez ikakve veze. Prvo zbog toga šta su prije nekoliko godina taksativno ukinuli parkiralište, a drugo zbog toga šta teta Neda uporno ponavlja kako na poljani dok je ona gradonačelnica neće biti parkirališta. I sad ona postavlja pitanje građanstvu - šta s poljanom. Sigurno će nešto pametno zaključiti na osnovu 1436 anketirana građana. Da li to gradska vlast želi skinuti odgovornost sa sebe jer se boje da ih netko sutra ne prozove zbog krivog poteza. Osim toga po meni je ta, nazovimo je anketa krivo postavljena. Zar poljana ne bi mogla biti i jedno i drugo? Šetalište gore, a parkiralište dolje. Na taj način ubiju se dvije muhe pa smo riješili i problem šetačima, a i problem poduzetnicima koji rade u gradskoj jezgri. Netko opet nije napravio domaći rad, nego na brzinu pokušava nama građanima zamazati oči. Eh, šta ti je godina izbora.

Sad se opet odjednom pojavljuje vijest o POS-ovim stanovima. Meni kao osobi kojoj je potreban adekvatan stan za normalnu cijenu POS-ov stan je bio izuzetno pogodna investicija. Međutim, teta Neda dolaskom na vlast prekida sve radove po tom pitanju tvrdeći kako model koji je tada pripisan Čaćiću nije dobar. S tom konstatacijom, prekida se svako postupanje u vezi poticajne stanogradnje i nitko više o tom nije pričao. Meni dojadilo čekati, pa sam se snašao na drugi način. Doduše, taj način je bio i skoro duplo skuplji, ali šta da se radi. Sad evo opet priča o POS-u, i to na Jamnjaku. Ne zna se doduše kad će početi jer treba puno novca, ali će kako teta Neda kaže sigurno početi. Da nije izborna godina, onda bi joj i povjerovao u priču. Eh, šta ti je izborna godina.

Naša gradska vlast će uskoro održavati sjednice uz pomoć prijenosnih računala. Zamislite, ta računala su stajala zapakirana skoro godinu dana samo iz jednog razloga. Većina djelatnika ne zna se služiti računalima. Majko mila tko nas vodi.

Ivan Bajić je doletio iz Stockholma te je odmah otrčao primiti nagradu Plavi cvijet Šibensko-kninske županije. Na dodjeli se nije baš napričao i nahvalio. Više je šutio i zamišljeno gledao u nepoznatom pravcu. Tko zna šta mu je. Možda nije stigao organizirati nikakvu veselicu u Švedskoj. Štaš čovik se nije stiga opustiti, a i pod velikim je pritiskom u zadnje vrijeme. Zato je na fotografiji naš vrli župan Pauk taktički stao ispred samog Bajića. Slučajno ili namjerno nije bitno. Bitno je da su zajedno na fotografiji. Policajac i kriminalac. Koja ekipa.

Nismo dugo čekali. HDZ se okomio na Prgina. Mora je biti kažnjen zbog toga šta je razgovara sa Jurčićem. Kako se usudio, a nije njih pitao. Sad mu idu podvaljivat priču u koju su svi oni duboko umiješani. Priču preko koje su svi oni htjeli obrnuti dobru lovu, ali nisu uspjeli. Nemojte misliti da je priča slučajno dospjela na naslovnicu Šibenskog lista, baš u ovom momentu, nakon šta je Jurčić bio kod Prgina. Ako mislite da je Šibenski list napisao članak koji je istinit sjetite se da se uređivačka politika vodi na Baldekinu iznad kafića Kula, i sve će Vam biti jasno.

Jadan Šimunjak nije znao da je dužnosnik, pa nije znao da mora predati imovinsku karticu. Stvarno mi ga je žao. Da bi zadržao državni stan mora svu imovinu koju posjeduje držat prepisanu na roditelje. I stan i kuću i dva, tri auta. Jadan, baš ga žalim.

Marku Radačiću nije jasno odnosno nije ništa sporno u tome šta mu studenti i profesori odlaze. Po njemu na Vele(m)učilištu sve savršeno funkcionira. Samo mi ostali to ne vidimo. Pitam se kad se on misli probuditi i pogledati malo oko sebe. Uvidjet će da mu faks nikad nije bio u jadnijem stanju. Uvidjet će da je on za to kriv. Kad to uvidi, ako je imalo pošten i častan čovjek, sam će podnijeti ostavku i otići tamo odakle je došao.

Ma kakav smo mi to grad. Kad bi gradski javni promet u Splitu, Zagrebu, ili manjima Sisku i Varaždinu funkcionirao odnosno ne funkcionirao kao u Šibeniku, možete zamisliti koja bi to zavrzlama bila. Prvo, ovo nisu nikakve kružne linije. Drugo, autobusi uopće ne voze po voznom redu. Treće, i najvažnije, da bi došli od Vidika do Meteriza, ne samo šta morate prominit dva autobusa, nego će te prominit i dvi prijevozničke tvrtke. S obzirom da minjate prijevozničke tvrtke, morate i za svaku posebno kupit kartu, pa vas taj prijevoz od nekih desetak kilometara dođe duplo više. Da stvar bude gora, ako imate pokaznu kartu, recimo Autotransporta, on Vam ama baš ništa ne vridi u autobusu od Kornati tursa, a vridi i obrnuto. Znači ako hoću putovati od Vidika do Meteriza svaki dan, moram imati dva pokaza i uz to još čekati autobus na pijaci, jer im usklađenost nije jača strana, pa se dogodi da jedan ode prije nego šta drugi dođe i obrnuto. Pitam se, misle li gradske vlasti ikada riješiti ovaj nered. Ili im i za to treba naputak iz Zagreba.

Ovim dajem podršku Željku Peratoviću

Uhićen željko Peratović by Mrak

Jučer ujutro policija je obavila pretres stana Željka Peratovića, novinara i kolege blogera. Zaplijenili su nekoliko računala te ga odveli u policijsku postaju, a naknadno je javljeno da je navodno uhićen te je noć proveo u policiji.

Osnova za zadržavanje/uhićenje je "odavanje državne tajne".

Željko Peratović se sustavno bavio pisanjem o Hrvatskom obavještajnom podzemlju, te o zločinima iz domovinskog rata. Prije nekoliko dana bio je povezivan s objavom video isječka svjedočenja tajnice Tihomira Oreškovića na youtubeu koje govori o ulozi dosadašnjeg potpredsjednika Hrvatskog sabora Darka Milinovića tijekom domovinskog rata.

Smatram da je u cijelosti neprihvatljivo hapsiti novinare (i blogere), te da koju god da je državnu tajnu Željko odao (znajući za nju ili ne) nije smio dobiti ovakav tretman. Hrvatske obavještajne službe i dijelovi policije od svoga nastanka funkcioniraju na rubu legalnosti (a prečesto i ispod njega) i ovakav postupak vjerojatno je prvenstveno nastao kao neprijateljstvo i zloupotreba tih institucija protiv osobe koja se sustavno bavila razotkrivanjem nezakonitostima u tim istim službama.

Misao dana:
The ultimate tragedy is not the oppression and cruelty by the bad people but the silence over that by the good people.



Dokumenti zbog kojih je Peratović uhićen by Mrak

Vidjevši prilog NovaTVa o tome kako je naša mudra policija upala u prostorije NovaTVa i brisala blogove pala mi je na pamet jedna iznimno jednostavna stvar. Da bi otkrili što je policija tražila možemo samo usporediti blog kakav je on sada i blog kakav je bio prije.

Hvala Googleu!!!
Nakon pola sata usporedbi, pronašao sam da se arhiva mjeseca travnja ove godine razlikuje od cache verzije spremljene na googleu.

Travanj na googleu

Travanj na Peratovićevom blogu

Uštedite si truda pa odmah odskrolajte dolje do zapisa od 6. travnja pod naslovom "Dokument POA-e koji dokazuje da je Škare-Ožbolt nepravedno optužena da dala tajne podatke"

Tamo se nalazi dokument koji je očito stajao tamo mjesecima.

Po meni, ovo je tipičan primjer gdje je nečija taština povrijeđena i umjesto da se proganjaju ljudi koji su zločine počinili, proganjaju se glasnici loših vijesti - a to su vijesti koje kažu da naše vlastite službe loše obavljaju svoj posao. Krajnji dokaz je upravo i taj što je progon Peratovića potpisao isti čovjek koji je potpisao i dokument. Agencija ovime pokušava pokopati svoje vlastite propuste.

Nemojte propustiti downloadati zabranjeni dokument i na taj način spriječiti da on nestane.
Također, čudim se gluposti naše policije koja je napravila ovako glup potez, jer da su bili imalo pametniji nitko ne bi skužio što su oni uopće tražili (ili bi se barem morali pošteno namučiti), a ovako pola interneta zna da na blogu mora tražiti razlike. Nadalje, na internetu podaci NE NESTAJU i brisanje na blogu nije pobrisalo i dokumente o kojima je riječ (a vidim da se dokument nalazi na Peratovićevom blogu što ukazuje da nije pristao ukloniti inkriminirajuće dokumente).

Ovo je zasada jedina razlika koju sam pronašao, no istraga se nastavlja



Začepite blogerske gubice by silverici

Uhićen je novinar Željko Peratović. Željko Peratović je i bloger. Ima svoj blog 45 lines. Uhićen je zbog navodnog odavanja državne tajne.
Policiji i tajnim službama je bilo nedovoljno što su ga pritvorili, pa su upali na Nova TV koja je vlasnik blog.hr-a i tražili skidanje nekih Peratovićevih tekstova s bloga. Dokumenti zbog kojih je uhapšen stoje na blogu već šest mjeseci, a objavljeni su i u drugim medijima i bili su dostupni svima zainteresiranima.
Nakon noći provedene u pritvoru, Peratović je pušten da se brani sa slobode.
Peratovićevi tekstovi se, uglavnom, bave obavještajnim podzemljem. Bave se premreženošću obavještajne zajednice, politike i organiziranog kriminala. Bave se počinjenim ratnim zločinima u Lici. Bave se pokušajem rasvjetljavanja ubojstva Milana Levara.
U svojoj borbi Peratović je slobodan strijelac i bije bitku kao pojedinac protiv sustava. Taj sustav mu želi onemogućiti slobodnu riječ u slobodnoj zemlji.
Nisu u stanju naći osobu koja je omogućila curenje dokumenata, pa se treba iživiti na čovjeku koji je dobivenu informaciju dao na uvid građanima procjenjujući da je to u interesu javnosti. Umjesto da se uhvate u koštac sa krticama u svojim redovima, tajne službe su odlučile priprijetiti građaninu koji je imao hrabrosti i osjećaja za svoju građansku dužnost.
Kuriozitet je da je Peratović uhićen na dan kad je predsjednik Stjepan Mesić raspisao parlamentarne izbore. Mesić je i sam tema nebrojenih Peratovićevih postova.
Želi li to netko nama blogerima poručiti da pripazimo što pišemo dok traje izborna kampanja? Želi li se izvršiti pritisak na blogersku populaciju? Želi li nas se zastrašiti? Moguće.
A hoćemo li mi podleći tom pritisku? Hoćemo li dozvoliti da nam začepe usta? Nadam se da nećemo.
Blogeri, na dajte da vas straše! Pružite podršku svom kolegi blogeru.

Retrospektiva VIII

Znate li tko je najveći privatni graditelj u gradu. Znate li tko obavlja skoro sve hitne građevinske poslove za gradsku vlast. Znate li koga uzimaju kad se radi o građevinskim poslovima za koje ne trebaju raspisivati natječaj. Mislim da znate. Radi se o poduzeću Dva Marka. Vlasnik Ivan Kedžo. Sjedište poduzeća je u Karlovačkoj ulici. On obavlja skoro sve važnije poslove za koje se može posao dobiti bez natječaja. A, znate li da Tome Ninić, nadimkom Đumbus, trenutačni dogradonačelnik grada šibenika gradi kuću. Gradi, gradi. I to u Bilicama, kod spomenika, na terenu isprid očeve kuće. A znate li tko mu gradi kuću. Pa naravno, kuću mu gradi poduzeće Dva Marka. Sukob interesa. Ili možda nije. Bit će zanimljivo jednog dana doznati kolika je bila cijena te kuće.

Gradska vlast raspisuje natječaj za izgradnju trgovačke etaže iznad tunela. To je ona etaža koja je trebala biti izgrađena zajedno s tunelom. To je ona etaža po kojoj je napravljen projekt i za koju su imali dogovor sa Čovićem, ali im je to sve propalo. Ostala je rupa. Sad raspisuju natječaj. Zašto to nisu odmah napravili. Nego su se sad sjetili. Bit će da se je naša povoljan investitor koji ima viziju da im da dobru proviziju (kako bi reka Ostojić). Bit će zanimljivo pratiti razvoj natječaja i koliko će biti stvarno zainteresiranih investitora. Hoće li i tu biti jedan, ali vrijedan. Samo da ne bude opet Jolly.

Šta se događa sa pregovorima u vezi Obonjana. Sve stoji, nitko ništa ne pita i nitko ništa ne govori. Izviđači su zašutili. Gradska vlast mudro šuti, a rokovi ističu. Hoće li se s tim projektom uopće krenuti. Ima li se namjeru s tim započeti. Ili gradska vlast ipak nije sve nejasnoće razjasnila. Prvenstveno mislim na kompenzaciju izviđačima. Ili im možda ne paše Arnautović kao pregovarač. Najvjerojatniji razlog tolikog odugovlačenja je to šta im iz Zagreba još nije naređeno šta da naprave.

I posao stoljeća je napokon počeo. Doduše, malo malo pa gradska vlast na svojim stranicama objavi kako se to događa. Ono u stilu, započelo se sa obradom troske. Prva obrađena ide za dva tjedna, prva obrađena ide za tjedan, ide za dva dana, sutra, i napokon kamioni su na ukrcaju i sad će svaki tren. Jeste da grad neće od toga zaraditi niti desetinu onoga šta se u početku najavljivalo. Slavodobitno. Neće zaraditi niti djelić od one cifre zbog koje je direktor TEF-a otišao, a privremeno je postavljen naš vrli Pauk (onda dogradonačelnik) kako bi samo potpisao taj ugovor. Koliko je on izašao teži iz tog potpisivanja, ne znamo, al znamo da je posao stoljeća propao. I sad, ajmo spasiti šta se spasiti da. To šta će grad umjesto zarade od 100 milijuna kuna, potrošiti nekih 15 milijuna na čišćenje, to nije bitno.

Zgodilo se prije desetak dana. Dakle, subota ujutro, mrki dan, na trgu isprid kazališta živo. Picula, Jurćić, Zoki, Ingrid, Željka, svita kolko oš, taman 10 minuta još ima do pocetka središnjeg događaja. sidin u onoj birtiji priko puta, kad mi pogled padne na jednu ženicu, onako sitniju, u srednjim, onim zrelim godinama. Neda joj je ime, a došla je iz pravca Poljane, prošla na 37,5 centimetara od potencijalnog premijera i gledajući negdje između poda i isprid sebe , samo nastavila hodati pravocrtno gledajući nigdi, čak i ne žureći, onako, laganim korakom. Pa eba ga patak, bilo bi pristojno, kurtoazno se javiti, dat ruku ovim lokalnim haharima, upoznat se s ljudima iz vrha.... e moja teta Nedo di ti je kultura.

Pisaća mašina Dijana Ferić je opet u akciji. Po članku koji je napisala u Jutarnjem listu može se zaključiti kako trgovačka etaža iznad tunela samo šta se nije počela graditi. Osim toga naša mila Dijanica je iznijela i jednu veeeliikuuu laž, koja ide naravno na mlin njoj vrlo dragom HDZ-u. Nije mi jasno kako bi ona u 1500 kvadrata smjestila priko 60 poslovnih prostora, ali eto ona kaže da će ih toliko biti. Usprkos tome šta čak i gradska vlast govori o nekih 20ak poslovnih prostora. Dijana Dijana, aj pazi malo šta pišeš. Tolika ulizivaćina ipak nije normalna. Sačuvaj makar malo svog dostojanstva. Nego i njezin Stanko, inače poznat kao nepristran (moš si mislit) novinar je u istom listu napisao članak o marini u Docu. I to takav članak da sam i ja išao provjeriti kako to sve izgleda. I naravno nisam zatekao ništa.

Inače, kao šta sam i očekivao u Šibenskom listu je o predizbornom skupu SDP-a napisano toliko da nemaš šta ni čitati. Više sam ja napisao u svojoj zadnjoj retrospektivi. Novi tjednik je barem objavio intervju sa Milanovićem, ali se ni oni nisu ubili sa reportažom sa skupa. Toliko o nepristranom novinarstvu. Baš me interesira šta će pisati kad se bude vrtio vol na poljani.

U posljednjem broju NOVOG TJEDNIKA; piše da se redakciji javio Josip Pleslić s najnovijim saznanjima o Kornatskoj tragediji: vreće za cement i sezonski rednici u NP. Tko je Josip Pleslić???? Josip Pleslić je direktor i vlasnik Otočnog radija Kornati, inače i vlasnik tvrtke Signalizacija-Zadar, jako mlad i čudno je sve to šta posjeduje, ali uzmimo da je sposoban!?! Radio je kupio od pisaće mašine Dijane Ferić, ali kako je ona uzele neke novce, dužna je napraviti za taj medij još neke emisije, pa ih i radi (riječ je o Radio trajektu i Građanskom satu). Gospodin je igrač Ante Markova i s njim je u trenutku kad je požar počinjao boravio na Kornatima. Ante Markov je uz pomoć Pleslića pokrenuo i igru oko ovaca; da bi srušili Keretu, kao i priču o bespravnom građenju Upravne zgrade NP Kornati. Kad pogledamo sve šta se u posljednje vrijeme događalo na Kornatima to nas uvijek dovede do istih imena. Ne želim ništa tvrditi; ali malo je čudno da i oko ovaca i vatrogasaca i bespravne gradnje iskoče imena Kereta, Markov, Pleslić. Kako to da je Pleslić odmah u 11.30, kad je izbio požar znao šta je uzrok i javio se uživo s Kornata na svoj radio?! Sad nakon optužbe protiv Petrine, opet iskače s cementom i upravom NP!? Sve mi se čini kao još jedna namještaljka Kereti. Ne znam,uostalom priča se da je u igri i Mudrinić, navodno da je on stvarni vlasnik radija, možda, Pleslić je jako dobar s njim! Ne želim ništa tvrditi, ali malo mi tu ima previše slučajnosti i previše ponavljanja istih imena.

I Bajić je još uvijek član poglavarstva.:mad:

E doktore doktore!

Koliko netko tko je na vlasti može biti licemjeran, uporno iz dana u dan dokazuje naša vrla gradska vlast. Ne samo da Bajića nisu smijenili, i makli iz poglavarstva odnosno bilo kakvih poslova koji bi mogli imati veze sa gradom. Ne samo to. Oni mu još uvijek dozvoljavaju da glumi gazdu i obećava razno razne stvari.

Pa recimo. Grad, odnosno turistička zajednica, ovih dana je organizirala put u Švedsku. Turistička promocija, gospodarska promocija, trošenje para poreznih obveznika ili nešto drugo, to sad i nije bitno za ovaj post.

Dakle, turistička zajednica je organizirala taj put, na koji su jučer naravno otišli neki lokalni članovi vladajuće stranke. Između ostalih tu se nalazi i lokalni “ministar turizma“, naš vrli Ivan Bajić. Naravno on i treba biti tu. Ipak je on “ministar“. On ipak ima veze i poznanstva. A čovjek i zna posao. Dokazao je to u Pragu. A i u Bratislavi gdje ima svoje pouzdane prijatelje. Osim toga naš vrli “ministar“ je sad u principu glavna faca u turističkoj zajednici. Onaj novi direktor Bulat mu jednostavno ne može ništa. Odnosno, čovika je strah, da ne bi sebi stvorija neki problem oko Bajića, jer kako stvari stoje moga bi mu netko i zakucat na vrata u kasne ure. Pa kako je njega strah onda je naš “ministar“ bidan mora sve preuzet. Znači osim nošenja novaca i oružja mora je jadan organizirat i svakakve promocije pa i organizacije putovanja. Tako da je i ovo putovanje, bidan, mora organizirat, jer eto nije ima niko. Pritrga se jadan od posla, a da sve to ne prođe neopaženo pozva je i novinara koji će to adekvatno popratiti.

Sa tom ekipom, je otiša i novinar koji bi trebao kao pratiti turizam. Novinar koji će prvenstveno napisati pozitivan članak i novinar koji neće ni u kom slučaju prigovarati na tamo nekakve slučajne izlete po striptiz klubovima, a koje bi opet mogao organizirati čovjek sa puno prijatelja. Novinar koji od takvih sitnica neće praviti afere. Taj novinar je nađen u liku i djelu vrlog gospodina i nepristranog novinara Marjana Džambe. Dakle šta se toga tiče gradska vlast je sigurna, a možemo se kladiti i kakav će članak biti napisan. Naravno neće Marjan taj put platiti iz vlastitog džepa. Platit će mu ga turistička zajednica, i put i spavanje, a dobit će i nešto poputnine, čisto onako da mu se nađe.

Međutim, tu je još jedan novinar. Dobro, ajmo reć novinar, s obzirom da mu okosnicu članaka čini prepisivanje s interneta. Taj novinar ide ne zato šta bi u Švedskoj trebao o nečemu pisati. Nikako. On ide zato šta mu je Bajić obećao da će mu srediti taj put. Samo zbog toga ide i naravno zbog toga šta voli plesati sa Bajićem. Šta su ono zadnji put plesali. Čini mi se hip hop ili neki drugi sličan shit.. I radi ničeg drugog taj novinar ne ide, samo radi prijateljstva s Bajićem. I tom novinaru će turistička zajednica platiti put. I njemu će grad platiti spavanje. A i on će dobiti poputninu i to pozamašnu. A baš me interesira kakav će biti njegov članak nakon tog puta. I hoće li ga uopće biti.

Namjerno Vam neću napisati o kojem novinaru se radi. Probajte sami pogoditi. Probajte zaključiti tko je Bajića toliko zadužio da bi ga ovaj odveo na put u Švedsku. Tko to voli ples sa Bajićem da bi ga ovaj odveo na putovanje onako turistički, bez da išta mora raditi. Moram priznati da sam i ja donekle bio iznenađen o kojem se novinaru radi, jer on definitivno ne bi bio prvi na listi mojih kandidata. Međutim, izgleda da je taj novinar zbog nekog razloga izuzetno dobar sa našim “ministrom“ kad mu ovaj sređuje plaćene turističke izlete. Čime je on “ministra“ zadužio nemam pojma. Al zato njih dva znaju zašto je tome tako(koja formulacija).

U interesu naroda

Zadivljen sam Ne mogu vjerovati kojom brzinom naši organi pravosuđa i represije rade. Ovaj slučaj je vjerojatno slučaj koji će se učiti u školama.

Milan Bandić je u roku odmah zakačio kaznenu prijavu zbog zlouporabe položaja. Kako kažu na televiziji u ime grada je zamijenio nekakve atraktivne terene u centru grada Zagreba za neke neatraktivne na periferiji. To šta su dobili veću kvadraturu nije bitno. Bitno je da su državni organi zaključili u roku od dva dana da je Milanće zlouporabio svoj položaj i naravno protiv njega su podnijeli kaznenu prijavu.

Kakve to ima veze sa Šibenikom. Ima ima. Ima jer dokazuje da pravosudni i represivni organi nisu baš tako revni prema svakome. Naime, poznata nam je afera oko zemljišta na Biocima. Da, da onog zemljišta kojeg je naša vrla gradska vlast prodala za tri puta nižu cijenu od prave vrijednosti zemljišta. Prodala je gradska vlast to zemljište za 450 kuna po kvadratu. Umjesto za 1400 kuna po kvadratu. I to kome. Lokalnom HDZ-ovskom financijeru. Takvo isto zemljište je gradska vlast prodala veterinarskoj stanici za 300 eura po kvadratu, nekoliko godina prije. Da stvar bude gora gradska vlast je prodala zemljište koje nije njihovo. Barem ne još uvijek. Jer tko zna šta će sud presuditi u tužbi starih vlasnika za povratom nacionalizirane imovine.

Netko je za ovu namještenu prodaju, šibenskom državnom odvjetništvu, anonimno podnio kaznenu prijavu. Nakon ping pong igre između policije i državnog odvjetništva podiže se zid šutnje i nitko ne zna šta se s prijavom dogodilo. Novinari, s obzirom da ih je velika većina na platnom spisku HDZ-a o tome ne pišu ništa. Ja otvoreno sumnjam i da će išta pisati. Kao šta otvoreno sumnjam da će od te kaznene prijave biti ikakva rezultata.

Bandiću je međutim, posao odrađen u nekoliko dana. Šta dokazuje, da kad hoće pravosudni i represivni aparat mogu posao odraditi vrlo brzo i ekspeditivno. U interesu naroda? Ma ne. Taj posao je najmanje odrađen u interesu naroda.

Možda ova usporedba i nije prava ili odgovarajuća. Međutim, meni kao čovjeku koji ne živi u Zagrebu ovo sustavno spominjanje Bandića u vezi svega šta se u Zagrebu dogodilo ili nije dogodilo miriše na jednu veliku namještaljku. I samo je bilo pitanje dana kad će mu se iskopati nekakva kaznena prijava. Zašto se to radi, vrlo je očigledno. Stara HDZ-ovska taktika i operatika. U ovom slučaju ne mogu ništa iskopati Milanoviću pa kopaju Bandiću kao figuri koja nosi najveći grad u Hrvatskoj. S obzirom daje velika većina medija HDZ-ovska, onda im ne predstavlja problem udariti na sva zvona o gradonačelnikovoj krivnji kad se neki skitnica pomokri na trgu ispod Bana. Eto tako to meni izgleda. Meni koji ne živim u Zagrebu.

S druge strane, u mojoj provinciji nitko ne reagira ni na šta. Niti na prodaju zemljišta ispod cijene. Niti na Bajića, osvjedočenog kriminalca koji sjedi u gradskom poglavarstvu. Niti na korištenje službene kartice za striptiz u Pragu. Nitko ne reagira ni na to šta nekoliko direktora gradskih poduzeća na svojim leđima ima pravomoćne sudske presude. Niti jedan novinar nije reagirao na nepotizam u gradskoj upravi i svim državnim poduzećima. Zato su svi lokalni novinari brže bolje objavili aferu šamara lokalnog glavnog SDP-ovca. Ali niti jedan novinar se nije sjetio pisati optužnice kad je gradska vlast lokalnom ratnom profiteru dala zemljište za njegov trgovački centar koji uzgred budi rečeno prostornim planom nije na tom mjestu ni bio predviđen. Naknadno je prostorni plan naravno izmijenjen. Nitko nije reagirao. Ni policija , ni državno odvjetništvo. A USKOK, he he šta je to.

Sve se ovo događa u našoj jadnoj provinciji. Provinciji gdje je na vlasti HDZ. Provinciji gdje su novinari na platnom spisku HDZ-a i gdje je lokalni šef policije pod paskom lokalnih HDZ-ovaca. A ni državni odvjetnik nije ništa dalje od njih. Sad Vi zbrojite dva i dva. I nemojte me pitati gdje su kaznene prijave. Bit će ih. Ne boj te se. Ali ne protiv ovih koje sam naveo, nego protiv onih koji njima ne pripadaju. Jer to je taktika. Tako se radi prije izbora. Ni prvi ni posljednju put. Pitajte one protiv kojih su tako podnesene kaznene prijave. Podnošenje je naravno preneseno na naslovnici novina. A to šta je ta kaznena prijava bila neutemeljena, ili nije postojalo kazneno djelo ili je zbog nekog drugog razloga odbačena, to nikome nije bilo bitno.

Tako i Milan Bandić. Uskok ga je odradio. Na vijestima nije samo objavljeno da je podnesena kaznena prijava. Nego je ista i pokazana. Zanimljivo.

Sad mi vi recite u čijem interesu radi policija i pravosuđe. U interesu naroda ili……

Retrospektiva VII

Meterize su prošli vikend slavile Sv. Jeronima. Igrao se i nogomet povodom toga. Pobijedila je Crnica. Bija sam malo povirit, onako usput. Nije da me toliko nogomet zanima. Interesiralo me kako se Novica(zlobni kondukter) i Stipe Peran ( voditelj SDP-ovih branitelja) slažu međusobno. Pričalo se da je Novica upira svim snagama da spriječi ovoga u nastojanjima da bude voditelj ekipe Meteriza. Uglavnom međusobni im je odnos, da nema odnosa. Jedna prekrasna atmosfera ignoriranja i ne obraćanja pažnje, jedan na drugog.

Još ću malo o turniru. Tija sam poć doma, al sam onda primijetio da se Novica (to je onaj zlobni kondukter) nešto uzvrtio. Sa mobitelom u rukama, gore dolje. Maše rukama. Ostanem da vidim šta se događa. Uzvrtija se ka mlada prid vinčanje, nešto gadno raspravlja. Možda je Bajića zatvorilo. Ili smijenilo don Antu. Pa sad mora smislit izjavu za tisak. E to bi bila izjava. Ta, koju on smišlja. To bi bilo za umrit od smija. Nakon nekog vremena, eto ti na teren Pauka i tete Nede, te mi je postalo jasno šta se uzvrtija. Sili su na kondukterovo misto, tako da je on osta na nogama. Bija sam još neko vrime na Meterizama i promatra kako se Novica ulizuje Pauku. Samo šta mu se nije u šupak uvuka. Gadljivo. Zgadilo mi se pa san oša ća kući.

Ona Friščićeva i Đurđina koalicija je imala predizborni skup. Poslali su puste poruke sa njega. Al uglavnom ništa konkretno nisu rekli. Nije mi jasno koji bog ta koalicija troši pare na predizborne skupove. Ionako svi znamo da će prvu noć nakon proglašenja pobjednika i oni biti u njegovim prostorijama. Tražeći svoj dio kolača i ucjenjujući ih. Bilo da se bude radilo o HDZ-u ili SDP-u, HSS-HSLS-PGS-u je svejedno. Oni obraza i ovako nemaju. Njima su bitne njihove bušte i njihovi želuci. I to od stoljeća sedmog.

I SDP je ima svoj predizborni skup. Dobar. Konkretan. Jasan. Moram priznati da sam bio malo iznenađen oduševljenjem i reakcijama publike. Milanovića su prekinuli pljeskom i ovacijama jedno pedeset puta. Ljubu su ispraćali uz ovacije. Mada je i mene donekle ponijela ta optimistična atmosfera pa sam i ja bio oduševljen sveukupnim predstavljanjem SDP-ovog tima, ipak ću biti malo oprezniji pa ću se zapitati misle li svi ti ljudi da nas taj tim može u četiri godine izvući iz govana u koja nas je HDZ uvalio. Osobno mislim da im je program dobar, ali da teško mogu popraviti išta u četiri jadne godine, pogotovo u ovom gradu. Jedino šta me je malo zasmetalo, to je bio prvi govornik koji bi trebao od Milanovića i Ostojića nešto i naučiti. E sad mi ostaje još dočekati HDZ i njihovog vola na ražnju.

Inače Ljubo je posjetio Prgina. Išao je na razgovor s njim. Valjda su razgovarali o Prginovom uspjehu. Meni je jasno zbog čega je Prgin razgovarao s Ljubom. Nikad ne znaš tko će pobijediti, a on je gospodarstvenik, trebaju mu dobre veze sa svima koji bi mogli biti vlast. Jasno je to meni. Samo, hoće li taj razgovor tako shvatiti i njegova braća iz HDZ-a. Nisam baš siguran. Uglavnom, svjesno ili nesvjesno Prgin je opalio šamar svojim HDZ-ovcima.

Teta Neda je postupila nezakonito kad je bez javnog natječaja sklopila ugovor o projektu škole na Meterizama. Teta Neda krši zakon jer ne daje na uvid ugovor o hotelu na Kulinama. Bajić još uvijek sjedi u poglavarstvu. Čistoća (odnosno teta Neda) prodaje teren Grciću ispod svake cijene. Tome Ninić zapošljava svoju rodbinu. Gustav Červar mijenja prostorne planove po privatnim zahtjevima. Pauk je sklapa posao stoljeća koji je propa. Bože sačuvaj koja ekipa.

Znate šta mi nije jasno. Ne mogu skužiti zbog čega je Stipe Grcić najurija Dijanu Ferić sa televizije. Ipak je ona jedna sto posto provjerena HDZ-ovska pisaća mašina koja će bukvalno odraditi sve šta njima triba. Nije mi jasno jer TV je ipak jak medij. Doduše, da se nije na televiziji snašla, to je istina. Da nije baš neka faca koja nas ostavlja bez daha kad se pojavi na ekranu, i nije. Ali je provjerena pisaća mašina. Stoga mi nije jasno zbog čega su ju najurili. Mogla je odradit predizbornu kampanju, a onda bi ionako dobila nogu u guzicu, nakon šta Stipe proda televiziju.

Opasnost od urušavanja na Meterizama

Mateo mi je poslao meil u kojem me moli za pomoć.
Zamolio me je da objavim slike ulice u kojoj on živi. Mateo navodi kako je to ulica Put kroz Meterize. Ulica koja se nalazi iznad zgrada. Znači gornja ulica. Ne ona koja prolazi između zgrada.

Dakle ulica izgleda ovako:



Ako bolje pogledate na slijedećim slikama možete vidjeti kako se sjeverna strana ulice, koja je u stvari iskopano brdo, polako ali sigurno urušava



Kaže Mateo da se nekoliko ogromnih gromada kamenja svojevremeno odronilo i na cestu.


Pokušao je kaže, zamoliti sve nadležne institucije da riješe problem odronjavanja, koji predstavlja realnu opasnost za sve one koji se tom ulicom koriste. Nakon šta je obišao gradske vlasti, Zelenilo, Županijske ceste, Hrvatske ceste, odustao je jer su svi odgovornost prebacivali s jednog na drugog. Osjećao se kao teniska loptica. Šutali su ga kako je kome volja.




Pita se Mateo, da li netko mora nastradati kako bi se u vezi odronjavanja nešto poduzelo.

Nadam se Mateo da će Vam ovo pomoći u rješavanju problema koji Vas muči. Ja mogu samo reći kako je ovo još jedna sramota aktualne gradske vlasti. I to u kvartu čijim mjesnim odborom vlada HDZ.

Zatvoreni krug

Dokle će se naša gradska vlast ponašati kao da je grad i njegovo vlasništvo samo njihovo. Dokle će se ponašati samovoljno, i pri tome misliti kako ih nitko nikad neće pozvati na odgovornost. Dokle će gradonačelnica svoje loše odluke pravdati ispraznim i da ne kažem glupim razlozima.

Najnoviji primjer samovolje gradskih vlasti jeste prodaja gradskog, vrlo atraktivnog zemljišta, Stipi Grciću. Lokalnom vlasniku benzinskih pumpi, televizije i neizgrađenog hotela oko kojeg se Stipe nešto dogovara ( bolje rečeno svađa ) sa don Antom. Lokalnom financijeru vladajuće stranke i jednom od lokalnih krojaća tuđih sudbina.

Ako niste čitali Slobodnu dalmaciju od srijede 29.08.2007. godine, ili čitate samo internetsko izdanje, onda Vam nije u oko ni mogao upasti članak koji je napisala Davorka Blažević, trenutačno možda jedina novinarka koja ponekad može, zna i umije napisati članak koji diskreditira aktualnu gradsku vlast ( mada u zadnje vrijeme i Jelena Devčić polako napreduje). Davorka je u članku napisala kako je teta Neda Stipi Grciću prodala gradski teren na Biocima za 450 kuna po kvadratu. Piše Davorka kako se Stipe Grcić imao namjeru proširivati, te je planirao kupiti dvije parcele koje su bile u vlasništvu gradskog poduzeća Čistoća. Prva procjena vrijednosti zemljišta, a koja se zgodila prošle godine u siječnju i koju je napravio stalni sudski vještak za građevinarstvo Matko Drinković, pokazala je kako zemljište vrijedi najmanje 1400 kuna po kvadratu. Međutim, netko (čitaj Stipe Grcić) izgleda nije bio zadovoljan cijenom. U međuvremenu se promijenio direktor Čistoće. HDZ je postavio svog podobnog igrača i on u siječnju ove godine naručuje novo vještačenje. Novo vještačenje, koje je ovaj put napravio vještak Damir Čogelja, pokazalo je kako isto zemljište vrijedi 450 kuna za kvadrat. Čistoća, uz suglasnost gradskih poglavara ( gdje još uvijek sijedi Bajić ) prodaje teren Stipi Grciću za taj, uvelike umanjen iznos. Sve to ne bi vjerojatno ni bilo primijećeno, da netko u srpnju ove godine nije državnom odvjetništvu podnio anonimnu kaznenu prijavu na okolnosti koje se tiču prodaje zemljišta. Na upite novinara Stipe Grcić kaže kako je poštovao uvjete natječaja (šta je i shvatljivo, s obzirom da je natječaj bio njemu prilagođen odnosno namješten). Teta Neda kaže kako prva procjena nije vodila računa da je zemljište obezvrijeđeno širokim kanalom oborinskih voda i vodoopskrbnim cijevima. Teta Neda isto tako kaže da bi to zemljište bilo šikara, da ga Stipe nije kupio.

Ma tko je ovdje lud.

Ajmo od početka. Direktor s kojim HDZ nije mogao upravljati je platio jednu procjenu zemljišta i ono je procijenjeno na 1400 kuna po kvadratu. Stipe Grcić ne kupuje zemljište, iako se tvrdi da je on planirao proširenje pa mu to zemljište treba. To znači da je on u grad došao s idejom da mu se sporno zemljište proda. Na osnovu toga je stari direktor Čistoće i platio procjenu zemljišta, jer šta ću ga procjenjivati, ako nema zainteresiranih. Znači Stipe zemljište ne kupuje, nego čeka povoljniju situaciju. Povoljnija situacija se stvorila u liku i djelu novog direktora Čistoće, kojeg je postavio HDZ. Kako znamo da je Stipe jedan od glavnih HDZ-ovih financijera, onda nam nije teško zaključiti zašto je novi direktor zatražio, a i platio novu procjenu, koja je ovaj put pokazala da zemljište vrijedi jedva trećinu cijene prve procjene. E, ovaj put Stipe kupuje zemljište. He he, koji su to igrači. Gradonačelnicu ne brine što je grad izgubio 950 kuna po kvadratu. Ona to još i pravda sa vodoopskrbnim cijevima. Ja sam mislio da zemljištu cijena naraste kad ima vodu, ali teta Neda mi je otvorila oči. I sad je ta kupoprodaja na državnom odvjetništvu, koje je prijavu proslijedilo policiji. Policija ga je vratila državnom odvjetništvu i sad čekamo. Mislite li Vi da će se od te prijave rezultirati ikakvim daljnjim akcijama osim ping-ponga između odvjetništva i policije. Moj stav, a s obzirom na kadrove u tim institucijama, je vrlo čvrst i utemeljen šta se daljnjih akcija tiče. Moj stav je da od toga nema ništa. Prodaja je vrlo sumnjiva, ali ove institucije neće i nemaju volje, a niti im je dozvoljeno da malo dublje uđu u način kako je zemljište prodano/kupljeno.
Osim toga kako su svi akteri sporne transakcije članovi vladajuće stranke, a poznato nam je da je Stipe veliki donator HDZ-a, on je vjerojatno punu cijenu i platio. Samo je taj novac završio u drugom džepu ili kasi, a ne u onoj gradskoj u koju se trebao sliti.

Ja sam se malo pozabavio računicom pa sam išao vidjeti za koliko je gradska kasa tanja. Znači, prva procjena je bila 1400 kuna po kvadratu. Parcele su veličine sve skupa 1665 kvadrata. Prva cijena je dakle bila 2331000,00 kuna. Druga procjena je pokazala da zemljište vrijedi 450 kuna po kvadratu, dakle grad je od prodaje zaradio 749250,00 kuna. Kad se sve zbroji i oduzme grad je izgubio 1581750,00 kuna. E sad, kad se malo posluša čaršija po kojoj se priča kako je Stipe donirao HDZ-ovsku kasu sa nekih milijun kuna onda je jasno iz kojeg razloga je Stipe tražio ponovnu procjenu i smanjenje cijene njemu potrebnog zemljišta.
Dakle grad izgubio, Stipe na svom, a HDZ zaradio za kampanju. Jebate koja igra.

Drugi problem koji dokazuje totalnu nesposobnost i nekompetentnost gradskih vlasti jeste taj šta se grad nije niti osvrnuo na činjenicu da je njegovo (sad već bivše) vlasništvo nad prodanim terenima sporno. Odnosno. To je zemljište tamo davnih pedesetih godina nacionalizirano, a nasljednici tadašnjeg vlasnika traže povrat imovine, na šta naravno zakonski imaju potpuno pravo. Po važećim zakonima pravi vlasnik bi morao dobiti zemljište nazad, ili bi trebao biti adekvatno obeštećen. S obzirom da je grad prodao zemljište koje nije njegovo, onda bi grad i trebao obeštetiti vlasnika zemljišta. Kolika će to cijena biti odredit će sud, ali ako bude tržišna, odnosno ako se sve bude pošteno radilo, onda bi grad mogao biti na ogromnom gubitku. A baš me zanima koga će onda gradske vlasti optuživati za ovu vrlo lošu procjenu.

Osim svega toga, ima još jedna činjenica koja baca skroz drugačije svijetlo na cijelu prodaju. Naime, već je i prije grad prodavao taj dio zemljišta koje je pripadalo Čistoći. I to su ga prodali za cijenu od nekih 300 laganih eurića po kvadratu. Gledajući ovu cijenu i cijenu koja je određena Grciću, normalno je da će te se upitati kako toliki nerazmjer. Nemam ljudi pojma. Jedini odgovor koji mi pada na pamet je da taj teren koji je prodan za 300 eura nije obezvrijeđen sa vodoopskrbnim cijevima pa je zbog toga cijena tolika.

Neko stvarno misli da će cijeli život moći raditi zulum i da mu to nikad neće doći na naplatu. Oće, oće. U ovom ili onom obliku. Niko još za svoje grijehe nije prošao lišo, pa neće ni oni.

Retrospektiva VI

U drugom mandatu neke odluke bih lakše donosila. Mislim da bi mi u drugom mandatu za ostvarenje planova i želja trebalo puno manje vremena. Jel to nama naša teta Neda kaže da bi je trebalo i drugi put izabrati. Jel to ona nama hoće reći da radi dobar posao. Ili nam hoće reći da ju ponovo izaberemo jer nije stigla ostvariti sve svoje privatne želje i planove. Možda nam želi reći kako je napokon naučila pravila igre pa će si lakše ostvariti želje i planove. Još uvijek joj nije dosta. Još bi ona htjela. Mora valjda stići ona svoja dva lumena, pomoćnika, a za to joj valjda treba još jedan mandat. Naravno, pod uvjetom da oni ne budu tu, uz nju, jer ih onda tek neće moći stići, s obzirom da su oni pravila igre znali od samog početka.

Naši studenti su izvisili. Zadarsko sveučilište ih ne želi. Ne želi ih radi toga šta im zimski semestar nije regularan????. Ovdje se postavljaju dva pitanja. Prvo, zašto bi naši studenti uopće prelazili na drugi fakultet. Drugo, kako neki semestar na nekom faksu može biti neregularan, ako svi rade po “bolonji“. Na prvo pitanje odgovor znamo. Studenti odlaze zbog toga šta je Vele(m)učilište u ogromnoj krizi od kad je osnovano i od kad je veterinar, po političkoj liniji, postavljen da vedri i oblači. Također, studenti odlaze jer grad nije prilagođen studentskim uvjetima života. Nema studentskog doma, menze, okupljališta i sl. Odgovor na drugo pitanje je dijelom vezan za prvi odgovor. Neregularnost zimskog semestra se može objasniti “stručnošću“ Dekana i podčinjenih mu predavača koji su miljama daleko od stručnih predavača. E sad. Tko bi trebao odgovarati za tu neregularnost i nije li više vrijeme da se novopečenog člana HDZ-a ( kojeg je Sanader osvojio????) zapita dokle misli držati nestručnu osobu na mjestu Dekana, odnosno, ako ga ostavi tu, ne misli li da će taj “stručnjak“ srozati rejting faksa na nulu. A opet, možda je taj “stručnjak“ zbog toga i postavljen.

Svaka čast Jeleni Devčić. Svaka joj čast za uporno objavljivanje i analiziranje svega šta se objavljivalo u vezi tragedije na Kornatu. Mislim da su žrtve to zaslužile. Da bar netko, osim njihovih obitelji, vodi računa o istini. Naročito kad to ne rade oni koje plaćamo da utvrđuju istinu.Ovo je trenutačno jedina novinarka/novinar u gradu koja se bavi kakvim takvim istraživačkim novinarstvom.

Kad bi se barem netko pozabavio istraživanjima u vezi Bajića i njegovog “turističkog“ poslovanja, i njegovih zasluga na poljima prijenosa novaca i oružja za bivšeg šefa. Ali ne. O tome niti jedan jedini novinar ne piše. A niti će. Jadna li smo mi država. Jadan li smo mi grad. Jadni li smo mi ljudi. Sram nas može biti. Svih nas. Naročito gradsku vlast koja bezrezervno podržava Bajića i sjedi na sjednicama poglavarstva s njim za istim stolom. Da mi je znati šta misle kad Bajić progovori. Šta misli Jukić, bivši šef špijunske službe, ili teta Neda, bivša socijalna radnica.

23 nova djelatnika u PU primljeno je nedavno. Kaže šef policije Branko Peran da to dokazuje kako je zanimanje policajac atraktivno, te da postoji interes za rad u takvoj službi. Moš mislit. Nema atraktivnijeg posla na svitu. Naročito kad ti u poglavarstvu grada sjedi Bajić. Naročito kad ti se pola državne strukture ponaša kao da su bogom dani, iznad zakona, kao da im nitko ništa ne može. Aj ti budi pandur u takvom okruženju. Razlog zapošljavanja u policiju, naročito u ovoj Županiji, će prije biti to šta se ljudi nemaju gdje zaposliti osim u državne firme. Mislim da u Dubrovniku, Puli ili Zagrebu i nije baš tako, tamo policajac nije baš tako atraktivno zanimanje.

Kaže još, Peran da je policija uhvatila narkoglavešine. Tu tvrdnju temelji na nešto heroina i kokaina, te na stabljikama marihuane. Dobro. Ako ćemo narkoglavešinama smatrati neke tamo tipove iz Zagore koji su posadili i uzgajaju marihuanu, onda ok. Međutim, svi mi znamo da nije baš tako kako Peran misli. Ima li ijedan narkoglavešina koji je u svom vlastitom autu švercao drogu. Mislim da nema. To za njih rade kuriri. Policija uhvati te kurire i to je to. I to uhvati one kurire koji najčešće nisu više ni za šta, pa ih netko policiji prijavi. Narkoglavešine sjede u svojim skupim foteljama i smijulje se ovakvim izjavama. Takve izjave su njima odličan vic i poslije njih se osjećaju puno sigurniji. Peran bi morao malo više paziti šta izjavljuje, jer svi mi znamo da je policija svjetlosnim godinama daleko od narkoglavešina. Svi mi to vidimo.

Teta Neda je poručila Raslinjancima da je detektirala problem ceste od Zatona prema Raslini. Obećala im je staviti cestu u naredni proračun grada. U to obećanje nek se uzdaju. To će im kruva dati. Svaki novi proračun teta Neda natrpa pustim obećanjima koja se onda polako osipaju, jedno za drugim. Tako bi se moglo dogodit i s ovim. Jer šta Raslina ima. Koliko ono glasaća. Dvista, trista. I to svi za HDZ. Oni su sigurni. Njima se ne triba puno dodvoravat. Može cesta pričekat drugi proračun. Čekaj, šta ono triba napravit na Baldekinu?

Mileta je proda teren da bi kupio dionice T-HT-a, i to tri paketa. Kupili su ih još i Tome Jukić i Pere Bukić. Kupio ih je i Ivan Ninić. Doduše nije ih on htio kupiti. Nije ih htio kupiti jer će oni sutra raditi s njegovim novcem, pa će otpuštati radnike. Htio ih je bojkotirati, a ne im ići na ruku. Ali. Pošto je prije bio direktor HT-a onda je sentimentalno vezan za tu firmu, pa je ipak kupio jedan mali paketić, da ga podsjeća na stara dobra vremena. Vjerojatno ne očekuje nikakvu zaradu, nego ih je kupio eto onako. Koje licemjerje.

Grad skriva ugovor sa NCP-om. Ne da ga na javni uvid i to opravdava na način da bi iznošenje podataka moglo ugroziti pregovaračku poziciju Grada Šibenika. Koju poziciju i šta bi to ugrozilo objavljivanje ugovora. Nebi reć da ima deset pregovarača. Nema to veze s tim. Grad ne želi objaviti ugovor jer je cijeli mutan. Jer znaju kako i zašto je NCP došao do tog ugovora. Nego o tome ću ovih dana, još slažem neke informacije.

Evo nam još jedna septička jama. Podsolarsko smrdi svakodnevno. Naime, blizu im je uređaj za pročišćavanje otpadnih voda koji pročišćava govna cijelog grada, s izuzetkom onog djela koji još nije spojen na kolektor, a ne zna se ni kad će biti spojen. Znači sad osim Baldekina III smrdi još jedan dio grada. Širi se taj smrad. Polako al sigurno. Zasmrdit će cijeli grad. Međutim i za to lijeka ima. Zove se antiHDZol i uzima se svake četiri godine.

Gojko Lambaša, član gradskog poglavarstva, direktor muzeja, fin i tolerantan čovjek ove godine nije postavio izložbu povodom rujanskog rata. I bolje. Bolje, jer me je ta izložba, kao branitelja, kao čovjeka, kao nestranačku osobu, uvijek duboko vrijeđala. Gojko Lambaša, čije je porodično nasljeđe komunističko, čija je porodica bila pojam za komunizam, svake godine bi na izložbi izložio samo one slike na kojima su članovi HDZ-a i njihovi simpatizeri. Na taj način se ulizivao svojim stranačkim kolegama i čistio od demona prošlosti. Hvala ti Gojko. Hvala ti šta ove godine nisi postavio izložbu. Opet bi se našao povrijeđenim. U svoje ime i u ime svojih kolega i poginulih prijatelja koji jesu ili su bili branitelji, a nisu ili nisu bili članovi HDZ-a

Eh, da. Svi su stali, al ja neću. I nemam namjeru. Gospođo Klarić kad će te Bajića maknuti iz poglavarstva grada? Zadnjih nekoliko godina u kojima je on uzorit građanin (ili se bolje skriva) nije opravdanje koje ima težinu i zbog kojeg Ivan Bajić ima kredibilitet i moralnu podlogu kako bi bio član gradskog poglavarstva. Znate li gospođo gradonačelnice tko je bio Charlie Lucky Luciano. Bio je jedan od najvećih američkih mafijaških šefova. Amerikanci su ga uspijeli strpati u zatvor nešto prije drugog svjetskog rata. Bez obzira šta je Lucky pomogao amerima preko svojih veza da se sigurno iskrcaju na Siciliju, oni ga poslije toga nisu pustili iz zatvora. Gospođo gradonačelnice nisu mu vjerovali, jer vuk dlaku mijenja, al ćud nikada.