30 svibnja 2007

Duboka


Sjećate li se da je u gradu prije nekih mjesec dana organizirana peticija koja je trebala pokazati stav građana ovog grada prema koncesiji za naftni terminal u Dubokoj. Peticiju je organizirala gradska organizacija SDP-a, nadajući se kako će naići na veliki odaziv građana, odnosno trebalo je skupiti deset posto potpisa ukupnog biračkog tijela grada. Prevedeno, to bi značilo negdje oko 4500 potpisa. Nakon što bi se skupio potreban broj potpisa netko bi taj spisak odnio u gradsku upravu, te bi oni na taj način bili prinuđeni o tom problemu raspravljati na gradskom vijeću.

E, pa šta se dogodilo sa tom peticijom. Išao sam se malo raspitati, okrenuo par telefonskih brojeva i ono što sam saznao me je zapanjilo. Rezultat peticije je bio poražavajući, odnosno nije se uspjelo skupiti potreban broj potpisa. Skupljeno je tek negdje oko pola, a to nije dovoljno za ikakvo ozbiljnije djelovanje. Da stvar bude gora, potpisi koje je prethodno skupljala udruga Plavi Val nisu upotrebljivi jer pored imena i prezimena nema nikakvog drugog podatka. Kako stvari stoje izgleda da je najveći problem bio u tome što je iza jedne takve peticije stajala jedna stranka. S obzirom na mišljenje koje vlada o strankama velika većina je smatrala da će sama peticija biti zloupotrebljena u neke druge svrhe. Neki su se pravdali s tim da će netko iz gradske vlasti pročitati njihovo ime na popisu, pa bi zbog toga mogli imati problema. Nitko nije razmišljao da je napokon jednoj od stranaka ovog grada palo na pamet da bi trebalo napraviti nešto dobro i korisno za sve građane.

Moje osobno mišljenje je da je to bila izvanredna ideja. Peticiju sam potpisao i objavio svima koje poznajem gdje se potpisuje. Neke sam trebao nagovarati te im objašnjavati da ne potpisuju za SDP nego da potpisuju za budućnost svoje djece. Neke nisam uspio nagovoriti.
Međutim sve to na kraju nije ničemu poslužilo, jer dovoljan broj potpisa nije skupljen.
Nije mi jasno zašto su Šibenčani tako inertan narod, zašto ne vjeruju ama baš ničemu, zašto im je sve sumnjivo. Umjesto da podrže ovakve i slične stvari, oni okreću glavu na drugu stranu. Nakon toga kad im pod nos tresne ta stvar koju su mogli riješiti jednim potpisom, onda im je svatko drugi kriv samo nisu oni. Kad bi me netko pitao, šta bi bilo potrebno učiniti da se građani grada svi zajedno usprotive tome, pojma nemam šta bi odgovorio. Jer, bilo je masu situacija gdje je trebalo reći ne, mi građani ovog grada to ne želimo, ali nitko se nije oglasio osim rijetkih pojedinaca.

Jedno od područja s kojim se bavim je i zaštita mora i podmorja. Proučavajući događaje vezane uz velika onečišćenja mora, zaključio sam kako je bez obzira na sva moguća osiguranja i mjere predostrožnosti, vjerojatnost nemilog događaja vrlo velika. Događaj za sobom povlači strahovite posljedice u smislu uništenja biljnog i životinjskog svijeta u moru. Sva područja na kojima je došlo do onečišćenja naftom ili njezinim derivatima godinama se ne mogu upotrijebiti za ama baš ništa. Primjera radi možemo se sjetiti tankera Prestige, koji je u studenom 2002. godine ispred obala španjolske pokrajine Galicije doživio nesreću. Brod jednostruke oplate, prevozeći 77.000 tona teškog ulja, potonuo je prouzročivši ekološku i gospodarsku katastrofu koja je pogodila Španjolsku, Francusku i Portugal. Teško ulje koje je tanker prevozio zbog niske hlapljivosti i visoke viskoznosti jedan je od najgorih onečišćivača. Pitanje je koliko je stotina milijuna, odnosno milijardi dolara koštala sanacija štete, bez uzimanja u obzir nenadoknadiva gubitka biljnog i životinjskog svijeta. Drugi primjer za usporedbu može Vam biti tanker Exon Valdez koji se u noći 1989 godine nasukao na hrid u zaljevu Prince Wiliam na Aljasci. Iz njega je iscurilo 11.000,000 galona teškog ulja (. Posljedice su bile nesagledive. Ulje se raširilo na preko 30 000 kvadratnih kilometara obalnog mora. Stradalo je preko 250,000 ptica i raznih drugih morskih organizama. Čišćenje zaljeva je trajalo preko tri godine i koštalo je oko 2.1 biliona dolara. Posljedice se i dan danas osjećaju, naročito u ribarskoj industriji.

Zar na ovakvi primjeri ne bi trebali biti pouka. Naša luka je prekrasna i u svakom slučaju bi ju trebalo sačuvati od bilo kakvih suludih ideja kao što je naftni terminal. Osim toga takva vrsta prekrcajnih terminala se nigdje više ne gradi u zatvorenim zaljevima pogotovo ne u onima koji predstavljaju navigacijski opasno područje, jer se s takvim pozicijama povećava vjerojatnost nekakve nesreće. Međutim naši gradski oci su bez obzira na sve svjetske pokazatelje, očigledno nesvjesni moguće štete, dozvolili gradnju naftnog terminala u našoj luci. Znaju da su građani grada protiv, pa sad izjavljuju kako se nadaju da će tamo biti “benzinska pumpa za megajahte“ (ako i hoće, onda nek maknu onu sa rive), međutim koncesionar je dobio pravo za gradnju terminala i samo će njegova dobra volja odlučiti šta će se u Dubokoj izgraditi. U svakom slučaju bitno je da se zna mišljenje građana, a pokušaj SDP-ovaca, ako ništa drugo onda je zadržao tu priču na vrhu gradskih afera. Samim tim gradska vlast će biti i opreznija u svojim potezima, jer zna da joj se prati svaki korak. A svaki pogrešan korak može donijeti i nekoliko glasova manje, a ipak je izborna godina.

Uglavnom peticiju još uvijek možete potpisati na - Peticija Duboka - pa ako mislite da bi trebali učinite to, jer to ipak radimo za budućnost naše djece.
Mojim Šibenčanima poručujem, probudite se i učinite nešto pametnog za ovaj grad. Nemojte čekati da netko drugi to radi za Vas. Ako ništa drugo, barem podržite one koji pokušavaju nešto učiniti, a u ovom slučaju to su definitivno bili udruga Plavi val i gradski SDP.

Nema komentara: