Ni sam ne znam šta uopće mogu napisati o tragičnoj smrti malog desetogodišnjaka iz Vodica. Način na koji je to dijete umrlo je toliko tragičan da se o tome ne može napisati nikakav pametan tekst. Pogotovo ne onaj koji bi ikome od njegove obitelji pružio bilo kakvu utjehu.
Razmišljajući o cijelom tom događaju ne mogu se ne zapitati da li je postojala mogućnost da sve to ne završi tako tragično. Ne mogu se ne zapitati zbog čega Vodice nemaju hitnu pomoć.
Možda, možda bi brža intervencija spasila taj mladi , premladi život. Ali ta brža intervencija nije bila moguća, jer Vodice nemaju hitnu pomoć.
Neću analizirati postupke liječnika. Nije mi to namjera. Prvo, nisam dovoljno stručan da bih pravio takvu analizu. Drugo, osim onog šta sam pročitao u novinama nisu mi poznate pojedinosti događaja. Neću ulaziti ni u priču o kvaliteti ili opremljenosti hitne pomoći, a niti ću komentirati stručnost liječnika koji taj posao obavljaju. Ponavljam, nisam dovoljno stručan. Cijeli ću događaj pogledati sa drugog aspekta. Sa aspekta nepostojanja hitne pomoći.
Ako se dobro sjećam, do prije nekih desetak godina sva veća mjesta su imala ekipu hitne pomoći. Ne znam kad je to ukinuto, ali se sjećam da se o tom ukidanju, pogotovo u Vodicama, pisalo na dugačko i široko. Mislim da sad, osim Šibenika, Tisnog, Drniša i Knina (mada sam negdje pročitao da ni Knin nema hitnu pomoć) ni jedno veće mjesto nema ekipu hitne pomoći. Ponavljam, nisam siguran u ovu konstataciju, ali ako je točna onda se u tome ogleda sva tragedija našeg sustava pružanja pomoći i spašavanja ljudskih života. Da je u našem sustavu pružanja pomoći i spašavanja nešto trulo, ustanovili smo ovo ljeto, nakon tragedije na Kornatu. Međutim, umjesto da radimo na unaprijeđeniju sustava, kako se takve stvari ne bi ponavljale, mi konstatiramo događaj, podvučemo crtu i čiča miča, gotova je priča. Ovu tvrdnju potkrepljuje i činjenica da se zbog pišljivih 15000 eura ne želi napraviti 3D kompjuterska rekonstrukcija događaja na Kornatu. Zar tih dvanaest mladih ljudi nije zaslužilo da se otkriju sve činjenice u vezi sa njihovim stradavanjem. Na žalost svih nas, prije ili kasnije većini će trebati nekakva vrsta hitne pomoći. Na još veću žalost, koliko će ona hitna biti zavisit će od toga gdje se u tom trenutku nalazimo. Mi, koji živimo u većim gradovima imamo, dakle, odmah u startu prednost. Jer nama je hitna pomoć bliže. A šta je s onima koji žive u manjim mjestima, ili recimo na otocima. Zar oni ne bi trebali imati podjednake šanse.
Zbog čega je tako, ne bih znao. U principu nije me ni briga. Moj stav je da ljudski život nema cijenu. Kako pretpostavljam da su razlozi vjerojatno financijske prirode, onda se moram zapitati tko je taj koji odlučuje kolika je najniža cijena jednog ljudskog života. Tko je taj koji odlučuje u kojem mjestu mora postojati hitna pomoć, a u kojem ne mora i kojim se kriterijima vodi.
Ne znam, možda dječakov život, bržom intervencijom ne bi bio spašen, Ali, možda i bi. Nije li to „možda i bi“ dovoljan razlog za postojanje hitne pomoći, kako u Vodicama, tako i u bilo kojem većem mjestu.
