23 listopada je na Indeksovoj stranici objavljen tekst pod naslovom „Šibenčani, gdje ste: Vaš Mali 15 godina čeka da ga se sjetite“. Potpisala ga je Dea Redžić, a u članku se osvrće na činjenicu da je „Draženova šibenska priča trebala biti odavno ispričana, ali za sada ona živi samo u srcima građana čiji je Kapetan vječni idol i simbol.
Novinarka je napisala jedan odličan članak i s njim je pogodila u sridu. Činjenica je da je od Draženova rođenja prošlo 44 godine i koji dan. Činjenica je da je od njegove tragične smrti prošlo 15 godina i par mjeseci. I činjenica je da se u ovom gradu, što se tiče spomena na Dražena ništa nije pomaklo sa mrtve točke. Osim što je zavaren koš na kojem je on svakodnevno napucavao balun. Sve to nam nije na diku i ponos, već na sramotu. Svi pokušaji raznih udruga i pojedinaca da se nešto napravi, Draženu u spomen, palo je u vodu, odnosno nije prošlo kod naših gradskih otaca. Čak i spomenik još uvijek nije napravljen, a obećano nam je da će biti otvoren na godišnjicu Draženova rođenja, znači prije dva dana. Međutim to se nije dogodilo, i koliko znam ama baš nitko u gradu nije time iznenađen. Dapače bili bi iznenađeni da je spomenik napravljen. Btw, stvarno mi nije nikako sjela ona ideja o Draženu koji sjedi na klupi. Ako se dobro sjećam, planirala se i nekakva spomen soba u prostoru bivšeg kina Odeon. Pa ni od toga ništa. To je u stvari super. Jer, spomen soba. Kakva spomen soba. Dražen u ovom gradu zaslužuje spomen zgradu, a ne sobu. Mada bi mi šibenčani u ovoj situaciji pristali i na sobu, samo nek postoji nešto Njemu u spomen.
Sve u svemu odličan članak.
2 komentara:
Njih nije briga za živima a kamoli za mrtvima. Da bar nešto naprave u vezi s tim, ali teško i nikako.
Nekoliko puta su me strani turisti zaustavljali i molili da im objasnim gdje je ulica i kuća (stan) našeg Kapetana. Kako stvari teku i koliko to zanima Pauka i Bubamaru, i one insekte prije njih, kristalno je jasno, da će zaborav prekriti sve i da će ostati samo pjesma.
Objavi komentar