Dakle i oko ovog projekta, oko kojeg se u principu svi slažu osim možda ponekog vlasnika terena, morao se dogoditi skandal. Kao i cijeli niz projekata, koje je pokrenula aktualna gradska vlast, i oko ovog se morao dogoditi nered, šta samo dokazuje onu moju, odavno već navedenu tezu da nam se gradska vlast ponaša kao guske u magli.
Dakle prije tri godine, gradska vlast, na čelu sa tetom Nedom je izravnom pogodbom dogovorila izradu idejnog projekta škole na Meterizama. Ugovor je sklopljen sa jednim splitskim arhitektom, čije ime za ovu priču uopće nije bitno. Taj arhitekt je idejni projekt izradio i za tu ideju mu je isplaćeno 163,400 kuna. Gradskoj vlasti se ova ideja svidjela te su od istog arhitekta opet izravnom pogodbom sklopili ugovor o izradi izvedbenog i glavnog projekta. Cijena tih projekata je bila 1,6 milijuna kuna.
E sad se ovdje pojavljuje problem. Gradski arhitekti tvrde kako je gradska vlast postupila nezakonito, mimo Zakona o javnoj nabavi, te izražavaju sumnju u namještanje posla. U nekim lokalnim novinama su se pojavile iste teze, a čak se oglasio i lokalni SDP optužujući gradsku vlast za nezakonito postupanje u spornom slučaju.
Gradonačelnica uzvraća izjavama kako je sve napravljeno po Zakonu o javnoj nabavi i poziva se na članak istog Zakona koji i idejni projekt smatra autorskim djelom. Ona ne osporava pravo naših arhitekata da budu bjesni, ali tvrdi kako je sklapanje ugovora za izradu izvedbenog i glavnog projekta sa Splitskim arhitektom bilo logično s obzirom da je ideja samo njegova te na osnovu toga samo on može izraditi izvedbeni projekt.
Gradonačelnica je u pravu. Zakon o javnoj nabavi u članku 12. stavak 2. točka kaže:
Naručitelj iznimno može koristiti način nabave izravnom pogodbom s jednim ponuditeljem, bez nadmetanja i bez objave poziva za nadmetanje izravnom pogodbom u pregovaračkom postupku: ako nabava može biti izvršena samo od jednog ponuditelja sa zaštićenim pravom na robu, usluge i radove.
Gradonačelnica je, po ovom članku u pravu i postupa u cijelosti zakonito. Zašto? Odgovor je u principu vrlo jednostavan. Naime, idejni projekt je izradio splitski arhitekt i kao takav on je njegovo intelektualno vlasništvo. S obzirom da nitko drugi ne može koristiti tuđe intelektualno vlasništvo, bez dozvole samog vlasnika, a čisto sumnjam da bi splitski arhitekt bio voljan dati svoj idejni projekt na razradu nekom drugom, onda je logično da se izrada izvedbenog i glavnog projekta prepusti autoru idejnog projekta.
Zašto se smatra da je gradska vlast postupila nezakonito. Zato šta poneki misle kako osnove na primjedbu mogu naći u članku 12 stavku 2 točki 3 Zakona o javnoj nabavi. On glasi:
Naručitelj iznimno može koristiti način nabave izravnom pogodbom s jednim ponuditeljem, bez nadmetanja i bez objave poziva za nadmetanje izravnom pogodbom u pregovaračkom postupku: ako nabava proizlazi iz natječaja za projektiranje i mora biti dodijeljena uspješnom ponuditelju.
Zastupnici teze da je gradska vlast postupila nezakonito smatraju kako izrada izvedbenog i glavnog projekta nije mogla biti dodijeljena splitskom arhitektu jer isti nije dobio ugovor o izradi idejnog projekta na javnom natječaju, već izravnom pogodbom. Nisu u pravu. Situacija je vrlo jednostavna. Gradska vlast je zatražila i dobila odobrenje za izravnu pogodbu sa splitskim arhitektom o izradi idejnog projekta. Čovjek je obveze iz ugovora poštovao i za to je uredno plaćen. Nakon šta je zaključeno da je idejni projekt izvrstan , a s obzirom da je idejni projekt autoriziran, logičan slijed je bio naručiti izvedbeni i glavni projekt od samog autora idejnog projekta. U ovom slučaju splitskog arhitekta se ne može smatrati uspješnim ponuditeljem, je se nije imao s kime ni natjecati, jer natječaja nije ni bilo, a kako natječaja nije ni bilo onda odredba iz članka 12 stavka 2 točke 3 Zakona o javnoj nabavi u ovom slučaju ne igra.
Međutim. Ah kako bi to bilo kad ne bi postojalo to famozno međutim. Nije mi jasno zbog čega nitko nije reagirao odmah po objavi da će biti sklopljena izravna pogodba oko idejnog projekta. Ovako je gradska vlast, nakon dobrog proučavanja Zakona o javnoj nabavi ( napokon su im i pravnici počeli nešto raditi), zakonito namjestila ugovore za projekte škole na Meterizama. I nitko im više ništa ne može.
Gradska vlast da je htjela, mogla je postupiti u najboljem interesu građana ovog grada. Međutim (opet to famozno međutim) kako naša aktualna gradska vlast uvijek gleda prvenstveno svoj interes, tako se dogodilo i u ovom slučaju. Čiji i kakav interes se sada realizirao ne znam , ali nemojte uopće sumnjati da je realiziran.
Da je gradska vlast htjela mogla je raspisati javni natječaj za izradu idejnog projekta. U tom slučaju možda bi se našao i koji idejni projekt koji bi bio puno bolji od splitskog. Ne kažem da je ovaj loš, ali možda bi bilo i boljih. Ali naša gradska vlast to nije napravila. Pitanje je zbog čega.
Da je naša gradska vlast htjela, mogla je u ugovoru o izradi idejnog projekta unijeti klauzulu s kojom se autor projekta obvezuje predati vlasništvo idejnog projekta naručitelju. U tom slučaju bi se na osnovu tog idejnog projekta mogao raspisati javni natječaj za izradu izvedbenog i glavnog projekta. Mogli su, ali to nisu napravili. Zašto? To samo oni znaju. Ovako su autoru idejnog projekta omogućili da određuje cijenu izvedbenog i glavnog projekta kako ga je god volja.
Mogla je naša gradska vlast u interesu svih građana grada napraviti puno toga. To šta to nije napravila ne osporava činjenicu da je situacija oko projekta škole posve zakonita. To šta su vjerojatno dogovorili cijeli posao sa splitskim arhitektom unaprijed više nije bitno. Pronašli su rupe u zakonu te su ih iskoristili i, kako sam već naveo, zakonski namjestili posao.
Mene više zabrinjava činjenica da takav način rada nitko do sad nije primijetio. Više me zabrinjava mogućnost da se svaki projekt, posao ili nešto drugo šta grad naručuje, radi po ovom sistemu. Jer, ako je tako, onda je pitanje koliki je broj tih zakonski namještenih natječaja.
Stoga, moji dragi sugrađani i cijenjeni šibenski arhitekti, obratite pažnju na postupak izrade idejnog rješenja poljane jer koliko vidim i tu se vrti neka cifra od oko 200 do 300 tisuća kuna. Po cifri bi se moglo vrlo lako zaključiti da će se odvijati još jedna zakonski namještena igra. Mada mi nije jasno šta će nam idejni projekt, jer isti već postoji. I to, ako se ne varam i za varijantu šetališta, a i za varijantu parkirališta.. Osim, možda ako ne treba nekom pokloniti te novce za kopiranje tog idejnog rješenja, uz neke neznatne izmjenice.
Dakle prije tri godine, gradska vlast, na čelu sa tetom Nedom je izravnom pogodbom dogovorila izradu idejnog projekta škole na Meterizama. Ugovor je sklopljen sa jednim splitskim arhitektom, čije ime za ovu priču uopće nije bitno. Taj arhitekt je idejni projekt izradio i za tu ideju mu je isplaćeno 163,400 kuna. Gradskoj vlasti se ova ideja svidjela te su od istog arhitekta opet izravnom pogodbom sklopili ugovor o izradi izvedbenog i glavnog projekta. Cijena tih projekata je bila 1,6 milijuna kuna.
E sad se ovdje pojavljuje problem. Gradski arhitekti tvrde kako je gradska vlast postupila nezakonito, mimo Zakona o javnoj nabavi, te izražavaju sumnju u namještanje posla. U nekim lokalnim novinama su se pojavile iste teze, a čak se oglasio i lokalni SDP optužujući gradsku vlast za nezakonito postupanje u spornom slučaju.
Gradonačelnica uzvraća izjavama kako je sve napravljeno po Zakonu o javnoj nabavi i poziva se na članak istog Zakona koji i idejni projekt smatra autorskim djelom. Ona ne osporava pravo naših arhitekata da budu bjesni, ali tvrdi kako je sklapanje ugovora za izradu izvedbenog i glavnog projekta sa Splitskim arhitektom bilo logično s obzirom da je ideja samo njegova te na osnovu toga samo on može izraditi izvedbeni projekt.
Gradonačelnica je u pravu. Zakon o javnoj nabavi u članku 12. stavak 2. točka kaže:
Naručitelj iznimno može koristiti način nabave izravnom pogodbom s jednim ponuditeljem, bez nadmetanja i bez objave poziva za nadmetanje izravnom pogodbom u pregovaračkom postupku: ako nabava može biti izvršena samo od jednog ponuditelja sa zaštićenim pravom na robu, usluge i radove.
Gradonačelnica je, po ovom članku u pravu i postupa u cijelosti zakonito. Zašto? Odgovor je u principu vrlo jednostavan. Naime, idejni projekt je izradio splitski arhitekt i kao takav on je njegovo intelektualno vlasništvo. S obzirom da nitko drugi ne može koristiti tuđe intelektualno vlasništvo, bez dozvole samog vlasnika, a čisto sumnjam da bi splitski arhitekt bio voljan dati svoj idejni projekt na razradu nekom drugom, onda je logično da se izrada izvedbenog i glavnog projekta prepusti autoru idejnog projekta.
Zašto se smatra da je gradska vlast postupila nezakonito. Zato šta poneki misle kako osnove na primjedbu mogu naći u članku 12 stavku 2 točki 3 Zakona o javnoj nabavi. On glasi:
Naručitelj iznimno može koristiti način nabave izravnom pogodbom s jednim ponuditeljem, bez nadmetanja i bez objave poziva za nadmetanje izravnom pogodbom u pregovaračkom postupku: ako nabava proizlazi iz natječaja za projektiranje i mora biti dodijeljena uspješnom ponuditelju.
Zastupnici teze da je gradska vlast postupila nezakonito smatraju kako izrada izvedbenog i glavnog projekta nije mogla biti dodijeljena splitskom arhitektu jer isti nije dobio ugovor o izradi idejnog projekta na javnom natječaju, već izravnom pogodbom. Nisu u pravu. Situacija je vrlo jednostavna. Gradska vlast je zatražila i dobila odobrenje za izravnu pogodbu sa splitskim arhitektom o izradi idejnog projekta. Čovjek je obveze iz ugovora poštovao i za to je uredno plaćen. Nakon šta je zaključeno da je idejni projekt izvrstan , a s obzirom da je idejni projekt autoriziran, logičan slijed je bio naručiti izvedbeni i glavni projekt od samog autora idejnog projekta. U ovom slučaju splitskog arhitekta se ne može smatrati uspješnim ponuditeljem, je se nije imao s kime ni natjecati, jer natječaja nije ni bilo, a kako natječaja nije ni bilo onda odredba iz članka 12 stavka 2 točke 3 Zakona o javnoj nabavi u ovom slučaju ne igra.
Međutim. Ah kako bi to bilo kad ne bi postojalo to famozno međutim. Nije mi jasno zbog čega nitko nije reagirao odmah po objavi da će biti sklopljena izravna pogodba oko idejnog projekta. Ovako je gradska vlast, nakon dobrog proučavanja Zakona o javnoj nabavi ( napokon su im i pravnici počeli nešto raditi), zakonito namjestila ugovore za projekte škole na Meterizama. I nitko im više ništa ne može.
Gradska vlast da je htjela, mogla je postupiti u najboljem interesu građana ovog grada. Međutim (opet to famozno međutim) kako naša aktualna gradska vlast uvijek gleda prvenstveno svoj interes, tako se dogodilo i u ovom slučaju. Čiji i kakav interes se sada realizirao ne znam , ali nemojte uopće sumnjati da je realiziran.
Da je gradska vlast htjela mogla je raspisati javni natječaj za izradu idejnog projekta. U tom slučaju možda bi se našao i koji idejni projekt koji bi bio puno bolji od splitskog. Ne kažem da je ovaj loš, ali možda bi bilo i boljih. Ali naša gradska vlast to nije napravila. Pitanje je zbog čega.
Da je naša gradska vlast htjela, mogla je u ugovoru o izradi idejnog projekta unijeti klauzulu s kojom se autor projekta obvezuje predati vlasništvo idejnog projekta naručitelju. U tom slučaju bi se na osnovu tog idejnog projekta mogao raspisati javni natječaj za izradu izvedbenog i glavnog projekta. Mogli su, ali to nisu napravili. Zašto? To samo oni znaju. Ovako su autoru idejnog projekta omogućili da određuje cijenu izvedbenog i glavnog projekta kako ga je god volja.
Mogla je naša gradska vlast u interesu svih građana grada napraviti puno toga. To šta to nije napravila ne osporava činjenicu da je situacija oko projekta škole posve zakonita. To šta su vjerojatno dogovorili cijeli posao sa splitskim arhitektom unaprijed više nije bitno. Pronašli su rupe u zakonu te su ih iskoristili i, kako sam već naveo, zakonski namjestili posao.
Mene više zabrinjava činjenica da takav način rada nitko do sad nije primijetio. Više me zabrinjava mogućnost da se svaki projekt, posao ili nešto drugo šta grad naručuje, radi po ovom sistemu. Jer, ako je tako, onda je pitanje koliki je broj tih zakonski namještenih natječaja.
Stoga, moji dragi sugrađani i cijenjeni šibenski arhitekti, obratite pažnju na postupak izrade idejnog rješenja poljane jer koliko vidim i tu se vrti neka cifra od oko 200 do 300 tisuća kuna. Po cifri bi se moglo vrlo lako zaključiti da će se odvijati još jedna zakonski namještena igra. Mada mi nije jasno šta će nam idejni projekt, jer isti već postoji. I to, ako se ne varam i za varijantu šetališta, a i za varijantu parkirališta.. Osim, možda ako ne treba nekom pokloniti te novce za kopiranje tog idejnog rješenja, uz neke neznatne izmjenice.
Nema komentara:
Objavi komentar