Blune iz grada težaka

Moj blog je i zamišljen kao jedan vid komunikacije sa svima koji žele nešto reći o gradu i događajima u njemu. Stoga mi je izuzetno drago šta Vam mogu prezentirati jedan post koji nije izašao iz mog pera. Autoricu poznam nekoliko godina i znam ju kao vrlo čestitu i odgovornu osobu. U njezinih tridesetak i nešto sitno godina susrela se sa mnogo problema, i većinom ih je uspjela riješiti. Nije joj bilo lako, ali ti isti problemi su od nje stvorili jednu izuzetno snalažljivu i poštenu osobu. Osobu koja se uspjela u potpunosti izboriti za svoj status. Danas, u krugovima u kojima se kreće je vrlo cijenjena i njezino mišljenje se uvažava. Stoga mogu samo još dodati, mirela r. izuzetno sam ponosan šta si odlučila pomoći mi da ovaj blog postane jedna vrsta savjesti ovog grada.

Gospoja Nediljka je dobra žena. Kao supruga, mater, susjeda. Poštena je i vridna. Dijelom i zbog toga je puno loša gradonačelnica. Pošteni svit se u ova šporka vrimena ne može bavit politikon di je Nediljka zalutala. Za sve bi nas bilo bolje da je lopuža jer nas je njezin kršćanska svjetonazor košta puno novaca. Dok ona promišlja drugi kradu i namištaju, a dok kradu nešto ostane građanima, pa se Zadar obogatija toliko koliko Šibenik neće nikada.

Ona je sama priznala, kad se smistila na poziciju i vidila s kakvin morskin pasima ima posla, da je vezana i da ništa ne može. U okovima je drži stranačko vodstvo koje su okovali njih dva velika biznismena Vlade i Jole. Ante glumi velikoga šefa s onon kožnon pederušicon pod rukon, a oni mu tajnik ko pasić skakuće uz nogu. Tepa mu «predsjedniče, predsjedniče» dok su sami u kancelariji, sav sritan šta je na poziciji o kakvoj nije moga sanjati dok je bija kondukter u lokalcu za Rupe. Kažu ljudi da je bija drzak i bahat. Zbog veštida kakvi nosu kondukteri. Preteča lažnih odijela kakve je posli kupova u šanera za osansto kuna. Dok mu dilera nisu zatvorili.

Vlast su Šibenika i samo ovdje mogu paradirati pošto u Zagrebu ne vridu ni pišljiva boba. Pravi predsjednik, onaj s Markova trga navodno ne može smisliti nikoga od njih, jer zna koliko ne vride. Samo Pauk piza jer se sviđa Kalmeti koji se oduševija kad je oša Stančić. Ja san sidila blizu pa san sve čula. Božidar je šapnija isprid Jadrana jednome «jebate, ovi je jak igrač za razliku od onoga redikula» i cilo vrime se smija. Je. Ne može se reći da nije, kad je Pauk igrač. Šarmantan. Smije se kad triba a kad je za ozbiljno učini facu da ti je odma sve jasno. Igra je nogomet a posli bija šef policije. Meni se čini da je pametniji od ostalih. Od onoga maloga do gradonačelnice sigurno je pametniji. Dobro kažeš, ko nije pametniji od njega. A je uskraćen, Bože mili! Je nas je potrefilo. Sve pametniji od pametnijega.

Onda oni kažu da su pokrenuli Hrvatsku i naš grad i županiju. Jesu jesu. Toliko da se ništa ne vidi od velikih pokreta.

Ja bi najviše na svitu tila viditi šta to oni radu ujutro na poslu. Šta cilo jutro radu i kako to izgleda kad uđu u kancelarije i piju prvu kavu. Pogledaju emajl i novosti sa interneta. Gradonačelnica najprva. Onda sastanču, osnivaju povjerenstva, sastanču, izmišljaju ideje za neizvedive projekte kad ono već je vrime ručka pa triba ići doma. Tako svaki dan ispočetka. Sad u litu tek nemaju šta raditi.

Da su bar lopovi. Krali bi i ne bi nas sramotili. Uvatu svakoga iljaditoga, samo najgluplje koji su pustili da ih uvate. Gradonačelnici i župani nikad ne padaju osim ovih naših koji nisu sposobni ni za grih. Šta lipo ne pođu doma kad se ne bi ni osjetilo da ih nema a svima bi nan bilo bolje šta bar ne bi morali gledati njihovu sramotu.

Selo moje malo s rodjacima na vlasti. Šta oni znaju o gradu? Kondukter i nogometaaš, socijalna radnica i diplomirani politolog stupidus. Koji Alan Ford, koji Monty Pyton. Šibenik je grad ambasadora Alekse peška s rive. Rivon ne vlada grad nego županija. Otocima vlada Vlada, ceste se gradu s tri radnika po smjeni pa tako dvi godine. Vlast se za to ništa ne briga ko da to nisu njihova posla. Tako mi stojimo pa se čudimo kako ništa ne valja. Jole i Vlade kupu lemozinu a sad in se pridružija i oni Prgin kojemu su na lipe oči dali Kuline. TEF će in uzeti Mađari. Važno da smo mi ponosni Šibenčani s malo travarice i pršuta i da znamo sovati po šibenski. Šta će nama cili svit!

mirela r.

Nadam se da Vam se svidio ovaj osvrt na stanje među gradskim vlastodršcima.

Smijurija na Veleučilištu

Prije neki dan , točnije 12. srpnja, je na Veleučilištu u Šibeniku proslavljena godišnjica osnivanja, u sklopu koje je održana i promocija mladih diplomanata. Na proslavi su prisustvovali i naš vrli župan te pazi sad njegovi zamjenici Šimunac i Tanfara (njima je baš mjesto tamo). Promovirano je 49 diplomiranih studenata, na čemu im ovim putem upućujem iskrene čestitke.

Sve ovo i ne bi bila toliko zanimljiva vijest da nije opet bilo monada koje je upriličio jedan komentar koji je stanoviti “student“ napisao ispod posta koji je napisan još 17. lipnja na blogu Zakon je zakon, a praksa je - praksa.
Komentar prenosim u cijelosti, a glasi:

"KOLEGICE I KOLEGE

Sutra je 12 srpnja
GODIŠNJICA NAJVEĆEG K U L T U R O C I D A
U POVIJESTI HRVATSKOG VISOKOG OBRAZOVANJA

Na sutrašnji dan, 12. srpnja 2006. godine
UKINUTA JE VISOKA ŠKOLA ZA TURISTIČKI MENADŽMENT

A osnovano VELE(M)UČILIŠTE U ŠIBENIKU

Što smo proživjeli u ovih godinu dana ?
Što smo izgubili a što smo dobili?
IZGUBILI SMO PROFESORE S DOKTORATIMA I MAGISTERIJEM I IZBOROM U ZVANJA !
Izgubili smo najljepši dio našeg , studentskog, života od jedne godine.
A što smo dobili?
DOBILI SMO PRIVREMENOG DEKANA KOJI JE TO VEĆ GODINU DANA NA SRAMOTU GRADA ŽUPANIJE I VELEUČILIŠTA.
DOBILI SMO POKUŠAJ MIJENJANJA PROGRAMA OD STRANE NASTRANOG NASTAVNIKA KOJI NE ZASLUŽUJE DA GA ZOVEMO NASTAVNIKOM NITI DA RADI NA VELEUČILIŠTU
DOBILI SMO OSTATAK OSTATAKA VISOKE ŠKOLE ZA TURISTIČKI MENADŽMENT
DOBILI SMO ULJEZE U ZGRADI KOJU SMO MI SVOJIM NOVCIMA IZGRADILI
DOBILI SMO NASTAVNIČKO I UPRAVNO VIJEĆE KOJI NE VODE BRIGU O NIČEMU NITI IZVRŠAVAJU SVOJE ZAKONSKE OBAVEZE
DOBILI SMO PROGRAME U KOJIMA SE VIŠE NITKO NE MOŽE SNAĆI
DOBILI SMO PRIVREMENOG DEKANA KOJI NAM JE HTIO UKINUTI ZVANJE I TITULU
I JOŠ GA IMAMO
DOKLE?
KOLEGICE I KOLEGE
PRIVREMENI DEKAN SAZVAO JE PROMOCIJU NA SUTRAŠNJI DAN, DAN KOJI BI TREBAO NAMA BITI JEDAN OD NAJDRAŽIH U ŽIVOTU
I TO JE NJEGOVA PODLA PODVALA !
POZIVAMO VAS DA SUTRA
U 10, 30 DOĐEMO SA SVJEĆAMA I OBILJEŽIMO DAN KAD JE UKINUTA VŠTM
U 11.00 UGASIT ĆEMO SVIJEĆE ALI NEĆEMO ULAZITI U ZGRADU
POSLAT ĆEMO PREDSTAVNIKA DA ČESTITA NAŠIM KOLEGAMA I KOLEGICAMA KOJI ĆE PRIMITI DIPLOME
ISPRIČAT ĆEMO SE RODITELJIMA I GOSTIMA ALI I IM DATI DO ZNANJA DA SE NE MIRIMO S POSTOJEĆIM STANJEM U VELE(M)UČILIŠTU
TO JE NAŠ ZADNJI POZIV MINISTARSTVU DA SMJENI MARKA RADAČIĆA S FUNKCIJE PRIVREMENOG DEKANA
AKO SE TO NE UČINI U NAJKRAĆEM ROKU TO ĆEMO UČINITI MI STUDENTI“

Na ovaj komentar privremeni Dekan je reagirao tako šta je u kritično vrijeme osigurao prisustvo policije u i oko Veleučilišta. Na kraju je ispalo kako je sve to bilo bez ikakve veze, al tko se jednom opeče i na hladno puše. Nije Dekan bez razloga zvao policiju, jer nakon svih onih svinjarija koje su se događale na i oko Veleučilišta, nije si mogao priuštiti još jedan skandal.
Cijela situacija je bila još smješnija jer se i novinarska ekipa TV Šibenika pripremila za veliki prosvjed najavljen od jednog anonimnog studenta. Kad su vidili da su se zaletili onda su objavili prilog o tome i, s obzirom da su nešto morali i reći, izvalili kako se studentarija preplašila policije.
Smijurija, koja dokazuje način na koji razmišljaju ljudi koji se stalno pozivaju na demokraciju. Prvo, da je poziv na prosvjed bio i legitiman, odnosno stvaran, zar nikom nije palo na pamet da bi studente na prosvjed pozvali njihovi predstavnici. Drugo, s obzirom da su predstavnici studenata mahom inteligentni i razboriti ljudi, zar nikome nije palo na pamet kako bi oni prosvjed uredno prijavili nadležnim institucijama, a ne poziv objavljivali pod komentare posta na blogu. Osim toga prosvjed je legitimno i demokratsko pravo svakog građanina bilo koje demokratske države, za kojim se poseže onda kad se na nikakav drugi način ne može razriješiti konflikt koji se pojavio nakon nekih pojedinačnih odluka ili radnji.

Dekan je odmah reagirao da je pozvao policiju, umjesto da je prvo pozvao studentske predstavnike te ih upitao za namjere. Međutim kako njegovi odnosi sa tim istim predstavnicima očigledno nisu na nivou normalne komunikacije, on se odlučio za represiju. Novinari TV šibenik su postupili još gore. Ako Dekana i opravdava činjenica da nije u dobrim odnosima sa predstavnicima studenata zbog ovih ili onih razloga, novinare TV Šibenik ne opravdava ništa za glupost koju su napravili. Oni bi trebali biti nepristrani profesionalci, koji su došli do neke informacije. Prvo su trebali stupiti u kontakt sa predstavnicima studenata, pa sa Dekanom, te onda sukladno tome napraviti ili ne napraviti reportažu o tzv. prosvjedu. Oni to nisu ni pokušali učiniti, već su se odlučili za lažiranje reportaže koja se temeljila na pukim pretpostavkama. Kome je tako nešto odgovaralo prosudite sami. Meni se čini kako je sve to napravljeno u nadi da će se destabilizirati studentsko jedinstvo. Na sreću, izgleda nije im to uspjelo. Stoga, dragi moji studenti Vele(m)učilišta u Šibeniku (kako ga Vi volite nazvati) želim Vam da se napokon izborite za svoja prava i da dobijete ustanovu sa primjerenim visoko- školskim standardima.

Panika u šesnaestercu

Pojavile su se i prve reakcije vladajuće garniture na elaborat Gradske organizacije SDP-a. Kako stoje stvari, cijeli elaborat je polučio stanovitu paniku u vladajućim strukturama. Nije to nikakvo čudo. Vladajući su navikli na učmalu i neučinkovitu oporbu. Navikli su na oporbu koja se bavi unutarnjim razmiricama. Oporbu koja je slaba i nepokretna. I onda ih kao grom iz vedra neba pogodi jedan elaborat koji je predložio konkretne poteze u vezi stare gradske jezgre. Nisu pojma imali da im se u stvari sve to događa pred nosom. Ovaj put su njihovi špijuni u oporbenim redovima totalno zakazali. Stoga se nisu snašli, komentari su im šturi, a po informacijama koje imam, na brzinu pokušavaju smanjiti štetu koja je napravljena.

Prvi komentari oko samog projekta gradskog SDP-a izašli su uz sam članak u Novom Tjedniku. Ante Kulušić se izvlačio opisujući puste projekte koje gradska vlast ima, uporno ponavljajući kako se nije uplašio SDP-a. Iz njegove izjave se moglo pročitati kako najradije ne bi niti odgovorio na pitanje u vezi prijedloga SDP-a. Doduše, meni barem, nije jasno zašto je novinarka uopće njega pitala za komentar, s obzirom da je stara gradska jezgra stvar grada, a ne Županije. Komentar Smolića(HSS) i Lambaše(DC) nije spomena vrijedan, ali zato je Tanfarin(HSP) komentar za umrit od smija. Naime, on je u svom trenerskom trljanju i brljanju izjavio kako su oni stranka koja je svaki projekt koji su obećali i izvršila. Pokušao sam se sjetiti koji je to projekt u ovom gradu, ikada, predložen i izvršen od strane HSP-a. Nisam uspio. Ako se Vi možete sjetiti nekakvog izvršenog HSP-ovog projekta molim lijepo podsjetite me, bit će mi neobično drago napisati par crtica o tome.

Međutim, maknimo na stranu ove komentare. U jučerašnjoj Slobodnoj dalmaciji sramežljivo su se pojavile dvije kratke vijest. Objavila ih je, na moje veliko čuđenje, Jordanka Grubač. Vjerojatno je pozvana od strane gradske vladajuće garniture, te je zamoljena da objavi te vijesti. Obje crtice se odnose na gradsku jezgru. U prvoj se kaže kako će se iz novca skupljenog iz spomeničke rente ove godine 200.000 kuna utrošiti na obnovu fasada u staroj gradskoj jezgri. Odjednom se sastalo povjerenstvo za staru gradsku jezgru i naprasno odlučilo od spomeničke rente utrošiti "ćak" 200.000 kuna na obnovu fasada. Ma dajte molim Vas. Pitam ja to isto povjerenstvo, šta je s ostatkom spomeničke rente. Gdje taj dio novca, a radi se o iznosu koji se vrti oko 800.000 kuna, završava. Zašto se i taj dio ne utroši na staru gradsku jezgru.

Druga crtica nam je rekla kako od davno obećanog micanja reklama i klima uređaja sa pročelja kuća u staroj gradskoj jezgri za sad nema ništa. Razlog, je, kažu, taj šta je projekt dovršen tek nedavno. Ja, međutim, imam saznanja kako projekt za sad uopće ne postoji. Ovdje je još rečeno kako će Tome Đumbus ovih dana otići u Elektru kako bi popričao s električarima. Tema bi trebala biti mogućnosti oko skidanja kablova u staroj gradskoj jezgri. Ova izjava je valjda direktno isprovocirana SDP-ovim elaboratom, koji tu mogućnost spominje, ali i opisuje načine na koji bi se to moglo i trebalo učiniti. Preporučam Đumbusu da to pročita pa ubuduće neće lupati ovakve izjave koje su bez ikakvog pokrića.

Dakle, ako ništa drugo, SDP-ovci su uzburkali ustajale vode u ovom gradu. Posljedica toga je brzopleta reakcija vladajućih. To i nije nekakvo čudo kad nam je poznato da se i inače ponašaju kao guske u magli. Da li teta Neda stvarno misli da ćemo popušiti priču oko odluke koju je navodno donijelo povjerenstvo za staru gradsku jezgru. Da li Đumbus stvarno misli da smo toliko glupi pa nam može prodati priču oko reklama i kablova. Sve ove izjave su samo panična reakcija na potez SDP-ovaca, šta je dobro, jer bi se u ovom gradu napokon nešto moglo pomaknuti sa mrtve točke.

P.S. Tome Ninić – Đumbus se još nije udostojio odgovoriti na meil s kojim sam ga zamolio za komentar elaborata SDP-a.

Komentar precjednika

S obzirom da je Franko Vidović, predsjednik Gradske organizacije SDP-a našao za shodno komentirati na post o Konvenciji SDP-a, a kako je taj komentar malo zakasnio pa ga velika večina Vas koji čitate postove vjerojatno neće pročitati, odlučio sam ga posebno odvojiti u post, jer mislim da je bitno znati šta naši političari misle.

Pozdravljam sve blogere na šibenskoj konobi.
Drago mi je da ste dobro prihvatili temu kojom se Gradska organizacija SDP-a pozabavila na svojoj izvještajno tematskoj konvenciji. Drago mi je da ste našli i mane, to nam je putokaz za ponovno analiziranje nekih ideja. Ali Vam moram i reći da je simulacija zgrade na Vatrogasnom domu (ona koja Vam se nije svidjela) zajedno sa staklenim zidom samo simualcija. To je stvar o kojoj struka (čitaj arhitekti) trebaju reći svoje. Ono što je puno bitnije je sam projekt garaže na lokaciji Vatrogasnog doma, a ja pod projekt podrazumijevam sve predradnje i studije koje su potrebne da bi se tamo doista dogodila podzemna garaža. Mi smo te predradnje obavili ili sami ili smo u suradnji s dobrim ljudima kojima je Šibenik grad njihove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti došli do podataka i objedinili ih u projekt "Podzemna garaža na Vatrogasnom domu". I upravo ta studija nam kaže da je projekt garaže na lokaciji Vatrogasnog doma isplativ i održiv. To je investicija teška 45 milijuna kuna, a vraća se u roku 6-8 godina. I to je ono što bi politika trebala raditi. Na temelju relevantnih podataka donositi relevantne odluke. Naša odluka na temelju takvih podataka je da garažu treba graditi i to upravo na mjestu Vatrogasnog doma. Ta garaža treba biti tolika da zadovolji potrebe građana i posjetitelja povijesne jezgre. Po nama je to 380 parkirnih mjesta, odnosno četiri podzemne etaže. Kako će izgledati nadzemna etaža (znamo da može biti samo prizemna, bez katova) i kako će izgledati eventualna fasada garaže i te zgrade je odluka koju moramo prepustiti ljudima koji su za to stručni. A to su arhitekti i konzervatori. Dakle, fotomontaža podzemne nije nikakav ultimativni projekt, već doista samo fotomontaža.
Ujedno koristim priliku da se zahvalim na praćenju rada GO SDP Šibenik
Hvala

Mene osobno smeta samo to šta se Vidović osvrnuo samo na garažu kod vatrogasnog doma. Volio bih kad bi se osvrnuo i na ostale stvari, jer bi sigurno svi mi željeli znati šta to SDP namjerava uraditi.

Nema prevare nema predaje

Od strane mladih socijaldemokrata zamoljen sam da objavim ovaj spot, koji uzgred budi rečeno, prati sve njihove akcije. Mladi socijaldemokrati su mi kazali kako je "nema prevare nema predaje" njihova krilatica za slijedeće suočavanje sa mladeži suprotnog tabora.


Stoga pogledajte:

Kratki osvrt na par informacija

Na službenoj gradskoj stranici dominiraju u zadnje vrijeme dvije vijesti. Prva se odnosi na otvaranje cestovne dionice Šibenik – Tromilja, dok se duga odnosi na podatke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

U prvoj vijesti nam je rečeno kako je Kalmeta otvorio dionicu Šibenik – Tromilja, te nam objašnjavaju koliko je duga, zahtjevna i bla bla bla. Odnosno pokušavaju nam objasniti zašto je na 2,83 kilometra ulupano 72 milijuna kuna. Uzgred budi rečeno, cijena jednog kilometra ove obične ceste tek je neznatno niža od cijene jednog kilometra auto-ceste Zagreb Split. To se može donekle objasniti gradnjom tunela, ali kad se malo bolje pogleda taj tunel, postavlja se pitanje da li ga je uopće trebalo kopati s obzirom da se isti nalazi pri samom vrhu Trtara. Možda bi bilo jednostavnije samo napraviti prolaz, ali valjda su oni bolje znali šta se može ili ne može. Ja bih se radije osvrnuo na važnost tog tunela i ceste, koju svi tako uporno naglašavaju. Mišljenja sam da taj dio ceste ima važnost samo za onog tko direktno s auto-ceste ide prema Drnišu ili Kninu, a s obzirom na promet (pogotovo u zimskim mjesecima) to se odnosi na ukupno desetak vozila mjesečno. Za grad, pogotovo njegov zapadni dio, dionica Šibenik-Tromilja skupa sa tunelom nema ama baš nikakvo značenje. Niti je bliža, a niti kraća. Stoga stvarno ne vidim neku posebnu važnost. Osim toga, raskršće koje je napravljeno kao spojnica stare ceste prema Tromilji sa ovim novim djelom je napravljeno kriminalno loše. Ako dolazite starom cestom imat će te velikih problema kako bi ušli na novu cestu, stoga preporučam veliki oprez. Nije mi jasno da je nama toliko teško postaviti nekoliko semafora i učiniti stvari sigurnijima.

Naslov druge vijesti je “U odnosu na 2006 u Šibeniku smanjena nezaposlenost za 15,2%“. Nadalje se u tekstu govori kako je iza Zagreba Šibensko-kninska županija najbolja po smanjenu nezaposlenosti. U njoj je nezaposlenost smanjena za 15,2%. Znači nije samo u Šibeniku smanjena nezaposlenost, nego u cijeloj Županiji. Netko je izgleda računao kako će se samo čitati naslovi. Mogu biti i manje zloban pa misliti kako je naslov greškom upisan, ali čisto sumnjam, jer je već dokazana stvar da se naši gradski oci vole kititi tuđim perjem (sjetimo se bazena, knjižnice i sl.). Uglavnom, podatak je izvanredan. Međutim ako pogledamo strukturu koja se najviše zapošljava, pa vidimo da se naravno radi o konobarima, kuharima, čistačicama i drugom u turizmu uslužnom osoblju, onda nam je jasno kako je taj podatak kratkog daha. Normalno je da nezaposlenost pada tijekom sezone kad se pojavi velika potražnja za takvim zanimanjima, samo to smanjenje nezaposlenosti traje dva, maksimalno tri mjeseca. Pitam se hoće li biti objavljeni i podaci o nezaposlenosti u rujnu ili listopadu kada sezona završi. Osim toga, u to smanjenje nezaposlenosti, sukladno važećem zakonu spadaju i oni šta su brisani iz evidencije. Brisani su iz razloga šta im se ponudi nekakav posao koji oni ne žele prihvatiti kao neodgovarajući ili im se jednostavno ne radi. Nakon toga brišu se iz evidencije i ne smatraju se nezaposlenima. Takvima se smatraju i oni koji iz ovog ili onog razloga nisu napravili obvezujuću mjesečnu prijavu. Prema tome ako već baratamo nekim podacima onda bi podatke o smanjenju nezaposlenosti trebalo razdvojiti na one koji su stvarno zaposleni i one koji su brisani iz evidencije. Međutim, kako na takav način objašnjeni ti podaci ne bi bili baš tako svijetli, onda je bolje nama neupućenima prodavati maglu.

BTW jeste li primjetili kako je otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara uredno prikazano na HRT-u uz direktan prijenos. Zar MDF ne bi trebao imati isti tretman.

P.S. Kako je Konvencija SDP-a polučila stanoviti odjek u javnosti, ovaj tjedan sam putem meila pokušao stupiti u kontakt sa Tomislavom Ninićem, te sam zatražio njegov komentar. Ako ga dobijem bit će te obavješteni o tome. Za sad nema odgovora.

Dom za nemoćne i starije

Tekst u nastavku je objavljen na Politici.com 16 lipnja 2007. godine. Od strane dotičnog gospodina skrenuta mi je pažnja na taj tekst, te sam zamoljen da ga objavim na blogu. Pa evo sa malim zakašnjenjem (za šta se ispričavam) prenosim tekst u cijelosti kako bi svi znali šta se to događa u Cvijetnom domu i kolika je moć jednog podobnog ravnatelja.

_______________________________________________________
Za radi Vas koji odvajate vrijeme za čitanje nastojat ću pojasniti o čemu se radi. U Šibensko-kninskoj županiji, u gradu Šibeniku postoji ustanova za smještaj starijeg stanovništva pod nazivom „Cvjetni Dom“. U toj ustanovi su smješteni pokretni i zdravi korisnici, ali ima i nepokretnih o medicinskom osoblju ovisnih korisnika. To naravno zahtjeva određeni stručni kadar, koji je za ustanove takvoga tipa propisan Zakonom o socijalnoj skrbi iz 1997, te odgovarajućim pravilnicima o vrsti domova za odrasle osobe, te o svemu što moraju takve ustanove zadovoljavati.
Do samoga rata dom za starije i nemoćne je funkcionirao vrlo dobro u okviru svojih mogućnosti. Stručnog medicinskog osoblja je bilo dovoljno da pokrije potrebe najugroženijih korisnika. Međutim nakon rata, pa sve do danas, događaju se stvari koje su me ponukale na objavu ovog teksta i potaknem Vas drage čitatelje da skrenete malo Vaš pogled na slične ustanove u Vašim sredinama i ukažete ( naravno ako ih ima) na moguće nepravilnosti u istima. Dapače smatram da nam je to dužnost kako zbog starijeg pučanstva, tako i zbog nas samih koji ćemo možda biti stanari istih tih ustanova.
Idemo po redu:
PRVO:
- dom ima četiri kata, visoko i nisko prizemlje. Na visokom i niskom prizemlju su pokretni korisnici. Na 1,2,3,4 katu na lijevoj strani su nepokretni i polupokretni, a na desnoj su pokretni korisnici. Ukupno je to cca. 330 korisnika od toga 120 nepokretnih i 25 polupokretnih koji zahtijevaju stalnu medicinsku njegu, uz 185 pokretnih korisnika kojima medicinska pomoć treba povremeno
- prema članku 128 pravilnika o domovima ovakav tip doma bi trebao imati 5 medicinskih sestara na 50 nepokretnih korisnika i to jednu više stručne spreme, dok ostale mogu biti srednje stručne spreme. Cvjetni dom na 120 nepokretnih i 25 polupokretnih korisnika, de facto 145 korisnika toga tipa ima ukupno pet medicinskih sestara sa srednjom stručnom spremom(od kojih je jedna uvijek na bolovanju naglašavam opravdanom), tako da ih je u biti četiri (ovo se može provjeriti tako da se zatraže diplome osoblja). Trebao bi ih prema zakonu imati 12-16. Kao rezultat ovoga imate situaciju da ove hrabre sestre obavljaju posao za koji u bolnici imate cijelu vojsku medicinskih sestara, međutim ne mogu uvijek sve stići, a da ne govorim da u noćnoj smjeni nema medicinske sestre, već njezinu dužnost obavlja njegovateljica koja po zakonu nije ovlaštena za medicinske poslove.
DRUGO:
- prema članku 127 trebali bi imati 7 njegovateljica na 50 korisnika, tj. trebali bi ukupno na gore navedenih 145 imati 21 njegovateljicu, a imaju ih 29. To je dakle za sedam više naspram 8-12 medicinskih sestara manje.
TREĆE
- prema članku 127, u kombinaciji sa člankom 129 trebali bi imati dva radna terapeuta. Dom ima samo jednu osobu zaposlenu kao radno-okupacioni terapeut koji ima svoju kancelariju. Po školovanju je konobar. Radio u Županijskoj upravi kao član HDZ gdje je dobio otkaz, te se na poslu pojavi kad i kako hoće. Inače je poznat jer piše pjesme, i to dobre, za klape.
ČETVRTO
- ravnatelj doma sa svojim primanjima je u prigradskom selu ( Raslina ) napravio ogromnu kuću. Tamo su stalno angažirani kućni majstori. Čak i sada u prostorijama doma izrađuju metalnu ogradu za njegovu kuću, a da ne govorim o stalnim intervencijama u obnavljanju samog doma koje uvijek počinju tako da su majstori prvo u njegovom objektu pa onda dolaze u dom ( od parketa, farbanja, centralnog grijanja, klimatizacije i td.)
PETO:
- u domu je jedan autista (članak 62 - dom za psihički bolesne osobe), jedna blaga shizofrenija (članak 62 - dom za psihički bolesne osobe), jedan Alzeheimer (članak 62 - dom za psihički bolesne osobe), jedan alkoholičar (članak 64 - dom za odrasle osobe ovisnike o alkoholu)
ŠESTO:
- većina zaposlenih djelatnika na poslovima majstora, portira, kuhinje, čišćenja su prijatelji, rođaci ravnatelja, i takvih djelatnika ima, naravno pogađate, previše.
Dakle kao rezultat gore navedenog teksta lokalne novine (Šibenski list) poslale su novinarku da intervjuira ravnatelja doma što je ona i učinila. Međutim tu je sada počeo problem. Novinarka nije provjerila nepokretni dio doma, niti je inzistirala da joj se objasni kako je moguće da konobar radi na mjestu radnog terapeuta, već je ravnatelj opravdao to time što gosp. Bilić ima vračati kredit kojeg je realizirao još dok je bio tajnik u HDZ gdje je dobio otkaz pa su ga zaposlili u starački dom. Ovdje ću navesti dio iz Šibenskog lista:
„Optužbe da se mjesto u Cvjetnom domu dobiva preko veze, da se neki zapošljavaju preko političkih i prijateljskih veza, sumnjičenja u zamračivanje donacijama, prekoračeni kapaciteti i nedovoljni broj stručnog osoblja, Boris Kursar lakonski odbacuje tvrdeći da je sve to još jedan od pokušaja da ga se makne s funkcije ravnatelja koju, kako kaže, uspješno, obavlja već 20 godina
Broj: 2253 - 08.03.2007.
tamo se još spominje gosp. Bilić kojeg je isti ovaj ravnatelj zaposlio na mjesto okupacionog terapeuta sa školom konobara, a ovaj se pravda da ga je zaposlio zato da može vračati kredite, da mu je ( ravnatelj) htio pomoći“.
Gore spomenuti podaci su apsolutno točni i intervju u Šibenskom listu je samo pokazao da ravnatelja netko štiti. Uostalom stalno zapošljava osobe koje su u direktnoj rodbinskoj vezi sa načelnikom PU - zadnja zaposlenica u kuhinji je njegova rodica i td.
Sve to vrijeme broj med. sestara nikako bez obzira na inspekciju koja je bila prije mjesec dana se ne povećava što dovodi u pitanje funkcioniranje doma, jer je on ujedno i zdravstvena ustanova (nepokretni korisnici), te zbog nedovoljnog stručnog kadra moguće je da se dogodi kakva tragedija.
Nakon intervjua u Šib. listu ravnatelj je otvoreno zaposlenicima rekao da će pronaći osobu koja je otkrila sve te podatke, te će ista snositi odgovarajuće posljedice. Moram priznati da se zadnjih godina dokazalo da on ima tu moć i bez obzira na sve nepravilnosti u domu (sve je više manje javna tajna) nitko mu nije mogao do sada ništa, čak se otvoreno hvali kako pomaže ljudima.
Ne znam hoće li moj tekst probuditi sve nas da ipak malo pripazimo na te ustanove, ali sam apsolutno siguran da ako se ne pobrinemo za ovako „male“ stvari, i ne pokušamo ih ispraviti onda nećemo moći ispraviti ni krupnije probleme.
______________________________________________________

Na cijelu priču još se može dodati par informacija koje potječu iz istog izvora. Prva se odnosi na to da u domu postoji jedna stara/nova zaposlenica koja bi trebala dobiti lakše radno mjesto zbog invalidnosti, ali zbog činjenice da na porti radi previše ljudi preporučenih od načelnika PU Šib. za nju nema mjesta pa je, pazite sada ovo, ravnatelj doma rekao ženi da ide kući a da će joj oni pisati kao da je normalno radila. Žena ni kriva ni dužna je tako i učinila i naravno na kraju mjeseca pisao joj se godišnji, a njezin muž uvjeren da u zakonu piše da osoba može stajati kući a da joj se pišu normalni radni sati zaprijetio je knjigovođi. Nisam siguran ali čini mi se da će ovo rješavati načelnik PU Šib.
Druga informacija se odnosi na broj kućnih majstora kojih u domu sad trenutačno ima pet. Njih u domu većinu vremena nema, nego su angažirani na ravnateljevoj kući u Raslini. To možda i nije toliko bitno koliko je bitna činjenica da je peti kućni majstor krajem šestog mjeseca zaposlen po nalogu gosp. Kulušića, a slučajno ili ne taj kućni majstor se isto preziva Kulušić.

Korak naprijed?

Prva izvještajno – tematska konvencija Gradske organizacije SDP-a Šibenik

Obećao sam Vam izvještaj sa ove konvencije, te ću napokon ispuniti obećanje. Trebalo mi je malo vremena da pokupim sve informacije te kompletiram neke dijelove koji su mi bili nejasni. Nakon šta sam sve to odradio evo jednog rezimea, koji neće biti dug jer nema smisla da previše pilim kad sve možete naći na stranicama gradskog SDP-a na linku Prve izvještajne konvencije

Gosti su bili Antun Vujić, bivši ministar kulture, Ranko Ostojić i uvijek zgodna Ingrid. Bilo je prisutno nekih oko 150 delegata i gostiju.

Uvodna izlaganja uopće nisu bitna jer se u njima govorilo o radu gradske i županijske organizacije. Bitno je bilo ono šta je gradski SDP pripremio u vezi stare gradske jezgre, jer to je nešto šta nama građanima ovog grada gradski SDP nudi kao dio svog programa za predstojeće izbore.

Moram Vam priznati da je posao oko stvaranja elaborata napravljen odlično. Ni jedna pojedinost nije zaboravljena, a općenito se moglo zaključiti kako je tim za pripremu elaborata, na čelu sa predsjednikom gradske organizacije Frankom Vidovićem posao odradio sa puno truda i volje. Koliko sam mogao čuti i vidjeti tim se sastojao od pretežito mlađih ljudi, stručnjaka na svom području, od kojih neki uopće nisu članovi stranke. To je vrlo pozitivna činjenica, jer nam ukazuje kako je gradskom SDP-u stalo da se grad pomakne sa nule, te se ne srami ili boji pitati za mišljenje i ljude koji nisu njihovi. Ne prave se pametni sa stavom “nama nitko ne treba, mi sve znamo i možemo“ (kao neki), već traže pomoć u rješavanju nekih problema. S obzirom da je pristup od početka bio takav, onda nije ni nikakvo čudo da je sam elaborat napravljen temeljito i ambiciozno.

Elaborat je obuhvatio sve probleme stare gradske jezgre. Od infrastrukture i gospodarenja pomorskim dobrom, pa preko problema parkiranja, izgradnje urbanih eskalatora te gospodarskog i turističkog razvitka stare gradske jezgre, sve do uređenja kontaktnih zona pod koje spadaju prostor bivšeg hotela Krka, vatrogasni dom i naravno ogroman prostor bivšeg TEF-a.

Ja ovdje neću posebno iznositi šta je na koji način elaborirano (ponavljam, prezentaciju možete vidjeti na ovom linku). Za mene je posebno zanimljivo bilo predstavljanje plana i projekta garaže za oko 400 automobila na području vatrogasnog doma. Izvanredna ideja u sklopu koje bi se i preuredila cesta kod Doma zdravlja. Slijedeći, vrlo interesantan prijedlog je način uređenja poljane. Onako na slici izgleda vrlo lijepo. Moderno i suvremeno se isprepliće sa onim na šta smo navikli gledati na poljani. Jedina je nedoumica u vezi poljane ostala oko toga da li ispod nje ne napraviti ništa ili ipak napraviti podzemnu garažu. Mišljenja sam kako bi o tome ipak trebalo konsultirati građane na ovaj ili onaj način, te naravno čuti i njihovo mišljenje. Za prostor TEF-a gradski SDP-ovci imaju nekoliko rješenja kojima su obuhvatili sve šta bi moglo biti potrebno na tom prostoru. Zanimljiv je i njihov prijedlog uređenja rive na cijelom potezu od gata Vrulje do TEF-a. Bilo bi vrlo lijepo da se i ostvari, jer bi između komercijalnih vezova koji bi bili uređeni i interesantni nautičarima, napokon dobili i pravu sportsku lučicu. U staroj gradskoj jezgri su predvidjeli cijeli niz zahvata, od infrastrukturnih do zabavnih. Uglavnom nisu ništa zaboravili, pa tako ni spomeničku rentu za koju se sada trenutačno uopće ne zna u čije džepove ide, a nisu zaboravili ni opskrbu, te način postavljanja kontejnera sa smećem i njihovo pražnjenje.

Na kraju su doneseni zaključci koji po mom skromnom mišljenju baš potpuno i ne prikazuju ono šta je elaborirano, a ja ću ih sve pobrojiti. Znači, zaključci su slijedeći:
- život u povijesnoj jezgri organizirati u skladu s potrebama stanovnika i gospodarstva
- cijelu infrastrukturu u povijesnoj jezgri treba obnoviti i urediti je primjereno sadašnjem vremenu
- nužnost je da se na području kontaktnih zona sa povijesnom jezgrom realizira izgradnja barem jednog hotela
- za zadržavanje turista u povijesnoj jezgri i zadržavanje u Šibeniku uopće, osim hotela potrebno je razvijati male obiteljske pansione, apartmane i restorane u samoj jezgri.

Gradski SDP-ovci kažu kako je potrebno da upravo gradska vlast potakne i stvori preduvjete za razvoj svih navedenih sadržaja. Oni kažu da cijeli projekt namjeravaju pokrenuti nakon pobjede na parlamentarnim izborima, te se nadaju da će trenutačna gradska vlast prihvatiti ovaj elaborat (čisto sumnjam).
Sve u svemu, izvanredno osmišljeno. Nama građanima ovog grada ostaje samo da čekamo i vidimo hoće li SDP dobiti priliku da započne sa realizacijom ovog elaborata. Također nam ostaje pričekati hoće li nam gradski HDZ ponuditi nešto pametno kao prijedlog gradskog SDP-a ili će nam i dalje nuditi propale projekte. Stoga dobro razmislite kome ćete dati priliku na slijedećim izborima. Ja znam kome hoću. Barem za sad.

P.S. Imao sam priliku doznati da je nekoliko mladih SDP-ovaca sa strane šuškalo sa bivšim ministrom kulture Vujićem, za čijeg mandata je, uzgred budi rečeno Šibenik za uređenje Sv. Mihovila dobio 2. 800 000 kuna. Navodno je tema razgovora bilo nešto u vezi sa tvrđavom Sv. Nikola.

Brandovi koje smo zgazili

Ok, evo me. Malo sam bio prezauzet ovaj tjedan, pa nisam stigao pisati, a događanja je fala bogu bilo na pretek. Šta ćete čovik mora i jesti ,a da bi jeo mora nešto i zaraditi.

Uglavnom, dobio sam dozvolu za objavljivanje teksta koji je uvaženi novinar Ante Pancirov objavio na stranici Drugi film.

U svom tekstu se osvrće na oduvijek poznatu Šibensku sposobnost iskorištavanja onoga šta imamo i pretvaranje toga u prepoznatljiv brend. Moš si mislit!!!!!

Tekst je odličan, preporučam pročitati.

Dakle, kako slijedi;


BRANDOVI KOJE SMO ZGAZILI

Šibenski novinar Ante Pancirov gledao je otvaranje 47. Međunarodnog festivala u Šibeniku. I pukao mu je film. Pa nam je u podužoj i iskrenoj ispovijesti napisao: "Mi smo najveći neprijatelji sebi samima i zato nam je Bog dao sve osim pameti. Dao nam je resurse, bogom dani geografski položaj i dijamantne brendove. Ali nam je uzeo pamet. Nije slučajno prva ludara jugoistočne Europe izgrađena upravo u Šibeniku. Znakovito je da ta mala kuća još postoji i tamo je gdje je davno izgrađena. Na kraju krajeva, i ona je još jedan neiskorišteni šibenski brend."

Možeš biti najbolji na svijetu. Možeš biti "naj" do jaja, "naj" u svakom pogledu. Nenadjebiv, prekrasan. A opet ti je sve to jedno veliko ništa bez PR-a. Ta logična i ni po čemu senzacionalna misao zaiskrila mi je dok sam na TV-u gledao predstavu s otvorenja 47. Međunarodnog festivala u Šibeniku. Gotovo pola stoljeća već traje ta sjajna manifestacija, ali sve mi se čini da malo tko izvan Šibenika uopće vidi to. Istini za volju, za vrijeme bivše države, u sivilu onog crvenog sustava MDF je fakat imao bolji status i u svakom slučaju bio poznatiji. Ne samo u bivšoj državi. Bio je puno poznatiji u svijetu, u svim tim državama čija su djeca iz godine u godinu dolazila na otvorene, prekrasne ulične dječje pozornice, a Šibenik je uistinu u tih dva tjedna svake godine postajao glavni grad sve djece svijeta.

Nisu to moja sjećanja, nekakva subjektivna nostalgija. O starom sjaju MDF-a svjedoči bogata arhivska građa, gomila dokaza svih vrsta. Uspostavom novog društva, pa ako hoćete i demokracije, bilo je sasvim logično očekivati da će jedan takav festival u novom okruženju maksimalno profitirati, da će po defaultu, već samo zbog svoje nesporne kvalitete i tradicije koja ga čini neprocjenjivim doslovno eksplodirati i proslaviti ovaj grad, državu…

No, to se nije dogodilo. Festival živi dva tjedna i onda ga više nema. U Šibeniku izvan ta dva tjedna čovjek ni po čemu ne može steći dojam da je to grad jedinstvenog festivala takve vrste, a kad se tako sagledaju stvari, onda mu pola stoljeća tradicije više nije prednost, nego teška mana. Jer kako čovjek može nekom strancu reći da ima 50 – godina stari festival i niti jedan jedini simbol u gradu koji na to ukazuje. U zadnjih deset godina lokalne vlasti silno su se trudile pojedine ulice i trgove preimenovati likovima iz friške povijesti, nikako nisu htjeli dati povijesti da sudi o njima. Nisam sto posto siguran, ali mislim da čak ni banalna ulica ili trgić u Šibeniku nisu u nazivu inspirirani festivalom. A što bi falilo da se, ne znam, neka ulica zove Festivalska 22 ili Ulica dječjeg stvaralaštva, Veselih mališana 15… Umjesto (ma čak ne umjesto jer jedno ne isključuje drugo) nekog naziva koji frustrira jer se političke grupacije spore oko potpuno, čak i dramatično oprečnih mišljenja o konkretnim likovima. I uz nazivanje ulica po više ili manje friškim ličnostima iz novije povijesti, valjda ima prostora i za ovo. Ili naprosto nismo senzibilizirani, nije nas briga, možda ne znamo što imamo, ne poštujemo svoje, ne znamo… A ako nas nije briga, ako ne znamo – zašto bismo očekivali da nekome drugome bude stalo?

Kako smo čudni mi ljudi, kako zapravo pojma nemamo. Kako nećemo biti jadni i siromašni kad smo i svoja najveća blaga zatrli, pretvorili ih u nešto gotovo bezvrijedno, sveli fantastičnu priču na dva tjedna i jedva čekamo da prođu, da se ne moramo gnjaviti s tim. Tako tipično, tako šibenski.

Navodno u SAD-u postoji nekakav gradić, bolje rečeno južnjačka selendra. Na ulazu je ogromna tabla s natpisom "Ovdje je te i te godine iskopan najveći krumpir na svijetu" i danas pola grada živi od promocije gigantskog krumpira i jeftinih đinđa koje uvaljuju turistima. Jer turistima je najvažnija stvar ponijeti sa sobom bilo kakav dokaz kojim će prijateljima reći gdje su bili. To je tako jednostavno da mi je bolno jer se osjećam kao zadnji idiot dok ovo pišem. A još sto sličnih priča frcaju. Jer došlo mi je da propadnem u zemlju kad me na pijaci prije desetak godina zaustavio tip i na svom materinjem engleskom upitao gdje je muzej Draženu Petroviću. Došao je, kazao mi je, iz SAD-a direktno i ciljano u Šibenik, isključivo i samo zato što je veliki fan šibenske košarkaške legende. A ja sam ga samo mogao uputiti na opskurni koš u kvartu gdje je Dražen igrao kao klinac. Da ironija bude gora, netko od susjeda je ukrao obruč jer mu je išla na živce buka koju su klinci stvarali dok su igrali košarku. E jebiga!

Ali važno da se "tekovine" štuju. Kako one iz 45., tako i iz 95. Ista stvar. Da pojasnim, nemam apsolutno ništa protiv "tekovina", ali okrenimo se ljudi budućnosti. I to iz nekakvih društvenih pobuda, ali kvragu, i pragmatičnih, pa zašto ne. Isfurajmo svoje brendove i zaradimo na njima. Profitirajmo! Pošteno profitirajmo, zaradimo i živimo bolje kad možemo. Zašto moramo biti glupi stalno, riga mi se od tog silnog ponavljanja, beskonačne gluposti i prenemaganja nesposobnih političara kojima ne bih dao da čuvaju krumpire. Što je problem isfurati taj jedinstveni festival djeteta, nametnuti se? Koliko je gradska vlast loša i neučinkovita pokazalo se baš na otvorenju Festivala ove godine kada slika iz Šibenika nije išla uživo na javnoj televiziji, kako to godinama po tradiciji ide. Neki ljudi inicirali su potpisivanje peticije, lomili se, apelirali… Ali ništa. Nula bodova. Jer tko je to iz ovog grada tako moćan da se pojavi na Prisavlju i kaže – dečki i cure, otvorenje ima da ide uživo i amen! Ma daj. Sanjaj pajdo. Niti znaju, niti mogu, a bogme, niti ih je briga! Važno da truju narod "tekovinama". Da. To će im kruha dati! Da ne bi.

A preko tog festivala Šibenik može preko noći steći medijsku slavu, perfidno se uštekati u središte zbivanja, od National Geographica do, štajaznam, CNN-a. U principu, uopće ne mora preko noći, jer brzina nije ključna, niti je to bitno. Važno je konačno krenuti, planski i ciljano pokrenuti lavinu! Neka se krene, neka vlasti prepoznaju kvalitetu i neprocjenjivu vrijednost festivala koji pravim marketingom može već dogodine postati čudo. Čudo za 365 dana, a ne za šugava dva tjedna. Nikako ne shvaćam kako ljudi mogu biti tako slijepi, nemaštoviti i nezainteresirani. Dovoljna je pišljiva inicijativa, malo love i opća mobilizacija svih onih iz Šibenika poniklih faca koje u ovoj zemlji (i dalje) nekog vraga vrijede i zanimljivi su medijima. I eto ti festivala i popularizacije Šibenika i Hrvatske. Samo inicijativa. Sve ostalo imamo, jer postoji i lako je nabavljivo. Ne mislim da sam pojednostavio neizvodljivo, ili da sam naivni zanesenjak, nekakav vjernik, utopist. Upravo suprotno, pakleno sam realan.

Već deset kolovoza se na šibenskoj ljetnoj pozornici, na trgu između gradske vijećnice i božanstvene katedrale sv. Jakova, baš tamo gdje je i baza MDF-a, organizira festival šansone, po mnogima jedan od najboljih hrvatskih glazbenih festivala uopće. Po izboru izvođača, kvaliteti zvuka i izboru pjesama, taj je festival sigurno vrhunski. Ali čak i uz sve te divne i krasne epitete, bojim se da je happening još uvijek dobrano skriven, neisfuran, ni približno profitabilan koliko biti može. Sve se ponavlja, po istom ključu kao i kod MDF-a. Drugi bi se s takvim festivalom valjali u parama, a mi smo sretni što nakon festivala možemo pljuvati po sitnim greškama, pucati na detalje i obavezno za organizatore festivala reći – neš ti njih, da su nešto vridili ne bi išli radit festival u Šibeniku. Tipično, šporko i šibenski. Ne znam što bih rekao. Srce mi se para.

Reći će mi sigurno nakon ovog teksta da sam grozan. Jer iznosim prljavo rublje svoga grada i pritom sam do kostiju hladan. Reći će da pretjerujem, da sam diletant, da se pravim pametan i pljujem po svemu. A da stvari nisu ni približno tako lake (loše?) kakvim ih prikazujem. Jer oni, političari, se strašno trude, ali nije lako nakon svih tih tekovina rata. I poraća, kako vole reći. Uh. Iako se šibensko kulturno ljeto svodi na ta dva tjedna festivala djeteta u lipnju, i dva dana šansone u kolovozu. Između su sporadična zbivanja, uglavnom mrvice koje su ispale susjednim gradovima i termini koji se zvijezdama odlično uklapaju usput između gaža u Zadru i Splitu. Kontinuiteta nema, plan i program djelo je amatera, nezainteresiranih likova koji su zalutali u gradske društvene djelatnosti. Doma otkidaju na Thompsona i misle da je opera neka crnkinja iz Amerike, a to su iste one face koji svake godine na Silvestrovo organiziraju šator na glavnom gradskom trgu i dovode tamo najgori estradni "oksoš", pa se do ožujka onda hvale uvjereni da su napravili veliku stvar. Jer u njihovom svijetu Stvaros je bog!

Dobro, možda sam ponegdje i pretjerao, previše karikirao, pojednostavio i ono što se pojednostaviti ne da. Ali sve je istina, sve je jedna velika istina, ma koliko boljelo. Negdje drugdje MDF bi bio globalni, a grad bi živio od djece i lokalne verzije Disneylanda. Treba biti jako glup za potpuno zanemarivanje 50–godišnje tradicije. Niti jedan put tijekom zadnjih 16 godina niti jedna instanca bilo koje i kakve šibenske vlasti nije ni na kojoj razini spomenula šibenske brendove u kontekstu budućnosti, progresa i kreiranja boljeg sutra. Zar ih se nisu mogli sjetiti barem onda kad su smišljali što će s ogromnim nekretninama vojske bivše države, dok su ih dijelili mogli su makar na trenutak promisliti o eventualnom dječjem turizmu. Uhhh, bolje da prestanem pisati jer će mi oči postati krvave boje, a na rukama izrasti nokti, na tijelu dlakavo krzno, a u ustima oštri očnjaci. Zaboga, drugi bi, da mogu, digli Sinatru iz groba da pjeva, a mi jedva čekamo popljuvati svoje. Ali zato dobro znamo zakomplicirati, pomiješati ono što je pomiješati nemoguće pa je tako lani, na happeningu iz ciklusa "Šibensko kulturno ljeto", na vrhunskom i turistima fascinantnom koncertu sto tamburaša, gradonačelnica dobrih 20 minuta u onom forme radi pozdravu domaćina, pričala ljudima o tekovinama rata i vizijama prvog hrvatskog predsjednika bez kojega "ne bi sad tamburaši tu tamburali". Ljudi su se pogledavali i nisu mogli vjerovati. Mi smo najveći neprijatelji sebi samima i zato nam je Bog dao sve osim pameti. Dao nam je resurse, bogom dani geografski položaj i dijamantne brendove. Ali nam je uzeo pamet. Nije slučajno prva ludara jugoistočne Europe izgrađena upravo u Šibeniku. Znakovito je da ta mala kuća još postoji i tamo je gdje je davno izgrađena. Na kraju krajeva, i ona je još jedan neiskorišteni šibenski brend.


- na sve ovo ja bih samo dodao, kako mi u Šibeniku, bez obzira tko je na vlasti, ne samo da ne znamo ili ne možemo iskoristiti ono šta nam je tu ispred nosa ( tvrđave, Petrović ) već imamo nevjerojatnu sposobnost uništavanja onoga što je već postalo nekakvim dijelom stalne ponude. Tako na Meduliću ubuduće više nećemo slušati klape jer je od toga restoran puno važniji.

Agonija Revije

Nisu mi poznate sve činjenice oko Revije, ali znam da se svako malo nešto zavrti u novinama. Planirani prosvjed bivših radnika i radnica ispred zgrade gradskog poglavarstva nije održan jer je Pauk uskočio sa nekakvim obećanjima i malo smirio situaciju.

Znam da je ta tekstilna kuća već nekoliko godina u stečaju. Znam da je stečajni upravitelj Ivan Rude, a poznato mi je da se nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja prodaje, na natječaj javila tekstilna industrija Betex i to kako sam čuo sa , s obzirom na prilike, vrlo dobrom ponudom. Međutim prodaja nije napravljena, radnici nisu dobili svoj novac a Revija je i dalje pod stečajem.
Revija, nekad vrlo uspješna tekstilna tvrtka, koja je šivala i uniforme za HV, je propala iznenada i to najviše krivnjom tadašnjih rukovoditelja. Ti isti rukovoditelji, za razliku od svojih radnika nisu propali, već su se elegantno povukli. Mahom započeli nove biznise ili uživaju u “mukotrpno“ stečenom novcu. Radnici su, međutim ostali bez prebijene pare. I sad kad se pojavio spasitelj koji im je htio isplatiti dugove, država, županija, grad ili tko već, šuti. Nema nikakve odluke.

Čovjek koji logično razmišlja može zaključiti da se prodaja Revije neće ostvariti sve do onog momenta dok netko tko je za to zadužen ne pronađe odgovarajućeg kupca. Odgovarajući kupac će biti onaj koji će isplatiti dugove državi, vjerovnicima, a radnicima šta ostane, ako išta ostane. Betex je ponudio isplatu dijela dugova radnicima i vjerovnicima, a od države je zatražio brisanje dugova. Država ne pristaje na takve uvjete, odnosno kaže da će se svojih potraživanja odreći tek nakon prodaje, ali ne želi to garantirati, šta je naravno bivšim radnicima sumnjivo, jer se boje da će ostati bez zarađenog novca.. Kad se sjetimo da je slična situacija bila i oko TLM-a, te je tada država oprostila kupcu dugove koji su bili i nekoliko puta veći , onda nam cijela situacija oko Revije postaje sumnjiva.

Revija osim svog pogona u Bilicama posjeduje i nekretninu koja se nalazi na rivi, naslanja se na bivši hotel Krka. Izvanredna lokacija, koja može dostići izvanredno visoke cijene najma svom vlasniku. Nekretnina trenutačno zjapi prazna i ne služi ničemu, osim kao ruglo grada. Ako se još prisjetimo da je i hotel Krka u nikakvom stanju, te ne služi svojoj svrsi, onda dobivamo jedan blok nekretnina koje su vrlo atraktivne.

Mišljenja sam da je ta nekretnina vjerojatno najveći razlog zbog kojeg se Revija nije prodala. Onaj tko je zadužen za prodaju ( pri tome ne mislim na stečajnog upravitelja) vjerojatno ima u vidu kupca koji će Reviju dobiti za jednu kunu, te će na taj način doći u posjed i nekretnine na rivi. Međutim, konce im je pomrsio Betex sa svojom ponudom, pa sad treba naći način kako natjerati Betex da odustane od ponude. Najbolji način je naravno država i dugovi prema njoj, jer su oni i najveći problem. Međutim Betex ne odustaje. Radnici čekaju zarađene novce. Svi im nešto obećavaju, a rješenja ni od kuda. Država, najveći vjerovnik, se odbija odreći svojih potraživanja.
Ovih dana država je odbila Betex sa objašnjenjem da se Revija prodaje u dijelovima. Pogon i prostori na rivi su razdvojeni te će tako ići u prodaju. Znači odbila se dobra ponuda koja je mogla riješiti status Revije. Ne daju Betexu prostor na rivi. Ne ide li to u prilog tezi da je to već netko kaparao. Pitanje je samo tko. Vrijeme će pokazati, a onda bi opet mogli pričati o korupcijskim aferama.