Nisam mislio pisati o ovoj temi, ali s obzirom da se događaj zbio ovaj vikend, mislim da zaslužuje moju pozornost. Tako će Branko Bubica i Kalmeta pričekati koji dan.
Dakle o čemu se radi? Radi se o divljačkom i bezobzirnom napadu jednog pijanog majmuna na maloljetnu djevojku. Mislim da znate svi o čemu se radi. Ukratko, oboje su otišli u WC kafića u kojem su se željeli malo maziti. Tijekom maženja divljak je djevojku bezobzirno par puta uboo kacavidom u predjelu spolnog organa te joj je doveo život u opasnost. Nakon toga je otišao, a nju je ostavio u lokvi krvi. Postavlja se pitanje bi li ostala živa da netko nije naišao u WC i pronašao ju kako leži na podu. Horor, strava.
Postavlja se pitanje šta se to događa s našom omladinom. Postavlja se pitanje kolika je uopće sigurnost naše djece. Kako u ovom gradu, tako i općenito.
Osobno, mislim kako je ponašanje mladih dosegnulo granice divljaštva. Svaki vikend samo čekamo šta ćemo pročitati u novinama. Razbijaju se izlozi po kalelargi. Događaju se opće tučnjave. Ljudima se razbijaju automobili. Maltretiraju se stanari u kvartovima na način da im se pod prozorima banči i pijanči do kasno u noć. Utrkivanje autima i motorima je postala gotovo svakodnevnica na koju nitko više ne reagira. Uglavnom svaki vikend se počeo dočekivati sa strepnjom. Barem se ja tako osjećam.
Zbog čega je to tako. Zbog čega nam je mladost postala obijesna i divlja. Da li bi uzroke trebalo tražiti u neimaštini. Ili bi ih trebalo tražiti u općoj obezvrijeđenosti ljudskosti i morala. Ne znam, nisam kompetentan za traženje uzroka. Znam samo da u naše doba nije bilo ovako surovih iživljavanja. Mi smo se znali ponekad potući, ali se nismo iživljavali jedni nad drugima. Mi smo znali napraviti nekakav dišpet, ali smo znali i ispraviti stvari. Znali smo otići na utakmicu, ali ne s razlogom da bi se potukli s protivničkim navijačima. Znali smo i lokati u Docu, ali onda ne bi po povratku kući razbijali po kalelargi ili tražili koga ćemo istući. Ovo šta se dogodilo ovaj vikend, je vrhunac zvjerstva. Međutim, ako malo bolje razmislimo šta je ta maloljetna djevojka, u to doba, tražila u WC-u sa tim divljakom. Nemojte me sad uhvatiti, pa reći da izjednačavam žrtvu i zločinca. Ne, samo razmišljam. Zar joj je trebalo spuštati se na tu razinu da se mazi u WC-u nekakvog kafića. Osim toga, ako je znala da je on pijan i da je sklon agresiji, a vjerojatno je znala jer joj je bivši dečko, nije li joj trebalo pasti na pamet da ipak ne bi trebala ići s njim u taj WC. Nije li u ovom slučaju, kao i u masu drugih slučajeva zatajio roditeljski odgoj. Nije li zatajila država u odnosu na svoje mlade. Tko je kriv? Socijalne službe, policija, škola, roditelji. Moje skromno mišljenje, svi podjednako. Šta učiniti? Ne znam, ali svoju djecu nastojim naučiti da bez obzira na sve prvo budu ljudi te da se prema drugima odnose kao prema ljudima, a ne kao prema životinjama.
Što se tiče divljaka, reći ću Vam nešto najiskrenije. Da je moje dijete u pitanju, mislim da više nikad ne bi hodao ovim gradom.
Dakle o čemu se radi? Radi se o divljačkom i bezobzirnom napadu jednog pijanog majmuna na maloljetnu djevojku. Mislim da znate svi o čemu se radi. Ukratko, oboje su otišli u WC kafića u kojem su se željeli malo maziti. Tijekom maženja divljak je djevojku bezobzirno par puta uboo kacavidom u predjelu spolnog organa te joj je doveo život u opasnost. Nakon toga je otišao, a nju je ostavio u lokvi krvi. Postavlja se pitanje bi li ostala živa da netko nije naišao u WC i pronašao ju kako leži na podu. Horor, strava.
Postavlja se pitanje šta se to događa s našom omladinom. Postavlja se pitanje kolika je uopće sigurnost naše djece. Kako u ovom gradu, tako i općenito.
Osobno, mislim kako je ponašanje mladih dosegnulo granice divljaštva. Svaki vikend samo čekamo šta ćemo pročitati u novinama. Razbijaju se izlozi po kalelargi. Događaju se opće tučnjave. Ljudima se razbijaju automobili. Maltretiraju se stanari u kvartovima na način da im se pod prozorima banči i pijanči do kasno u noć. Utrkivanje autima i motorima je postala gotovo svakodnevnica na koju nitko više ne reagira. Uglavnom svaki vikend se počeo dočekivati sa strepnjom. Barem se ja tako osjećam.
Zbog čega je to tako. Zbog čega nam je mladost postala obijesna i divlja. Da li bi uzroke trebalo tražiti u neimaštini. Ili bi ih trebalo tražiti u općoj obezvrijeđenosti ljudskosti i morala. Ne znam, nisam kompetentan za traženje uzroka. Znam samo da u naše doba nije bilo ovako surovih iživljavanja. Mi smo se znali ponekad potući, ali se nismo iživljavali jedni nad drugima. Mi smo znali napraviti nekakav dišpet, ali smo znali i ispraviti stvari. Znali smo otići na utakmicu, ali ne s razlogom da bi se potukli s protivničkim navijačima. Znali smo i lokati u Docu, ali onda ne bi po povratku kući razbijali po kalelargi ili tražili koga ćemo istući. Ovo šta se dogodilo ovaj vikend, je vrhunac zvjerstva. Međutim, ako malo bolje razmislimo šta je ta maloljetna djevojka, u to doba, tražila u WC-u sa tim divljakom. Nemojte me sad uhvatiti, pa reći da izjednačavam žrtvu i zločinca. Ne, samo razmišljam. Zar joj je trebalo spuštati se na tu razinu da se mazi u WC-u nekakvog kafića. Osim toga, ako je znala da je on pijan i da je sklon agresiji, a vjerojatno je znala jer joj je bivši dečko, nije li joj trebalo pasti na pamet da ipak ne bi trebala ići s njim u taj WC. Nije li u ovom slučaju, kao i u masu drugih slučajeva zatajio roditeljski odgoj. Nije li zatajila država u odnosu na svoje mlade. Tko je kriv? Socijalne službe, policija, škola, roditelji. Moje skromno mišljenje, svi podjednako. Šta učiniti? Ne znam, ali svoju djecu nastojim naučiti da bez obzira na sve prvo budu ljudi te da se prema drugima odnose kao prema ljudima, a ne kao prema životinjama.
Što se tiče divljaka, reći ću Vam nešto najiskrenije. Da je moje dijete u pitanju, mislim da više nikad ne bi hodao ovim gradom.
Nema komentara:
Objavi komentar