Pravi socijaldemokrata :)

Hrvatska politička scena je prepuna raznoraznih likova koji svoje vlastite interese pokušavaju provući kroz pripadnost nekoj od političkih stranaka. Kad im to ne uspijeva u jednoj, vrlo lako i bezobrazno prelaze u drugu. Najčešće se taj prijelaz radi u politički totalnu suprotnost. A to je samo dokaz da se u takvim slučajevima prvenstveno radi o osobnim interesima. Najbolji primjer za takav prijelaz jeste gospodin Tomac, koji je svoja razmišljanja pod stare dane totalno preokrenuo. Doduše, možda to i nije dobar primjer jer tu baš i ne vidim neku osobnu korist, ali pošto ne poznam cjelokupnu situaciju oko toga, ostavit ću mogućnost osobne koristi otvorenu.

Imamo i mi takvih primjera. I u našem malom mistu je bilo takvih prelazaka. Oni su većinom bili na liniji SDP>HDZ, nego obratno. Nakon takvih prelazaka svi ti bivši „SDP-ovci“ su praktički nestali iz političkog života, ali su svi većinom imali neku osobnu korist od tog prelaska.

Najnoviji primjer jeste „veliki“ socijaldemokrata, bivši potpredsjednik županijske organizacije. Čovjek se do jučer busao u prsa i predstavljao se „velikim“ SDP-ovcem, kojem je stalo do napretka lokalnog SDP-a. Čovjek koji je govorio kako mu se u tim nastojanjima podmeću noge. Borio se čovjek za podizanje rejtinga lokalnog SDP-a. Mučio se, ali neon-stop su mu podmetali noge i ništa mu nije uspijevalo.

I onda, taj „socijaldemokrat“ u srpnju daje ostavku na mjesto potpredsjednika, izlazi iz SDP-a pri tom govoreći „Šibenski SDP nije u stanju ništa učiniti, a kamoli upravljati gradom. GO SDP-a Šibenika nema vođu, nema viziju, nema programe. Ako bi SDP nekim čudom dobio izbore za gradonačelnika Šibenika, bila bi to katastrofa jer ne bi imao koga dovesti na odgovorne funkcije, zato što su ga napustili svi stručni i ugledni Šibenčani. Ako Glavni odbor ne želi raspustiti ekipu koja ne radi dobro, koja ne gradi već razgrađuje, koja uništava stranku, njen ugled i politički program, onda je to jasan znak da je problem u nama koji želimo pomake na bolje i logično je da moramo otići.“.

Bio je u pravu. U njemu je i bio problem. On je par mjeseci nakon ove tvrdnje sam osporio svoje socijaldemokratske stavove i potiho prešao u HDZ. On je kao i Tomac, ali u puno kraćem periodu, doživio prosvjetljenje i promijenio svoj „socijaldemokratski“ stav u demokršćanski. U tom najnovijem stavu prepoznao je mogućnost bolje suradnje, napretka i razvoja. To šta je taj stav potpuno suprotan od onog kojeg je do srpnja zastupao nimalo ga ne zabrinjava. A zašto bi ga i zabrinjavalo kad će vjerojatno ispuniti neke svoje osobne interese. Na kraju je ispalo da su svi ostali SDP-ovci imali potpuno pravo šta mu nisu vjerovali. Zanima me šta će na ovo kazati novi predsjednik županijskog SDP-a.

Što se tiče novopečenog HDZ-ovca pada mi na pamet jedna zgoda koje se prisjećam iz naše povijesti. Priča ide otprilike ovako: „Za vrijeme turske invazije na balkanu jedan je grad bio pod turskom opsadom. Grad se dobro držao, međutim jedan se stanovnik grada uplašio šta će biti ako popusti obrana. Jedne noći se odšuljao u turski tabor i predložio begu (agi?) nagodbu; on će im otvoriti vrata kad obrana ne bude pazila tako da turci mogu osvojiti grad a za uzvrat će oni njemu poštedjeti život. I tako je bilo, otvorio on njima vrata, turci upali, osvojili grad i preživjele (uključujući i našeg "junaka") doveli pred bega. Beg je samo izdao naredbu "svima odrubite glave"!
Naš se junak pobunio; "ali obećao si mi da ćeš me poštedjeti"?

Beg: "izdao si svoje, kako možemo znati da nećeš izdati i nas"

Mislim da ste shvatili poantu.