08 ožujka 2008

Jadrija

I ne baš tako davno svi skupa radovali smo se ljetu. Jedan od razloga je zasigurno bio i taj šta ljeti nema škole. Međutim, onaj puno važniji razlog je bio taj šta bi počeli svakodnevno odlaziti na Jadriju.

Tako bi se skupilo društvo, pa na Jadriju, brodom Jadrija. Sićate li se tog broda. Drveni, stari, pun njoka i udaraca. Tko zna koliko slojeva boje. A opet lip sa dovoljnom dozom šarma. Svi smo ga volili. U svojim bužama i kantunima pruža nam je bezgranične mogućnosti švercanja, jer bi na taj način sačuvali onu banicu za popit piće. Eh, di je sad ta stara Jadrija. Znam da se jedno vrime nalazila u Betini, di ju je dobro nagrizao zub vremena. Dakle, brodom bi došli. Trčeći se iskrcali. Nakon toga bi učinili oni prvi đir među šarenilom kabina, uživajući u suncu i maeštralu. Igrao se nogomet iza kabina. Kartalo se u restoranu. Bacalo sa trampulina. Igralo picigin. I nakon tako dobro provedenog popodneva, opet Jadrijom nazad sa Jadrije. Imalo je sve to svoje čari. Na Jadriji smo proveli svoju mladost. Zaljubljivali se. Slavili rođendane. Bilo nam je lipo. Bili smo neopterećeni glupostima. Bili smo veseli. Bili smo mladi.

Takve Jadrije, kakva je onda bila, skoro pa da više i nema. A kako stoje stvari neće je više nikad ni biti. Kako stoje stvari Jadrija će se pretvoriti u jedno megalomansko apartmansko naselje. Stotine, a možda i tisuće apartmana donit će tisuće turista koji će nekome donit ogromnu zaradu. Zato će uništit Jadriju. Bar onakvu kakvom smo je mi poznavali. Usrićit će nas Quaestus. Oće sigurno. Moš mislit.

Pitam se samo razmišlja li itko koliko katastrofalne mogu biti posljedice tog, čini mi se, nepromišljenog postupka. Pitam se triba li nam hrpa apartmana na dijelu obale sa kojeg svak od nas građana ovog grada ima neku lijepu uspomenu. Tribaju li nam tamo zgradurine sa šest apartmana i beton, beton i samo beton. Želimo li i mi, ka i Španjolci, za desetak godina plakati kako nam je sve uništeno i betonirano. Želimo li plakati za Mediteranom kakav je nekad bio. Mislim da ne želimo. Stoga, dragi moji sugrađani hoćemo li zapitati nekog, kako mu je pala na pamet takva ideja bez da provede javnu raspravu. Bez da pita nas građane ovog grada, šta mi o tome mislimo.

1 komentar:

Sefica kaže...

Ljudi sve prodaju, tako je i ovdi u Bilicama. No, kasnije ce vidit, kako njihova djedovina vise nije njihova, a to najvise boli.Toplo te pozdravljan!