Plin može poteći

Sjedim ja tako u svom omiljenom kafiću i ispijam svoju jutarnju kavicu. I listam novine, ono redom jedne po jedne. Uživam u kavi, stvarno je ova ness vanilija izvanredna. Listajući dolistam do naše Slobodne. Pregledavajući slobodnu u pažnju mi zaokupi ovaj članak.

Pročitam ga i ono ponesen oduševljenjem skočim uzvikujući „imamo plin, plin je naš“. Na brzinu platim kavu, sjedam u limuzinu i šibnem prema gradu. Gdje parkirati, gdje parkirati, nakon par krugova nađem nekakvo, kakvo takvo mjesto na rivi. Platim parkiranje mobitelom, na obližnjoj trafici kupim onu istu slobodnu (jer je to povijesna slobodna i moram ju imati u svojoj arhivi) i požurim prema gradskoj upravi.

Dolazeći do onoga što se nekad zvalo Dom omladine, pa Krešimirov dom, a sad je gradska uprava zapnem od jedan od onih kičastih zlatnih stupića, opsujem onom tko ih je tu stavio i nastavim, Ulazim u zgradu gradske uprave i osvrćem se po njoj. Penjem se na kat, pa na drugi kat, nigdje nikog. Hm, šta ću, gdje ću. I tada naletim na jednu tetu. Pitam ju, teta gdje mogu dobiti informacije o uvođenju plina. Ona me nezainteresirano pogleda i uputi me u jednu kancelariju iza kantuna. Pokucam ja na vrata, nigdi nikog. Pokucam na druga, nigdi nikog. Ups, marenda je. Dobro pričekat ću. Čekam ja tako jedno pola sata i evo ih dolaze jedan po jedan. Napokon dođe i jedna teta i uđe u onu kancelariju u koju su me uputili. Pričekam ja još malo, ono da žena pospremi spizu, poide marendu i to, te pokucam. Dobar dan kažem ja, dobar dan odgovori ona. Kažem ja treba mi jedna informacija. Kaže on izvolite. Evo meni su rekli da vas mogu pitati u vezi uvođenja plina. Ona pita kakvog plina. Pa za grijanje kažem ja. Ona me pogleda još čudnije, te me upita kakvo grijanje. Pa za stan. Ona zine i priupita me da o čemu ja to pričam. Pa o plinu pričam, kažem ja, znate ono toplana, plin, Rusija, Ukrajina, e pa ja pročitao da plin može poteći i da Šibenik evo već dvije godine ulaže u plinovod za svaku kuću i svaki stan. E pa ja da bi to dobio što prije došao kako bih se predbilježio i dobio plin odmah čim se pusti kroz novi cjevovod. Teta me pogleda ko luđaka i još jednom ponovi ma o čemu vi pričate. Pa o ovome, i pokažem joj sliku Tome Jukića i članak u slobodnoj. A ona se počne smijati. Gledam je ja i mislim se šta je tu smiješno. Vidi ona da se ja čudim i kaže, šjor moj, ma koji plin, još će te se vi načekati dok dobijete plin. Pustite članke u novinama, i vi svačemu vjerujete, nema ništa od toga. Nema ništa, začuđeno ću ja, ali ovdje piše. Pa šta šta piše, kaže ona, pa izbori su uskoro i još će toga svašta pisati.

Hvala lijepa, kažem ja, okrenem se i odem, zapanjen i razočaran. Onako zamišljen vraćam se nazad na rivu. Hodajući ponovo otvorim slobodnu i pogledam naslov, ponovo pročitam članak. Tek tada uočih ime novinara koji je članak i potpisao. I sve mi odjednom postane kristalno jasno. Pa naravno izbori su za dva mjeseca. E jesam budala. Od sad prvo čitam koji je novinar napisao članak, pa tek onda članak, da mi se opet ne ponovi ista priča.

Sramota

U organizaciji Saveza športova Grada Šibenika i Gradskog poglavarstva Grada Šibenika, u ponedjeljak je u Gradskoj vijećnici održana dodjela nagrada i priznanja najuspješnijim sportašima, klubovima, trenerima, perspektivnim sportašima, kao i institucijama i gospodarstvenicima koji pomažu šibenski sport.

I šta mislite tko je pokupio sve prve nagrade. Naravno, nogometni klub i nogometaši, te ženski košarkaški klub i košarkašice. Ok, klubovi i ljudi su možda i zaslužili pokoje priznanje, ali da li su zaslužili pokupiti baš sva prva mjesta. Ima li možda u gradu klub ili sportaš koji je više zaslužio to prvo mjesto najuspješnijeg sportaša ili kluba ovog grada.

Moje subjektivno mišljenje je da ima. To je naravno naš vaterpolo klub Šibenik NCP. Svi uspjesi koje su oni izborili u protekloj godini nije im bilo dovoljno da nadmaše HNK Šibenik kojemu je jedini uspjeh treće mjesto na ljestvici u jesenskom dijelu lige, osim naravno zarade od prodaje igrača. Kao ni klubu, ni njihovom treneru Tucku nije uspjelo nadmašiti trenere nogometnog, odnosno ženskog košarkaškog kluba. Ako i nije mogao nadmašiti Bralića koji je prošle sezone sa svojim klubom pokupio sve šta se pokupiti dade, nije mi jasno čime je Kalinić zaslužio bolje mjesto od Tucka. Svaka čast Kaliniću, ali mislim da je Tucak zaslužio bolje mjesto od njega.

Ne treba puno filozofirati zbog čega je tako i zašto VK Šibenik NCP nije bolje prošao na toj dodjeli nagrada. Treba samo pogledati tko vodi te klubove, tko sjedi u njihovim upravnim vijećima ili odborima (ili kako li se već zovu). Kad se promotri malo s te strane onda je kristalno jasno zbog čega vaterpolo nije bolje prošao. Osim toga, koji sport donosi više love vaterpolo ili nogomet. Odgovor je lak. Kad se tu još povežu one „navodne“afere oko kupovanja utakmica i „donacija“ koje zamjenjuju plaćanje obaveza prema gradu ili županiji, eto vam razloga.

Lova i politika.