Šta je autor htio reći??

Tko zna šta nas čeka

Prvi izborni krug je prošao. Svako tko se kandidirao za gradsko vijeće uhvatio je po nešto. U drugi izborni krug, očekivano, idu kandidati ADZ-a i SDP-a sa otprilike podjednakim šansama.

Kad malo proanaliziramo sve što se dogodilo u prvom krugu, onda se samo po sebi nameće da je ADZ u stvari dobio izbore za gradsko vijeće, što nam pokazuje kako građane Šibenika nije briga za ovaj grad. Još kad pogledamo niže po listi pa uvidimo da su po dva vijećnika dobili neki kandidati koji nikad ništa za ovaj grad pametnog nisu učinili, niti su bog zna kako cijenjeni u svojoj okolini, onda uviđamo kako za ovaj grad nema nade. Jer, još četiri godine vladavine onih koji su „ostvarili“ sve projekte koje su obećali i ovaj grad će iz provincijskog gradića postati selo. Krasna perspektiva.

Jedino šta može takvu situaciju donekle korigirati jeste pobjeda SDP-a, odnosno njihovog kandidata za gradonačelnika u drugom krugu. Zašto? Pa zato što će u tom slučaju ovakvo gradsko vijeće imati kakav takav korektiv u svom radu i donošenju bio kakvih odluka.

I stoga, sad će počet kužina. Ni ADZ, a pogotovo ne SDP trenutačno nemaju većinu u gradskom vijeću, što znači da moraju tražit podršku onih koji su dobili po dva vijećnika. Pa kad malo bolje razmislite o tome onda bi logično bilo da Ninićevci odmah prijeđu pod okrilje SDP-ovog kandidata jer oni su više lijevo orijentirani od SDP-a. Ali da li će to bit tako?? Ninić je u cijeloj svojoj kampanji napadao Županovića na sve moguće načine. Pretpostavka je da se tu radilo o otimanju SDP-ovih birača, a što u konačnici nije uspjelo. Da li se Ninićev ego može pomiriti s time da je izgubio mjesto gradonačelnika? Tko zna. Ali bilo bi poprilično nevjerojatno da se on kao ogorčeni protivnik ADZ-a prikloni plavima. Ali, opet politika je prepuna takvih obrata.

Građanska inicijativa? Šta će oni napravit? S obzirom da traže promjene, odnosno u izbornoj kampanji su govorili kako se grad loše vodi, logično bi bilo da će i oni potrčat u skup sa SDP-om. Ako to ne bi napravili skočili bi sebi u usta, i podržavali one protiv kojih su govorili, ili bolje rečeno prevarili bi svoje birače. Ali. Na njihovoj listi ima dosta onih koji su prije bili na ADZ-ovim listama. Međutim oni vole Šibenik, žele bolji grad. Vidjet ćemo koliko ga vole.

Za umirovljenike se zna. Oni će čekat zadnji vlak i kad vide tko je pobijedio priklonit će se njemu/njoj, jer oni moraju biti uz vlast. Što se tiče ostalih, a tko zna kako njihove glave misle. Tko zna da li im je više stalo do grada ili do vlastitog probitka. Vrlo je teško pretpostavit na koji način razmišljaju. Hoće li biti tko da više? Nadajmo se da neće. Nadajmo se da im je u interesu grad.

Kad se vratimo na početak ove priče i pogledamo sve izborne kampanje onda bi normalan čovjek zaključio da ADZ nije dobio vlast. Normalan čovjek bi zaključio da bi SDP s lakoćom morao dobiti većinu u gradskom vijeću. Normalan čovjek bi zaključio da je to samo pitanje formalnosti, jer svi su oni u svojim kampanjama na neki način bili protiv aktualne gradske vlasti i svi su oni kritizirali njen rad i sposobnost. Da, to bi zaključio normalan čovjek koji vjeruje u poštenje ljudi. Ali, šta je u politici normalno? Nije se jednom dogodilo da se danas radi jedno, a sutra drugo. Kao da je bitno šta nije otvoren studentski dom. Šta nije napravljen spomenik Draženu. Šta je projekt Šibenik propao. Šta je TEF postao rudnik. Šta je poljana i dalje parkiralište. Itd, itd. Bitnije je tko će zasjest u koju i koliko plaćenu fotelju. U koji nadzorni odborić ili upravno vijeće nekog poduzeća. To je bitnije, jer na taj način se osiguravaju svoje stražnjice.

I još nešto. Mali odaziv birača, od jedva nekih 40%, dokazuje kako ni birače nije briga za njihov grad, a to je vrlo žalosno.

Niste nas valjda zaboravili :)

Dugo, predugo nije ovdje napisan novi post. Nije ni čudo. Recesija je napokon došla i kod nas. Vlada je uporno poricala postojanje recesije i evo napokon je priznala da smo u banani. Kako je recesija došla tako je ona uvedena i na ovaj blog. Mora se štedjet internetski prostor kako ne bi došlo do stečaja i otpuštanja i svega drugog šta ide uz recesiju.

Zezamo se naravno. Ne u pogledu recesije, nego u pogledu bloga. Blog je zapeo iz sasvim drugih razloga. Naime, pregledavanjem starih postova uvidjeli smo kako se vrtimo u krug. Uvijek se piše isto, a to nas je pomalo zamorilo, te pokušavamo doći do novih ideja, jer ako je nama dosadilo pisati (jer s time postižemo jako malo, gotovo ništa), onda je vama već odavno dosadilo čitati. Znamo mi da velika većina građana misli, ako ne isto, onda barem slično o onom šta se na ovom blogu spominjalo, ali iz straha, nezainteresiranosti ili pak nekog drugog razloga ne reagiraju. Bitnija je bitka za život i preživljavanje od iznošenja svog stava, pogotovo ako je on različit od aktualne politike i stanja u državi. Jer prije ili kasnije u tom slučaju možete dobit po glavi.

Državu je zadnjih dana potresla afera oko onog oklopnog BMW-a. To auto samo dokazuje bahatost i podlost aktualne vlasti koja je imala obraza potrošit četiri milijuna kuna kako bi im guzica sigurno sjedila na koži. Ta bahata vlast je u svoju obranu bezobrazno izjavila kako je nama poreznim obveznicima učinila uslugu te je auto dala na upotrebu policiji koja tu istu vlast vozika tamo gdje joj na pamet padne. Rekli su da su nama, poreznim obveznicima, na taj način uštedjeli novce jer ipak je taj tenk kupljen iz stranačkog proračuna. Kao da ta stranka ne živi od novaca iz proračuna, kao da i njih ne plaćamo mi porezni obveznici. Platili smo mi svi taj auto, i to preskupo. I tko zna koliko toga smo mi još platili, a da ni ne znamo, a da je dobro sakriveno pod slično auto ili istu registraciju ili boju.

Kad smo već kod automobila i mi u našem malom mistu konja za trku imamo. Taj konj za trku je službeni automobil u vrijednosti od 250 tisuća kuna. Kupljen je kao višenamjensko auto kojim će se nama poduzetnicima činiti usluga jer će nam u njemu kad budemo htjeli vezat svoj brodić prevozit konope i kamene blokove. Znači ljudi, kad budete tili minjat konope i bove slobodno možete nazvat Županijsku lučku upravu i oni će vam to prevest u svom novom terencu, opelu, koji vridi 250 tisuća kuna. Moš mislit. Nakon šta vam to prevezu, oni će se i dalje nastavit vozit na kavice i službene puteve. A kad vam opet zatrebaju, tu su, dolaze odmah. Samo ima jedan problem. Nisu rekli telefonski broj za hitne slučajeve. A možda ih možemo dobit preko 112. Probat ćemo, baš ovih dana imamo minjat sve konope koji drže našu jahticu.

Aj, dobro, idemo se malo i na izbore osvrnit. O izjavama kandidata za gradonačelnika nećemo pisat ništa jer kad pročitamo izjave tipa „pobijedit ću u prvom krugu“ i izjave tipa „za mene će glasat i Neda i Županović“ kosa nam se digne na glavi. Po nama je važnije šta je HDZ najavio otvaranje kampanje tek iza prvog maja. Neće na prvi maj ne bojte se, oni ne slave praznik rada, jer su neradnici. Kampanja im počinje iza prvi maja, odnosno tad počinju otvarat i zatvarat gradilišta. Tu negdje oko tog datuma zatvorit će gradilište na Vanjskom i nama otvorit potpuno novu i obnovljenu cestu, sa plinskim cijevima, kroz koje unatoč nekim člancima ipak ne teče plin. Nama samo nije jasno šta će se tu još radit mjesec dana. Po informacijama koje imamo ta cesta bi se mogla otvorit za najdalje deset dana. Otvorit će gradilište na Meterizama (za neke građane Materizama). Napokon će počet radit školu. I ovaj put sigurno hoće. Jer ovaj put su izbori pred nama, a tu školu obećavaju već jedno pet, šest godina i sad više izgovora nema. Nadajmo se da će kad počnu kopat i kad novinari odu nastaviti s kopanjem, a ne kao kad su počeli radit tunel. Eto tako će HDZ odrađivat kampanju, otvarajući i zatvarajući građevinske radove. Diš bolje kampanje. Samo me interesira šta će se još otvarat i zatvarat i tko će to radit, odnosno tko će vrpcu rizat. Možda će se Đumbus sitit da bi mogli postavit i onaj spomenik našem Draženu koji eto isto tako postavljaju jedno pet godina.

I na kraju, mala porukica gradskoj vlasti. Znamo mi da recesija neće utjecat na ono što se nekad zvalo projekt šibenik. Jako dobro znamo, nismo glupi. Al ne zato što su oni sposobni, već zato što taj projekt već odavno ne postoji.

O prometnoj studiji i onim bisernim rješenjima drugi put. Čitamo se. Valjda.

Plin može poteći

Sjedim ja tako u svom omiljenom kafiću i ispijam svoju jutarnju kavicu. I listam novine, ono redom jedne po jedne. Uživam u kavi, stvarno je ova ness vanilija izvanredna. Listajući dolistam do naše Slobodne. Pregledavajući slobodnu u pažnju mi zaokupi ovaj članak.

Pročitam ga i ono ponesen oduševljenjem skočim uzvikujući „imamo plin, plin je naš“. Na brzinu platim kavu, sjedam u limuzinu i šibnem prema gradu. Gdje parkirati, gdje parkirati, nakon par krugova nađem nekakvo, kakvo takvo mjesto na rivi. Platim parkiranje mobitelom, na obližnjoj trafici kupim onu istu slobodnu (jer je to povijesna slobodna i moram ju imati u svojoj arhivi) i požurim prema gradskoj upravi.

Dolazeći do onoga što se nekad zvalo Dom omladine, pa Krešimirov dom, a sad je gradska uprava zapnem od jedan od onih kičastih zlatnih stupića, opsujem onom tko ih je tu stavio i nastavim, Ulazim u zgradu gradske uprave i osvrćem se po njoj. Penjem se na kat, pa na drugi kat, nigdje nikog. Hm, šta ću, gdje ću. I tada naletim na jednu tetu. Pitam ju, teta gdje mogu dobiti informacije o uvođenju plina. Ona me nezainteresirano pogleda i uputi me u jednu kancelariju iza kantuna. Pokucam ja na vrata, nigdi nikog. Pokucam na druga, nigdi nikog. Ups, marenda je. Dobro pričekat ću. Čekam ja tako jedno pola sata i evo ih dolaze jedan po jedan. Napokon dođe i jedna teta i uđe u onu kancelariju u koju su me uputili. Pričekam ja još malo, ono da žena pospremi spizu, poide marendu i to, te pokucam. Dobar dan kažem ja, dobar dan odgovori ona. Kažem ja treba mi jedna informacija. Kaže on izvolite. Evo meni su rekli da vas mogu pitati u vezi uvođenja plina. Ona pita kakvog plina. Pa za grijanje kažem ja. Ona me pogleda još čudnije, te me upita kakvo grijanje. Pa za stan. Ona zine i priupita me da o čemu ja to pričam. Pa o plinu pričam, kažem ja, znate ono toplana, plin, Rusija, Ukrajina, e pa ja pročitao da plin može poteći i da Šibenik evo već dvije godine ulaže u plinovod za svaku kuću i svaki stan. E pa ja da bi to dobio što prije došao kako bih se predbilježio i dobio plin odmah čim se pusti kroz novi cjevovod. Teta me pogleda ko luđaka i još jednom ponovi ma o čemu vi pričate. Pa o ovome, i pokažem joj sliku Tome Jukića i članak u slobodnoj. A ona se počne smijati. Gledam je ja i mislim se šta je tu smiješno. Vidi ona da se ja čudim i kaže, šjor moj, ma koji plin, još će te se vi načekati dok dobijete plin. Pustite članke u novinama, i vi svačemu vjerujete, nema ništa od toga. Nema ništa, začuđeno ću ja, ali ovdje piše. Pa šta šta piše, kaže ona, pa izbori su uskoro i još će toga svašta pisati.

Hvala lijepa, kažem ja, okrenem se i odem, zapanjen i razočaran. Onako zamišljen vraćam se nazad na rivu. Hodajući ponovo otvorim slobodnu i pogledam naslov, ponovo pročitam članak. Tek tada uočih ime novinara koji je članak i potpisao. I sve mi odjednom postane kristalno jasno. Pa naravno izbori su za dva mjeseca. E jesam budala. Od sad prvo čitam koji je novinar napisao članak, pa tek onda članak, da mi se opet ne ponovi ista priča.

Sramota

U organizaciji Saveza športova Grada Šibenika i Gradskog poglavarstva Grada Šibenika, u ponedjeljak je u Gradskoj vijećnici održana dodjela nagrada i priznanja najuspješnijim sportašima, klubovima, trenerima, perspektivnim sportašima, kao i institucijama i gospodarstvenicima koji pomažu šibenski sport.

I šta mislite tko je pokupio sve prve nagrade. Naravno, nogometni klub i nogometaši, te ženski košarkaški klub i košarkašice. Ok, klubovi i ljudi su možda i zaslužili pokoje priznanje, ali da li su zaslužili pokupiti baš sva prva mjesta. Ima li možda u gradu klub ili sportaš koji je više zaslužio to prvo mjesto najuspješnijeg sportaša ili kluba ovog grada.

Moje subjektivno mišljenje je da ima. To je naravno naš vaterpolo klub Šibenik NCP. Svi uspjesi koje su oni izborili u protekloj godini nije im bilo dovoljno da nadmaše HNK Šibenik kojemu je jedini uspjeh treće mjesto na ljestvici u jesenskom dijelu lige, osim naravno zarade od prodaje igrača. Kao ni klubu, ni njihovom treneru Tucku nije uspjelo nadmašiti trenere nogometnog, odnosno ženskog košarkaškog kluba. Ako i nije mogao nadmašiti Bralića koji je prošle sezone sa svojim klubom pokupio sve šta se pokupiti dade, nije mi jasno čime je Kalinić zaslužio bolje mjesto od Tucka. Svaka čast Kaliniću, ali mislim da je Tucak zaslužio bolje mjesto od njega.

Ne treba puno filozofirati zbog čega je tako i zašto VK Šibenik NCP nije bolje prošao na toj dodjeli nagrada. Treba samo pogledati tko vodi te klubove, tko sjedi u njihovim upravnim vijećima ili odborima (ili kako li se već zovu). Kad se promotri malo s te strane onda je kristalno jasno zbog čega vaterpolo nije bolje prošao. Osim toga, koji sport donosi više love vaterpolo ili nogomet. Odgovor je lak. Kad se tu još povežu one „navodne“afere oko kupovanja utakmica i „donacija“ koje zamjenjuju plaćanje obaveza prema gradu ili županiji, eto vam razloga.

Lova i politika.

Koalicije

Počelo je počelo. Počele su se sklapat predizborne koalicije. SDP i HNS ne mogu postići dogovor jer HNS ima velike apetite. S obzirom na njihov rezultat na prošlim izborima njihovi zahtjevi, koliko je meni poznato, nisu baš realni. Ninić (Ivan) najavljuje svoju samostalnu kandidaturu i nada se da će privući „lijeve“ glasove. He he, i ovoga se nikako ne možemo riješiti. Ako mu prošli izbori nisu bili pouka, onda je pitanje, šta tom čovjeku treba da shvati da ga više nitko ne želi u politici.

Dakle, dok se na ljevici još uvijek, barem šta se koalicija tiče, ne zna ama baš ništa, HDZ sklapa koalicije na sve strane. Na desnici se okupljaju HDZ i njegovi sateliti. Male strančice, koje su na zadnjim državnim izborima uglavnom razočarale svoje glasaće. Pogazile sve one principe i zahtjeve koje su imale. Naravno da su za takve ustupke bili dobro isplaćeni u vidu lijepih radnih mjesta sa dobrom plaćom i beneficijama. Zato i ne talasaju, nego puštaju Sanadera da se topi, a oni se nadaju da će šta duže moć crpit plodove svojih ustupaka.

Situacija sa državnog nivoa upravo se preslikava na naš lokalni, gradski nivo. HDZ je sklopio predizborni, koalicijski sporazum sa HSS-om, a naknadno i HSLS-om. Odnosno, HDZ je sklopio sporazum sa Smolićem i Burićem. Zašto? Pa odgovor je vrlo lagan. Smolić je nakon državnih izbora brzinom metka otišao u Zagreb i nitko ga više nije vidio u ovoj našoj maloj sredini. Nema se on ni nakon lokalnih izbora namjeru vratiti ovamo. Al je sporazum potpisao kako bi ostao u Zagrebu. Ulica priča kako velika većina njegovih članova nije zadovoljna tim sporazumom. Međutim, to Smoliću nije bitno, on će ostat u Zagrebu, a mi ćemo i dalje grcat u provincijalizmu (naravno, ukoliko pobjedi ta koalicija). HSLS je malo drugačija priča. Ta stranka, od tri člana, i nema na lokalnom nivou nekih prevelikih ambicija. Ima samo one ambicije koje ima i njezin predsjednik, aktualni ravnatelj bolnice Burić. Dakle njegovi interesi su i interesi lokalnog HSLS-a. I zato sporazum sa HDZ-om. Privatni interes, a ne interes stranke i zajednice. Nije on tu ni malo odskočio od svojih stranačkih poglavara. Dapače, ponaša se potpuno isto. Realno je za očekivati da će u tu i takvu koaliciju stranaka i ljudi kojima je prvenstveno osobni interes na prvom mjestu pristupiti i HSP, jer oni jednostavno moraju participirati u lokalnoj vlasti, na ovaj ili onaj način. A, ako gledamo državne koalicije, onda je za očekivati da će u taj vlak uskočit i penzioneri, odnosno Radak, kao i SDS. Lijepa koalicija nema šta.

Znači imat ćemo s jedne strane HDZ, HSS, HSLS, HSU i SDS te HSP, a s druge SDP i HNS (jer HNS će morat radit zajedno s SDP-om, ako želi išta napraviti). Sad kad o tome ovako razmišljam, onda nam budućnost nije svijetla. Ove stranke koje su navedene kao prva strana vode nas zadnjih pet šest godina. Sjedili su i oni sa Bajićem u poglavarstvu. I vidite li gdje smo dospjeli. Umjesto dalje idemo dolje. S obzirom da je to, za lokalni nivo, velika snaga u odnosu na drugu stranu, velika je i mogućnost da će osvojit vlast. To onda znači da ćemo mi samo nastavit ići dolje. Svjetla točka u svemu tome je što u HDZ-u postoji određeni dio ljudi koji misli kako se u gradu i županiji ne radi dobro. Taj dio ljudi traga za nekim novim alternativama i traži promjene. A kako stvari stoje, odnosno kako se priča po političkim krugovima, postoji velika mogućnost da te promjene i oni vide upravo u SDP-ovom kandidatu za gradonačelnika. Znači, bit će zanimljivo. Do čitanja.