28 veljače 2009

Plin može poteći

Sjedim ja tako u svom omiljenom kafiću i ispijam svoju jutarnju kavicu. I listam novine, ono redom jedne po jedne. Uživam u kavi, stvarno je ova ness vanilija izvanredna. Listajući dolistam do naše Slobodne. Pregledavajući slobodnu u pažnju mi zaokupi ovaj članak.

Pročitam ga i ono ponesen oduševljenjem skočim uzvikujući „imamo plin, plin je naš“. Na brzinu platim kavu, sjedam u limuzinu i šibnem prema gradu. Gdje parkirati, gdje parkirati, nakon par krugova nađem nekakvo, kakvo takvo mjesto na rivi. Platim parkiranje mobitelom, na obližnjoj trafici kupim onu istu slobodnu (jer je to povijesna slobodna i moram ju imati u svojoj arhivi) i požurim prema gradskoj upravi.

Dolazeći do onoga što se nekad zvalo Dom omladine, pa Krešimirov dom, a sad je gradska uprava zapnem od jedan od onih kičastih zlatnih stupića, opsujem onom tko ih je tu stavio i nastavim, Ulazim u zgradu gradske uprave i osvrćem se po njoj. Penjem se na kat, pa na drugi kat, nigdje nikog. Hm, šta ću, gdje ću. I tada naletim na jednu tetu. Pitam ju, teta gdje mogu dobiti informacije o uvođenju plina. Ona me nezainteresirano pogleda i uputi me u jednu kancelariju iza kantuna. Pokucam ja na vrata, nigdi nikog. Pokucam na druga, nigdi nikog. Ups, marenda je. Dobro pričekat ću. Čekam ja tako jedno pola sata i evo ih dolaze jedan po jedan. Napokon dođe i jedna teta i uđe u onu kancelariju u koju su me uputili. Pričekam ja još malo, ono da žena pospremi spizu, poide marendu i to, te pokucam. Dobar dan kažem ja, dobar dan odgovori ona. Kažem ja treba mi jedna informacija. Kaže on izvolite. Evo meni su rekli da vas mogu pitati u vezi uvođenja plina. Ona pita kakvog plina. Pa za grijanje kažem ja. Ona me pogleda još čudnije, te me upita kakvo grijanje. Pa za stan. Ona zine i priupita me da o čemu ja to pričam. Pa o plinu pričam, kažem ja, znate ono toplana, plin, Rusija, Ukrajina, e pa ja pročitao da plin može poteći i da Šibenik evo već dvije godine ulaže u plinovod za svaku kuću i svaki stan. E pa ja da bi to dobio što prije došao kako bih se predbilježio i dobio plin odmah čim se pusti kroz novi cjevovod. Teta me pogleda ko luđaka i još jednom ponovi ma o čemu vi pričate. Pa o ovome, i pokažem joj sliku Tome Jukića i članak u slobodnoj. A ona se počne smijati. Gledam je ja i mislim se šta je tu smiješno. Vidi ona da se ja čudim i kaže, šjor moj, ma koji plin, još će te se vi načekati dok dobijete plin. Pustite članke u novinama, i vi svačemu vjerujete, nema ništa od toga. Nema ništa, začuđeno ću ja, ali ovdje piše. Pa šta šta piše, kaže ona, pa izbori su uskoro i još će toga svašta pisati.

Hvala lijepa, kažem ja, okrenem se i odem, zapanjen i razočaran. Onako zamišljen vraćam se nazad na rivu. Hodajući ponovo otvorim slobodnu i pogledam naslov, ponovo pročitam članak. Tek tada uočih ime novinara koji je članak i potpisao. I sve mi odjednom postane kristalno jasno. Pa naravno izbori su za dva mjeseca. E jesam budala. Od sad prvo čitam koji je novinar napisao članak, pa tek onda članak, da mi se opet ne ponovi ista priča.

Broj komentara: 6:

Anonimno kaže...

odlično napisano

Anonimno kaže...

Prva liga post :-)

Sefica kaže...

Od kanalizacije napravise plin...super...

jere kaže...

...izvrsno...kralju...

Anonimno kaže...

A vidim da se i Šibenski i Pilić iz Šibenskog aktivirao sa stavljanjem Ninićević gluposti na naslovnicu...

aBRA kaže...

Da samo plin! Svašta ćemo mi "dobiti" ova dva mjeseca prije izbora. Samo mala opaska: naša "promptno osupnuta" gradonačelnica prije samo dva dana izjavljuje kako se proračun grada dobro puni da bi danas izjavila kako se proračun ne puni prema planiranome. Pametnome dosta!