Ok praznici su prošli. Nadam se da ste se dobro zabavili, proslavili dolazak Nove nam 2008. Godine, i to u društvu koje Vam je najviše odgovaralo. Meni je ta najluđa noć prošla uobičajeno. Malo društvance, puno ića i pića, te glazba koja ns sve veseli. Iza ponoći imamo užancu prošetati gradom. I to onim starim kalama po Gorici. To nam je gušt. Tako smo napravili i ove godine. Nekad, kad se doček stvarno slavio na otvorenom, znali smo se zadržati na poljani, malo plesati i pivati. Međutim, unazad nekoliko godina, od kad postavljaju ono ruglo, poljanu zaobilazimo u velikom krugu. Neda nam se udisati onaj smrad izgorenih ćevapčića i hamburgera, a ni alkoholne pare nam baš ne odgovaraju. Taj šator, to je nešto strašno. Mislim da to postoji samo u ovom gradu.
Nego, ajmo mi na stare teme.
Kažu da se u TLM-u kolju tko će otić ća sa otpremninom. Kažu da ima zainteresiranih nekoliko puta više nego šta bi trebalo otpustiti ljudi. Vidite do čega smo došli. Imam jednog prijatelja koji je radio u jednom od takvih, propalih poduzeća. I uvijek se hvali kako su svi radnici živili za svoju firmu, kako im je bilo jako stalo do nje, kako su svi bili ekipa. A u TLM-u svi oće ić ća. Nema više odanosti prema firmi, nema više ekipe. Svak gleda u se i u svoje kljuse. To nam je napravila ova naša verzija kapitalizma. Nikoga više nije briga ni za šta osim za sebe. Doduše, biti će i onih koji će otići, uzeti lipe otpremnine, pa će se onda vratiti nazad u istu firmu, koja će se drugačije zvati, jer spadaju u neophodan kadar. Mislim da velika većina onih koji žele otići računa da će se uskoro i vratiti. Naša posla.
Neki dan čitam jedan člančić u Jutarnjem listu koji je napisala moja „omiljena“ novinarka. Nakon šta sam ga pročitao morao sam se zapitati tko je ovdje lud. U tom članku ona je napisala kako se prvi put nakon dvadeset godina useljavaju novi stanovi u Šibeniku. Ovdje je mislila na one stanove na Šubićevcu, gori na Jamnjaku. Pa se ja nakon te njezine konstatacije moram zapitati gdje je ona živila tih zadnjih dvadeset godina. Naime, u tih njezinih dvadeset godina u kojima je ona bila pod amnezijom je napravljeno nekoliko zgrada. Nije baš neki zavidan broj, ali su ipak napravljene. Mislim, stvarno bi mogla voditi računa o tome šta piše, jer se to već pomalo pretvara u šarlatanstvo.
Vijesti iz HDZ-a..... Bliži se veljača, a sa njom i unutar stranački izbori na nivou naše Županije. Duje Stančić, držeći se one, ako nema presude nisi ni kriv (slično kao i Bajić) ima vrlo ozbiljnu namjeru vratiti udarac. Žarko bi želio srušiti tetu Nedu, a pogotovo don Antu koji je i pustio Perana s lanca onog momenta kad je trebalo odraditi Stančićevu smjenu i na taj način upropastiti njegov odlazak put Zagreba. Tako Stančić skuplja pristaše za veljaču, a nama preostaje malo pričekati da vidimo kako će se cijela ta priča odvijati.
Kad smo već kod gradonačelnice, ne mogu a ne zapitati ju da li je ikome palo na pamet promijeniti regulaciju prometa semaforima na onoj raskrsnici kod vinarije. Naime, od kad je otvorena tehnološka cesta regulacija sama po sebi nema više nikakvog smisla. Molio bih teta Nedu da pošalje one svoje masno plaćene prometne stručnjake da riješe taj problem i osiguraju bolju protočnost raskrsnice.
U SDP-u nikakvih novosti. Sjedi se, šuti se i čeka se. Veriću prošlo pet minuta slave!!!!
Nema komentara:
Objavi komentar