U našoj šumi, u kojoj smo blagostanje izborili sami, prije nekoliko godina pojavio se jedan vrlo opak Vuk. Taj Vuk je došao iz druge, puno bogatije i veće šume u kojoj je držao restoran. Iskoristio je bezakonje koje je našom šumom zavladalo te je skupio sav životinjski šljam. Taj šljam, koji nije nikad ništa radio, već se potucao po birtijama, dilao zabranjenu djetelinu, malim životinjama pružao zaštitu, i radio kojekakve druge, u našoj šumi nepodobne radnje, Vuk je organizirao u jednu, nazovimo je Organizaciju. Na taj način je, vrlo brzo, Vuk došao u doticaj sa našim Vladarima, te je stekao veliki utjecaj u šumi. Redarstvenik Medo mu nije mogao ništa, šta radi straha, šta radi toga šta je znao da je Vuk u dobrim odnosima sa Vladarima.
Život u šumi se promijenio. Nisi mogao napraviti ništa, a da to Vuk nije znao. Vuk je baratao sa dilanjem djeteline, organizirano je čuvao male životinje i njihovu imovinu, posuđivao je salatu i drva. Za sve to nije tražio nikakvu naknadu. Jedino šta je tražio bilo je da mu se posuđeno vrati u malo većoj količini. Glavni izvor prihoda, osim dilanja djeteline, Vuku je bila i životinjska zabava. Mada je djetelina životinjama pružala određenu dozu zabave, moralo se organizirati prostore gdje će životinje moći potrošiti ono šta bi svakodnevnim radom uspjele skupiti. Tako je Vuk organizirao kockarnice, restorane i noćne klubove.
Vuku je posao išao izvanredno. Zarada je bila sve veća. Organizacija sve jača. Vladar je, naravno dobivao svoj dio. Vuk je postajao sve jači i jači. Kako je postajao sve jači i jači, tako je imao sve više i više neprijatelja. Zato je bio prinuđen zaposliti Štakora. Štakoru je bio jedini zadatak da čuva Vuka, odnosno trebao je biti njegov tjelohranitelj. Osim čuvanja Vuka, Štakor je povremeno, kao povjerljiva osoba, prenosio i Vukov novac u trezor. Štakor je postao Vuku najveći prijatelj, te mu je ovaj dozvoljavao da prati i Vučicu sa Vučićima.
Međutim, jednog dana Vuku je u sred šume, sasvim iznenada pala grana na glavu i Vuk je poginuo. U međuvremenu Vladar je zaključio da je Vuk postao prejak, pa je pod pritiskom ostalih stanovnika šume, Vuka i njegovu organizaciju izveo pred sud. Sudac je neke njegove pomoćnike i osudio na prognanstvo iz šume. Među njima je bio i Zec, koji se nalazio na vrlo visokom mjestu u Vukovoj organizaciji. Zec je prognan na devet godina, s tim da mu se trebalo suditi za još neke nepodopštine. Jedan od najvažnijih svjedoka na tom suđenju je bio i Štakor.
Uglavnom, nakon suđenja i pogibije Vuka, organizaciju je preuzela Hijena. Zec je prognan, a Štakor je odlučio malo se povući, utučen pogibijom Vuka. S onim šta je zaradio dok je čuvao Vuka kupio je jednu lijepu livadu na periferiji šume. Na njoj je izgradio ljetovalište, te se počeo baviti turizmom. To mu je išlo tako dobro da je uskoro postao i jedna od glavnih životinja na tom prostoru. Naravno, da je iskoristio i neka stara poznanstva i dugove koji su ostali još iz vremena Vuka. S vremenom je, u novoj Zajednici uspio postati glavna životinja za organizaciju ljetovanja. Posebno je bio dobar sa Don Lešinarom, kondukterom Krpeljom, tetom Guskom te njezinim pomoćnicima Tovarom i Sovom. Za svoje „zasluge“ u Zajednici je više puta i nagrađivan. Nagrade mu je uvijek dodjeljivao Kućni Pauk, nakon čega su uvijek išli na perverzne i bogate večere. Štakor je ekipu iz Zajednice, koristeći svoja prijašnja poznanstva i veze, povremeno vodio na razuzdane zabave u neke druge Zajednice, gdje su se mogli opušteno ponašati daleko od očiju svojih podanika.
Međutim, Štakoru se nakon nekog vremena pojavio problem. Naime, Lisica i Jazavac su doznali pojedinosti iz njegove prošlosti. Kako su bili veliki protivnici tete Guske, zatražili su od nje da progna Štakora, jer je po njihovom mišljenju imao loš utjecaj na Zajednicu. Međutim, nije im uspjelo jer je Don Lešinar svim srcem branio Štakora. Don Lešinar je išao tako daleko da je napao Lisicu, tvrdeći kako je lukava i pokvarena, te bezobrazna. Lisica nije imala dovoljno snage za borbu, protiv puno nadmoćnijeg Don Lešinara, te se povukla u svoju rupu i zaboravila Štakora. A Štakor, on je nastavio odličnu suradnju sa ekipom iz Zajednice.
Kako smo prije naveli, Štakor je bio pripadnik Vukove Organizacije. Kad jednom postaneš pripadnik takve Organizacije, nikad ne gubiš veze s njom. To je jednostavno nemoguće. Štakor i nije imao interes da prestane biti član Organizacije. Samo se malo udaljio od njih, a to mu je i bio zadatak - prikrij se dok te ne budemo trebali. Tako bi Štakor povremeno i odradio neki poslić za Hijenu. Povremeno bi odlazio u šumu kako bi Hijeni pomogao nositi oružje i novac, te obavio još neke sitne posliće. Jedne godine, Štakor je pozvao Hijenu na odmor u njegovo ljetovalište. Hijena je, nakon ljetovanja, bila oduševljena, te je preko Štakorovih veza u Zajednici došla u posjed jednog dijela livade, s namjerom da sebi napravi nešto slično Štakorovom ljetovalištu.
Život im je bio idila. Nisu imali nikakvih problema sa redarstvenikom Medom. Životinje iz straha nisu ništa pitale, a jedan dio poslova kojim su se prije bavili su sakrili pod legalne poslove. Sve šta su zaradili, ulagali su u nekretnine. Uglavnom, sve je štimalo i oni su uživali u plodovima svog „rada“. Lisicu i Jazavca su pazili Don Lešinar i kondukter Krpelj, pa su i s te strane Štakor i Hijena bili sigurni.
Međutim, sve šta je lijepo kratko traje. Kao šta smo prije spomenuli Zec je dobio devet godina progonstva iz šume. U tih devet godina bio je potpuno zaboravljen od strane Hijene, Štakora i drugih bivših kompanjona. Nestalo mu je hrane. Nije imao gdje zaraditi za život, pa se počeo lagano buniti. Živio je u skučenom brlogu, tužio se kako su ga prijatelji zaboravili, a dok su oni guštali, trošili i ševili, Zeko je imao samo korijenje i seksualne ponude drugih Zeka što mu se nije sviđalo. Sudac mu je povremeno dozvoljavao povratak u šumu, ali samo na kratko vrijeme i isključivo radi posjete obitelji. Zec bi se nakon tih posjeta u progonstvo vračao sve žalosniji, jer je zaključio kako su njega i njegovu obitelj svi zaboravili. Kako ga je očekivalo još jedno suđenje zbog dilanja djeteline, Zec je odlučio da će Sucu ispričati cijelu priču. Tu svoju odluku je priopćio Hijeni i Štakoru. Rekao im je da će to učiniti ukoliko ne zbrinu njega i cijelu njegovu obitelj.
Hijena i Štakor su se zabrinuli. Kako riješiti problem. Ako Zec Sucu ispriča cijelu priču i oni će biti prognani. Šta će se dogoditi s njihovim ljetovalištima, s njihovom Organizacijom. S druge strane, zbrinjavanje Zeca i njegove obitelji bi ih koštalo jako puno. Kako riješiti problem. Hijena, kao lukavija životinja, sa puno boljim vezama, pogotovo u šumama na istoku gdje ima puno opasnih Borlova, odluči da će ona riješiti taj problem. Štakoru je kazala da se vrati na periferiju sa zadatkom da čuva njezinu i svoju livadu.
Hijeni se nije dalo zbrinjavati Zeca i njegovu obitelj, a znala je kako će Zec napraviti ono šta je naumio i ispričati Sucu cijelu priču. Stoga je Hijena pozvala Vranu, svoju staru prijateljicu. Vrana je rekla da će vrlo lako riješiti problem sa Zecom, ali uz određenu naknadu. S obzirom da je naknada bila zadovoljavajuća, dogovor je postignut.
I tako, jednog dana, kad je Zec bio u posjeti svojoj obitelji, na glavu mu je pala grana i Zec je poginuo. Redarstvenik Medo je ustanovio kako se radi o nesretnom slučaju i svršena priča.
Hijena i Štakor su riješili problem. Svake godine su uživali na periferiji šume na svojim ljetovalištima i kovali nove planove, živeći u slozi ( Zajednici!) sa Don Lešinarom, Krpeljom, Kućnim Paukom, te tetom Guskom i njezinim pomoćnicima,.
P.S. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna.
Život u šumi se promijenio. Nisi mogao napraviti ništa, a da to Vuk nije znao. Vuk je baratao sa dilanjem djeteline, organizirano je čuvao male životinje i njihovu imovinu, posuđivao je salatu i drva. Za sve to nije tražio nikakvu naknadu. Jedino šta je tražio bilo je da mu se posuđeno vrati u malo većoj količini. Glavni izvor prihoda, osim dilanja djeteline, Vuku je bila i životinjska zabava. Mada je djetelina životinjama pružala određenu dozu zabave, moralo se organizirati prostore gdje će životinje moći potrošiti ono šta bi svakodnevnim radom uspjele skupiti. Tako je Vuk organizirao kockarnice, restorane i noćne klubove.
Vuku je posao išao izvanredno. Zarada je bila sve veća. Organizacija sve jača. Vladar je, naravno dobivao svoj dio. Vuk je postajao sve jači i jači. Kako je postajao sve jači i jači, tako je imao sve više i više neprijatelja. Zato je bio prinuđen zaposliti Štakora. Štakoru je bio jedini zadatak da čuva Vuka, odnosno trebao je biti njegov tjelohranitelj. Osim čuvanja Vuka, Štakor je povremeno, kao povjerljiva osoba, prenosio i Vukov novac u trezor. Štakor je postao Vuku najveći prijatelj, te mu je ovaj dozvoljavao da prati i Vučicu sa Vučićima.
Međutim, jednog dana Vuku je u sred šume, sasvim iznenada pala grana na glavu i Vuk je poginuo. U međuvremenu Vladar je zaključio da je Vuk postao prejak, pa je pod pritiskom ostalih stanovnika šume, Vuka i njegovu organizaciju izveo pred sud. Sudac je neke njegove pomoćnike i osudio na prognanstvo iz šume. Među njima je bio i Zec, koji se nalazio na vrlo visokom mjestu u Vukovoj organizaciji. Zec je prognan na devet godina, s tim da mu se trebalo suditi za još neke nepodopštine. Jedan od najvažnijih svjedoka na tom suđenju je bio i Štakor.
Uglavnom, nakon suđenja i pogibije Vuka, organizaciju je preuzela Hijena. Zec je prognan, a Štakor je odlučio malo se povući, utučen pogibijom Vuka. S onim šta je zaradio dok je čuvao Vuka kupio je jednu lijepu livadu na periferiji šume. Na njoj je izgradio ljetovalište, te se počeo baviti turizmom. To mu je išlo tako dobro da je uskoro postao i jedna od glavnih životinja na tom prostoru. Naravno, da je iskoristio i neka stara poznanstva i dugove koji su ostali još iz vremena Vuka. S vremenom je, u novoj Zajednici uspio postati glavna životinja za organizaciju ljetovanja. Posebno je bio dobar sa Don Lešinarom, kondukterom Krpeljom, tetom Guskom te njezinim pomoćnicima Tovarom i Sovom. Za svoje „zasluge“ u Zajednici je više puta i nagrađivan. Nagrade mu je uvijek dodjeljivao Kućni Pauk, nakon čega su uvijek išli na perverzne i bogate večere. Štakor je ekipu iz Zajednice, koristeći svoja prijašnja poznanstva i veze, povremeno vodio na razuzdane zabave u neke druge Zajednice, gdje su se mogli opušteno ponašati daleko od očiju svojih podanika.
Međutim, Štakoru se nakon nekog vremena pojavio problem. Naime, Lisica i Jazavac su doznali pojedinosti iz njegove prošlosti. Kako su bili veliki protivnici tete Guske, zatražili su od nje da progna Štakora, jer je po njihovom mišljenju imao loš utjecaj na Zajednicu. Međutim, nije im uspjelo jer je Don Lešinar svim srcem branio Štakora. Don Lešinar je išao tako daleko da je napao Lisicu, tvrdeći kako je lukava i pokvarena, te bezobrazna. Lisica nije imala dovoljno snage za borbu, protiv puno nadmoćnijeg Don Lešinara, te se povukla u svoju rupu i zaboravila Štakora. A Štakor, on je nastavio odličnu suradnju sa ekipom iz Zajednice.
Kako smo prije naveli, Štakor je bio pripadnik Vukove Organizacije. Kad jednom postaneš pripadnik takve Organizacije, nikad ne gubiš veze s njom. To je jednostavno nemoguće. Štakor i nije imao interes da prestane biti član Organizacije. Samo se malo udaljio od njih, a to mu je i bio zadatak - prikrij se dok te ne budemo trebali. Tako bi Štakor povremeno i odradio neki poslić za Hijenu. Povremeno bi odlazio u šumu kako bi Hijeni pomogao nositi oružje i novac, te obavio još neke sitne posliće. Jedne godine, Štakor je pozvao Hijenu na odmor u njegovo ljetovalište. Hijena je, nakon ljetovanja, bila oduševljena, te je preko Štakorovih veza u Zajednici došla u posjed jednog dijela livade, s namjerom da sebi napravi nešto slično Štakorovom ljetovalištu.
Život im je bio idila. Nisu imali nikakvih problema sa redarstvenikom Medom. Životinje iz straha nisu ništa pitale, a jedan dio poslova kojim su se prije bavili su sakrili pod legalne poslove. Sve šta su zaradili, ulagali su u nekretnine. Uglavnom, sve je štimalo i oni su uživali u plodovima svog „rada“. Lisicu i Jazavca su pazili Don Lešinar i kondukter Krpelj, pa su i s te strane Štakor i Hijena bili sigurni.
Međutim, sve šta je lijepo kratko traje. Kao šta smo prije spomenuli Zec je dobio devet godina progonstva iz šume. U tih devet godina bio je potpuno zaboravljen od strane Hijene, Štakora i drugih bivših kompanjona. Nestalo mu je hrane. Nije imao gdje zaraditi za život, pa se počeo lagano buniti. Živio je u skučenom brlogu, tužio se kako su ga prijatelji zaboravili, a dok su oni guštali, trošili i ševili, Zeko je imao samo korijenje i seksualne ponude drugih Zeka što mu se nije sviđalo. Sudac mu je povremeno dozvoljavao povratak u šumu, ali samo na kratko vrijeme i isključivo radi posjete obitelji. Zec bi se nakon tih posjeta u progonstvo vračao sve žalosniji, jer je zaključio kako su njega i njegovu obitelj svi zaboravili. Kako ga je očekivalo još jedno suđenje zbog dilanja djeteline, Zec je odlučio da će Sucu ispričati cijelu priču. Tu svoju odluku je priopćio Hijeni i Štakoru. Rekao im je da će to učiniti ukoliko ne zbrinu njega i cijelu njegovu obitelj.
Hijena i Štakor su se zabrinuli. Kako riješiti problem. Ako Zec Sucu ispriča cijelu priču i oni će biti prognani. Šta će se dogoditi s njihovim ljetovalištima, s njihovom Organizacijom. S druge strane, zbrinjavanje Zeca i njegove obitelji bi ih koštalo jako puno. Kako riješiti problem. Hijena, kao lukavija životinja, sa puno boljim vezama, pogotovo u šumama na istoku gdje ima puno opasnih Borlova, odluči da će ona riješiti taj problem. Štakoru je kazala da se vrati na periferiju sa zadatkom da čuva njezinu i svoju livadu.
Hijeni se nije dalo zbrinjavati Zeca i njegovu obitelj, a znala je kako će Zec napraviti ono šta je naumio i ispričati Sucu cijelu priču. Stoga je Hijena pozvala Vranu, svoju staru prijateljicu. Vrana je rekla da će vrlo lako riješiti problem sa Zecom, ali uz određenu naknadu. S obzirom da je naknada bila zadovoljavajuća, dogovor je postignut.
I tako, jednog dana, kad je Zec bio u posjeti svojoj obitelji, na glavu mu je pala grana i Zec je poginuo. Redarstvenik Medo je ustanovio kako se radi o nesretnom slučaju i svršena priča.
Hijena i Štakor su riješili problem. Svake godine su uživali na periferiji šume na svojim ljetovalištima i kovali nove planove, živeći u slozi ( Zajednici!) sa Don Lešinarom, Krpeljom, Kućnim Paukom, te tetom Guskom i njezinim pomoćnicima,.
P.S. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna.
Nema komentara:
Objavi komentar