Danas je Svi Sveti. Dan kad obilazimo naše umrle. Posjećujemo ih na vječnim počivalištima, donesemo im cvijeće. Cijeli dan je općenito posvećen onima koji su ostavili veliki pečat u našim životima.
Tako i ja. Obiđem svoju rodbinu, prijatelje i poginule suborce. Svi sveti su za mene vrlo poseban dan jer tad napravim turneju po našoj bližoj i daljoj okolici. Obiđem sve od Splita do Zadra, pa malkice i dalje. Sjetim se nekih starih, dobrih vremena. I na svakom grobu, svakom počivalištu, uvijek se zaprepastim koliko je vremena prošlo od tog kobnog trenutka.
Prvo groblje koje obilazim, redovito je uvijek Kvanj. Prvenstveno zbog toga šta na njemu nema gdje kupiti cvijeće, svijeće ili bilo šta drugo potrebno mi za posjet preminulima. Tako, prvo moram otići na pijacu, probiti se kroz ludnicu, naći kakvo takvo parkiralište. Kupiti cvijeće pa nakon toga opet proboj do groblja. Dolaskom na groblje, mislim, a šta da Vam kažem sve znate.
Uvijek me zaprepasti kolika je količina nebrige odgovornog poduzeća. Mislim da je naše groblje jedino koje u novom dijelu nema ni jedno stablo, niti jednu klupu. Grobnice se samo slažu i slažu, i to za masnu cijenu. Međutim nikoga nije briga za okoliš tih grobnica. Nije mi jasno da ne mogu posaditi koje stablo. Kad pogledam Lovrinac u Splitu, ili posebno groblje u Zadru, a i u Biogradu. Ta groblja su parkovi. Prepuni drveća i cvijeća. Nema previše betona. Samo tamo gdje je to bilo neophodno. Na tim grobljima imate klupe za sjedenje. Imate kante za smeće. Imate wc. Netko uvijek prodaje cvijeće. Na tim grobljima uvijek ima nekakva dežurna služba, koja Vam može pomoći, ako Vam njihova pomoć treba. Uglavnom, može se reći da to jesu prava groblja, ako se neko groblje uopće može nazvati pravim.
Naš Kvanj? Našim Kvanjem upravlja gradsko poduzeće Čempresi. I to, po mom skromnom mišljenu, vrlo loše. U zadnjih deset, petnaest godina na tom groblju se ništa značajno nije promijenilo. Niti u načinu održavanja. Niti u načinu građenja grobnica. Niti u samom izgledu groblja. O Kvanju se jako malo računa vodi. Čempresi prvenstveno služe kao poduzeće preko kojeg graditelj grobnica diže masnu lovu za gradnju rupe od šest kvadrata. Tu gradnju već godinama obavlja isto poduzeće, koje je taj posao dobilo bez natječaja. Rokovi gradnje se ne poštuju i nekad se kasni i po godinu dana. Znaju mangupi da im nitko ništa ne može. Imaju monopol, i briga ih je. Vi ako niste zadovoljni. Tužite ih. Ha ha.
Umjesto da se netko potrudi. Pa počne voditi brigu o tom groblju. Pa posadi malo cvijeća, grmlja, poneko stablo. Uljepša malo sam izgled groblja. Postavi koju klupicu. Ljudima koji imaju one bezobrazno visoke grobnice (tko li ih je samo smislio i onako izgradio) omogući na neki način da se mogu i popeti na njih. Umjesto da se napravi javni wc, da se organizira prodaja cvijeća. Umjesto da se postavi nadstrešnica pod kojom bi ljudi bez obzira na vremenske uvjete mogli čekati autobus. Umjesto da se napravi sve šta sam nabrojio, pa još i puno toga više kako bi Kvanj počeo ličiti na groblje, naši Čempresi ne rade ništa. Umjesto da netko povede računa o kvaliteti novo izgrađenih grobnica,nikoga nije briga. Ljudi, kad dođe taj grozan trenutak da im zatreba grobnica, na žalost nemaju izbora. Moraju uzeti ono šta im Čempresi nude, koliko to god bilo kriminalno skupo i bezobrazno nekvalitetno.
Nemam pojma tko je u Upravnom odboru. U principu nije me ni briga. Iz gradske vlasti netko sigurno jeste. Taj tip bi isto mogao malo razmisliti svojom glavom, pa natjerati ove neradnike iz Čempresa da počnu raditi ono za šta ih mi porezni obveznici plaćamo.
Tako i ja. Obiđem svoju rodbinu, prijatelje i poginule suborce. Svi sveti su za mene vrlo poseban dan jer tad napravim turneju po našoj bližoj i daljoj okolici. Obiđem sve od Splita do Zadra, pa malkice i dalje. Sjetim se nekih starih, dobrih vremena. I na svakom grobu, svakom počivalištu, uvijek se zaprepastim koliko je vremena prošlo od tog kobnog trenutka.
Prvo groblje koje obilazim, redovito je uvijek Kvanj. Prvenstveno zbog toga šta na njemu nema gdje kupiti cvijeće, svijeće ili bilo šta drugo potrebno mi za posjet preminulima. Tako, prvo moram otići na pijacu, probiti se kroz ludnicu, naći kakvo takvo parkiralište. Kupiti cvijeće pa nakon toga opet proboj do groblja. Dolaskom na groblje, mislim, a šta da Vam kažem sve znate.
Uvijek me zaprepasti kolika je količina nebrige odgovornog poduzeća. Mislim da je naše groblje jedino koje u novom dijelu nema ni jedno stablo, niti jednu klupu. Grobnice se samo slažu i slažu, i to za masnu cijenu. Međutim nikoga nije briga za okoliš tih grobnica. Nije mi jasno da ne mogu posaditi koje stablo. Kad pogledam Lovrinac u Splitu, ili posebno groblje u Zadru, a i u Biogradu. Ta groblja su parkovi. Prepuni drveća i cvijeća. Nema previše betona. Samo tamo gdje je to bilo neophodno. Na tim grobljima imate klupe za sjedenje. Imate kante za smeće. Imate wc. Netko uvijek prodaje cvijeće. Na tim grobljima uvijek ima nekakva dežurna služba, koja Vam može pomoći, ako Vam njihova pomoć treba. Uglavnom, može se reći da to jesu prava groblja, ako se neko groblje uopće može nazvati pravim.
Naš Kvanj? Našim Kvanjem upravlja gradsko poduzeće Čempresi. I to, po mom skromnom mišljenu, vrlo loše. U zadnjih deset, petnaest godina na tom groblju se ništa značajno nije promijenilo. Niti u načinu održavanja. Niti u načinu građenja grobnica. Niti u samom izgledu groblja. O Kvanju se jako malo računa vodi. Čempresi prvenstveno služe kao poduzeće preko kojeg graditelj grobnica diže masnu lovu za gradnju rupe od šest kvadrata. Tu gradnju već godinama obavlja isto poduzeće, koje je taj posao dobilo bez natječaja. Rokovi gradnje se ne poštuju i nekad se kasni i po godinu dana. Znaju mangupi da im nitko ništa ne može. Imaju monopol, i briga ih je. Vi ako niste zadovoljni. Tužite ih. Ha ha.
Umjesto da se netko potrudi. Pa počne voditi brigu o tom groblju. Pa posadi malo cvijeća, grmlja, poneko stablo. Uljepša malo sam izgled groblja. Postavi koju klupicu. Ljudima koji imaju one bezobrazno visoke grobnice (tko li ih je samo smislio i onako izgradio) omogući na neki način da se mogu i popeti na njih. Umjesto da se napravi javni wc, da se organizira prodaja cvijeća. Umjesto da se postavi nadstrešnica pod kojom bi ljudi bez obzira na vremenske uvjete mogli čekati autobus. Umjesto da se napravi sve šta sam nabrojio, pa još i puno toga više kako bi Kvanj počeo ličiti na groblje, naši Čempresi ne rade ništa. Umjesto da netko povede računa o kvaliteti novo izgrađenih grobnica,nikoga nije briga. Ljudi, kad dođe taj grozan trenutak da im zatreba grobnica, na žalost nemaju izbora. Moraju uzeti ono šta im Čempresi nude, koliko to god bilo kriminalno skupo i bezobrazno nekvalitetno.
Nemam pojma tko je u Upravnom odboru. U principu nije me ni briga. Iz gradske vlasti netko sigurno jeste. Taj tip bi isto mogao malo razmisliti svojom glavom, pa natjerati ove neradnike iz Čempresa da počnu raditi ono za šta ih mi porezni obveznici plaćamo.
Nema komentara:
Objavi komentar