U našem malom, provincijskom gradiću osvanuo je ovih dana slijedeći grafit.
Onima koji su neupućeni samo ću razjasniti tko je Krunoslav Keser. Krunoslav Keser je 29-godišnji Osječanin kojeg je pogodila ruka zakona koji je postrožio kazne u vezi droge. Njegov grijeh je šta je nešto više od 12 grama marihuane prodao za 150 kuna prijateljici u koju je zaljubljen. Po našem zakonu okvalificiran je kao diler i za to je osuđen sa dvije godine zatvora.
Ne bi to bilo ništa čudno i netko bi rekao da je to i zaslužio. Ja bih to drugačije postavio. Dvije godine zatvora za marihuanu u vrijednosti od 150 kuna. Nije li to malo prestroga kazna ako znamo da je jedan Libero Mateković za otmicu maloljetnog sina Vladimira Zagorca osuđen sa jednom godinom zatvora. Nije li to malo prestrogo ako znamo da je jedan Josip Gucić dobio dvije godine zatvora zbog podmićivanja sudskog vještaka sa 25 000 Eura. Nije li to malo prestrogo ako znamo da je jedan Ivan Primorac za ubojstvo dvije šesnaestogodišnjakinje u saobraćajnoj nezgodi dobio zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci. Nisu li te dvije godine ipak malo previše s obzirom na vrstu i količinu droge koju je Krunoslav prodao svojoj prijateljici.
Ja osobno mislim da jesu. Osobno mislim da marihuana i heroin nisu ista stvar i ne mogu se nikako zajedno mjeriti. Međutim naš zakon propisuje istu kaznu i za jednu i za drugu drogu. Tako da bi Krunoslav Keser dobio istu zatvorsku kaznu za istu količinu heroina ili recimo kokaina koji su na tržištu daleko skuplji, a da ne kažemo koliko su opasniji.
Osobno mislim da bi naš zakon, definitivno morao propisati kolika količina neke droge se smatra dilanjem, a kolika količina je za vlastitu upotrebu. Mišljenja sam kako bi se država napokon trebala odrediti da li su narkomani bolesnici ili kriminalci. Jer ako su bolesnici šta će onda raditi u zatvoru. Po toj logici bi i alkoholičare trebali trpati u zatvore kad ih nađemo da su pijani. Ali ne, njih šaljemo na liječenje. Narkomane trpamo u zatvore.
Osobno mislim da bi zakon trebalo mijenjati. Mišljenja sam da bi trebalo liberalizirati zakon u vezi marihuane, jer je znanstveno dokazano kako ona ne vodi ka upotrebi opasnijih droga. Ovo nikako ne znači da će ta droga biti legalizirana kao šta neki uporno bez argumenata tvrde. Ovo znači da bi se posjedovanje marihuane tretiralo kao prekršaj, a ne krivično djelo. Naravno da bi se pri tom moralo voditi računa o tome kolika količina se smatra dovoljnom za vlastitu upotrebu. To bi ipak morali odrediti stručnjaci.
Ispričat ću Vam jednu priču čiji sam akter i koja u stvari odlično ilustrira ovakav moj stav. Naime, jedan moj prijatelj i ja smo imali potpuno oprečne stavove u vezi tzv. legalizacije lakih droga ( inače mi ovakva kvalifikacija lake i teške droge ide na živce ,ali mi je lakše pisati). Dakle moj prijatelj je zastupao tezu kako sve u vezi droge mora biti krivično djelo i oštro se kažnjavati. Kako prodaja tako i posjedovanje. Na sva moja objašnjenja i pokušaje uvjeravanja kako to nije dobar način, kako mlade ljude pravimo kriminalcima zbog 0,1-0,2 grama trave, kako im se na taj način upropaštava budućnost i sl., on je tvrdo zastupao svoj stav. I tako je ta diskusija između nas zauzela jednu, recimo status quo poziciju. Njegov sin je izvanredan dečko, odličan student, dobar sportaš i inače o tom momku mogu govoriti samo u superlativima. Došao mu sin na odmor, te ga u jednoj situaciji skupi policija sa nekoliko grama marihuane. Normalno, procedura je bila da su ga uhapsili, pa ispitivanje u postaji, pa pretraga i na kraju mu opalili krivičnu prijavu za zloupotrebu opojnih droga. I sad se stav mog prijatelja potpuno mijenja. Prvo su uslijedila pusta pitanja u stilu pa prvi put mu je, pa nije velika količina, pa zašto krivična prijava, pa hoće li mu to sad stati u evidencijama, hoće li se kasnije moći zaposliti zbog toga i tako dalje. Naravno da je tada počeo razmišljati o svim argumentima koje sam mu ja do tada navodio, ali se on na njih do sad nije obazirao. I na kraju se složio sa mojim tvrdnjama kako je to prestrogo i kako bi to trebalo liberalizirati. Tu promjenu sam komentirao kako se stavovi ne mogu mijenjati od slučaja do slučaja. Komentirao sam kako je do sad, dok taj zakon nije dotakao njegovu porodicu, tvrdo zastupao stav kako sve narkomane treba strpati u zatvor, a sad se taj stav mijenja. On je na tu moju tvrdnju rekao kako njegov sin nije narkoman. Na moj upit kako nije kad je kod njega pronađena marihuana ostao je bez teksta. Nije znao šta bi mi odgovorio, a ja sam skužio kako mu je tek tog trenutka svanulo sve ono šta sam mu uporno godinama objašnjavao. Epilog svega je da mu je budućnost sina, koji je i dalje izvanredan student sad poprilično umrljana. Jer, svugdje gdje bude tražio posao tražit će se potvrda o nekažnjavanju, koja će pokazati da je on bio kažnjen i to zbog zloupotrebe opojnih droga.
I sad ja Vas pitam. Trebamo li djecu pretvarati u kriminalce i upropaštavati im budućnost zbog jedne đoje. Zar ne bi bilo pametnije tu djecu prekršajno kazniti novčanom kaznom: Neka ona bude i velika, nije bitno. Uz nju bi se moglo propisati i obavezan polazak edukacije u vezi opasnosti od droge koju bi provodili eminentni stručnjaci. Zar ovo, ili nešto slično ne bi bilo pametnije.
Osim toga, kao šta je jedan kolega bloger lijepo napisao :
“ Ako N.N. ŽELI uživati u jointu bilo u miru svoje sobe, bilo s ekipom na nekom tulumu, NEMA TOGA TKO IMA MORALNO ILI IKAKVO DRUGO PRAVO TO MU ZABRANITI !!!
I diskusija je gotova. Završena priča. Amen. NEMAMO ŠTO VIŠE PRIČATI !!!
Naravno, osnovna premisa je da živimo u slobodnom društvu ! Jer, u slobodnom društvu, odgovorni (odrasli) pojedinci imaju garantirano pravo na uživanje u svojoj slobodi, sve dok to ne ugrožava slobodu drugih.“
Ima nešto u ovome, jel da. Pa sad Vi razmislite, ali nemojte kao moj prijo mijenjat mišljenje od prilike do prilike ili bolje rečeno od neprilike do neprilike.
Onima koji su neupućeni samo ću razjasniti tko je Krunoslav Keser. Krunoslav Keser je 29-godišnji Osječanin kojeg je pogodila ruka zakona koji je postrožio kazne u vezi droge. Njegov grijeh je šta je nešto više od 12 grama marihuane prodao za 150 kuna prijateljici u koju je zaljubljen. Po našem zakonu okvalificiran je kao diler i za to je osuđen sa dvije godine zatvora.
Ne bi to bilo ništa čudno i netko bi rekao da je to i zaslužio. Ja bih to drugačije postavio. Dvije godine zatvora za marihuanu u vrijednosti od 150 kuna. Nije li to malo prestroga kazna ako znamo da je jedan Libero Mateković za otmicu maloljetnog sina Vladimira Zagorca osuđen sa jednom godinom zatvora. Nije li to malo prestrogo ako znamo da je jedan Josip Gucić dobio dvije godine zatvora zbog podmićivanja sudskog vještaka sa 25 000 Eura. Nije li to malo prestrogo ako znamo da je jedan Ivan Primorac za ubojstvo dvije šesnaestogodišnjakinje u saobraćajnoj nezgodi dobio zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci. Nisu li te dvije godine ipak malo previše s obzirom na vrstu i količinu droge koju je Krunoslav prodao svojoj prijateljici.
Ja osobno mislim da jesu. Osobno mislim da marihuana i heroin nisu ista stvar i ne mogu se nikako zajedno mjeriti. Međutim naš zakon propisuje istu kaznu i za jednu i za drugu drogu. Tako da bi Krunoslav Keser dobio istu zatvorsku kaznu za istu količinu heroina ili recimo kokaina koji su na tržištu daleko skuplji, a da ne kažemo koliko su opasniji.
Osobno mislim da bi naš zakon, definitivno morao propisati kolika količina neke droge se smatra dilanjem, a kolika količina je za vlastitu upotrebu. Mišljenja sam kako bi se država napokon trebala odrediti da li su narkomani bolesnici ili kriminalci. Jer ako su bolesnici šta će onda raditi u zatvoru. Po toj logici bi i alkoholičare trebali trpati u zatvore kad ih nađemo da su pijani. Ali ne, njih šaljemo na liječenje. Narkomane trpamo u zatvore.
Osobno mislim da bi zakon trebalo mijenjati. Mišljenja sam da bi trebalo liberalizirati zakon u vezi marihuane, jer je znanstveno dokazano kako ona ne vodi ka upotrebi opasnijih droga. Ovo nikako ne znači da će ta droga biti legalizirana kao šta neki uporno bez argumenata tvrde. Ovo znači da bi se posjedovanje marihuane tretiralo kao prekršaj, a ne krivično djelo. Naravno da bi se pri tom moralo voditi računa o tome kolika količina se smatra dovoljnom za vlastitu upotrebu. To bi ipak morali odrediti stručnjaci.
Ispričat ću Vam jednu priču čiji sam akter i koja u stvari odlično ilustrira ovakav moj stav. Naime, jedan moj prijatelj i ja smo imali potpuno oprečne stavove u vezi tzv. legalizacije lakih droga ( inače mi ovakva kvalifikacija lake i teške droge ide na živce ,ali mi je lakše pisati). Dakle moj prijatelj je zastupao tezu kako sve u vezi droge mora biti krivično djelo i oštro se kažnjavati. Kako prodaja tako i posjedovanje. Na sva moja objašnjenja i pokušaje uvjeravanja kako to nije dobar način, kako mlade ljude pravimo kriminalcima zbog 0,1-0,2 grama trave, kako im se na taj način upropaštava budućnost i sl., on je tvrdo zastupao svoj stav. I tako je ta diskusija između nas zauzela jednu, recimo status quo poziciju. Njegov sin je izvanredan dečko, odličan student, dobar sportaš i inače o tom momku mogu govoriti samo u superlativima. Došao mu sin na odmor, te ga u jednoj situaciji skupi policija sa nekoliko grama marihuane. Normalno, procedura je bila da su ga uhapsili, pa ispitivanje u postaji, pa pretraga i na kraju mu opalili krivičnu prijavu za zloupotrebu opojnih droga. I sad se stav mog prijatelja potpuno mijenja. Prvo su uslijedila pusta pitanja u stilu pa prvi put mu je, pa nije velika količina, pa zašto krivična prijava, pa hoće li mu to sad stati u evidencijama, hoće li se kasnije moći zaposliti zbog toga i tako dalje. Naravno da je tada počeo razmišljati o svim argumentima koje sam mu ja do tada navodio, ali se on na njih do sad nije obazirao. I na kraju se složio sa mojim tvrdnjama kako je to prestrogo i kako bi to trebalo liberalizirati. Tu promjenu sam komentirao kako se stavovi ne mogu mijenjati od slučaja do slučaja. Komentirao sam kako je do sad, dok taj zakon nije dotakao njegovu porodicu, tvrdo zastupao stav kako sve narkomane treba strpati u zatvor, a sad se taj stav mijenja. On je na tu moju tvrdnju rekao kako njegov sin nije narkoman. Na moj upit kako nije kad je kod njega pronađena marihuana ostao je bez teksta. Nije znao šta bi mi odgovorio, a ja sam skužio kako mu je tek tog trenutka svanulo sve ono šta sam mu uporno godinama objašnjavao. Epilog svega je da mu je budućnost sina, koji je i dalje izvanredan student sad poprilično umrljana. Jer, svugdje gdje bude tražio posao tražit će se potvrda o nekažnjavanju, koja će pokazati da je on bio kažnjen i to zbog zloupotrebe opojnih droga.
I sad ja Vas pitam. Trebamo li djecu pretvarati u kriminalce i upropaštavati im budućnost zbog jedne đoje. Zar ne bi bilo pametnije tu djecu prekršajno kazniti novčanom kaznom: Neka ona bude i velika, nije bitno. Uz nju bi se moglo propisati i obavezan polazak edukacije u vezi opasnosti od droge koju bi provodili eminentni stručnjaci. Zar ovo, ili nešto slično ne bi bilo pametnije.
Osim toga, kao šta je jedan kolega bloger lijepo napisao :
“ Ako N.N. ŽELI uživati u jointu bilo u miru svoje sobe, bilo s ekipom na nekom tulumu, NEMA TOGA TKO IMA MORALNO ILI IKAKVO DRUGO PRAVO TO MU ZABRANITI !!!
I diskusija je gotova. Završena priča. Amen. NEMAMO ŠTO VIŠE PRIČATI !!!
Naravno, osnovna premisa je da živimo u slobodnom društvu ! Jer, u slobodnom društvu, odgovorni (odrasli) pojedinci imaju garantirano pravo na uživanje u svojoj slobodi, sve dok to ne ugrožava slobodu drugih.“
Ima nešto u ovome, jel da. Pa sad Vi razmislite, ali nemojte kao moj prijo mijenjat mišljenje od prilike do prilike ili bolje rečeno od neprilike do neprilike.
Nema komentara:
Objavi komentar