Kao šta svi znate prije nekoliko dana iz zasjede u Remetama snajperom je ubijen Davor Zečević zvani Zec. Pokojni je bio pripadnik „nepostojećeg“ Hrvatskog organiziranog kriminalnog miljea. Tko je naručio ubojstvo, jer ono je definitivno naručeno, nije ni toliko bitno. Bitno je ono šta se događa nakon ubojstva.
Dakle, Zečević je bio na odsluženju kazne za preprodaju droge. Također, Zečević je bio glavni osumnjičeni za ubojstva Željka Šobote i Ivana Šakote, ali mu to nije nikad dokazano. Bez sumnje radilo se o jednom prekaljenom kriminalcu, pripadniku Bagarićeve, a kasnije Jelavićeve skupine.
Bagarić, Jelavić i ekipa su se bavili svime i svačime. Svega je tu bilo. Ubojstava, droga, ucjene, prevare, reketarenja, međusobnih sukoba. U toj svojoj raboti mali milijun puta su ismijali policiju i pravosuđe, tako da je vrlo teško povjerovati kako nisu imali pomoć ili barem nekakvu vrstu suradnje visoke politike. I maloj djeci je jasno kako bez korumpiranih državnih organa ne postoji organizirani kriminal. To se može vidjeti na primjerima SAD-a i Italije, koje su se godinama borile, a i još se bore protiv takve vrste kriminala.
Sve u svemu, nikad dokazana „zločinačka organizacija“ bila je izvanredan primjer u kakvom se stanju nalaze pravosudni organi ove države. Pravosuđe ne samo da nije uspjelo odraditi taj posao, nego nije uspjelo odraditi niti jednu jedinu opsežniju i kompliciraniju kriminalnu istragu.
Ne tako davno jedan, u Tuđmanovo doba, visoko pozicionirani političar je javno optužio državu (odnosno neke pojedince koji su onda predstavljali državu) da zna za postojanje organiziranog kriminala, ali da ne želi ništa poduzeti. Zanimljivo da ama baš nitko od ondašnjih političara nije reagirao na tu izjavu. Uglavnom, kakve su veze države i kriminala bile od početka do kraja devedesetih godina vjerojatno se nikad neće saznati. Činjenica je da su neke veze postojale. To nam je već svima jasno, ali osim nekolicine novinara i možda pokojeg prepoštenog policajca ili suca, koji će pokušati nešto pametno napraviti po tom pitanju, nitko drugi neće se uhvatiti u koštac sa ovim problemom jer šta će se zajebavati sa kriminalcima koji ne prežu ni od najgorih stvari.
Da li su se stvari, u tom pogledu, promijenile? Teško pitanje i još teži odgovor. Zašto? Zbog toga šta osobno smatram kako smo licemjerno društvo. S jedne strane govorimo o borbi protiv korupcije dok s druge strane korupcije na svakom koraku ima sve više i više. Govorimo o moralu i poštenju držeći figu u džepu. A u mnogo slučajeva se dokazalo da baš ti koji su nam propovijedali o moralu i poštenju ne drže do svojih propovijedi, već se ponašaju kao Bogom dani, iznad zakona.
Posljedica ubojstva Zečevića nije nikakva posebna spektakularna akcija koja bi okrenula to isto podzemlje naopačke. Ne, ne. Posljedica njegova ubojstva je to šta cijela nacija danima raspreda o moralnoj odgovornost njegove djevojke, novinarke. Raspreda se o njezinoj ljubavi i njezinom mogućem sukobu interesa i tko zna koje čemu. Sad nam je glavno pitanje zašto je ona spavala sa pravomoćno osuđenim kriminalcem. Nije li i to licemjerno? Tu priču su pokrenuli njezini kolege. Isti oni novinari koji se nisu ni osvrnuli na priču da u šibenskom gradskom poglavarstvu sjedi Bagarićev tjelohranitelj i nosač novca i pištolja. Ni jednom jedinom novinaru ta činjenica nije zasmetala (onima kojima je, svaka čast, ali bili su rijetki). Zato im smeta činjenica da je njihova kolegica bila djevojka ubijenog Zečevića. Ni jednom jedinom novinaru (čast pojedincima) nije zasmetala činjenica da taj član šibenskog gradskog poglavarstva odlučuje o stvarima koje se tiču svakog poreznog obveznika. Niti im je zasmetalo to šta on to radi u suradnji sa kremom gradskog HDZ-a. Zato im je zasmetala ljubav jedne njihove kolegice prema Zečeviću, iako je ona s tom ljubavlju najveću štetu napravila upravo sama sebi.
Da li su se stvari promijenile? Da li kriminal još uvijek ima podršku politike? Molim nekog da mi da odgovor na ova pitanja, jer ja odgovor na njih ne znam. Mislim, znam koji bi odgovor trebao biti, ali se bojim da živim u zemlji mašte. Kad se sjetim da je lokalna HDZ-ovska krema u Šibeniku, na pitanja koja je postavila lokalna opozicijska stranka, pružila punu podršku tom bivšem Bagarićevom tjelohranitelju i opravdala ga kao poštenog i primjernog građanina, onda znam da odgovor na pitanja ne znam. Ili ga jednostavno ne želim znati.
Dakle, Zečević je bio na odsluženju kazne za preprodaju droge. Također, Zečević je bio glavni osumnjičeni za ubojstva Željka Šobote i Ivana Šakote, ali mu to nije nikad dokazano. Bez sumnje radilo se o jednom prekaljenom kriminalcu, pripadniku Bagarićeve, a kasnije Jelavićeve skupine.
Bagarić, Jelavić i ekipa su se bavili svime i svačime. Svega je tu bilo. Ubojstava, droga, ucjene, prevare, reketarenja, međusobnih sukoba. U toj svojoj raboti mali milijun puta su ismijali policiju i pravosuđe, tako da je vrlo teško povjerovati kako nisu imali pomoć ili barem nekakvu vrstu suradnje visoke politike. I maloj djeci je jasno kako bez korumpiranih državnih organa ne postoji organizirani kriminal. To se može vidjeti na primjerima SAD-a i Italije, koje su se godinama borile, a i još se bore protiv takve vrste kriminala.
Sve u svemu, nikad dokazana „zločinačka organizacija“ bila je izvanredan primjer u kakvom se stanju nalaze pravosudni organi ove države. Pravosuđe ne samo da nije uspjelo odraditi taj posao, nego nije uspjelo odraditi niti jednu jedinu opsežniju i kompliciraniju kriminalnu istragu.
Ne tako davno jedan, u Tuđmanovo doba, visoko pozicionirani političar je javno optužio državu (odnosno neke pojedince koji su onda predstavljali državu) da zna za postojanje organiziranog kriminala, ali da ne želi ništa poduzeti. Zanimljivo da ama baš nitko od ondašnjih političara nije reagirao na tu izjavu. Uglavnom, kakve su veze države i kriminala bile od početka do kraja devedesetih godina vjerojatno se nikad neće saznati. Činjenica je da su neke veze postojale. To nam je već svima jasno, ali osim nekolicine novinara i možda pokojeg prepoštenog policajca ili suca, koji će pokušati nešto pametno napraviti po tom pitanju, nitko drugi neće se uhvatiti u koštac sa ovim problemom jer šta će se zajebavati sa kriminalcima koji ne prežu ni od najgorih stvari.
Da li su se stvari, u tom pogledu, promijenile? Teško pitanje i još teži odgovor. Zašto? Zbog toga šta osobno smatram kako smo licemjerno društvo. S jedne strane govorimo o borbi protiv korupcije dok s druge strane korupcije na svakom koraku ima sve više i više. Govorimo o moralu i poštenju držeći figu u džepu. A u mnogo slučajeva se dokazalo da baš ti koji su nam propovijedali o moralu i poštenju ne drže do svojih propovijedi, već se ponašaju kao Bogom dani, iznad zakona.
Posljedica ubojstva Zečevića nije nikakva posebna spektakularna akcija koja bi okrenula to isto podzemlje naopačke. Ne, ne. Posljedica njegova ubojstva je to šta cijela nacija danima raspreda o moralnoj odgovornost njegove djevojke, novinarke. Raspreda se o njezinoj ljubavi i njezinom mogućem sukobu interesa i tko zna koje čemu. Sad nam je glavno pitanje zašto je ona spavala sa pravomoćno osuđenim kriminalcem. Nije li i to licemjerno? Tu priču su pokrenuli njezini kolege. Isti oni novinari koji se nisu ni osvrnuli na priču da u šibenskom gradskom poglavarstvu sjedi Bagarićev tjelohranitelj i nosač novca i pištolja. Ni jednom jedinom novinaru ta činjenica nije zasmetala (onima kojima je, svaka čast, ali bili su rijetki). Zato im smeta činjenica da je njihova kolegica bila djevojka ubijenog Zečevića. Ni jednom jedinom novinaru (čast pojedincima) nije zasmetala činjenica da taj član šibenskog gradskog poglavarstva odlučuje o stvarima koje se tiču svakog poreznog obveznika. Niti im je zasmetalo to šta on to radi u suradnji sa kremom gradskog HDZ-a. Zato im je zasmetala ljubav jedne njihove kolegice prema Zečeviću, iako je ona s tom ljubavlju najveću štetu napravila upravo sama sebi.
Da li su se stvari promijenile? Da li kriminal još uvijek ima podršku politike? Molim nekog da mi da odgovor na ova pitanja, jer ja odgovor na njih ne znam. Mislim, znam koji bi odgovor trebao biti, ali se bojim da živim u zemlji mašte. Kad se sjetim da je lokalna HDZ-ovska krema u Šibeniku, na pitanja koja je postavila lokalna opozicijska stranka, pružila punu podršku tom bivšem Bagarićevom tjelohranitelju i opravdala ga kao poštenog i primjernog građanina, onda znam da odgovor na pitanja ne znam. Ili ga jednostavno ne želim znati.
Nema komentara:
Objavi komentar