Ante Kulušić (ni)je HRVI

Dakle, ipak se dočekalo. Don Ante je 15. ožujka ipak reagirao na članak Davorke Blažević u kojem je ona navela kako je do statusa invalida došao preko sportske ozljede.

Reakcija don Ante nije bila nimalo đentlmenska. Dapače. Hodala je po rubu pristojnosti. Don Ante je naveo kako ima svu potrebnu dokumentaciju. Naveo je kako je prilikom pokušaja brzog izvlačenja iz vozila pod pucnjavom snajpera, opterećen pancirkom težine od preko 20 kilograma nezgodno zarotirao koljeno lijeve noge, koje je tada ostalo blokirano zbog loma meniskusa. Nedugo nakon toga don Ante je završio u Lovranu na operaciji. A nedugo nakon toga je, ničim ometan, nastavio suditi nogometne utakmice u prvoj nogometnoj lizi, pri tom trčeći kao Nenad Stekić. Štaš, kad su ti doktori u Lovranu sposobni učinit čuda. I tako je naš don Ante trčao, i na kraju je 1998. godine, na nagovor kolega koji su znali za njegov slučaj i nezgodu, dotrčao do invaliditeta od 20% (ovdje slijedi isprika gospođi Blažević i don Anti, ja sam imao krive informacije, ipak je 20%). Još je don Ante spominjao ruganje i crvenilo u licu i zlobnost i pokušaje diskreditiranje njega i cijele voljene mu stranke. Svoj vrhunac don Ante je dosegao u zadnjoj rečenici gdje je napisao kako se Davorka Blažević izruguje njemu i svim stvarnim vojnim invalidima, a na temelju insinuacija i laži.

I onda, danas u slobodnoj osvane reagiranje Davorke Blažević. Izvanredno. Kratko i jasno. Davorka je napisala kako je šutnja ponekad doista zlato (i moram priznati da je sto posto pogodila, don Anti bi bolje bilo da je mudro šutio). Napisala je Davorka kako je o spornom događaju priupitala mnoge relevantne osobe, pa i don Antine suradnike, no većina njih nije htjela govoriti o tome, jer nitko o don Anti ne govori javno, ali mnogi govore o njemu tajno. Kaže Davorka kako ima dokumentaciju, a ona svjedoči kako se don Ante žalio na bolove u lijevom koljenu godinama prije rata, još tamo 1983. Godine. Dijagnoza je bila ista kao i ona zbog koje je završio na operaciji u Lovranu. Nadalje Davorka postavlja pitanje, kako je netko tko ima trajno oštećenje koljena mogao godinama biti nogometni sudac. Ima toga još. Izvanredno sročeno, lijepo, pristojno i odmjereno. Svaka čast gospođo Blažević. Do nebesa ste narasli u našim očima. Imali ste hrabrosti o tome pisati, a svjesni ste o kome ste pisali i štoviše svjesni ste kakvi su to ljudi i šta su kadri učiniti. Skidamo kapu. Imate našu punu podršku.

A šta se tiče don Ante, željno očekujemo njegovu novu reakciju.

Don Ante i njegova kućica

Vjerni pratitelj mog bloga „Q“ u komentarima na prošli post skrenuo nam je pažnju na članak u Slobodnoj dalmaciji od 14. studenog. Članak je napisao novinar Denis Krnić, pod naslovom Vila Ante Kulušića izgrađena na pašnjaku. Predlažem Vam da ga pročitate.

Prije nego šta se osvrnem na situaciju oko don Ante moram napomenuti kako sam već odavno obaviješten (preko meila) o mogućnosti bespravne gradnje don Ante. Međutim, s obzirom na težinu informacije morao sam od pošiljatelja koji se krio pod nickom VelikaObmana zatražiti neke dokaze koji bi potkrijepili njegovu/njezinu tvrdnju. Kako te dokaze nisam dobio, tako informaciju nisam ni objavio.

Sad kad je ona izašla u Slobodnoj dalmaciji mogu si dozvoliti neku kakvu-takvu analizu i sa Vama podijeliti svoje mišljenje oko svega.

Dakle, don Ante je, kako stvari stoje, napravio malu kućicu od 200 kvadrata na mjestu gdje nije smio. Po onome šta sam ja dobio na meil, don Ante je jako dobro znao da kuću tamo ne smije napraviti jer se ne radi o građevinskoj zoni, već o zoni koja je bila (više nije) namijenjena za turističke sadržaje, a šta don Antina kućica sigurno nije. Kako je kuća napravljena u zoni koja nije namijenjena za takvu gradnju, don Ante naravno za nju nije mogao dobiti ni jedan odgovarajući dokument. Odnosno, kako se u zadnje vrijeme voli reći, kuću nije mogao legalizirati. S obzirom da kuća nije bila legalizirana, onda nije mogao dobiti ni priključke za vodu i struju. Priključke je ipak dobio, a na koji način je to napravljeno ostavit ću Vama da zaključujete.

I sad počinje ona priča oko legalizacije. Legalizacija je prvenstveno rađena kako bi don Ante nesmetano mogao doći na listu za Sabor. Naime, po tvrdnjama VelikeObmane, don Anti je iz Zagreba poručeno da na listi neće biti ukoliko ne sredi stanje oko kuće u Grebaštici. Ovdje su na scenu stupili naši gradski planeri. Naš vrli Guste je dobio nalog, pod hitno mijenjaj prostorni plan kako bi se stanje oko kućice moglo riješiti. Guste je, doduše nevoljko (koliko sam načuo), riješio problem, te je naš don Ante legalizirao kućicu i na taj način dospio na listu.

OK. Sve je sad po Zakonu! Da li će se državno odvjetništvo ili policija pozabaviti s načinom kako je ovo učinjeno, ne bih znao. Uostalom, to je njihov problem. Mene u svemu tome muče dvije stvari.

Prva. Odakle don Anti obraz da u ovoj županiji radi tako nešto. U ovoj županiji je ruka ministrice Dropulić napravila najviše nereda. Ovdje prvenstveno mislim na Rogoznicu, gdje je ministrica Dropulić srušila cijeli niz kuća koje su bile izgrađene na području zona koje nisu bile građevinske, a i na području zona namijenjenih za turističke sadržaje. Kuće koje su bile u zonama za turističke sadržaje ministrica je srušila jer se nisu mogle legalizirati kao hoteli, pansioni ili nešto slično tomu. U tim situacijama don Ante se pojavljivao kao miritelj prosvjeda. Pojavljivao se kao spasitelj onima preostalima, kojima se kuće još nisu srušile. Njima je obećavao donošenje novog prostornog plana općine Rogoznica u kojem će se gledati svaka kuća. Obećavao im je da se kuće više neće rušiti i tko zna šta još. Istovremeno sa tim događajima, don Ante je imao nelegalno izgrađenu kuću. Istovremeno sa tim događajima, don Ante je nastojao riješiti svoj problem, a jedino rješenje je bilo izmjena prostornog plana, koji u njegovom slučaju nije bilo potrebe mijenjati, osim radi njegove kuće i njegove ambicije da ode u Sabor. Pitam se kako bi don Ante reagirao da mu se bager ministrice Dropulić pojavio ispred kuće i malo zagrebao po zidovima. Sigurno mu ne bi bilo svejedno. Pitam se šta je mislio u svojoj glavi u momentu kad je onim nesretnim ljudima u Rogoznici obećavao brda i doline. Pitam se, da li ga je pekla savjest, ako ju uopće i ima.

To je prvi dio priče. Po mom mišljenju s njim bi se malo više trebali pozabaviti ljudi iz Rogoznice. Trebali bi početi postavljati neugodna pitanja. A šta se tiče samog postupka legalizacije, e tu je izija vuk magarca. Don Ante će u Sabor, i tu nikakve istrage više nema niti će biti.

Druga stvar koja me muči. Kako to da je ova informacija objavljena baš u ovaj moment? I to u novinama koje su po mom mišljenju naklonjenije HDZ-u nego ijednoj drugoj stranci. Netko će reći da je informaciju proturila opozicija. Možda, ali ja se ne bih složio s tim. Teško da je opozicija mogla uvući takvu vijest u HDZ-ovski bedem kao šta je Slobodna dalmacija. Da je to objavljeno u Jutarnjem listu ili npr. u Novom listu, onda bih i rekao da mu je spustio netko iz opozicije. Ovako, nisam baš sklon tom zaključku.

Prije sam sklon zaključku kako je informacija proturena iz samog HDZ-a. Sad će se netko nasmijati, a ja ću Vam pokušati objasniti zašto tako mislim. Poznate su velike ambicije tete Nede. Svim silama je nastojala doći na šta veću poziciju na listi za Sabor. Jedno vrijeme je čak kotirala izvrsno. Međutim, završila je na desetom mjestu, te su joj šanse jako jako male. Tešku borbu za Sabor vodio je i Pauk, naš vrli župan. Kako je završio, opće poznata je stvar. Nema ga na listi. E sad. Kad bi jedan od naših kandidata s liste odustao, otvorio bi se prostor za ulazak Pauka na listu, odnosno otvorio bi se prostor za podizanje tete Nede na puno bolje mjesto. Dakle, ako bi se, recimo, don Ante iz nekog razloga sam povukao sa liste, otvorio bi se prostor za poboljšanje pozicije tete Nede i mogući dolazak Pauka na njeno mjesto. Ako bi teta Neda otišla u Sabor, otvorilo bi se mjesto za mladog gradonačelnika, koji se polako kristalizira u liku i djelu Tome Jukića. BTW, Tome Jukić ionako priča da je on slijedeći gradonačelnik. Ali kako natjerati don Antu da se povuče. Moramo ga malo uzdrmati i stvoriti mu neugodnu situaciju. I tako je priča o njegovoj kući, u čijoj legalizaciji mu je pomogao jedan gradski ured, završila u Slobodnoj. Teta Neda na upite novinara nije imala nikakav komentar. A znate ono kad Vas netko nešto pita, a Vi nemate komentar, onda ili ne znate šta bi pametno odgovorili ili na taj način potvrđujete informaciju. Kako kuloari pričaju da je teta Neda izuzetno nezadovoljna pozicijom na listi, a Pauk bijesan jer je odbačen, a poznavajući ambicije mladog Tome Jukića vrlo sam sklon mogućnosti da je borba za Sabor jedini razlog zbog kojeg je ova priča baš sad izašla u novinama. A opet, možda je u pitanju samo najobičnija ljudska ljubomora.

Bilo kako bilo. Cijeli članak je najvjerojatnije istina, a šta se može vidjeti i kroz mlak demanti samog don Ante. Činjenica jeste da ovakva situacija svima paše. I opoziciji i don Antinim stranačkim kolegama. Prvima zbog toga šta je don Ante uhvaćen sa rukama u vreći, a drugima iz već opisanih razloga. Sad nam preostaje čekati razvoj situacije. Pitanje je hoće li razvoja situacije uopće biti, odnosno hoće li tata Sanader dozvoliti daljnje prepucavanje između njegovih poslušnika. Jedno je jasno, ovo će biti, vjerojatno, jedini članak koji spominje don Antu i njegovu kućicu.

HDZ baš i ne zna

Ispričavam se radi kašnjenja posta, ali jučer jednostavno nisam imao vremena.

Dakle ovako.

Jučer je HDZ održao svoj predizborni skup u Šibeniku.

Skup je počeo u 11.30 sati. Pjevali su Zorica Konđa, naša vrla Nera Gojanović i klapa Bonaca. Bilo je prisutno maksimalno oko 500 ljudi (ovo da ne bi ispalo da ih je bilo 5000). Naravno da je tu bilo i autobusa sa Gospićkim i Zadarskim registracijama.

Ante Kulušić je prikladno najavio nekoliko predizbornih građevinskih projekata. Uglavnom govor mu nije bio toliko zanimljiv. Više bih rekao dosadan. Kao da ga odrađuje samo zbog toga šta ga mora odraditi. Imao sam dojam kako se pokušava ukrasti vrijeme, jer je Sanader kasnio. Najviše me zasmetalo ponavljanje Kalmetine izjave o ulaganju od 2 milijarde kuna, s kojom još jednom dokazuju ( i Ante i Neda) da nemaju svoje JA, da ne smiju reći ništa kontra onoga šta im se iz Zagreba servira.

Sanader je dobro zakasnio. Skoro sat vremena. Kad je došao, među gledateljima se prolomio veliki pljesak i ovacije oduševljenja. Stao je na binu, nakon šta se pozdravio sa svima. I počeo govoriti. U svom govoru je dosta zamuckivao, šta je bilo stvarno zanimljivo, jer se ne sjećam kad sam ga čuo da zamuckuje. Uglavnom, rekao je puno toga. Sve ste to već negdje čuli ili pročitali. Od onog, pokrenuli smo Hrvatsku, do onog, idemo dalje. Kad malo proanaliziram, u stvari nije rekao ništa bitno, osim šta je konstantno napadao SDP-ove stavove i prijedloge. Naravno da je spomenuo glasače iz dijaspore. Spomenuo je i legalizaciju droge i crkvu, sportaše i tko zna šta još. Uglavnom je onako samo njemu svojstveno bahato napadao Milanovića i Jurčića izvrgavajući ih ruglu. Meni je međutim u oko upalo ciničko cerekanje ekipe koja mu se nalazila iza leđa.

Kako je došao, Sanader je tako i otišao. Super brzo. Ja moram priznati kako sam puno više očekivao. Očekivao sam promotivni predizborni skup. A dobio sam skup na kojem se iz svega šta se događalo i govorilo moglo zaključiti kako netko od tih gore misli kako smo mi glupani. Moram priznati kako sam otišao totalno razočaran.

Na stranu stavimo moju ocjenu skupa, ona je vrlo subjektivna. Nekome sve to može izgledati idealno. Meni nije i gotovo. Međutim, nikako se ne mogu oteti dojmu da se HDZ prema ovom gradu ponio poprilično podcjenjivački. Prvi argument koji mojoj tvrdnji ide u prilog je taj šta je skup održan u radni dan i to u 11.30 sati ujutro. To bih još nekako i prožvakao, ali nikako ne mogu prožvakati drugi argument, odnosno Sanaderovo kašnjenje s kojim je odlično pokazao šta misli o Šibeniku.

Kako stvari stoje mi smo još dobro i prošli. Veliki vožd se u Šibeniku barem pojavio, dok u Vodice nije ni prismrdio. Kako čujem Vodičani, kojih je bilo tek negdje oko 150, su mu to strašno zamjerili. Imaju i pravo.

Ne želim biti saborski zastupnik

Razmišljao sam bi li uopće reagirao na intervju sa Antom Kulušićem. Puno je stvari rekao. Kad se ide napraviti analiza izgovorenog vidi se da je, bez obzira na sporadično obrazovanje, kroz bavljenje politikom nešto i naučio. On je meni u stvari jedan vrlo simpatičan čovjek. Nisam baš neki osobiti prijatelj s njim, ali imali smo nekoliko poslovnih i privatnih kontakata. U svakom kontaktu je bio iznimno ljubazan i šarmantan. Kad ne bih znao o kome se u stvari radi, mislim da bih i popušio cijelu ovu priču iz intervjua. S obzirom da znam o kome se radi, onda mi je savršeno jasno da je u razgovoru za Novi tjednik sebe prikazao onakvim kakav nije.

Dakle, nakon dugog razmišljanja, evo ipak moj komentar.

Gospodin Kulušić, poznati nogometni sudac, direktor podružnice Croatia osiguranja, predsjednik NO Jadranske banke, predsjednik ŽO HDZ-a nije baš rekao potpunu istinu kad govori da ne želi biti saborski zastupnik. Međutim, to i nije toliko bitno koliko je bitna konstatacija novinarke Jelene Devčić, u kojoj ga ona naziva najjačom političkom ikonom na županijskom nebu. Mislim da mu na tom nebu konkurencija i nije baš osobita, pa i nije neki problem biti najjači. Pouzdano znam da je daleko najjači u kadroviranju gotovo svih važnijih subjekata u gradu. Pouzdano znam da ako želite posao u nekoj od državnih, županijskih ili gradskih firmi, a dijelom i privatnih, jedina prava veza Vam je Ante Kulušić. On je taj koji odlučuje odnosno prvenstveno se njega sluša. Ako to upada u ikonografiju županijskog političara onda se u potpunosti slažem sa konstatacijom da je on najjača politička ikona na županijskom nebu. Daleko od toga da je on sluga naroda. Naravno da nije. Koji političar je. Ako ih i ima vrlo su rijetki, a don Ante takvima ne pripada.

Njegovu tvrdnju da postoji šibenski lobi ne bih uopće komentirao. Vidjeli smo koliko je taj lobi jak u cjelokupnoj priči oko Obonjana i u Kalmetinoj tvrdnji da Šibenik dobiva više novca od Zadra. Hvala mu lijepa na takvom lobiju, neka ga nosi kući. Lobi ne čini jedan čovjek, nego ekipa, tim, a njegova stranka na žalost se ne može nazvati timom. Prije bi ju mogli nazvati skupinom pojedinaca sa osobnim interesima.

Don Ante kaže da se nada kako će na slijedećim izborima biti više ljudi iz Šibenika koji će participirati u državnoj vlasti. Ja se uistinu nadam da će tako i biti, ali je teško u to povjerovati. Ovakva, nakaradna izborna jedinica ne daje baš puno prostora za naše ljude. Kad se namiri Zadar, pa dio Splitske županije, možda mi dođemo na red, ali nemojmo zaboraviti i Liku, kao veliki bastion HDZ-a. Uglavnom, držim ga za riječ. Naši ljudi ili ostavka. Ali kako će on ionako u Sabor, onda ta ostavka i neće biti toliko bitna. Bar ne za njegov džep.

Nadalje se Don Ante osvrnuo na korupciju i kriminal u županiji. Slažem se da je naša županija jedna od mirnijih. Kriminal još, sva sreća, nije zagazio duboko u naš život. Međutim neću se složiti kako korupcije nema. Don Ante, kao i svaki građanin ovog grada zna da je korupcija u Šibeniku na vrlo visokom nivou. Po tome nismo ništa ni bolji ni gori od ostatka Hrvatske, pa mi nije jasno zašto tvrdi da nema korupcije. Možda za njega i nema jer je on najjača politička ikona županijskog neba, ali mislim da mu je jako dobro poznato kako se dobivaju poslovi na natječajima i kako se financiraju određeni sportski klubovi. Ponavljam, nije to izmišljeno u Šibeniku. Takva je situacija u cijeloj državi.

Don Ante nas poziva, ako imamo problema, da se javimo u HDZ jer će nam oni pomoči. Znači prvo će nas smaknuti ili nam onemogućiti da dobijemo posao na legalan način, a onda će nam pomagati. Pretpostavljam da se ta pomoć prvenstveno odnosi na ulazak u članstvo HDZ-a. Nakon šta to napravite sva su Vam vrata otvorena, pa ako posla i nema, izmislit ćemo radno mjesto za Vas jer Vi ste naš član. Iz toga proizlazi i navodni primitak 3000 novih članova a kao primjer uzmite samo našu opernu pjevačicu. S obzirom da mi je poznat kadrovski moto HDZ-a - bolji je najlošiji naš nego najbolji njihov -, teško da ću povjerovati u priču o pružanju pomoći bez ikakve obaveze.

Homogenost lokalnog HDZ-a ne bih komentirao. Samo ću spomenuti da nisu baš sve odluke donesene jednoglasno, kako don Ante kaže. Sjetimo se samo bolnice i Topića, te raskola sa Đelalijom u Drnišu.

Na don Antinu tvrdnju kako Šibenik ima strategiju razvitka moj komentar je kako je svima nama kristalno jasno da sadašnja lokalna vlast nema blagog pojma šta bi napravila sa gradom. Kako sa gradom tako i sa županijom. Ponašaju se kao da su izgubljeni u prijevodu i sve rade stihijski. Većina stvari koje su započeli nisu do kraja završili, a i ono šta su završili nakon malo vremena pusti vodu ( bazen ). Stoga ću samo citirati ovaj dio odgovora na pitanje o strategiji razvitka. Čisto da se ubuduće znamo orijentirati oko provođenja te strategije. Dakle don Ante je rekao:“Segmenti strategije o kojoj pričate su Projekt Šibenik, Podi, GUP, te rješenje problema prostora bivšeg TEF-a. Sve su to elementi na kojima se temelji razvoj Šibenika. Uskoro će se determinirati namjena prostora TEF-a, u tijeku je rješavanje problema s hipotekom INA-e na tom zemljištu, prostor će se kroz dvije godine očistiti od troske, te će se otvoriti za nove investicije. Podi su primili glavninu proizvodnih pogona koji su nekada djelovali na gradskom području, a lokacije u gradu koje su ostale, oplemenit će se nekim drugim sadržajima. Oživit će se stara gradska jezgra i gradske tvrđave, turizam je doživio svoju ekskluzivnu notu Projektom Šibenik, riješen je problem TLM-a na najbolji mogući način, prodajom hrvatskom Konzorciju, a stasalo je i Remontno brodogradilište. Ako to nije vizija i strategija razvoja Šibenika, ne znam što jest.“.

Za TEF don Ante krivi naravno oporbu, jer se INA privatizirala 2001. godine, a tada je po njegovim riječima taj problem mogao biti riješen u jednu minutu. Uvjerava nas don Ante, da su tada oni bili na vlasti vrlo brzo bi riješili problem hipoteke na zemljište. Zaboravlja don Ante tko je bio na vlasti kad je TEF srušen, a da se tada nije uopće razmišljalo o novoj namjeni zemljišta. Isto tako don Ante zaboravlja tko je bio na vlasti kad je TEF-ovo zemljište došlo pod hipoteku INE.

Zaboravlja don Ante da su njegovi HDZ-ovci vladali Šibenikom skoro dvanaest godina u komadu. Za to vrijeme je otišla Revija, Šibenka, Poliplast, Remont, TEF, TLM, Mesopromet, Slobodna plovidba. Zaboravio je don Ante puno toga. Zaboravio je puno pogrešnih odluka u kojima je dijelom i on sudjelovao. Zaboravio je priču o dvije stotine bogatih obitelji. Zaboravio je koliko je ljudi otišlo u rat, a kad su se vratili nisu imali gdje raditi jer je netko odlučio da njihova bivša firma mora propasti. Zaboravio je don Ante odluke koje se donosili prvih deset godina samostalnosti ove države. Zbog takvih odluka Šibenik kasni , ali ne kasni nekoliko godina, kako don Ante kaže, nego nekoliko desetljeća.