Šta se to događa - drugi dio

Da se u ovom gradu problemi rješavaju stihijski, to nam je odavno svima poznato. Poznato nam je kroz masu slučajeva, a jedan od najpoznatijih je onaj u kojem je jedna djevojčica stradala. Znate na koji mislim. Djevojčica se igrala na aparatu koji za pet kuna daje lutkicu. Aparat je pao na nju i ona je na užas svojih roditelja poginula. Tada je naša vrla gradska vlast reagirala na način da je naložila micanje aparata, jer je aparat bio postavljen bez dozvole, jer je aparat bio postavljen na nesiguran način. Naveli su još milijun drugih razloga, međutim nijedan nije mogao vratiti djevojčicu. Sve bi to bilo OK, kad se ne bi znalo da je taj isti aparat stajao na mjestu koje se nalazi na pedesetak koraka od zgrade gradske vlasti. Svi oni su ga svaki dan gledali prilikom dolaska i odlaska na posao. Svi oni su ga mogli vidjeti ispijajući kave u njegovoj blizini. Vidjeli su ga i ništa nisu poduzimali sve dok nije došlo do tragičnog događaja.

Jedan današnji naslov u Slobodnoj me podsjetio na ovaj događaj. Naslov glasi:“KAFIĆU BASS KRAĆE RADNO VRIJEME“. U članku piše kako će teta Neda na poglavarstvu predložiti skraćenje radnog vremena za kafić Bass. Odjednom je izrazila duboku zabrinutost za šibensku mladost riječima:“ Ne mogu zatvoriti oči pred užasnim događajem koji je potresao našu sredinu. Takvo rješenje ( skraćenje radnog vremena, op. ŠK) inicirat ću kao javnu i jasnu poruku vlasniku tog objekta, ali i svih drugih sličnih objekata u gradu Šibeniku, da su dužni brinuti o načinu na koji mladi provode svoje slobodno vrijeme. Briga te vrste je, također, i na obiteljima, školama te čitavoj društvenoj zajednici.“. U članku je spomenuto kako će biti i organiziran okrugli stol koji će za temu imati upravo takve pojave u društvu. Pohvalna je briga tete Nede za našu mladež, međutim opet se problem rješava stihijski i tek nakon šta se dogodila tragedija. Ispada kako ona nije do sad imala pojma šta se događa u Docu u kasne noćne ure, a na to je upozoravana godinama od strane medija, pa i pojedinaca. U crnim kronikama se redovito moglo pročitati o nekakvom neredu u Docu, a pojedinci su joj se obraćali raznim pismima u kojima su ukazivali na problem. Dakle, teta Neda je morala znati za problem Doca, pa ipak nije ništa poduzela sve dok nije došlo do tragedije.

U njezinom reagiranju postavlja se pitanje šta ona s skraćenjem radnog vremena Bassu misli postići? Koja su mjerila za to skraćenje? Hoće li mu skratiti radno vrijeme za jedan, dva, pet sati? Tko će to kontrolirati, i koliko će to trajati?

Moje osobno mišljenje je da se s tim skraćenjem radnog vremena, pa bilo ono i deset sati neće ništa postići. Razlog je vrlo jednostavan, zatvori jedan kafić, ja ću otići u drugi i nastaviti tamo gdje sam stao. Po meni bi pametnije bilo pojačati kontrole rada svih kafića u cijelom gradu. Odnosno, da se konačno počnu provoditi zakoni koji su vrlo lijepo odredili kome se može davati alkohol i tko se može šetati po rivi iza jedanaest sati navečer. Počnimo provoditi ove odredbe i pojačajmo kontrole kafića, naročito onih u kojima se redovito događaju nepodopštine, pa ćeš vidit rezultate.

Kad pogledamo sporni događaj, maloljetna djevojka u sebi nije imala alkohola, išla je na dobrovoljni oproštajni seks u WC. Kolika je krivnja vlasnika ili konobara za ono šta se dogodilo u WC-u, pitanje je, jer na koji način spriječiti nešto slično. Postaviti stražara na ulaz u WC, pa svako malo provjeravati šta se unutra događa. Mislim da ne. Problem je puno veći i ne svodi se samo na događaje u WC-u.

Ovo šta će teta Neda predložiti ( a ne mora biti i prihvaćeno) je u stvari jedna šminka za građane ovog grada i samo dokazuje moju tezu kako se sve u ovom gradu rješava stihijski bez imalo razmišljanja o problemu.

Duboka

Sjećate li se da je u gradu prije nekih mjesec dana organizirana peticija koja je trebala pokazati stav građana ovog grada prema koncesiji za naftni terminal u Dubokoj. Peticiju je organizirala gradska organizacija SDP-a, nadajući se kako će naići na veliki odaziv građana, odnosno trebalo je skupiti deset posto potpisa ukupnog biračkog tijela grada. Prevedeno, to bi značilo negdje oko 4500 potpisa. Nakon što bi se skupio potreban broj potpisa netko bi taj spisak odnio u gradsku upravu, te bi oni na taj način bili prinuđeni o tom problemu raspravljati na gradskom vijeću.

E, pa šta se dogodilo sa tom peticijom. Išao sam se malo raspitati, okrenuo par telefonskih brojeva i ono što sam saznao me je zapanjilo. Rezultat peticije je bio poražavajući, odnosno nije se uspjelo skupiti potreban broj potpisa. Skupljeno je tek negdje oko pola, a to nije dovoljno za ikakvo ozbiljnije djelovanje. Da stvar bude gora, potpisi koje je prethodno skupljala udruga Plavi Val nisu upotrebljivi jer pored imena i prezimena nema nikakvog drugog podatka. Kako stvari stoje izgleda da je najveći problem bio u tome što je iza jedne takve peticije stajala jedna stranka. S obzirom na mišljenje koje vlada o strankama velika većina je smatrala da će sama peticija biti zloupotrebljena u neke druge svrhe. Neki su se pravdali s tim da će netko iz gradske vlasti pročitati njihovo ime na popisu, pa bi zbog toga mogli imati problema. Nitko nije razmišljao da je napokon jednoj od stranaka ovog grada palo na pamet da bi trebalo napraviti nešto dobro i korisno za sve građane.

Moje osobno mišljenje je da je to bila izvanredna ideja. Peticiju sam potpisao i objavio svima koje poznajem gdje se potpisuje. Neke sam trebao nagovarati te im objašnjavati da ne potpisuju za SDP nego da potpisuju za budućnost svoje djece. Neke nisam uspio nagovoriti.
Međutim sve to na kraju nije ničemu poslužilo, jer dovoljan broj potpisa nije skupljen.
Nije mi jasno zašto su Šibenčani tako inertan narod, zašto ne vjeruju ama baš ničemu, zašto im je sve sumnjivo. Umjesto da podrže ovakve i slične stvari, oni okreću glavu na drugu stranu. Nakon toga kad im pod nos tresne ta stvar koju su mogli riješiti jednim potpisom, onda im je svatko drugi kriv samo nisu oni. Kad bi me netko pitao, šta bi bilo potrebno učiniti da se građani grada svi zajedno usprotive tome, pojma nemam šta bi odgovorio. Jer, bilo je masu situacija gdje je trebalo reći ne, mi građani ovog grada to ne želimo, ali nitko se nije oglasio osim rijetkih pojedinaca.

Jedno od područja s kojim se bavim je i zaštita mora i podmorja. Proučavajući događaje vezane uz velika onečišćenja mora, zaključio sam kako je bez obzira na sva moguća osiguranja i mjere predostrožnosti, vjerojatnost nemilog događaja vrlo velika. Događaj za sobom povlači strahovite posljedice u smislu uništenja biljnog i životinjskog svijeta u moru. Sva područja na kojima je došlo do onečišćenja naftom ili njezinim derivatima godinama se ne mogu upotrijebiti za ama baš ništa. Primjera radi možemo se sjetiti tankera Prestige, koji je u studenom 2002. godine ispred obala španjolske pokrajine Galicije doživio nesreću. Brod jednostruke oplate, prevozeći 77.000 tona teškog ulja, potonuo je prouzročivši ekološku i gospodarsku katastrofu koja je pogodila Španjolsku, Francusku i Portugal. Teško ulje koje je tanker prevozio zbog niske hlapljivosti i visoke viskoznosti jedan je od najgorih onečišćivača. Pitanje je koliko je stotina milijuna, odnosno milijardi dolara koštala sanacija štete, bez uzimanja u obzir nenadoknadiva gubitka biljnog i životinjskog svijeta. Drugi primjer za usporedbu može Vam biti tanker Exon Valdez koji se u noći 1989 godine nasukao na hrid u zaljevu Prince Wiliam na Aljasci. Iz njega je iscurilo 11.000,000 galona teškog ulja (. Posljedice su bile nesagledive. Ulje se raširilo na preko 30 000 kvadratnih kilometara obalnog mora. Stradalo je preko 250,000 ptica i raznih drugih morskih organizama. Čišćenje zaljeva je trajalo preko tri godine i koštalo je oko 2.1 biliona dolara. Posljedice se i dan danas osjećaju, naročito u ribarskoj industriji.

Zar na ovakvi primjeri ne bi trebali biti pouka. Naša luka je prekrasna i u svakom slučaju bi ju trebalo sačuvati od bilo kakvih suludih ideja kao što je naftni terminal. Osim toga takva vrsta prekrcajnih terminala se nigdje više ne gradi u zatvorenim zaljevima pogotovo ne u onima koji predstavljaju navigacijski opasno područje, jer se s takvim pozicijama povećava vjerojatnost nekakve nesreće. Međutim naši gradski oci su bez obzira na sve svjetske pokazatelje, očigledno nesvjesni moguće štete, dozvolili gradnju naftnog terminala u našoj luci. Znaju da su građani grada protiv, pa sad izjavljuju kako se nadaju da će tamo biti “benzinska pumpa za megajahte“ (ako i hoće, onda nek maknu onu sa rive), međutim koncesionar je dobio pravo za gradnju terminala i samo će njegova dobra volja odlučiti šta će se u Dubokoj izgraditi. U svakom slučaju bitno je da se zna mišljenje građana, a pokušaj SDP-ovaca, ako ništa drugo onda je zadržao tu priču na vrhu gradskih afera. Samim tim gradska vlast će biti i opreznija u svojim potezima, jer zna da joj se prati svaki korak. A svaki pogrešan korak može donijeti i nekoliko glasova manje, a ipak je izborna godina.

Uglavnom peticiju još uvijek možete potpisati na - Peticija Duboka - pa ako mislite da bi trebali učinite to, jer to ipak radimo za budućnost naše djece.
Mojim Šibenčanima poručujem, probudite se i učinite nešto pametnog za ovaj grad. Nemojte čekati da netko drugi to radi za Vas. Ako ništa drugo, barem podržite one koji pokušavaju nešto učiniti, a u ovom slučaju to su definitivno bili udruga Plavi val i gradski SDP.

Šta je to Kalmeta učinio za ovaj grad?

Čitam zadnji Šibenski list, te na četvrtoj strani primijetih članak o razgovoru sa Brankom Bubicom. Mislim da u Šibeniku nema onog tko ne zna tko je Branko Bubica i šta radi. Njegova klapa Maslina ove je godine dobila Grb Šibensko- kninske županije. I neka je, zaslužili su, te im na tome od srca čestitam.

I tako ja čitam članak, sve lijepo, divno, krasno, a onda pročitam slijedeću izjavu uvaženog Branka Bubice:“ Imam dojam da su sve dosadašnje lokalne vlasti očekivale inicijativu s vrha. Ništa sami nisu napravili. Mislim da je ministar Božidar Kalmeta, u proteklih nekoliko godina za Šibenik napravio više nego kompletna gradska i županijska vlast zajedno“. Prva pomisao mi je bila, ljudi moji šta je ovaj marenda. Kakvu je glupost lupio. Ma koji Kalmeta, ma šta je to on učinio za ovaj grad. Gdje su te njegove zasluge, zbog kojih ih Branko Bubica hvali.

Da li je Kalmeta uredio kazalište? Nije!!!
Da li je Kalmeta uredio đardin? Nije!!!
Da li je Kalmeta napravio gradsku biblioteku? Nije!!!
Da li je Kalmeta uredio Sv. Mihovila bar ono malo koliko je uređen? Nije!!!
Da li je Kalmeta napravio bazen? Nije!!!
Da li je Kalmeta postavio kolektor i usput uredio rivu? Nije!!!
Da li je Kalmeta napravio POS-ove zgrade na Meterizama? Nije!!!
Da li Kalmeta gradi ikakve zgrade na Šubićevcu? Ne gradi!!!
Da li je Kalmeta osigurao bolje brodske veze sa otocima? Nije, nego smo za malo izgubili vezu sa Obonjanom!!!
Da li je Kalmeta doveo autoput do Šibenika? Nije!!!
Da li je Kalmeta napravio tehnološku cestu? Nije, barem ne do sad!!!
Da li je Kalmeta pokrenuo Remontno brodogradilište, uredio zapaljenu robnu kuću, , napravio trgovačke centre? Ništa od navedenog!!!

Šta je u stvari Kalmeta to napravio za ovaj grad. Znamo da je nedavno dao novce za otoke. U redu, dobro je. Dio ide za vatrogasni dom na Zlarinu, ali ne za izgradnju novog ( kako je negdje navedeno ), nego za uređenje starog. Dio je dao za ambulantu i rasvjetu na Kapriju. U redu, al se mora znati da je ambulanta na Kapriju postojala do negdje 1998/99 godine, ali je isto tako lošom politikom ondašnjeg ministra zdravstva ostala bez zdravstvenog djelatnika. Što se rasvjete tiče, to je nešto što Kalmetino ministarstvo duguje Kapriju već par godina, pa sad samo vračaju dug. Kalmeta je ovom gradu dao nekih 400 milijuna kuna ( ako se dobro sjećam) a to je baš on i izjavio pokušavajući na taj način nama objasniti da dobivamo više novca nego Zadar. Kad su gradonačelnicu pitali zašto nije demantirala takvu vijest, koja očigledno nije istinita, ona je izbjegavala odgovor, te se izmotavala bezveznim izjavama. Kalmeta je prešutno odobrio našim glavanima potpisivanje koncesije za naftni terminal u sred luke. Kalmeta je napokon započeo graditi brzu cestu Šibenik-Knin, a koju je obećao početi graditi na početku svog mandata, te je ta cesta po ondašnjim izjavama trebala biti do sad i gotova.

Ima li još šta da je Kalmeta učinio za ovaj grad? Znate li?

A, Branko Bubica, predivan glas, odlično pjevanje, izvanredan na radiju, ali neka se ostavi komentiranja politike, ili ako bar komentira neka to čini sa argumentima

Šta se to događa?

Nisam mislio pisati o ovoj temi, ali s obzirom da se događaj zbio ovaj vikend, mislim da zaslužuje moju pozornost. Tako će Branko Bubica i Kalmeta pričekati koji dan.

Dakle o čemu se radi? Radi se o divljačkom i bezobzirnom napadu jednog pijanog majmuna na maloljetnu djevojku. Mislim da znate svi o čemu se radi. Ukratko, oboje su otišli u WC kafića u kojem su se željeli malo maziti. Tijekom maženja divljak je djevojku bezobzirno par puta uboo kacavidom u predjelu spolnog organa te joj je doveo život u opasnost. Nakon toga je otišao, a nju je ostavio u lokvi krvi. Postavlja se pitanje bi li ostala živa da netko nije naišao u WC i pronašao ju kako leži na podu. Horor, strava.

Postavlja se pitanje šta se to događa s našom omladinom. Postavlja se pitanje kolika je uopće sigurnost naše djece. Kako u ovom gradu, tako i općenito.

Osobno, mislim kako je ponašanje mladih dosegnulo granice divljaštva. Svaki vikend samo čekamo šta ćemo pročitati u novinama. Razbijaju se izlozi po kalelargi. Događaju se opće tučnjave. Ljudima se razbijaju automobili. Maltretiraju se stanari u kvartovima na način da im se pod prozorima banči i pijanči do kasno u noć. Utrkivanje autima i motorima je postala gotovo svakodnevnica na koju nitko više ne reagira. Uglavnom svaki vikend se počeo dočekivati sa strepnjom. Barem se ja tako osjećam.

Zbog čega je to tako. Zbog čega nam je mladost postala obijesna i divlja. Da li bi uzroke trebalo tražiti u neimaštini. Ili bi ih trebalo tražiti u općoj obezvrijeđenosti ljudskosti i morala. Ne znam, nisam kompetentan za traženje uzroka. Znam samo da u naše doba nije bilo ovako surovih iživljavanja. Mi smo se znali ponekad potući, ali se nismo iživljavali jedni nad drugima. Mi smo znali napraviti nekakav dišpet, ali smo znali i ispraviti stvari. Znali smo otići na utakmicu, ali ne s razlogom da bi se potukli s protivničkim navijačima. Znali smo i lokati u Docu, ali onda ne bi po povratku kući razbijali po kalelargi ili tražili koga ćemo istući. Ovo šta se dogodilo ovaj vikend, je vrhunac zvjerstva. Međutim, ako malo bolje razmislimo šta je ta maloljetna djevojka, u to doba, tražila u WC-u sa tim divljakom. Nemojte me sad uhvatiti, pa reći da izjednačavam žrtvu i zločinca. Ne, samo razmišljam. Zar joj je trebalo spuštati se na tu razinu da se mazi u WC-u nekakvog kafića. Osim toga, ako je znala da je on pijan i da je sklon agresiji, a vjerojatno je znala jer joj je bivši dečko, nije li joj trebalo pasti na pamet da ipak ne bi trebala ići s njim u taj WC. Nije li u ovom slučaju, kao i u masu drugih slučajeva zatajio roditeljski odgoj. Nije li zatajila država u odnosu na svoje mlade. Tko je kriv? Socijalne službe, policija, škola, roditelji. Moje skromno mišljenje, svi podjednako. Šta učiniti? Ne znam, ali svoju djecu nastojim naučiti da bez obzira na sve prvo budu ljudi te da se prema drugima odnose kao prema ljudima, a ne kao prema životinjama.

Što se tiče divljaka, reći ću Vam nešto najiskrenije. Da je moje dijete u pitanju, mislim da više nikad ne bi hodao ovim gradom.

Rubrika razno????

Pročitao sam nedavno, negdje, nekakav komentar o tome kako i na koji način gradska vlast troši proračunska sredstva. U tom komentaru je poseban osvrt dan na stavku koja se opisuje kao „razno“. Autor se pita zašto u toj stavci nije opisano sve sta potpada pod „razno“, jer na ovaj način izviješće o proračunu postaje sumnjivo, a stavkom „razno“ se mogu pokriti razno-razne manipulacije proračunom. Odnosno, mogu se prikriti razno-razna nenamjenska trošenja proračunskog novca. Na kraju komentara autor govori kako je takvo izviješće o proračunu netransparentno i omogućava zloupotrebe svih vrsta.

Gradonačelnica je na komentar odgovorila kako je sve transparentno i kako se točno zna u koju svrhu se troše proračunska sredstva. Normalno je da ce ona tako odgovoriti, a ja ću se upitati da li je to stvarno i istina. Recimo da je donekle normalno kako se dio proračunskih sredstava troši nenamjenski odnosno preusmjerava na stvari koje su trenutačno potrebnije. Primjera radi možemo spomenuti neki iznenadni kvar ili neispravnost koja se pojavila u radu bilo kakve infrastrukture kojom gospodari gradska vlast. U tom slučaju, ako je potrebno određena sredstva ce se preusmjeriti na otklanjanje tog kvara, šta je vrlo logično, jer na kraju krajeva tko može sve predvidjeti. Bože moj, nismo svemogući.

Svi znamo da grad Šibenik ima proračun koji je vrlo mali za sve ono sta bi on trebao pokrivati. To je naravno posljedica lošeg stanja gospodarstva, te nemogućnosti naplate komunalne naknade, odnosno velikih dugovanja za razno-razne koncesije i sl.. Ako se uz tako mali proračun sredstva troše nenamjenski onda to vrlo poražavajuća činjenica. Pogotovo ako ta sredstva nenamjenski troše ljudi kojima su ona povjerena. Sjetimo se samo lanjskih dogradonačelnićkih bakanalija u Pragu, kad je potrošeno tko zna koliko našeg novca na zabavu. Za tako nešto nitko nikad odgovarao nije, mada je u javnost došla informacija kako je gradonačelnica bila izuzetno razočarana ponašanjem određenih službenika. Međutim, to šta ona nije poduzela ništa u vezi toga nije slučajno. Ona u stvari nema moć da bi uopće sankcionirala takva ponašanja. U prilog tome govori činjenica da je jedan od njezinih bivših dogradonačelnika isto tako koristio proračunska sredstva na način za koji nisu namijenjena. Isto tako, sadašnji dogradonačelnici rade istu stvar kao i taj bivši. Valjda poučeni time šta gradonačelnica nije ili ne želi sankcionirati takvu samovolju.

Tako je taj bivši dogradonačelnik, a onda dožupan , pa na kraju i župan, koristio službeno vozilo grada za svoj obiteljski odlazak na skijanje u susjednu Bosnu i Hercegovinu. Možda to i nije tako strasno, možda je njegovo prijevozno sredstvo u lošem stanju pa bi na ovaj način bio sigurniji. Razni su razlozi zbog kojih je on tako nešto mogao napraviti. Međutim, koristeći gradsko službeno vozilo on je koristio i pogodnost krcanja goriva i plaćanja istog sredstvima gradskog proračuna. Kad malo pročitamo novine vrlo lako ćemo zamijetiti kako je takvo ponašanje u demokratskim zemljama neoprostivo, odnosno korištenje službenog vozila u privatne svrhe, bez obzira na trošak koji je s time počinjen, u demokratskim državama se tretira kao zloupotreba položaja i u najmanju ruku se podnosi ostavka. Kod nas se to prikrije, i taj službenik se unaprijedi. A, nakon sta je unaprijeđen u principu može raditi sta hoće jer nema vise gradonačelnice koja mu je prije možda bila i kakva takva prepreka.

Dobra stvar u tom događaju je šta taj dogradonačelnik nije to svoje obiteljsko putovanje na skijanje proglasio službenim putem, pa tako nije naplatio dnevnice za službeni put. Za razliku od njega sadašnji dogradonačelnici svoja privatna putovanja u susjedne gradove , te u glavni nam grad, opravdavaju službenim putovanjima te uredno naplate dnevnice. Naravno, uz dnevnice, još koriste i službeno vozilo. Gorivo plate službenom karticom, a kako plate hranu ili eventualno spavanje, na žalost nije mi poznato, al teško je povjerovati da to plate svojim novcem.
Gradonačelnici je sve ovo poznato i bez obzira na to ništa ne poduzima. Razlog može biti kolegijalnost ili nemogućnost. Ako je kolegijalnost, onda to znaci da i ona radi istu stvar. Ako je nemogućnost onda nema moć za sankcioniranje ovakvog ponašanja, pa bi joj bolje bilo da nije gradonačelnica. Ja se međutim pitam kako je moguće da se netko sa tuđim novcem ponaša kao da je njegova privatna prćija.

Ako se vratimo na početak priče, onda nam je jasno na šta je autor mislio dok je pisao članak o netransparentnom trošenju gradskih proračunskih sredstava. Stoga je vrlo logično pitanje sta u stvari spada u rubriku „razno“
.
Da li u tu rubriku spadaju i sredstva potrošena na način kako je navedeno u ovom tekstu.

Veliki antifašisti

Po čemu je za ovaj grad nekad bio bitan 22. svibnja. Na taj dan su se održavale komemoracije povodom strijeljanja Rade Končara i njegovih drugova na Šubićevcu. Dapače na taj dan su se kolone osnovnoškolaca primale u „omladince“ i to najčešće baš u parku strijeljanih. Na kraju krajeva i ja sam jedne davne godine na „spomeniku“ primljen u omladince:zujo:. U spomen na poznatu rečenicu :“milost ne tražim niti bih vam ju dao“, na Šubićevcu su se održavale komemoracije svake godine.

Komemoracije su održavane sve do početka Domovinskog rata. Tada više nije bilo popularno biti antifašist, te „spomenik“ skupa sa svojom poviješću polako pada u zaborav. Spomen na događaje, koji su se odigrali na tom mjestu, održavala je šačica šibenskih i splitskih antifašista, mahom starijih ljudi, te šačica sadašnjih SDP-ovaca kojima prošlost nije bila sramota:thumbup:. Sam spomenik se nije održavao te je cijeli išaran grafitima i to vrlo ružnog sadržaja.

Ove godine 22. svibnja je ličio na nekadašnje proslave. Osim onih istih antifašista na „spomeniku“ su se našli i predstavnici grada i županije. Znači, na komemoraciji su po prvi put bili i HDZ-ovci:eek:. Ali nije to sve, bio je prisutan ili nazočan ( kako tko voli) i uvaženi dožupan, u crnoj košulji:burninmad:, inače član HSP-a stranke koja je po određenju anti-antifašistička. Svi oni, koji su, uzgred budi rečeno, prošle godine zaboravili na dan kad je Šibenik oslobođen od fašista (nitko ih nije podsjetio, a oni do toga ne drže ) došli su se pokloniti Radi Končaru, te staviti vijence podno oronulog spomenika.

I sad ja malo razmišljam o toj situaciji, te se ne mogu ne zapitati dokle seže političko licemjerstvo. Članovi HDZ-a su do nedavno pljuvali po tekovinama antifašizma, osporavali su sve šta je Tito zajedno sa NOV-m ( Narodno Oslobodilačkom Vojskom – za one koji ne znaju) napravio za ovu državu. Članovi HDZ su dozvoljavali rušenje spomenika tom vremenu, odnosno za takva rušenja nitko nikad nije procesuiran. Što se tiče naših gradskih vlasti, koje su sa izuzetkom od tri godine većinom bile iz HDZ-a njihova nebriga prema spomenicima antifašizmu je legendarna. Kad bih se osvrnuo na HSP, mogu zaključiti kako je situacija samo gora.

Međutim, svi oni su ove godine došli na komemoraciju. Zašto:rolleyes:? Možda bih i povjerovao u priču o toleranciji ili demokratičnosti, kad ne bih znao šta se treba dogoditi na jesen. S obzirom da to znam, onda mi je jasno da priča o toleranciji i demokratičnosti ne drži vodu. Nekako sam onda skloniji povjerovati u priču o izborima i podizanju rejtinga stranci. S obzirom da župana i poznam:bang:, te znam na koji način razmišlja, onda nikako ne mogu povjerovati u njegovu iznenadnu ljubav prema antifašizmu.

Baš me interesira hoće li se ove godine svi oni sjetiti dana kad je Šibenik oslobođen. Ja bih se kladio u sve šta imam da hoće.

Još nešto, na komemoraciji je I. Niniću pozlilo. Sva sreća sve je OK, možda malo previše sunca. A, s obzirom da je o tome izašao članak u Slobodnoj Dalmaciji moram ispraviti krive navode novinara koji je naveo da su Ivanu Niniću, kad mu je pozlilo, prvi u pomoć priskočili teta Neda i župan Pauk. Nije istina. Prvi u pomoć mu je priskočio njegov prijatelj i kolega I. Š., a Neda i Pauk su dojurili, razgrnuli grupu oko Ninića. Pauk je oteo nekoj starijoj gospođi bocu vode, te je Niniću davao vodu, a Neda mu je mahala ispred nosa sa nekom kartušinom. Izgurali su Ninićevog prijatelja kao da je od perja. Reka bi čovik, da im je i stalo do njega.

Ipak se odlučih

Kažem, ipak se odlućih na pisanje bloga. Dugo sam o tome razmišljao, tako da nisam baš siguran hoće li ovo uopće zaživiti. Sve zavisi od moje volje i vremena, kojeg, uzgred budi rečeno i nemam bas previše. Ovaj blog će uglavnom biti posvećen mom gradu Šibeniku, u kojem baš život i nije lagan. Do sad sam uglavnom pisao po drugim blogovima, naročito na blogu Šibenski demokratski forum koji se osvrtao na šibenske teme i probleme. Blogu koji je proistekao iz nepravednog i oholog ponašanja gradske vlasti. Mđutim, taj blog već jedno vrijeme slabo i nikako ne funkcionira, odnosno postovi se vrlo rijetko objavljuju. Koji je razlog, nije mi poznato. Činjenica je da se odmah primjetilo kako na šibenskom internetskom prostoru nedostaje jedan od najdemokratkijih kritičara. Neću nastojati oduzeti prostor tom blogu, niti mi je to interes. Nastojat ću iznosit svoje viđenje nekih događaja u ovom gradu.
Dakle, čitamo se.