10 studenoga 2007

Ispod površine

Kad se čovjek prošeta Šibenikom, vrlo lako može steći dojam kako se Šibenik razvija u svakom pogledu.
Baca se novi asfalt, rade se pločnici, zatrpavaju i popravljaju rupe na kolniku. Uređena je ulica ispod gradonačelničinog stana. Napravljena je tehnološka cesta. Rasvjeta radi. U Mandalini je napravljena marina. Na Pekovcu je napravljena riva. I tako dalje i tako dalje.
Stvarno se čovjek zamisli, pa kaže sam sebi. Nisu oni ni tako loši. Ipak rade nešto. Svagdi nešto čačkaju.

Međutim kad čovik malo zagrebe površinu, pa sagleda kompletnu situaciju, vrlo brzo će ustanoviti kako je to taktika zavaravanja protivnika.

Pa hajmo malo zagrebati ispod površine:

Napravili su bazen koji je nakon mjesec dana procurio jer u sklopu obnove nisu promijenili cijevi.

Napravili su tehnološku cestu koja je na kraju ostala bez trgovačke etaže jer su se naši gradski oci malo zaletili. Osim toga cijeli njen završetak je učinjen “na vrat na nos“, tako da još uvijek popravljaju neke sitnice. Uostalom, to je jedan od glavnih razloga zašto Sanader i Kalmeta nisu došli prerezati vrpcu. Nisu se ljudi htjeli blamirati.

Projekt Šibenik polako ali sigurno propada. Sve su tendencije da će završiti kao i “posao stoljeća“ u TEF-u.

Pekovac je uređivan radi kolektora, ali taj kolektor još uvijek nije proradio.

Škola na Meterizama se evo počinje graditi po jedno šesti, sedmi put.

Brza cesta Šibenik-Knin se evo gradi već pune četiri godine. Za to vrijeme došla je čak do Tromilje (skoro, al ajmo reći).

Veleučilište odlazi na kvasinu, a gradonačelnica izjavljuje kako ona nema ništa s tim.

TLM se privatizira ali još uvijek nije privatiziran. U međuvremenu smo imali aferu oko Viator Vectora i gradonačelničine izjave kako ona tu ne može ništa učiniti.

Revija će propasti do temelja, usprkos njihovom “velikom trudu“oko spašavanja i puste brige oko prava radnica.

Parkiranje na rivi, usprkos osnivanju dva ili tri povjerenstva koja su to trebalo riješiti, nije riješeno.

Marina u Mandalini jeste napravljena, ali bez ijedne dozvole.

Stara gradska jezgra propada i dalje. Od puste obnove koju oni navode, uspio sam primijetiti samo dvije fasade koje su obnovljene.

Podi, šta to ono ima na Podima. Nisam još ništa primijetio. Jedino da se opet u predizborno vrijeme počinje govoriti o spojnoj cesti na autoput.

Studenti još uvijek nisu dobili dom, menzu, a ni prostor koji bi bio namijenjen njima i njihovim aktivnostima.

Kružne linije gradskog javnog prijevoza su sve samo ne kružne.

Bez obzira na pusta obećanja, od kina nema niti slova k.

Ima toga još, al mi je dosadilo nabrajati. Ovo je samo dio onog šta je gradonačelnica pokušala prikazati kao uspjeh, ali je na kraju ispalo da je sve to jedan veliki debakl.

U međuvremenu u javnosti se prvo pojavila afera oko gašenja foruma na stranicama grada Šibenika. Nakon toga su neki gradski velikodostojnici peglali službene kartice u striptiz baru u Pragu. Nakon toga je gradonačelnica naravno obnovila gradski vozni park i sebi i svojim pobočnicima podigla plaću. Onda nam je došla afera sa bolnicom i jamstvom za kredit sa gradskim nekretninama. Šta je bilo slijedeće. Da, afera oko Jollyjevog trgovačkog centar na Meterizama i izmjene prostornog plana samo radi njega. Nakon toga smo prodali zemljište Grciću bezobrazno ispod svake cijene, jer su njegovu vrijednost smanjile vodovodne cijevi. Zaboravio sam spomenuti aferu oko Duboke i naftnog terminala. Tu je još i cijeli niz afera oko zapošljavanja po stranačkoj i rođačkoj pripadnosti. Pa afera oko putovanja službenim vozilima na skijanje i slično. Ovdje moram spomenuti i sprdačinu oko namještanja natječaja za projekte škole na Meterizama. Naravno nisam zaboravio Bajića, koji je afera sam po sebi. Štoviše to šta on sijedi u gradskom poglavarstvu nije afera, nego bezobrazluk.

Sva ova sranja naša vrla gradska vlast prikriva sa novim asfaltom i novim pločnicima. Novom vazom tamo. Novom pepeljarom ovamo. Narančastom bojom i kojekakvim drugim stvarima. Ne kažem da takve stvari nisu bitne. Dapače. Takve stvari su poželjne ali ne da bi poslužile za prikrivanje nesposobnosti i neznanja.

Taktika im je odlična. U svakom kvartu po nešto naprave do pola. Gradonačelnica pompozno svako malo viče kako su ušli u svaki kvart i slične gluposti. Narod to puši jer narod su ovce. Ako ovan predvodnik pokaže put, bio on prav ili kriv, ovce će za njim. Takvi su i ljudi. Barem većina. Svak će tako reći: ajme šta su lipo napravili oni tunel, baš su mi skratili put sa rive na Baldekin. Niko međutim neće reći: a vidi one rupetine povr tunela, na šta ono liči, rupa u centru grada. Svak će reći: bravo, gradonačelnica je zabranila parkiralište na poljani. Nitko se neće zapitati šta je u stvari grad sa tom zabranom dobio, a šta izgubio. Takvi smo mi ljudi. Gledamo samo malu sliku, ona koja nam je simpatična i koja se nas tiče. Globalna slika nikog ne interesira osim nekolicine koja je s tom slikom oštećena ili povrijeđena. Tako Vam penzionera nije briga hoće li autobusi voziti po gradu kružno i po voznom redu ili neće. Njemu je bitno da mu je prijevoz besplatan. Do pijace može kako hoće.

Zbog takvog razmišljanja i ponašanja, gradonačelnica nam može prodavati priču o pustoj brizi za grad. Kroz tu priču će nam provlačiti svoje i stranačke interese i razne namještene natječaje. Kroz tu priču će nam provlačiti nepotizam, kriminal, nesposobnost, pogreške i koješta drugo. I mogu. Nek provlače. Kad nas ništa ne interesira. Osim sitnih interesa i potreba.

Nema komentara: