Koalicije

Počelo je počelo. Počele su se sklapat predizborne koalicije. SDP i HNS ne mogu postići dogovor jer HNS ima velike apetite. S obzirom na njihov rezultat na prošlim izborima njihovi zahtjevi, koliko je meni poznato, nisu baš realni. Ninić (Ivan) najavljuje svoju samostalnu kandidaturu i nada se da će privući „lijeve“ glasove. He he, i ovoga se nikako ne možemo riješiti. Ako mu prošli izbori nisu bili pouka, onda je pitanje, šta tom čovjeku treba da shvati da ga više nitko ne želi u politici.

Dakle, dok se na ljevici još uvijek, barem šta se koalicija tiče, ne zna ama baš ništa, HDZ sklapa koalicije na sve strane. Na desnici se okupljaju HDZ i njegovi sateliti. Male strančice, koje su na zadnjim državnim izborima uglavnom razočarale svoje glasaće. Pogazile sve one principe i zahtjeve koje su imale. Naravno da su za takve ustupke bili dobro isplaćeni u vidu lijepih radnih mjesta sa dobrom plaćom i beneficijama. Zato i ne talasaju, nego puštaju Sanadera da se topi, a oni se nadaju da će šta duže moć crpit plodove svojih ustupaka.

Situacija sa državnog nivoa upravo se preslikava na naš lokalni, gradski nivo. HDZ je sklopio predizborni, koalicijski sporazum sa HSS-om, a naknadno i HSLS-om. Odnosno, HDZ je sklopio sporazum sa Smolićem i Burićem. Zašto? Pa odgovor je vrlo lagan. Smolić je nakon državnih izbora brzinom metka otišao u Zagreb i nitko ga više nije vidio u ovoj našoj maloj sredini. Nema se on ni nakon lokalnih izbora namjeru vratiti ovamo. Al je sporazum potpisao kako bi ostao u Zagrebu. Ulica priča kako velika većina njegovih članova nije zadovoljna tim sporazumom. Međutim, to Smoliću nije bitno, on će ostat u Zagrebu, a mi ćemo i dalje grcat u provincijalizmu (naravno, ukoliko pobjedi ta koalicija). HSLS je malo drugačija priča. Ta stranka, od tri člana, i nema na lokalnom nivou nekih prevelikih ambicija. Ima samo one ambicije koje ima i njezin predsjednik, aktualni ravnatelj bolnice Burić. Dakle njegovi interesi su i interesi lokalnog HSLS-a. I zato sporazum sa HDZ-om. Privatni interes, a ne interes stranke i zajednice. Nije on tu ni malo odskočio od svojih stranačkih poglavara. Dapače, ponaša se potpuno isto. Realno je za očekivati da će u tu i takvu koaliciju stranaka i ljudi kojima je prvenstveno osobni interes na prvom mjestu pristupiti i HSP, jer oni jednostavno moraju participirati u lokalnoj vlasti, na ovaj ili onaj način. A, ako gledamo državne koalicije, onda je za očekivati da će u taj vlak uskočit i penzioneri, odnosno Radak, kao i SDS. Lijepa koalicija nema šta.

Znači imat ćemo s jedne strane HDZ, HSS, HSLS, HSU i SDS te HSP, a s druge SDP i HNS (jer HNS će morat radit zajedno s SDP-om, ako želi išta napraviti). Sad kad o tome ovako razmišljam, onda nam budućnost nije svijetla. Ove stranke koje su navedene kao prva strana vode nas zadnjih pet šest godina. Sjedili su i oni sa Bajićem u poglavarstvu. I vidite li gdje smo dospjeli. Umjesto dalje idemo dolje. S obzirom da je to, za lokalni nivo, velika snaga u odnosu na drugu stranu, velika je i mogućnost da će osvojit vlast. To onda znači da ćemo mi samo nastavit ići dolje. Svjetla točka u svemu tome je što u HDZ-u postoji određeni dio ljudi koji misli kako se u gradu i županiji ne radi dobro. Taj dio ljudi traga za nekim novim alternativama i traži promjene. A kako stvari stoje, odnosno kako se priča po političkim krugovima, postoji velika mogućnost da te promjene i oni vide upravo u SDP-ovom kandidatu za gradonačelnika. Znači, bit će zanimljivo. Do čitanja.

Najskuplja potrošačka košarica

Stanovnici Šibensko-kninske županije već dva mjeseca plaćaju najskuplju potrošačku košaricu u Hrvatskoj, izračunao je SSSH.

Razlog je ponajprije skupa električna energija za grijanje te monopolska raširenost trgovačkog lanca Konzum.

Upravo zbog prijetećeg monopola na području te županije, Agencija za tržišno natjecanje Konzumu je dala naputak da ukine sedam trgovina.

Ovo piše na teletextu državne dalekovidnice. Znači ne samo da spadamo u jednu od najslabije gospodarski razvijenih županija, nego to i najskuplje plaćamo. Tko je kriv? Lokalna politika, tko bi drugi. Ta politika je djelovala i djeluje samo i u svrhu vlastitog prosperiteta. Ta politika niti jednom nije pomislila na interes šire zajednice. Ta politika je blokirala sva ona ulaganja od kojih nije mogla naplatiti svoje interese. I zato sad imamo monopol, odnosno imamo najskuplju potrošačku košaricu u Hrvatskoj.

Hoće li ta, lokalna politika poduzeti nešto da se to popravi. Čisto sumnjam. I do sad je imala prilike, pa nije napravila ništa. Jer joj nije bilo u interesu.

Mislim da je u svemu tome najmanji problem cijena te potrošačke košarice. Odnosno, bila bi najmanji problem kad bi prosječna obitelj ove županije imala novca za platiti tu potrošačku košaricu. Ali, kako se Šibensko-kninska županija i po broju nezaposlenih nalazi vrlo visoko na ljestvici, onda u toj prosječnoj obitelji najmanje jedan roditelj nije zaposlen, pa cijena te košarice postaje vrlo velik problem.

I šta se tu dade učiniti. Mislim ništa. Barem dok lokalna politika ne počne raditi u svrhu zajednice u kojoj živi, a ne u svoju svrhu kao do sad.

Projekti

Nešto prije Nove godine ili Božića pročitao sam jedan članak koji je u Slobodnoj objavila D. Blažević u kojem je napravila jednu mini retrospektivu uspjeha aktualne gradske vlasti u protekloj godini. Nakon toga sam jednu večer na Novoj TV pogledao jednu reportažu, Zadar vs Šibenik, u kojoj je novinar kojem nisam zapamtio ime (sorry) napravio nešto slično. I jedna i druga analiza šibenskog napretka je pokazala kako je napredak minoran odnosno da ga skoro i nema.

Nakon toga u Šibenskom listu ili možda Novom tjedniku (nisam siguran pa se ispričavam unaprijed i jednima i drugima) pročitam intervju sa našom vikend gradonačelnicom. Objašnjavala nam ona kako ne želi više bit gradonačelnica, da bi radije ostala samo zastupnica u Saboru (i ja bih isto, veća je plaća, a odgovornost manja), ali to i nije toliko bitno. U tom razgovoru teta Neda je naglasila kako je zadovoljna svojim gradonačelnikovanjem. Naglasila je kako su realizirali niz projekata. Naravno, pobrojila je projekte za slijedeću godinu, pa smo tu mahom pročitali one koji su najavljivani i za prošlu, pretprošlu, a i neke godine prije (valjda su im takvi projekti u rezervi, ono za svaki početak godine imamo šta najaviti, nešto slično kao i dvostruko otvaranje mosta obala-Pelješac).

Ajde, kažem ja sebi, napravi jednu malu analizu tih pustih projekata. Pa se uhvatih posla i moram Vam priznati nisam se baš puno naradio. Dakle. Ostvareni projekti.

Gradska biblioteka – započeto u doba gradonačelnika Milana Arnautovića.

Bazen – započeto u doba gradonačelnika Milana Arnautovića.

Podi – započeto tko zna kad, nije dovršeno i ide puževim korakom, uglavnom nije doveden niti jedan jedini vanjski gospodarstvenik.

Odlagalište smeća Bikarac – davno započeto, nisam siguran koji gradonačelnik je u pitanju, ali kraja se ne vidi.

Kolektor- započet davno, davno, pa je u doba Arnautovića sređena cijela riva, pa velika pauza, pa Pekovac, pa evo sad su nastavili, napokon.

Projekt Šibenik, znamo kako je to uspjelo, Obonjan na čekanju, Kuline na čekanju, tvrđave – ništa, sportsko rekreacijska zona - ništa.

TEF – posao stoljeća, ništa.

Tunel, tehnološka cesta – tunel napravljen, cesta napravljena, trgovačka etaža se napokon počela raditi.

Stari pazar – započelo u doba Arnautovića, i evo nešto što su većinom i sami odradili.

Spomenik braniteljima – napravljeno, ovdje svaka čast.

Mislim da je ovo sve. Možda je nešto i preskočeno. Ako jeste nadopunite, ali u to nemojte stavljat stanove na Šubićevcu, (bez obzira šta teta Neda tvrdila), jer oni nisu realizirani od strane gradske vlasti.

Znam da su tu najavljivane i neke marine, škole, vrtići, spomenici (Draženu), dvorane, bolnica. Ali na žalost, od tih projekata nema ni P. Pa su najavljivana nova prometna rješenja, nove linije gradskog prijevoza (kružne – LOL), ali i od toga ništa. Pa se sporilo oko Poljane, koja je eto ponovo parkiralište, kažu privremeno. Pa se riva pripremala kako sezonska marina pa je i to vraćeno na staro stanje, odnosno stanje koje je sramotno.

Na kraju, sve u svemu, dobro kaza onaj ulični muzičar u reportaži NOVE TV – Šibenik, slabo, slabo, taj grad je zapeo. Taj isti muzičar je za Zadar rekao da mu je super. Pa sad vi recite.

Jasno je meni da mi uz ovakve političare kao što su naši gradski vladari, a i oni vladajući zastupnici u Saboru, između Kalmetinog Zadra i Sanaderovog Splita, ne možemo naprijed ogromnom koracima, al možemo makar malim. Al ne, mi stojimo na mjestu, već godinama. Tko je kriv? Sami smo si krivi. Jer mi dovodimo na vlast ljude čije su sposobnosti vrlo upitne.

I na kraju. Zamolio bih dogradonačelnika Ninića da mi na mail pošalje broj svog računa. Uplatio bih donaciju jer mi je žao da ove godine ne može otići na skijanje. Digao čovjek kredit, pa preraspodijelio sredstva i nije se našlo viška za skijanje. Kako ja nemam kredita i ne trebam preraspoređivati sredstva, našlo se nešto viška , pa eto mogu priložit kao donaciju.

Svim svojim čitateljima, a i onima koji ne spadaju u tu kategoriju želim Čestit Božić i što uspješniju 2009. godinu

Vaš Šibenski konobar :)

Ima se para, koja recesija, šta je to

I tako nas čeka lijep doček nove godine. pjevat će nam naš Mišo. Doduše bojim se da će nam on pjevat. Vjerojatno ćemo mi sami pjevat, a on će dizat ruke. Hvala našem predragom zamjeniku gradonačelnice Tomi Niniću šta nam je organizirao takav doček. Ne sumnjam da će Mišo napravit dobar štimung. Ne sumnjam da je Tome ponosan šta je uspio dovest Mišu, jer napokon dat će svom gradu, barem tu noć kruha, i igara. I opet će se ispilat one svjetiljke na Poljani. I opet će se dignit onaj čador. I opet će cila Poljana smrdit po hamburgerima i pivi. I sve to će nas koštat vrlo pristojnu lovu. Da ne kažem ogromnu. Čini mi se da se barata cifrom od oko 70 tisuća laganih eurića. Od te cifre laganih eurića, skoro pola će otić u Mišin džep. Nije li to ipak malo previše. Pogotovo u situaciji kad ljudi gledaju svaku kunu. Kad neki nisu dobili plaće po par mjeseci. Ili, kad gledaju hoće li ostat zaposleni ili će morat jednom mjesečno posjećivati biro. Dali bi Ninić doveo Mišu za te pare i da ih daje iz svog džepa? Mislim da ne bi. Mislim da bi i sam rekao kako je to previše. Ali to nisu njegove pare nego naše, pa mu nije problem iskeširati takvu lovu za pjevača koji, svaka mu čast ali više i nije baš neki pjevač.

Prava cifra koja ide u Mišin džep se u stvari i ne zna. Jer Ninić na novinarska pitanja o veličini te cifre, odgovara neodređeno, odnosno ne odgovara. Izbjegava odgovor. I sad se ja pitam tko je tu lud. Da Ninić plaća pjevača iz svog džepa, koga bi bila briga koliko ga je platio. Ali, Ninić Mišu plaća iz gradskog proračuna, odnosno plaća ga novcima građana Šibenika. Mislim da građani Šibenika imaju pravo znati točan iznos koji će biti isplaćen Miši. Isto tako građani Šibenika moraju dobiti na uvid točnu cifru koja će biti potrošena za proslovu dočeka Nove godine, i to po stavkama. Nije na Niniću da odlučuje hoće li to dati ili ne. On to mora dati. Novinari to ne bi trebali niti pitati.

Da imamo viška novca u gradskom proračunu moglo bi se zaključiti i po informaciji da će uposlenici gradske uprave ove godine za božićnicu dobiti 1500 kuna, a šta je za 250 kuna više nego šta daje država. Štedljivo, štedljivo, nema šta. Interesira me hoće li i vikend gradonačelnica dobiti božićnicu od grada ili će ju dobiti od Sabora. Ili će dobit obje. Ili će birat. Ako bude birala onda znamo koju će izabrat. Onu koja je veća, a to je gradska.

Pravi socijaldemokrata :)

Hrvatska politička scena je prepuna raznoraznih likova koji svoje vlastite interese pokušavaju provući kroz pripadnost nekoj od političkih stranaka. Kad im to ne uspijeva u jednoj, vrlo lako i bezobrazno prelaze u drugu. Najčešće se taj prijelaz radi u politički totalnu suprotnost. A to je samo dokaz da se u takvim slučajevima prvenstveno radi o osobnim interesima. Najbolji primjer za takav prijelaz jeste gospodin Tomac, koji je svoja razmišljanja pod stare dane totalno preokrenuo. Doduše, možda to i nije dobar primjer jer tu baš i ne vidim neku osobnu korist, ali pošto ne poznam cjelokupnu situaciju oko toga, ostavit ću mogućnost osobne koristi otvorenu.

Imamo i mi takvih primjera. I u našem malom mistu je bilo takvih prelazaka. Oni su većinom bili na liniji SDP>HDZ, nego obratno. Nakon takvih prelazaka svi ti bivši „SDP-ovci“ su praktički nestali iz političkog života, ali su svi većinom imali neku osobnu korist od tog prelaska.

Najnoviji primjer jeste „veliki“ socijaldemokrata, bivši potpredsjednik županijske organizacije. Čovjek se do jučer busao u prsa i predstavljao se „velikim“ SDP-ovcem, kojem je stalo do napretka lokalnog SDP-a. Čovjek koji je govorio kako mu se u tim nastojanjima podmeću noge. Borio se čovjek za podizanje rejtinga lokalnog SDP-a. Mučio se, ali neon-stop su mu podmetali noge i ništa mu nije uspijevalo.

I onda, taj „socijaldemokrat“ u srpnju daje ostavku na mjesto potpredsjednika, izlazi iz SDP-a pri tom govoreći „Šibenski SDP nije u stanju ništa učiniti, a kamoli upravljati gradom. GO SDP-a Šibenika nema vođu, nema viziju, nema programe. Ako bi SDP nekim čudom dobio izbore za gradonačelnika Šibenika, bila bi to katastrofa jer ne bi imao koga dovesti na odgovorne funkcije, zato što su ga napustili svi stručni i ugledni Šibenčani. Ako Glavni odbor ne želi raspustiti ekipu koja ne radi dobro, koja ne gradi već razgrađuje, koja uništava stranku, njen ugled i politički program, onda je to jasan znak da je problem u nama koji želimo pomake na bolje i logično je da moramo otići.“.

Bio je u pravu. U njemu je i bio problem. On je par mjeseci nakon ove tvrdnje sam osporio svoje socijaldemokratske stavove i potiho prešao u HDZ. On je kao i Tomac, ali u puno kraćem periodu, doživio prosvjetljenje i promijenio svoj „socijaldemokratski“ stav u demokršćanski. U tom najnovijem stavu prepoznao je mogućnost bolje suradnje, napretka i razvoja. To šta je taj stav potpuno suprotan od onog kojeg je do srpnja zastupao nimalo ga ne zabrinjava. A zašto bi ga i zabrinjavalo kad će vjerojatno ispuniti neke svoje osobne interese. Na kraju je ispalo da su svi ostali SDP-ovci imali potpuno pravo šta mu nisu vjerovali. Zanima me šta će na ovo kazati novi predsjednik županijskog SDP-a.

Što se tiče novopečenog HDZ-ovca pada mi na pamet jedna zgoda koje se prisjećam iz naše povijesti. Priča ide otprilike ovako: „Za vrijeme turske invazije na balkanu jedan je grad bio pod turskom opsadom. Grad se dobro držao, međutim jedan se stanovnik grada uplašio šta će biti ako popusti obrana. Jedne noći se odšuljao u turski tabor i predložio begu (agi?) nagodbu; on će im otvoriti vrata kad obrana ne bude pazila tako da turci mogu osvojiti grad a za uzvrat će oni njemu poštedjeti život. I tako je bilo, otvorio on njima vrata, turci upali, osvojili grad i preživjele (uključujući i našeg "junaka") doveli pred bega. Beg je samo izdao naredbu "svima odrubite glave"!
Naš se junak pobunio; "ali obećao si mi da ćeš me poštedjeti"?

Beg: "izdao si svoje, kako možemo znati da nećeš izdati i nas"

Mislim da ste shvatili poantu.