Hoće li Dekan Radačić ići u mirovinu?

Naš dopisnik sa Vele(m)učilišta nam je javio kako se tamo opet sprema nekakva afera. Prema njegovim pouzdanim izvorima izgleda da opet Radačić dolazi u prvi plan svojim postupanjima.

Naime, dekan Radačić, je 2. travnja ove godine navršio 65 godina života i po sili Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Veleučilište bi s njim MORALO raskinuti radni odnos. U ovakvim slučajevima radni odnos se raskida završetkom akademske godine u kojoj se navršava 65 godina života, odnosno Radačić bi trebao raditi do 30. rujna. 2008. Godine, a nakon toga bi trebao biti umirovljen.

Postoji varijanta, i to zakonska, kad profesor može ostati na svom radnom mjestu i ako navrši 65 godina života, ali na žalost dekanu Radačiću ta varijanta ne igra. Naime, člankom 102. je propisano:

(6) Zaposleniku na znanstveno-nastavnom, umjetničko-nastavnom i nastavnom radnom mjestu na visokom učilištu istekom akademske godine u kojoj je navršio 65 godina života prestaje ugovor o radu radi odlaska u mirovinu.

(7) Kada postoji potreba za nastavkom njegova rada, visoko učilište može redovitom profesoru u trajnom zvanju i profesoru visoke škole u trajnom zvanju produljiti radni odnos do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina. Pri tome će se posebno cijeniti njegov znanstveni doprinos, uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika.

Znači, Radačiću bi se mogao produžiti ugovor, ako bi imao trajno zvanje profesora visoke škole ili redovnog profesora. Međutim, na žalost on to nema.

IZVJEŠĆE S 15. SJEDNICE SENATA SVEUČILIŠTA U RIJECI

održane 2. ožujka 2006. godine

Prihvaćen je zapisnik s 14. sjednice Senata od 27. siječnja 2006.

- Senat je potvrdio izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za dr. sc. Marka Radačića s Medicinskog fakulteta (1. izbor),

............................

Članak 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju je propisao da se u članku 101. stavku 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju dodaje se rečenica koja glasi:

»Natječaj za ponovni izbor u zvanje i odgovarajuće radno mjesto profesora visoke škole (trajno zvanje) raspisuje se najranije šest mjeseci prije isteka roka od pet godina od prvog izbora.«

Kao što vidite, Radačić nema izbor u trajno zvanje redovnog profesora jer je u PRVO ZVANJE (prvi izbor) biran u 2006. godini i u trajno zvanje može biti biran tek nakon 5 godina, odnosno 2011. godine.

Međutim, profesor Radačić se poziva na članak 9. koji glasi:

- Iznimno od stavka 6. ovoga članka, kada se na visokom učilištu koje izvodi stručne studije na raspisani natječaj nije javio odgovarajući pristupnik, visoko učilište može, s osobama izabranima u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, odnosno nastavna zvanja i radna mjesta, zasnovati radni odnos do isteka akademske godine u kojoj navršavaju 70. godinu života.

Naš izvor tvrdi kako članak 9. ne vrijedi za Radačića, iz prostog razloga jer se na natječaj , po kojem je Radačić izabran za dekana , javio "odgovarajući pristupnik" koji je udovoljavao svim zakonskim uvjetima, a to je bio prof. Čovo.

Nadalje, naš pouzdani izvor kaže da i Petar Gardijan 10. srpnja 2008. godine navršava 65 godina života te i on , po sili Zakona, mora u mirovinu s 30. rujna ove godine. Međutim, po onome šta smo čuli, Gardijan neće izgubiti. Već je kao pripremio teren kako bi mogao raditi u jednoj privatnoj firmi kao predavač voditeljima turističkih agencija i turističkim vodičima.

Na Veleučilištu postoji još jedan profesor koji ima odgovarajući izbor u zvanje, a to je prof. Čovo. Naš izvor nam prenosi kako on završetkom ovog semestra napušta Veleučilište i samo ako Radačić ode u mirovinu, onda se ima namjeru ponovo natjecati za dekana.

Vrlo bitno je znati da je na bivšem Studiju menadžmenta nekad bilo 14 doktora znanosti, dok danas egzistira na dvojici doktora, od kojih samo jedan ima izbor u nastavno zvanje. Ostali su otišli i ne žele se više nikad vratiti. Koliko je Veleučilište izgubilo može se vidjeti i iz toga šta je profesor S. Belak, samo nakon godine dana boravka na Sveučilištu u Zadru, biran za pročelnika Odjela za ekonomiju, a lani u listopadu i za prorektora Sveučilišta u Zadru.

Nakon šta se sve ovo pročita, ne možete se nego zapitati kome je u interesu da se na Veleučilištu, našem šibenskom Veleučilištu reda afera za aferom. Postavlja se pitanje, kome je bilo u interesu da sruši onaj renome koji je postigla bivša visoka škola i zašto je netko uopće to želio. Kakvi i čiji interesi su tu u pitanju. Studentski? Nekako sumnjamo u to. Profesorski? Politički? Stječe se dojam, kako netko ne želi da se u ovom gradu stvori neka respektabilna visokoškolska ustanova. Pitanje je zašto. Zbog čega je Veleučilište u Kninu postalo bolje i perspektivnije nego ovo u Šibeniku. Zbog čega je sa ovog našeg otišla sva sila izvrsnih i cijenjenih profesora. Zbog čega su se pokušali mijenjati programi, i to nezakonito. Zbog čega se za Dekana dovela u stvari osoba koja na ovom Veleučilištu kao veterinar i nema šta posebno raditi. Nema čak ni onih 20% norme predavanja koje bi morao imati. Doduše ne može ih ni imati jer nema šta predavati. Neka nam profesor Radačić oprosti, ali nejasno je šta on u stvari radi na ovom Veleučilištu, koje je jedna stručna visokoškolska ustanova, vezana za promet, pravo i menadžment te turizam. Gdje bi on to trebao nešto predavati? Koji od ovih smjerova ima ikakve veze sa veterinarstvom. Ili su možda studenti ti kojima bi trebao veterinar.

Dajte ljudi, svi Vi koji možete nešto napraviti po pitanju Veleučilišta, učinite nešto kako bi se stanje dovelo u red. Ili, ako to ne možete, vratite nam Visoku školu za turistički menadžment, pa neka nam bude, kako je i bilo.

Zakon je zakon, a praksa je praksa

Prije neki dan, na meil sam dobio jedan kratki osvrt o zbivanjima na Veleučilištu. Iz tog osvrta se mogla iščitati razočaranost, gorčina i velika nemoć. Nemoć da se po pitanju stanja na Veleučilištu išta promjeni.

Nije dobro da se studenti sa Veleučilišta u Šibeniku oglašavaju na ovaj način. Način kojim se pokazuje da nisu ponosni šta studiraju na ovakvoj visoko-školskoj ustanovi. S druge strane, glas studenata nam pokazuje da nade u promjenu ipak ima. Pokazuje nam da je studentima više stalo do ugleda Veleučilišta, nego onima kojima je posao i obveza podizanje ugleda Veleučilišta. Takvima, koji bi trebali brinuti o ugledu Veleučilišta je, na žalost, izgleda stalo samo do vlastite promocije i do zadovoljenja vlastitih ambicija.

To sam ja pročitao u slijedećem tekstu, a Vi sami prosudite.

Prisjećam se sad kad smo u 10 mjesecu prošle godine, nas par stotina studenata, mulaca, čekali u velikoj dvorani Veleučilišta. Nije nam bilo jasno šta se dešava. Htjeli smo odgovore.

Dekan je sjedio u vijećnici, ispijao kavicu i oglušivao se na pozive studenata koji su ga nešto htjeli pitati. Htjeli su ga pitat zašto se igra s njihovim životima? Nije htio odgovoriti.
Javio se par dana kasnije i rekao „pogriješili smo“! Pa to smo i mi znali, ali zar je ljudima sa 30 godina iskustva u visokoškolskim ustanovama to isprika. Zamislite šta bi mi sve mogli raditi i opravdati se s „pogriješili smo“.

Pamtim još i izjavu „Zakon je zakon, a praksa je praksa.“
Zar to ne govori dovoljno. Ma nije njih briga za 1500 studenata, nije ih briga za boljitak ovog grada, nije ih briga za ništa, osim za sebe.

I sada, nakon godinu dana genocida u visokom obrazovanju, nakon svih pljusaka koje su zadali, hvale sami sebe.

Na promociji diplomanata priča se o njima, o tome što njih čeka, a ne o tome kako smo smanjili poreze, kolika je stopa nezaposlenosti. Sipaju se hvale ministarstvu, kojeg nije bilo briga šta se s nama dešava, a sad ih se predstavlja kao spasitelje koji su uložili u naš razvoj.

Ljudima se mažu oči brojkama. 150 ih je diplomiralo na veleučilištu u jednoj godini. A u kojoj su se oni ustanovi upisali, to su diplomanti Visoke škole za turizam, a ne Vele(m)učilišta.

Upisi su prošli jako „kvalitetno“. Ostalo je 70% slobodnih mjesta. Prisjećam se da se prije par godina nije moglo naći mjesta, sad se upiše tko god se prijavi. Samo na menadžmentu se prije upisivalo na prvom roku 500 studenata, sad na sve smjerove oko 250. To je taj rast kvalitete o kojem pričamo.

I za kraj samo jedno pitanje, gdje bi mi svi bili i šta bi bilo sa našim životima da nismo vidjeli šta nam radite s programom, sa studijem, s profesorima?
Mi studenti danas mirno spavamo, spavate li i vi?

Kako post opisuje promišljanja jednog studenta, zamolio sam ga da mi da kronologiju zbivanja na Veleučilištu kako bi shvatio odakle takav stav. Stoga ću sad pokušati donekle proći sva zbivanja koja su se tamo provukla od osnutka Veleučilišta. Do srpnja prošle godine u Šibeniku je postojala Visoka škola za turistički menadžment. Visoka škola koja je manje-više funkcionirala bez većih trzavica. 12.07.2007. godine Visoka škola za turistički menadžment pripaja se novoosnovanom Veleučilištu u Šibeniku. Prvi problemi nastaju kad se sa mjesta Dekana skida Ratko Dobre, a stavlja Marko Radačić. Tad Primorčevo ministarstvo i face, kao što je Onesin Cvitan i prof. Peran počinju radit gluposti. Prvo je Veleučilištu prikrpan studij prometa, koji se u Šibeniku postojao i prije, ali se iz nekih razloga ugasio. Uguralo ga se na Veleučilište bez kadra koji bi mogao predavati na takvom studiju. Upravno pravo koje egzistira u Vodicama, a do tad se nalazilo pod Pravnim fakultetom u Splitu se također uguralo u sastav Veleučilišta. Sve to skupa sa turističkim i informatičkim menadžmentom čini jedan “divan“ sklop koji nema veze s vezom. Još kad tome pridodamo da je novo postavljeni privremeni Dekan veterinar, onda se u potpunosti može sagledati apsurd cjelokupne situacije.

Tu u priču ulazi famozni Petar Gardijan, koji počinje čačkati po programu. Visoka škola za turistički menadžment je imala program prilagođen po Bolonji, al to Gardijanu nije bilo dobro. On je imao neke svoje zamisli i fiks ideje. Studenti, kad su se vratili sa odmora primijetili su da novi program nema veze s vezom i, srećom, njih nekoliko je skužilo da to nigdje ne vodi te je zatražilo pomoć svakog za koga su mislili da im ju može pružiti. Nakon takve reakcije studenata na novi Gardijanov program, sazvan je sastanak sa studentima. Na sastanak je došlo 500 studenata, a Dekan se nije usudio sići iz vijećnice. Gore je lagano pijuckao kavu da bi kasnije pozvao novinare i ispričao im kako je cijela priča oko programa i problema na Veleučilištu laž. Još im je ispričao da su studenti izmanipulirani od starih profesora. Toliko je toga naštrapao novinarima, da je to gadljivo. Dan nakon sastanka Dekan drži brucošima uvodno predavanje, citira im Dobrišu Cesarića, naziva ostale studente manipulatorima. Rekao je on, na tom uvodnom predavanju, još mnogo toga šta nije istina. Dan iza, SDP drži pressicu gdje podržava studentska prava, to popodne izlazi obavijest na oglasnu ploču da je studentima 3 i 4 godine vraćen stari program, koji je Gardijan nezakonito promijenio, a znao je ili je morao znati da to ne smije raditi.

Nakon te obavijesti, Dekan saziva sastanak sa studentima. Sastanak je počeo u 10 sati ujutro a bio je prisutan i Petar Gardijan. Studenti pitaju jel vraćen stari program predavanja, oni odgovaraju da je vraćen. Studenti nakon toga pitaju iz kog razloga u skriptarnici nema starog programa. Jedan odgovara da ne zna šta je službenica u skriptarnici napravila sa programom, dok drugi odgovara da joj još nisu dali program. U razgovoru Gardijan naglašava kako je on taj koji je mijenjao nastavni program. Također, demonstrativno, naglašava da njemu ne treba posao voditelja nastave, te da će otići s tog posla! U raspravi u kojoj se Gardijanu govorilo kako je nezakonito mijenjao program, on konstatira “ZAKON JE ZAKON, A PRAKSA JE PRAKSA“. Na studentsko pitanje s kojim kadrom oni namjeravaju započeti školsku godinu nemaju odgovor, nego Dekan izjavljuje da će on tražit okolo po Hrvatskoj profesore, ili ako studenti imaju koga za predložiti, neka predlože. Kao da Dekan ne zna da se profesori biraju preko javnog natječaja, a ne tumaranjem po državi.

Kako studenti i Dekan nisu mogli naći zajednički jezik, studenti odlaze u Zagreb direktno u ministarstvo, kod pomoćnika ministra Uzelca. Uzelac na apele studenata reagira na način da pismeno potvrđuje kako svi studenti koji su započeli studij po jednom programu moraju po tome programu i diplomirati. 14. studenog 2006. godine od strane studenata organiziran je prosvjed, na kojem se još uvijek traži vraćanje starog programa. Dekan nema blage veze šta je mijenjano, a šta nije, pa nasred ulice pita studente da dođu s njime pa da isprave to što je pogrešno. Ide se u općinu kod gradonačelnice, koja je btw članica upravnog vijeća veleučilišta. Ona u najmanju ruku nema blage veze šta se događa. Svašta obećava, a zna da obećanja ne može ispuniti. Studenti najavljuju daljnje akcije, za šta dobivaju potporu studentskih zborova Zagreba, Rijeke i Splita, a podršku im pruža i Socijaldemokratska studentska unija. Od tada pa nadalje počinje trend odlaska profesora sa Veleučilišta i primanje nekih novih profesora upitnih kvalifikacija. Studenti su sve do siječnja 2007. godine nastojali svim godinama vratiti stare nastavne programe. Organizirali su još jedan prosvjed na kojem su se palile svijeće za sve profesore koji su otišli s fakulteta. Napokon negdje u prvom mjesecu vraća se kompletni program i mijenja se voditelj Odjela za menadžment, slavni Gardijan i na njegovo mjesto dolazi profesor Mikulić. Studenti se tada pomalo počinju baviti i studentskim pitanjima, kao polaganjem ispita, ali ne jenjava bijes koji se nakupio tijekom svega ovoga. Nastoji se osnovati i studentski zbor. Osnivanje zbora treba potvrditi Veleučilište, koje to do dan danas nije učinilo. I s tim se odugovlači. Tako pomalo dolazimo do današnjih dana. Radačić i Gardijan su još tu na faksu, a s obzirom na sve šta su napravili odnosno nisu napravili odavno su trebali dati ostavku. Međutim kako u njima nema niti malo dostojanstva a ni morala oni to ni ne pomišljaju učiniti. Naprotiv, njih dva preko Veleučilišta vode predizbornu kampanju, a s takvim ponašanjem ruše ugled Veleučilišta. Posljedica toga je i drastično smanjenje novoupisanih studenata.

Evo uspio sam, uz pomoć nekih poznanika, posložiti kakvu – takvu kronologiju zbivanja. Vjerojatno ima pokoja rupa, ali mislim da je većina bitnih stvari spomenuta.

Uglavnom zaključak je da se tamo događaju velika sranja. Tko to pokriva, teško je kazati. Međutim, nameće se pomisao kako je u cjelokupnu situaciju oko Veleučilišta debelo umiješana politika. Ako ne državna onda lokalna sto posto.

Činjenica je da Veleučilište postaje utočište za razno razne predavače bez odgovarajućih kvalifikacija. Većina njih dobiva te poslove po političkoj podobnosti, dok se stručnosti ne pridaje velika pažnja. Ne treba puno analizirati situaciju kako bi se shvatilo da od početka nema prave volje ni strategije koja bi stvorila respektabilnu ustanovu, jedinstvenu u ovoj Županiji. Kad se pogleda osoba koja je postavljena na mjesto Dekana, pa se pokuša pronaći paralela koja bi povezala zvanje veterinara sa nastavnim programom Veleučilišta, može se zaključiti kako ta paralela ne postoji. Naprotiv, stječe se dojam kako je on sa kvalifikacijom veterinara namjerno postavljen na mjesto Dekana, a sve u namjeri kako bi se od samog početka oslabilo Veleučilište, smanjio broj studenata, te se na taj prljavi način izbacilo visoko školstvo iz Šibenika. Svi potezi koje povlači ni u kom slučaju ne liče na poteze koje bi trebala povlačiti osoba koja ima status Dekana, status obrazovanog i cijenjenog profesora. Prije izgledaju kao potezi diletanta, koji je s kruške pao i zasjeo u fotelju za koju ga nije niti malo briga. A Petar Gardijan? On je samo vrlo dobar, dapače odličan ađutant.

Smijurija na Veleučilištu

Prije neki dan , točnije 12. srpnja, je na Veleučilištu u Šibeniku proslavljena godišnjica osnivanja, u sklopu koje je održana i promocija mladih diplomanata. Na proslavi su prisustvovali i naš vrli župan te pazi sad njegovi zamjenici Šimunac i Tanfara (njima je baš mjesto tamo). Promovirano je 49 diplomiranih studenata, na čemu im ovim putem upućujem iskrene čestitke.

Sve ovo i ne bi bila toliko zanimljiva vijest da nije opet bilo monada koje je upriličio jedan komentar koji je stanoviti “student“ napisao ispod posta koji je napisan još 17. lipnja na blogu Zakon je zakon, a praksa je - praksa.
Komentar prenosim u cijelosti, a glasi:

"KOLEGICE I KOLEGE

Sutra je 12 srpnja
GODIŠNJICA NAJVEĆEG K U L T U R O C I D A
U POVIJESTI HRVATSKOG VISOKOG OBRAZOVANJA

Na sutrašnji dan, 12. srpnja 2006. godine
UKINUTA JE VISOKA ŠKOLA ZA TURISTIČKI MENADŽMENT

A osnovano VELE(M)UČILIŠTE U ŠIBENIKU

Što smo proživjeli u ovih godinu dana ?
Što smo izgubili a što smo dobili?
IZGUBILI SMO PROFESORE S DOKTORATIMA I MAGISTERIJEM I IZBOROM U ZVANJA !
Izgubili smo najljepši dio našeg , studentskog, života od jedne godine.
A što smo dobili?
DOBILI SMO PRIVREMENOG DEKANA KOJI JE TO VEĆ GODINU DANA NA SRAMOTU GRADA ŽUPANIJE I VELEUČILIŠTA.
DOBILI SMO POKUŠAJ MIJENJANJA PROGRAMA OD STRANE NASTRANOG NASTAVNIKA KOJI NE ZASLUŽUJE DA GA ZOVEMO NASTAVNIKOM NITI DA RADI NA VELEUČILIŠTU
DOBILI SMO OSTATAK OSTATAKA VISOKE ŠKOLE ZA TURISTIČKI MENADŽMENT
DOBILI SMO ULJEZE U ZGRADI KOJU SMO MI SVOJIM NOVCIMA IZGRADILI
DOBILI SMO NASTAVNIČKO I UPRAVNO VIJEĆE KOJI NE VODE BRIGU O NIČEMU NITI IZVRŠAVAJU SVOJE ZAKONSKE OBAVEZE
DOBILI SMO PROGRAME U KOJIMA SE VIŠE NITKO NE MOŽE SNAĆI
DOBILI SMO PRIVREMENOG DEKANA KOJI NAM JE HTIO UKINUTI ZVANJE I TITULU
I JOŠ GA IMAMO
DOKLE?
KOLEGICE I KOLEGE
PRIVREMENI DEKAN SAZVAO JE PROMOCIJU NA SUTRAŠNJI DAN, DAN KOJI BI TREBAO NAMA BITI JEDAN OD NAJDRAŽIH U ŽIVOTU
I TO JE NJEGOVA PODLA PODVALA !
POZIVAMO VAS DA SUTRA
U 10, 30 DOĐEMO SA SVJEĆAMA I OBILJEŽIMO DAN KAD JE UKINUTA VŠTM
U 11.00 UGASIT ĆEMO SVIJEĆE ALI NEĆEMO ULAZITI U ZGRADU
POSLAT ĆEMO PREDSTAVNIKA DA ČESTITA NAŠIM KOLEGAMA I KOLEGICAMA KOJI ĆE PRIMITI DIPLOME
ISPRIČAT ĆEMO SE RODITELJIMA I GOSTIMA ALI I IM DATI DO ZNANJA DA SE NE MIRIMO S POSTOJEĆIM STANJEM U VELE(M)UČILIŠTU
TO JE NAŠ ZADNJI POZIV MINISTARSTVU DA SMJENI MARKA RADAČIĆA S FUNKCIJE PRIVREMENOG DEKANA
AKO SE TO NE UČINI U NAJKRAĆEM ROKU TO ĆEMO UČINITI MI STUDENTI“

Na ovaj komentar privremeni Dekan je reagirao tako šta je u kritično vrijeme osigurao prisustvo policije u i oko Veleučilišta. Na kraju je ispalo kako je sve to bilo bez ikakve veze, al tko se jednom opeče i na hladno puše. Nije Dekan bez razloga zvao policiju, jer nakon svih onih svinjarija koje su se događale na i oko Veleučilišta, nije si mogao priuštiti još jedan skandal.
Cijela situacija je bila još smješnija jer se i novinarska ekipa TV Šibenika pripremila za veliki prosvjed najavljen od jednog anonimnog studenta. Kad su vidili da su se zaletili onda su objavili prilog o tome i, s obzirom da su nešto morali i reći, izvalili kako se studentarija preplašila policije.
Smijurija, koja dokazuje način na koji razmišljaju ljudi koji se stalno pozivaju na demokraciju. Prvo, da je poziv na prosvjed bio i legitiman, odnosno stvaran, zar nikom nije palo na pamet da bi studente na prosvjed pozvali njihovi predstavnici. Drugo, s obzirom da su predstavnici studenata mahom inteligentni i razboriti ljudi, zar nikome nije palo na pamet kako bi oni prosvjed uredno prijavili nadležnim institucijama, a ne poziv objavljivali pod komentare posta na blogu. Osim toga prosvjed je legitimno i demokratsko pravo svakog građanina bilo koje demokratske države, za kojim se poseže onda kad se na nikakav drugi način ne može razriješiti konflikt koji se pojavio nakon nekih pojedinačnih odluka ili radnji.

Dekan je odmah reagirao da je pozvao policiju, umjesto da je prvo pozvao studentske predstavnike te ih upitao za namjere. Međutim kako njegovi odnosi sa tim istim predstavnicima očigledno nisu na nivou normalne komunikacije, on se odlučio za represiju. Novinari TV šibenik su postupili još gore. Ako Dekana i opravdava činjenica da nije u dobrim odnosima sa predstavnicima studenata zbog ovih ili onih razloga, novinare TV Šibenik ne opravdava ništa za glupost koju su napravili. Oni bi trebali biti nepristrani profesionalci, koji su došli do neke informacije. Prvo su trebali stupiti u kontakt sa predstavnicima studenata, pa sa Dekanom, te onda sukladno tome napraviti ili ne napraviti reportažu o tzv. prosvjedu. Oni to nisu ni pokušali učiniti, već su se odlučili za lažiranje reportaže koja se temeljila na pukim pretpostavkama. Kome je tako nešto odgovaralo prosudite sami. Meni se čini kako je sve to napravljeno u nadi da će se destabilizirati studentsko jedinstvo. Na sreću, izgleda nije im to uspjelo. Stoga, dragi moji studenti Vele(m)učilišta u Šibeniku (kako ga Vi volite nazvati) želim Vam da se napokon izborite za svoja prava i da dobijete ustanovu sa primjerenim visoko- školskim standardima.